Charles Perrault napisao je mnoge bajke za djecu koju i danas vole da čitaju i odrasli. Napisane bajke poznatih autora nisu našle svoje mjesto samo u knjigama, mnoge od njih su prenijete u crtane filmove. Najpoznatije bajke su mu: “Plavobradi“, “Crvenkapica“, “Zlatokosa“, “Ljepotica i Zvijer“, “Pepeljuga” i mnoge druge.
Zlatokosa
Bajka Zlatokosa govori o tome kako ljubav uvijek može da pobijedi. Radnja se događa između dvoje glavnih likova Zlatokose i Ljube. Kada je Ljubo želio da pomogne svome kralju nije mogao da pogodi kako će i njemu da se desi ljubav. Na početku je samo radio ono što je Zlatokosa govorila, a kasnije je shvatio da je zaljubljen u djevojku.
Kratak sadržaj
Nekada davno živjela je prelijepa princeza Zlatokosa. Zbog njezine predivne plave kose su joj nadjenuli takvo ime, a dužina je dopirala sve do poda. Kada je jedan mladi, vrlo lijep i nadasve bogat kralj čuo da postoji takva princeza neopisive ljepote odmah se zaljubio i poslao svog glasnogovrnika neka ju zaprosi.
Pripremili su za nju mnoštvo lijepih darova, ali kada se glasnogovrnik pojavio s njima ona je odbila prosidbu. Kralj je bio razočaran što ga je tako okrutno odbila. Jedan dvorjanin kojeg su zvali Ljubo, jer je bio izrazito ljubazan, ponudio se pomoći kralju. Bio je uvjeren kako njega Zlatokosa ne bi odbila da je on otišao do nje. Kralj je najprije pobjesnio kada je čuo što ovaj govori i dao ga zatvoriti, no ubrzo se predomislio i s njime porazgovarao.
Ljubo mu je rekao da mu ne trebaju nikakvi skupocjeni darovi već neka mu da dobrog konja i pismo. Kralj ga je poslušao i Ljubo se uputio prema Zlatokosi. Putem je naišao na riječicu i pored nje ugledao zlatnog šarana koji je bio na izdisaju. Brzo ga je vratio natrag u rijeku i šaran mu se zahvalio i rekao kako će mu se odužiti za pomoć koju mu je pružio.
Ljubo je nastavio svoj put i naletio na gavrana i orla. Orao je htio napasti gavrana, ali Ljubo je izvadio luk i strijelu te usmrtio velikog orla. Gavran je ostao zaprepašten što mu je spasio život i rekao da će mu se odužiti.
Ljubo je krenuo dalje i naišao na sovu. Bila je zatočena u zamci koju su lovci postavili za lov na ptice. Ljubo ju je izvukao iz zamke, a sova je sva jadna i izmorena rekla da će mu se već nekako odužiti jer da nije on naišao ona bi već bila mrtva.
Ljubo je napokon stigao do dvora gdje je živjela Zlatokosa. Malo se uredio i počešljao kosu, obukao sjajno odijelo držeći u ruci košaru s malim psićem te ušao u veliku dvoranu gdje ga je dočekala Zlatokosa. Bio je sav uzbuđen i održao sjajan govor kako ne bi ponovo odbila prosidbu.
Zlatokosa mu je ispričala priču o izgubljenom prstenu i rekla da neće pristati na nikakvu prosidbu dok joj neki od poslanika ne donese taj prsten koji joj je bitniji od svog ostalog nakita koje posjeduje.
Ljubo je bio žalostan. Vratio se zajedno sa psićem u svoj stan i nije znao što učiniti nakon što mu je Zlatokosa ispričala svoju priču. Psić mu je rekao da ne odustaje već da idu prošetati uz rijeku. Ljubo je pristao, no nije mogao prestati razmišljati o tome što će reći svome kralju kada se vrati. Tog trena ga je dozvao zlatni šaran kojeg je nedavno spasio. Kako mu se želio odužiti izvukao je Zlatokosin prsten iz rijeke i dao ga Ljubi.
Ljubo je potrčao prema dvoru kako bi dao Zlatokosi izgubljeni prsten. Ova je bila sva u čudu, ali i dalje nije željela pristati na prosidbu. Rekla mu je kako ima još jedan zadatak prije no što pristane i ako ga ne ispuni neće biti ništa od svadbe.
