Zbirka pjesama “Srebrne svirale” obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Prvo izdanje izašlo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su još neke pjesme. Sveukupno je do sada izašlo čak 19 izdanja ovih zbirka pjesama.
Pjesme su napisane slobodnim stihom što znači da u stihovima nema rime i da nisu pisani istim dužinama stiha. Ritam u pjesmama se postiže različitim vrstama strofa i stihova, inverzijom, ponavljanjima te opkoračenjem.
Pošto se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izražava tako da stvara slike. U tu svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.
Gdje su mladi dani – analiza pjesme
Tema ove pjesme su sjećanja i razmišljanja o prošlim danima koji se ne mogu vratiti. Pjesnik razmišlja o prolaznosti života tako da možemo reći da se radi o misaonoj pjesmi.
Stihovi u pjesmi su podijeljeni u četiri strofe. U prvoj strofi možemo primijetiti dvostih dok u drugim strofama prevladavaju katreni.
Svaka strofa tiče se druge životne dobi i drugačijeg životnog iskustva. U drugoj strofi pjesnik se pojavljuje kao dijete i želi rukama dosegnuti zvijezde, u trećoj strofi to je Bog o kojem je pjesnik saznao iz bakinih priča, dok se četvrta strofa bavi pjesnikovom ljubavi.
Tako možemo zaključiti i da svaka strofa ima svoje vrijeme radnje. U prvoj strofi vrijeme radnje je sadašnjost jer se radnja događa za vrijeme pjesnikova pisanja. U svim ostalim strofama vrijeme radnje je prošlo, ali različito. Događa se od pjesnikovih najranijih dana djetinjstva pa dalje kroz život.
Pjesma je pisana slobodnim stihom, nema rime, a stihovi su različite dužine pa tako možemo uočite stihove u kojima su slogovi šesterci pa sve do dvanaesterca.
Za ritam su zaslužna ponavljanja glasova i riječi te tako možemo uočiti ponavljanje riječi “gdje” na početku svake strofe koja daje značenje pjesmi kao cjelini.
Možemo zaključiti da je svaka strofa pitanje te započinje riječju “gdje”. No, ne očekuje se odgovor jer se radi o retoričkim pitanjima. Pjesnik nam svojim upitima pokušava dočarati nevjericu, sumnju, tjeskobu ili nesigurnost.
U pojedinim stihovima možemo primijetiti i inverziju, odnosno obrnuti red riječi od onog uobičajenog. Tako možemo uočiti da epiteti dolaze iza imenica. Time pjesnik želi dodatno naglasiti izrečeno.
Pošto je tema pjesme neuhvatljivost vremena i njegovo konstantno izmicanje, odgovori na retorička pitanja su nepotrebni.
Stope u snijegu – analiza pjesme
Pejzažna lirska pjesma kojom nam pjesnik opisuje šetnju gradom za vrijeme snježne zimske noći. Govori nam ugođaju koji pjesnik doživljava te o raspoloženju koje ga zahvaća noću.
Pjesma ima pet strofa, a stihovi se mijenjaju kroz strofe i to od više prema manje. Tako je prva strofa peterostih, druga je već četverostih, treća trostih, u četvrtoj možemo primijetiti dvostih, dok se zadnja, peta strofa, sastoji od samo jednog stiha, tj. ona je monostih.
Autor opisuje kako pada snijeg i što se više pjesma bliži kraju tako on prestaje padati, da bi na kraju on ostao bez riječi baš kada je i snijeg prestao padati.
Nakon snijega ostali su tragovi, a nakon njih riječi, odnosno pjesma. Pjesma je jedini trag koji ostaje.
Kada razmotrimo motive, dobit ćemo bolji uvid u samu pjesmu i moći ćemo odrediti njezinu vrstu. Naslov pjesme nas već može odvesti do utvrđivanja glavnih motiva pjesme.
Tako možemo zaključiti da se kroz pjesmu pojavljuju motivi po strofama: gradske ulice, ulične svjetiljke, zvjezdice, bijeli snijeg, stope, snježne ulice, plinske svjetiljke, hladna svjetlost, snijeg, trag stopa te povratak kući i trag stopa koji ostaje u snijegu.
Kada prođemo kroz cijelu pjesmu, dobijemo dojam da nam pjesnik osim same noćne šetnje i tragova u snijegu koji ostaju, daje još neko drugo, više značenje. Tako možemo zaključiti da je cijela pjesma u biti preneseno značenje ili metafora.
Pjesnik nas navodi na to da zaključimo da je u biti prolažanje snježnim, noćnim ulicama, prolaženje kroz život, a tragovi u snijegu su u biti tragovi kojima pjesnik ostavlja svoje tragove u životu.
Pjesma je pisana slobodno, a ritam je pjesnik postigao ponavljanjem riječi i pojedinih dijelova rečenice te ponavljanje veznika “i” kojeg možemo često uočiti na početku stihova. Na ritam također utječe i ponavljanje nekih glasova, a posebno se tu ističe ponavljanje suglasnika “s” i “z” što zovemo aliteracije te ponavljanje samoglasnika “a”, “o”, “i”, a to se zove asonanca.
Također, možemo vidjeti da na ritam utječe i duljina stihova koji se kreću od duljih prema kraćima kroz strofe, a oni nam naglašavaju padanje snijega. Snijeg pada od jačeg intenziteta, na mahove, da bi na kraju padao sve slabije i skroz prestao.
