Aska i vuk kratka je pripovijetka u čijem se središtu nalazi Askin susret s vukom i njezina borba za preživljavanje. Tipična obilježja pripovijetke koje su odlika i ovog djela su: manji broj likova, klasična linearna fabula koja se kreće od uvoda preko zapleta do raspleta te jedan glavni događaj u središtu pripovijedanja.
Glavni likovi pripovijetke su personificirane ovce Aja i Aska u zamišljenom ovčjem svijetu. Pripovijetka se u velikoj mjeri može čitati alegorijski, pa u tom smislu tematizira odnos majke i kćeri te međuljudske odnose općenito u društvu. Otvara pitanje predrasuda i osuđivanja tuđih odluka, a propituje i smisao umjetnosti i njezinu društvenu funkciju. Po navedenim obilježjima ova pripovijetka je bliska basni, koja kroz životinje reprezentira ljudske osobine uz distinkciju poželjnih i nepoželjnih.
Uz to, ova pripovijetka, poput basne, ima i vrlo izraženu pouku. S jedne strane, ona nam poručuje da sami nismo svjesni koliko se snage i mogućnosti u nama krije, a to otkrivamo samo u velikim i izuzetnim trenucima. S druge strane, tu snagu uspoređuje s umjetnošću, koja je dovoljno moćna da može pobijediti svako zlo, pa i smrt.
Kratak sadržaj
Ovca Aja ojanjila je svoje prvo janje, Asku. Tako ju je nazvala jer je smatrala da će to ime pristajati budućoj ovci-ljepotici. Aska je, međutim, bila siroče jer je tri dana prije toga Aja izgubila muža kojeg je jako voljela. Prvih dana janje je išlo stalno za majkom, poput ostale novorođenčadi, ali vrlo brzo počelo je pasti samostalno. Prestalo se odazivati na majčine pozive i počelo lutati na ispašu na udaljena mjesta.
Majka ju je opominjala i upozoravala da u njihovim krajevima ima lukavih i krvoločnih vukova koji kolju ovce i njihovu janjad. Čudila se na koga je Aska bila tako svojeglava. U školi joj je išlo dobro, dosta je učila i napredovala. Njezina učiteljica govorila je Aji da bi Aska bila najbolja učenica jer je jako darovita, ali je previše živahna.
Jednoga dana, Aska je priopćila majci da želi upisati školu baleta. Majka se odupirala jer u njihovoj obitelji sve ovce su bile domaćice, a put umjetnosti je nesiguran i neizvjestan. Na kraju je ipak popustila poznavajući svoju kćer, ali njezinu su odluku osuđivali ovce i ovnovi iz stada. Majci za to nije bilo drago, ali je toliko voljela svoju kćer da je zavoljela zbog nje stvari koje inače nije voljela.
Pokazalo se da je Aska vrlo talentirana za balet, ali svejedno to nije bilo dovoljno za njezin živahan karakter te je nastavila lutati pašnjacima. Nakon što je završila s prvu godinu škole baleta s odličnim uspjehom, upisala je drugu. Bila je jesen, Aska je bila zanesena svježinom dana i ljepotom trave te je odlučila šetati dublje u šumu jer joj se činilo da je trava tamo sočnija.
Odjednom se našla na čistini licem u lice sa strašnim vukom. Bio je još strašniji od onog kako ga joj je majka opisala. Pokušala je dozvati nekoga, ali nije mogla doći do glasa. Vuk je napravio polukrug oko nje. Aska je znala da joj se bliži smrt. Nije imala snage za ništa osim za pokrete koje je naučila u školi baleta. Kao da je čula glas svoje učiteljice i počela je izvoditi naučene korake.
Počela ih je ponavljati, vrijeme je prolazilo, a vuk se počeo približavati. Vuk je najprije bio iznenađen i radoznao. Planirao je odgledati njezin ples do kraja jer je bilo neminovno da će je na kraju pojesti. Aska je znala da će živjeti dok god bude plesala. Nastavila je plesati, a vukovo čuđenje pretvorilo se u divljenje. Vuk ju je slijedio po čistinama koje su samo promicale.
Aska je skakala stojeći samo na prednjim nogama i nasmijavala vuka. Kako je vrijeme odmicalo, vuka je sve manje zanimalo da pojede Asku, a sve više njezin ples. Aja je zabrinuta poslala dvojicu mlađih iz stada da potraže Asku u šumi. Ušli su malo dublje u šumu i ugledali neobičan prizor. Sakrili su se u grmlje i promatrali kako Aska piruetama prelazi zelenu čistinu, a za njom polagano ide vuk.