Ispričala mu je kako postoji div imenom Galifron koji ubija njezine ljude zbog toga što nije pristala na udaju. Zamolila je Ljubu neka ga se riješe, a kao dokaz neka donese njegovu glavu.
Ljubu je bilo strah tog zadatka jer nije znao kako će oboriti diva, ali nije odustajao. Krenuo je prema šumi i začuo glasno urlikanje. Bio je to div Galifron. Izvadio je svoj mač i pred njim se stvorio gavran. Onaj isti kojeg je nekidan spasio od orla. Počeo je kljucati divove oči dok ga nije oslijepio, a Ljubo ga je uspio savladati. Odnio je princezi glavu, a ona se opet zaprepastila. Ipak, nije mogla pristati na prosidbu. Ljubo je već bio očajan.
Princeza je smislila zadnji zadatak kojeg Ljubo treba izvršiti. Rekla mu je neka ode do mračne pećine gdje iz izvora teče voda koja daje vječno zdravlje i ljepotu. Problem je bio u tome što izvor čuvaju dva zmaja, a ona je pomislila kako Ljubo neće moći savladati obojicu. No, Ljubo se uputio prema pećini dok su svi bili uvjereni da mu slijedi neizbježna smrt. Ni on nije vjerovao da će uspjeti kada je pred pećinom ugledao zeleno-žutog zmaja s dugim repom. Rekao je psiću neka pokupi njegovu krv ako pogine i odnese ju kralj te ispriča njegovu strašnu sudbinu.
Ukazala mu se sova koju je spasio od sigurne smrti. Rekla mu je neka joj da staklenku koju će ona napuniti vodom s izvora jer zna svaki kutak mračne špilje i to joj neće biti nikakav problem. Obećala je da će mu se odužiti pa je to i učinila. Ljubo je tako izvršio i posljednji zadatak i sav sretan odnio vodu Zlatokosi. Ona više nije imala ispriku i otišla je s njime do kralja.
Princeza mu je čak ponudila neka se on oženi za nju i postane kralj, ali Ljubo je bio vjeran svom gospodaru i morao je održati svoju riječ. Kada su stigli u kraljevstvo uslijedila je dugoočekivana svadba.
Nakon nekog vremena Zlatokosa je sve češće počela kralju spominjati Ljubu dok ovaj nije postao sve više ljubomoran. Odlučio je zatvoriti ga u tamnicu jer nije mogao više podnijeti priče o njegovoj ljubaznosti. Kako je imao svog vjernog prijatelja psa, psojećivao ga je svaki dan i prenosio novosti koje se događaju u kraljevstvu.
Zlatokosa je načula da je njezin muž zatvorio Ljubu u tamnicu i nije mogla vjerovati što je učinio jer je mislila kako ima povjerenja u svog poslanika. Kralj je pomislio kako ga Zlatokosa voli jer on nije dovoljno lijep za nju. Primjetio je bocu vode na kaminu. Znao je da je to voda ljepote, ali nije znao da je jednoj sluškinji ta boca pala na pod i izlila se sva voda pa od straha da netko za to na dvoru ne sazna, podvalila je drugu bocu u kojoj je bila voda za trovanje vlastele ako počine neko kazneno djelo.
Ne sluteći što mu se sprema, kralj je dohvatio bocu s vodom i natrljao njome svoje lice. Kada je to učinio, zaspao je i više se nikada nije probudio jer je to bila otrovna voda. Nakon tog događaja Zlatokosa je oslobodila Ljubu i okrunila ga. Svi su bili presretni, a oni su živjeli dugo i sretno.
Crvenkapica
Crvenkapica je jedna od pozatih bajki za djecu koju je napisao Charles Perrault. Priča je to o dobroj i veseloj djevojčici koju su njena mama i baka mnogo voljele. Uvijek su joj pričale kako ne smije da vjeruje strancima, ali nažalost Crvenkapica je bila naivna djevojčica koju je uspio da prevari lukavi vuk.
Priča započinje onog momenta kada mama djevojčicu zamoli da odnese bolesnoj baki košaru punu kolača i putra. Crvenkapica je mnogo voljela svoju baku i odmah je krenula prema njoj kući da joj odnese malo hrane i pomogne dok ne ozdravi.
