Pjesma “Očiju tvojih da nije” je jedna od najljepših pjesama iz knjige pjesama. Tema pjesme je ljubav i govori nam već na samom početku o očima. Možemo zaključiti da je oči usporedio s nebom na način da želi reći koliko su njezine oči prostrane. Velike i prostrane da se u njima dovoljno vide sve ljepote i blagost.
Zatim nam govori o njezinom smijehu. Vjerojatno o vedrom smijehu njemu veoma dragom. Smijehu koji razbija monotoniju i koji ruši sve barijere koje im se suprotstave na putu, a barijere ni ne vidi, jer mu očaranost njezinim osmijehom ne dopušta da ugleda prepreku i tamne zidove u sobi.
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju tvojih nestajali
U prenesenom značenju slavujom možemo nazvati glas koji dopire iz njenih usta. Koji je toliko umiljat i nježan, da se čak i vrbe na njega do njihova praga savijaju.
Posljednje preneseno značenje u pjesmi su ruke. Vjerojatno ruke koje snažno grle i nježno miluju. Ruke koje liječe i zacjeljuju svaku povredu i bol. Uspoređene su sa suncem, zato jer su te ruke tople. Donose sreću, ljubav i toplinu u njihov dom, a uklone svaku tugu i tjeskobu.
Iz pjesme možemo izvući pouku da je bolje voljeti i pružati sebe, nego biti voljen. U pjesmi se ne spominje uzvraćena ljubav, kao niti reakcija njegove voljene na njoj posvećene prekrasne riječi prenesenoga značenja. Zaključujemo da zaljubljena osoba u svojoj voljenoj vidi sve najljepše i najbogatije što je od svijeta mogla dobiti.
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
Motivi u pjesmi: oči, smijeh, slavuj, nebo, ruke, vrbe
Vasile Vasko Popa biografija
Vasile “Vasko” Popa najpoznatiji je jugoslavenski savremeni pesnik te najprevođeniji srpski pesnik u celome svetu. Rodio se 29. juna 1922. godine u Vršcu, u Srbiji.
Školovao se u rodnome Vršcu gde je završio i osnovnu školu i gimnaziju. Nakon toga upisao je u Beogradu Filozofski fakultet. Studij je dalje nastavio u inostranstvu, u Beču i u Bukureštu.
Tokom Drugog svetskog rata neko je vreme proveo u Zrenjaninu u njemačkom koncentracionom logoru. Kada je rat završio, priveo je i studij kraju. Diplomirao je u Beogradu na Filozofskom fakultetu, 1949. godine.
Prve napisane pesme objavio je u listovima “Borba” i Književne novine”. Prvu zirku pesama izdao je 1953. godine pod nazivom “Kora”.
Njegove najpoznatije zbirke pesama su: “Nepočin polje”,”Sporedno nebo”, “Uspravna zemlja”, “Vučja so”, “Kuća nasred druma”, “Živo meso” i “Rez”. Pisao je stihove bez inerpunkcije i rime.
Za života je radio kao urednik u Beogradu u izdavačkoj kući Nolit, a i prevodio je s francuskog jezika. 1972. godine osnovao je u Vršcu Knjižvnu opštinu Vršac, a pokrenuo je i “Slobodno lišće” – biblioteku na dopisnicama.
Umro je 5. januara 1991. godine u Beogradu, a sahranjen je na Novom groblju u ALeiji zaslužnih građana.
Nakon njegove smrti pronađena je knjiga pesama “Gvozdeni sad” koja je nedovršena, kao i par pesama pod naslovom “Ludi Lala”. Pronađeno je i još 19 pesama i knjiga “Kalem”. 2002. godine objavljena je knjiga “Rumunske i druge pesme” gde su po prvi puta objavljene njegove pesme iz mladosti.
Autor: A.N.
Komentariši