Kad su se približili, jedna ovca uzela je pušku i opalila. Pucanj je odjeknuo šumom, ali pala je Aska, a vuk pobjegao. Aska je ležala onesviještena, a iza vuka ostao je krvav trag. Ovce su slijedile trag. Brzo su pronašli i dotukli vuka, koji je već bio na rubu iznemoglosti.
Kad su se vratili u Strme Livade s Askom, bila je velika radost. Aska je dugo bolovala i oporavljala se od strašnog doživljaja, ali je zbog svoje želje za životom uspjela savladati bolest. Postala je poslušna kćerka, dobra učenica i prvakinja baleta na Strmim Livadama.
O njoj se pričalo i pisalo po svijetu. Ona sama o tome nikada nije govorila jer nitko ne voli govoriti o najtežim i najvećim stvarima u svom životu. Tek nakon nekoliko godina, postala je slavna po baletu kojeg je nazvala “Ples za život”, a kritičari i publika nazivali su ga “Ples sa smrću”. Dugo je i sretno živjela, postala je slavna balerina i umrla u dubokoj starosti.
I danas, nakon toliko godina izvodi se njezin “Ples za život” u kojem umjetnost i volja za otporom pobjeđuje svako zlo, pa i smrt.
Vrsta djela: pripovijetka
Mjesto radnje: Strme Livade (ovčji svijet)
Vrijeme radnje: od Askina rođenja do školske dobi
Likovi: ovce Aja i Aska, vuk
Analiza likova
Aja je Askina majka, inače krupna ovca teškog runa i okruglih očiju. Sama je odgajala kćer s puno pažnje i ljubavi. Iako je poput svih ovaca u njezinoj obitelji bila domaćica te je smatrala da je umjetnost nesigurna i neizvjesna, zbog ljubavi prema kćeri dopustila joj je da se bavi baletom. Bila je zaštitnički nastrojena prema Aski, ali je svejedno poštovala njezine želje.
Aska je mlada i lijepa ovca, Ajina kći. Oduvijek se razlikovala od majke po izrazitoj vedrini i volji za životom. Bila je radoznala, znatiželjna i ponekad svojeglava. Voljela je sama istraživati pašnjake i nije uvijek bila poslušna, što ju je koštalo nevolje u kojoj se našla. Bila je i odlična učenica te posebno talentirana za balet. U nevolji je pokazala svoju snalažljivost i hrabrost suprotstavivši se vuku na vrlo domišljat i mudar način: svojim plesom. Zahvaljujući svojoj volji za životom i upornošću, imala je sretan i uspješan život kao slavna balerina.
Vuk je bio lukav, opasan i krvoločan, ali ga je Aska uspjela nadmudriti. U nekim trenucima vuk je izgubio ono animalno u sebi dirnut ljepotom Askina plesa. Vuk simbolizira zlo svijeta koje umjetnost može pobijediti.
Ivo Andrić biografija
Ivo Andrić (1892.-1975.) rodio se pored Travnika u Bosni, a s obitelji se često selio. Tako je živio i u Višegradu i u Sarajevu. U Sarajevu je i završio gimnaziju.
Bio je veliki pjesnik, novelist, romanopisac i esejist. Njegova prva pjesma bila je objavljena u časopisu imenom “Bosanska vila”. U Zagrebu je započeo studij povijesti, filozofije i slavistike, a nastavio ga je prvo u Beču pa u Krakovu. Studij je završio 1924. godine u Grazu, a njegova tema rada bila je kako živjeti pod turskom vlašću.
Pošto je bio naklonjen pokretu Mlada Bosna, početkom Prvog svjetskog rata je bio čak i pritvoren. Poslije 1917. godine odlazi u Zagreb gdje se počinje baviti književnošću.
Sudjeluje u mnogim časopisima i novinama kao što su: “Vihor” i Hrvatska njiva”. Prvo zbirke lirske proze objavio je također u Zagrebu i to su bili naslovi “Ex Ponto” i “Nemiri”.
1919. godine počinje raditi u diplomaciji i to u veleposlanstvima Kraljevine Jugoslavije. Bio je smješten u Rimu, Parizu, Madridu, Bukureštu, Grazu, Bruxellesu, Ženevi i Berlinu.
Nakon rada u diplomaciji, utočište je pronašao u svom novom domu u Srbiji.
1961. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost za djela “Na Drini ćuprija” i “Travnička kronika”.
Njegova najpoznatija djela su: “Nemiri”, “Lica”, “Ljubav u kasabi”, “Pod Grabićem”, “Izabrane pripovetke”.
Autor: M.F.
Komentariši