Nažalost putem je srela opasnu životinju vuka koji je iskoristio njenu naivnost i otkrio gdje baka živi, zbog čega je dovela u opasnost sebe i baku.
Kratak sadržaj
Jednom davno živjela je lijepa djevojčica koju su njena majka i baka mnogo voljele. Bila je to vesela djevojčica dobrog karaktera. Baka joj je jednom prilikom sašila crvenu kapicu koju je djevojčica obožavala, pa je zato dobila nadimak Crvenkapica.
Jednog dana njena je majka krenula da radi fine kolače, pa je pomislila kako bi bilo dobro da ih Crvenkapica odnese baki u košari, koju će mama napuniti i drugom hranom.
Kada je majka napunila košaru rekla je djevojčici kako bi bilo lijepo da iznenadi baku i odnese joj košaru u koju je stavila mnogo kolača i putra. Mama je bila ubijeđena kako će se baka veseliti što joj je došla unuka i donijela košaru punu hrane. Kako je mama čula da je baka bolesna odlučila je da joj pošalje Crvenkapicu koja će da je malo razveseli i pomogne ako treba.
Baka nije živjela u istom mjestu kao i Crvenkapica, pa je djevojčica morala da prođe kroz cijelu šumu kako bi došla do svoje bake. Poslušala je mamu i izašla napolje te krenula prema mjestu gdje je živjela njena baka.
Na putu prema baki susrela se s vukom koji ju je odmah želio pojesti, ali kako je u šumi bilo mnogo drvosječa, odlučio je kako trenutno nije ni mjesto ni vrijeme.
Vuk nije napao djevojčicu, ali je bio lukav pa ju je pitao gdje je krenula. Ona se nije snašla i odmah mu je odgovorila da ide kod svoje bake, koja je bolesna, živi sama i treba joj pomoć. Ispričala je i da nosi kolače koje je ispekla njena majka te putar.
Lukav vuk je nastavio dalje da ispituje djevojčicu, pa ju je pitao gdje baka živi i da li je daleko. Djevojčica je odgovorila da baka nije blizu, ali da ako pogleda u jednom smjeru da će vidjeti vodenicu, iza koja je bakina kuća.
Vuk je potom sugerisao da krenu svako svojim putem pa da vide tko će prvi da stigne do bakine kuće. Vuk je znao za kraći put, ali nije želio da to zna Crvenkapica. Potrčao je kraćim putem dok je djevojčica krenula putem za koji je jedino znala. Nije joj smetalo što će da hoda malo duže jer je uživala u šumi, brala orahe, igrala se s leptirima te skupljala lijepo cvijeće.
Vuk je u tom momentu već bio kod bakine kuće, odlučio je da pokuca, a kada je baka pitala tko je, vuk se predstavio kao njena unuka. Rekao je da je donio kolače i putra. Baka je bila bolesna i ležala je u krevetu pa mu je objasnila kako da otvori vrata.
Vuk je ušao u kuću i pojeo baku. Nakon toga je zatvorio vrata, legao u krevet i čekao Crvenkapicu. Ona se uskoro pojavila i pokucala na vrata. Javio joj se vuk i predstavio kao njena baka. Djevojčica se prestrašila glasa, ali znala je da je baka bolesna pa je pomislila da joj je glas grub radi toga.
Vuk joj je objasnio kako da uđe u kuću, a kada je to uradila rekao joj je da spusti košaru i legne pored njega. Crvenkapica je skinula kaput i tada je pitala baku zašto ima tako velike ruke, a vuk joj je odgovorio da je jače zagrli.
Kada ga je pitala za velike noge odgovorio joj je da ima velike noge jer tako može brže da trči. Kada ga je pitala zašto ima velike uši, vuk je rekao da može bolje da čuje. Potom ju je zanimalo zašto baka sada ima tako velike oči, na što je vuk odgovorio da može bolje da bolje vidi.
Zadnje pitanje koje je Crvenkapica postavila vuku bili su njegovi zubi, a interesiralo ju je zašto ima velike zube, vuk je odgovorio da ju može pojesti. Djevojčica nije stigla da odreaguje i vuk ju je pojeo.