Dakle, stopama nam pjesnik daje do znanja da se radi o tragovima koji mogu biti više ili manje vidljivi, zasuti ili nezasuti. Oni mogu voditi prema zamišljenom svijetu ili prema domu.
Pjesnik nam govori i o osjećaju samoće u toj hladnoj, zimskoj noći, a naglašava da nam je samoća ponekad potrebna i da je poželjna.
Na kraju, možemo zaključiti da se radi o intimnoj, osjećajnoj pjesmi. Možemo je shvatiti na više načina, zavisno u kojoj fazi života je čitamo.
Rano sunce u šumi – anliza pjesme
Pejzažna lirska pjesma koja nam govori o buđenju šume koje se događa u rano proljeće te o pjesnikovoj oduševljenosti šumskim krajolikom. Pjesma govori o prirodi, ali i o samom pjesniku.
Pjesma ima četiri strofe, a njezini stihovi su različite duljine. Prva strofa je trostih, druga i treća su šesterostisi, a četvrta je sedmerostih. Svaka strofa ima svoju temu, odnosno misao.
Misao pjesme posebno je vidljiv kroz motive. Tako kroz strofe možemo izdvojiti ove motive: zelene krošnje, proljetni vjetar, sunčeve strelice, stabla, lišće, grančice, šuma, cvjetovi, listovi, ptičice, sunce, sjene, likovi na travi i rosa.
Sve što se događa u šumi dolazi s pojavom sunca koji je glavni pokretač cijelog života i on je kao tema prisutan u svim strofama osim u prvoj.
Ritam pjesme se mijenja, on je čas miran i smirujuć, a čas uzbudljiv. Pjesnik nam njime pokušava dočarati svoju uzbuđenost i zanesenost prirodom. U nekim dijelovima pjesme pjesnik je osjeća sreću i ushićenost, ponegdje nemir i uzbuđenost, a negdje i mir, spokojnost i plahost.
Ritam je pjesnik postigao ponavljanjem veznika “i” na početku stihova kojom nam je želio dočarati nestrpljivost, zatim ponavljanje nekih riječi, ali i glasova.
Ritam se naglašava i inverzijom, odnosno obrnutim gramatičkim poretkom od onog koji je inače uobičajen. Tako možemo primijetiti u ovom slučaju da se to događa kada pjesnik smješta atribut iza imenice, a ne ispred kako je to inače uobičajeno (“cvjetovi / Bijeli”). Isto tako možemo primijetiti da pjesnik prebacuje i dijelove rečenice u novi red, odnosno stih, što se naziva opkoračenje.
Stihovi su različite duljine i prevladavaju oni kraći čime pjesnik postiže brži ritam. Ritam i živost postiže i aoristom, odnosno prošlim svršenim vremenom.
Pošto nam pjesnik želi prenijeti i vizualne slike prirode, koristi često i metafore, personifikacije, poredbe i epitete.
Pjesnik ovom pejzažnom pjesmom progovara i o duhovnom stanju sebe i svog odnosa prema prirodi. Sunce je za njega pokretač života.
Visoka žuta žita – analiza pjesme
Pjesnik govori o sebi i prirodi. Osjeća veliku ushićenost i sreću dok hoda poljima žita. Pjesnik najviše govori o sebi i kako on doživljava prirodu. Tako ovu lirsku pjesmu možemo svrstati u pejzažno-intimnu jer pjesnik nam kroz nju otkriva ono što osjeća.
Pjesma je stihična – stihovi nisu u strofama čime je pjesnik dobio i na većoj ritmičnosti i uzbuđenosti.
Pjesma je uobličena ovim motivima: rumena zora, jasna jutra, rosna polja, mlad vjetar, teški klasovi, žuta žita, srce, zlatan sat.
Ritam pjesme govori na o tome koliko je pjesnik ushićen i uzbuđen, a to naglašava žitom i njegovim njihanjem. Njihanje žita naglasio je i ponavljanjem suglasnika “s”, “š” i “ž”.
Kraj pjesme pjesnik je obilježio poredbom.
Ritam pjesme, pjesnikova srca i prirode su u skladu. Pjesniku je priroda bliska i kroz nju nam izražava svoje osjećaje. Glasovni i vizualni elementi su povezani te također uzrokuju ritmičnost.
Dragutin Tadijanović biografija
Dragutin Tadijanović rodio se u mjestu Rastušje pokraj Slavonskog Broda 4. studenog 1905. godine. Osnovnu školu pohađao je u selu pored svoga rodnog mjesta, u Podvinju, a u gimnaziju je išao u Slavonski Brod. Na studij je krenuo u Zagreb, a studirao je najprije šumarstvo, da bi se kasnije opredijeli za književnost.
Nakon završenog studija radio je kao korektor u novinama zatim kao nastavnik u školi pa nakon toga i kao urednik u jednoj izdavačkoj kući. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Pjesme je počeo pisati već sa samo trinaest godina, a prvu je objavio u srednjoj školi u tamošnjem listu. Tada je koristio pseudonim Margan Tadeon. Svoje ime počeo je koristiti 1930. godine kada je objavio “Pjesmu mom srcu” u časopisu “Književnik”.
Njegove najpoznatije pjesničke zbirke su: “Sunce nad oranicama”, “Lirika”, “Pepeo srca”, “Srebrne svirale”, “Dani djetinjstva”, “Prsten”, “Svjetiljka ljubavi”, “Kruh svagdanji”, “Sunce nad oranicama” i mnoge druge.
Umro je 17. lipnja 2007. godine.
Izvor: Lektire.hr
Komentariši