Ljepotica i Zvijer
Ljepotica i Zvijer je bajka koju je napisao Charles Perrault o pravoj ljubavi između Ljepotice i Zvijeru. U priči je opisana ljubav kojoj nije važno ono što se vidi izvana, nego ljepota onoga što se nalazi u svakom dobrom čovjeku, a to je njegova duša.
Ljepoticu je na kraju osvojila dobra duša Zvijeri i zato je na kraju riješila da će se vjenčati s njim. Njena zahvalnost i dobrota od Zvijeri na kraju su bili nagrađeni skidanjem uroka i srećom do kraja života.
Postoji nekoliko verzija popularne bajke, a prva koju danas svi čitaju napisala je Jeanne-Marie LePrince de Beaumont. Ona je priču dosta skratila, ali je ipak ostavila magične mometne kao što je ogledalo i prsten. Najpoznatija verzija je od Walt Disneya iz 1991. godine kada je snimljen crtani film o vječnoj ljubavi.
Kratak sadržaj
Jednom davno u gradu je živio dobar i vrijedan trgovac koji imao sinove i kćeri. Imao je mnogo para sve dok jednom nije ostao bez bogatstva, pa mu je jedino ostala mala kuća na selu gdje je trebao da nastavi živjeti sa svojom obitelji.
Dvije starije kćerke bile su ljubomorne i nisu željele da idu živjeti na selo, ali nisu imale izbora. Ljepotica kojoj su ime dali zbog njene ljepote željela je pomoći ocu, pa se tako najmlađa kćerka pokazala kao velika pomoć kada su se preselili na selo.
Braća su isto tako bila dobra i trudili su se što više da pomognu ocu. Komšije su znale pričati kako im je žao Ljepotice što ima takav život jer mora mnogo da radi, dok su za njene sestre smatrali kako nisu zaslužile ništa bolje.
Jednog dana otac od je dobio pismo u kojem je pročitao da je jedan od njegovih brodova sretno uplovio. Razmažene starije sestre odmah su zamolile oca da im kupi lijepe haljine, a Ljepotica je samo poželjela crvenu ružu koja se ne može vidjeti tako često tamo gdje oni žive.
Kada je trgovac napokon došao do luke rekli su mu kako nema pravo na robu s broda, pa je tužan krenuo kući, ali se izgubio putem sve dok nije ugledao svjetlost u šumi. Približio se i shvatio da se radi o zamku.
Bio je umoran i trebalo mu je mjesto gdje će moći malo da odmori prije nego nastavi prema kući. Ušao je u zamak i vidio stol na kojem se nalazilo mnogo hrane. Malo je razmišljao ali kako je bio gladan uzeo je komad pileta i pojeo te popio čašu vina.
Kada se najeo trgovcu se počelo spavati, pa je šetajući kroz zamak došao do sobe u kojoj je već bio namješten krevet i odlučio da prespava. Ujutro se iznenadio kada ga je pored kreveta dočekala čista odjeća, a na stolu topla čokolada. Trgovac je mislio da su to bile dobre vile.
Popio je čokoladu i krenuo prema staji s konjima, a putem je ugledao grančicu i uzeo ju jer se sjetio što je Ljepotica željela da joj donese. U momentu kada je otkinuo grančicu čuo je korake, prvo se prestrašio, a kada je vidio Zvijer skoro se onesvijestio.
Zvijer mu je odmah rekao da je ljut što je otkinuo ruže iz njegove bašte i da bi zbog toga mogao da ostane bez života. Trgovac ga je počeo preklinjati da mu ne oduzme život. Zvijer mu je poručila da se jedna od kćerki mora da žrtvuje za njega.
Trgovcu nije bilo drago da to čuje, ali je obećao na kraju i da će dati svoj život ako se u roku tri mjeseca ne pojavi ni jedna od njegovih kćerki. Zvijer mu je dopustila da krene kući i da napuni kofer s čim god želi te da će mu biti poslan kući.
Kada se vratio kući trgovac je ispričao kćerima što mu se dogodilo i da je to sve zbog ruže koja je ubrao. Ljepotica je rekla da neće dozvoliti da se žrtvuje radi nje, nego će ona to da uradi. Krenuli su zajedno u zamak da se suoče sa Zvijeri, što je najviše oraspoložilo njene sestre koje su mislile da će se napokon moći riješiti svoje sestre.
U zamku ih je dočekao stol s večerom. U tom se momentu pred njima pojavila Zvijer i pitala da li im je večera bila fina. Zvijer je rekla da trgovac mora ujutro napustiti zamak, ali da Ljepotica ostaje. Trgovac je potom rekao da bi radije on ostao, ali mu je Ljepotica zabranila.
Nakon što su otišli na spavanje, Ljepotici se u snu obratila dobra vila koja je bila zadovoljna njenim ponašanjem i rekla joj da će zbog toga biti nagrađena. Ujutro je Ljepotica ocu ispričala san i da ju je malo utješio nakon čega je trgovac plačući napustio zamak.
Ljepotica je krenula da istraži zamak i tako je došla do sobe na kojoj je pisalo “Prostorija za Ljepoticu”. Iznenadila se ljepotom sobe, ormara za knjige te klavira s notama. Bila je sretna kada je vidjela ormar, a najviše nakon što je na jednoj knjizi zlatnim slovima pisalo: “Tražite što god želite i zapovijedajte jer ste ovdje gospodarica i kraljica.” U tom je momentu samo željela da vidi oca, ugledala ga je nakratko. Riješila je da će Zvijer da bude dobra prema njoj i da nema razloga biti prestrašena.
Za vrijeme večere Zvijer je došla kako bi mogla da razgovara s Ljepoticom. Pričali su o tome kako ružno izgleda, ali i o pameti te dobrom srcu. Ljepotica je postala svjesna kako nema ništa loše u Zvijeri. Na kraju razgovora pitao ju je da li se želi vjenčati, na što nije mogla da pristane jer su samo dobri drugari.
Od te je večeri Zvijer svaku večer Ljepotici pravio društvo za večerom i uvijek postavljao isto pitanje. Ljepotici je bilo žao što ga mora odbiti, objasnila mu je kako se vjerojatno nikada neće vjenčati, ali njemu je bilo dovoljno samo da obeća da nikada neće otići iz zamka.
Nažalost ona mu to nije mogla obećati jer je željela vidjeti oca koji se razbolio, Zvijer joj je dozvolila, ali da se nakon osam dana vrati. Ljepotica je već drugo jutro bila kod oca sretna jer ga je mogla zagrliti. Kada su je sestre vidjele bile su ljubomorne i smislile su plan kako da je se zauvijek riješe. Bile su dobre prema njoj, a sve kako bi mogle da ju nagovore da ostane dulje od osam dana.
Tako je na kraju i bilo, ali već se desetog dana osjećala loše jer nije održala obećanje. Sjetila se tužne zvijeri , koliko je dobar i riješila da mu se vrati. Navečer je legla, skinula prsten i sanjala da Zvijer umire u bašti jer je bila nezahvalna. Ujutro je odmah krenula prema zamku.
Nije ga mogla pronaći, ali onda se sjetila sna i našla ga je u bašti kako leži. Odmah ga je zagrlila i iz potoka uzela malo vode da bi ga polila po glavi. Zvijer se probudila i onda je priznao da je želio oduzeti si život jer nije održala obećanje. Ljepotica je obećala da će se vjenčati s njim i od tog momenta nestali su svi uroci.
Princ i Ljepotica napustili su zamak i krenuli prema njenoj porodici, a tada se Ljepotici obratila i dobra vila te rekla da će postati kraljica. Njene sestre je pretvorila u kipove od kamena sve dok se ne promijene. Ljepotica i princ su živjeli sretni u svom zamku uživajući u iskrenoj ljubavi.
Plavobradi
Plavobradi je bajka koju je napisao poznati francuski pisac Charles Perrault. Za razliku od ostalih bajki radi se o strašnoj i mračnoj priči o čovjeku kod kojeg se pokazalo da prvi utisak ipak može da bude dobar.
Plavobradi je priča o čovjeku čudne brade koji je zaprav bio zla osoba, ali je mnge želio da uvjeri u suprotno. Želio se vjenčati sa kćerkom od jedne plemkinje i kada je uspio, na kraju ju je želio kazniti smrću što ga nije poslušala.
Kratak sadržaj
Jednom davno živio je čovjek koji je imao plavu bradu. Bio je bogat jer je imao mnogo para, velikih kuća u selu i gradu, mnogo kočija te namještaja i zlatnog suđa. Bez obzira što je Plavobradi imao mnogo para njega su se žene bojale zbog boje brade.
U komšiluku je živjela bogata plemkinja koja je imala dvije kćerke, nije se moglo reći koja je bila ljepša. S jednom od njih se Plavobradi želio vjenčati, ali je plemkinja odredila koja će od njih da se vjenča za njega.
Ali ni jedna od njenih kćeri nije htjela da se uda za njega jer su znale da je bio oženjen, ali nitko nije mogao da sazna što se desilo ženama koje su s njim bile u braku. Plavobradi je mnogo razmišljao o tome kako bi mogao da organizuje druženje u jednoj svojoj ljetnoj rezidenciji, pa je pozvao plemkinju i njene dvije kćeri te još nekoliko poznanika kako bi se što bolje zabavili.
Sve koje je pozvao su pristali i rekli kako će doći u njegovu rezidenciju, a kada su napokon došli mogli su da probaju mnoga fina jela, zabave se u ribolovu, pjevanju i igranju. Sve je bilo savršeno pa je plemkinja pristala na vjenčanje vjerujući kako čovjek čudne brade ipak nije tako strašan kao što izgleda.
Prošlo je mjesec dana i Plavobradi je morao da otputuje na službeni put, ali je prije toga rekao ženi da uživa s drugaricama dok ga nema. Ostavio joj je ključeve, ali ju je zamolio da ne ide u najmanju sobu jer će da se naljuti.
Žena je obećala da će ga poslušati i neće uraditi ništa što bi moglo da ga naljuti. Napokon su došle njene drugarice, a među njima je bilo žena koje ona nije pozvala. Krenule su razgledati kuću i sobe te zaključile kako se ne zna koja je soba ljepša. To je bilo prvi put da su je drugarice došle posjetiti jer su se bojale Plavobradog.
Zadržale su se u najvećoj sobi gdje je bio namještaj koji je vrijedio mnogo para te suđe od srebra i zlata. Nisu se mogle prestati diviti bogatstvu koje su vidjele, a malo su bile ljubomorne što njihova drugarica može da uživa u svemu tome. Ali ona se nije veselila kao njene drugarice jer ju je interesiralo zašto ne može da uđe u malu sobu.
Više nije mogla izdržati i ostavila je drugarice da se dive bogatstvu, a ona je krenula prema stepenicama kako bi otključala zabranjenu sobu. Iako su joj ruke drhtale nije mogla da pobjedi znatiželju bez obzira na upozorenje od Plavobradog.
Kada je otvorila vrata sobe nije ništa vidjela jer je bilo mračno, ali nakon nekoliko momenata ugledala je krv i mrtva tijela jedna pored drugih. Bile su to njegove žene za koje se nije znalo što se desilo. Toliko se prestrašila da je htjela odmah izaći, ali joj je ključ pao u lokvu krvi.
Na kraju je uspjela nekako da izađe iz sobe, ali su na ključu ostale mrlje kojih se morala nekako rješiti. Otišla je do svoje sobe da opere krv, ali to je bio čarobni ključ i kada bi ona maknula krv s jedne strane, ona bi se pojavila na drugoj strani.
Plavobradi se vratio ranije, a žena je glumila da joj je drago što je prije došao kući. Sljedeći dan je tražio ključeve koje joj je dao, a njoj su ruke odmah počele drhtati i nije znala što da uradi. Shvatio je da nema ključa od male sobe. Žena je rekla da ga je zaboravila u svojoj sobi, a kada ga je pokazala odmah je vidio krv.
Plavobradi je rekao kako mora da umre zbog toga što je vidjela i žena je odmah počela da moli na koljenima, da ju ne ubije. Plavobradi se ipak nije predomislio, a ona ga je zamolila da joj barem dopusti da se pomoli.
Plavobradi ju je ostavio samu u molitvi, a ona je u tom momentu pozvala sestru Anu kako bi joj pomogla. Zamolila ju je da se popne na vrh da bi mogla vidjeti dolaze li joj braća u posjetu jer su obećala da će doći taj dan.
Sestra Ana nije nikoga vidjela osim zelene livade, a sestra ju je još nekoliko puta pitala dolaze li braća sve dok Ana nije rekla kako dolaze. Dok je čekala braću Plavobradi joj je prijetio smrću.
Više nije imao strpljenja i kada je krenuo da je ubije, došla su njena braća i probola ga mačem. Plavobradi je želio pobjeći ali je znao da se radi o snažnim mladićima i nije uspio. Žena je na kraju preživjela i dobila svo bogatstvo koje je podijelila sa sestrom i braćom. Udala se za dobrog čovjeka koji joj je pomogao da zaboravi na strašnu prošlost.
Pepeljuga
Pepeljuga je jedna od poznatih bajki koju je napisao Chrales Perrault i sa kojom je ostavio utisak na slavne autore dječjih bajki poput braće Grimm.
Bajka Pepeljuga je bezvremenska i uvijek rado čitana, a na kraju ima moralnu pouku kao i sve njegove bajke. Napisana je jednostavnim jezikom sa mnogo interesantnog sadržaja.
Priča je to o patnjama i vrlinama Pepeljuge te ljubomori i neprijateljstvu maćehe i polusestara. Bajka priča o djevojci koja ima veliku moć praštanja bez obzira što su joj sve uradile njene polusestre.
Pepeljuga je djevojka čiji se otac nakon smrti njene majke ponovo oženio zlom ženom, koja je već imala dvije kćerke. Maćeha jecijelo vrijeme bila ljubomorna na pastorku i u svakom momentu je željela da joj život učini gorim. Život joj se promijenio nakon što je upoznala princa na plesu uz pomoć dobre vile.
Kratak sadržaj
Jednom davno živio je plemić koji je nakon smrti prve žene riješio da će se opet vjenčati. Bila je to zla žena koja je imala dve kćerke iz prvog braka i koje su po naravi bile mnogo slične svojoj majci. Plemić je imao kćerku, ali ona je za razliku od polusestara bila dobra, umiljata i lijepa, baš kao i njena majka.
Nije prošlo mnogo vremena nakon vjenčanja da bi maćeha pokazala svoje pravo lice, pa je tako tjerala pastorku da spava na tavanu na slamarici i da radi najteže poslove u kući. Dok je Pepeljugu tjerala da radi najgore poslove, svoje je kćerke oblačila u najljepše haljine i cijelo ih vrijeme mazila.
Pepeljuga je unatoč teškom životu sve dobro podnosila, a nije smjela da se požali ocu jer se i on bojao svoje žene. Djevojka je tako svaku večer znala da sjedne uz peć, a zbog pepela prozvali su je Pepeljuša, a mlađa sestra koja nije bila toliko zla nazvala ju je Pepeljuga. Bila je ljepša od sestara iako je na sebi imala staru i poderanu haljinu.
Jednog dana kralj je organizovao ples i pozvao sve plemstvo među kojima maćehu i njene kćerke. Kralj je organizovao ples za svog sina princa. Polusestre su se radovale plesu pa su se odmah krenule spremati, a Pepeljuga im je u tome pomagala. Ona je kao i sve ostale djevojke željela da ide na ples, ali znala je da tako obučena neće moći da uđe u dvorac. Sa njom su se složile i polusestre.
Kada je došao taj dan polusestre su krenule s maćehom, a Pepeljuga ih je ispratila suznih očiju. U tom ju je momentu vidjela njena kuma ujedno i dobra vila. Bilo joj je žao djevojke i kada joj je Pepeljuga rekla da bi željela da ide na bal, dobra vila je odlučila da joj pomogne.
Poslala je djevojku u vrt po tikvu kako bi mogla od nje da napravi pozlaćenu kočiju. Pepeljuga je još morala da donese mišolovku u kojoj je bilo šest miševa, a kako je koji izlazio dobra vila bi ga dodirnula štapićem i miš bi se odmah pretvorio u konja.
Nedostajao je još kočijaš i Pepeljuga je morala da donese klopku u kojoj su se nalazila tri pacova. Vila je jednog od njih dotaknula štapićem nakon čega se pacov pretvorio u kočijaša sa ljepim brkovima. Još je bilo potrebno šest sluga, pa je Pepeljuga pronašla šest guštera koje je vila uz pomoć štapića pretvorile u sluge sa šarenim odorama.
Pepeljuga je još uvijek imala ružnu haljinu, pa je vila uz pomoć štapića stvorila srebrnu i zlatnu haljinu te papuče od krzna. Pepeljuga je bila spremna. Vila ju je upozorila da ne smije da ostane nakon ponoći jer će se kočija opet pretvoriti u tikvu i sve će da bude kao prije čarolije.
Kočija je krenula prema dvorcu. Kada je Pepeljuga došla, ušla je u dvoranu i princ ju je odmah primijetio te ostao zadivljen njenom ljepotom. Djevojka je počela da pleše sa princom, a nakon toga je sjela za stol gdje su bile polusestre kako bi mogla da razgovara s njima.
Podjelila im je narandže i limun koje je dobila od princa, a one je nisu prepoznale. Momenat prije ponoći Pepeljuga se svima zahvalila i nestala, a kod kuće se opet zahvalila dobroj vili i rekla da bi i sljedeći dan išla na ples jer ju je pozvao princ. Nakon Pepeljuge vratile su se i sestre te pričale o djevojci koju nitko nije mogao da prepozna.
Djevojka je sljedeći dan zamolila stariju sestru da joj pozajmi žutu haljinu kako bi mogla da ide na ples. Starija polusestra je ostala zgrožena njenom molbom. Vila joj je još jednom pomogla i Pepeljuga se lijepo provela na plesu da je zaboravila na vrijeme.
Kada je sat prvi put udario u ponoć Pepeljuga je pobjegla, ali joj je spala jedna papuča koju je pronašao princ. Krenula je potraga za djevojkom, ali nitko nije znao gdje je nestala. Čuvari su rekli da su vidjeli seljanku da bježi, ali ne i princezu. Princ je dao obavijest kako će da se vjenča sa djevojkom kojoj bude pristajala krznena papuča.
Sluge su nosile papuču po kraljevstvu, a kada su došli do kuće gdje je živjela Pepeljuga, polusestre su požurile da probaju papuču, ali im ona nije odgovarala. Onda je Pepeljuga pitala da li može da proba, na što su se polusestre počele smijati.
Plemić koji je bio zadužen za papuču rekao je da može jer je svaka djevojka imala pravo da proba papuču. Kada ju je djevojka probala ona joj je savršeno odgovarala. Polusestre su se začudile još više kada je Pepeljuga iz džepa izvukla i drugu papuču.
Došla je i dobra vila koja je haljinu od Pepeljuge učinila ljepšom nego na plesu. Polusestre su tada znale koliko su bile zle i molile su je za oproštaj. Ona im je oprostila, a kada se udala za princa udala je i svoje polusestre za gospodu sa dvora.
Charles Perrault biografija
Charles Perrault rodio se u Parizu 12. siječnja 1628. godine u bogatoj obitelji buržuja. Bio je sedmo dijete i imao je sve najbolje uvjete za školovanje.
Iskoristio je bogatstvo svoje obitelji koje mu je omogućavalo da se školuje u najboljim školama pa je tako postao visoko obrazovan. Za vrijeme svog bogatog života radio je različite poslove, ali ostao je poznat po svojim predivnim bajkama. Uz njegove bajke odrasla su mnoga djeca, a priče o prijateljstvu i ljubavi pamte se cijeli život i prenose generacijama.
Predivna književna djela kao temelj su imala narodne priče, a velik broj njih preuzela su i braća Grimm koja su također stekla veliku popularnost. Neke priče su prenesene i usmeno.
Charles je bio velika utjeha tijekom odrastanja mlađim generacijama jer ih je uvijek podupirao.
Jedna od njegovih najpoznatijih priča su “Priče moje guske”. One su činile priče od osam bajki i bile su objavljene kao posebna zbirka. Potpisani autor djela nije bio on već njegov sin.
Njegove najpoznatije priče koje su ga proslavile su: “Crvenkapica”, “Priče moje guske”, “Mačak u čizmama”, “Modrobradi” i mnoge druge. Prvu bajku objavio je davne 1696. godine pod imenom “Usnula ljepotica”.
Umro je u Parizu, 16. svibnja 1703. godine.
Komentariši