Lirsko-epska novela Antuna Gustava Matoša objavljena je prvi put u "Hrvatskoj smotri" 1908., a zatim u "Umornim pričama" 1909. godine. Novela pripada lirsko-epskoj vrsti, gdje se poetični opisi pejsaža, Izabeline ljepote i emocija miješaju s jasnom epskom kompozicijom i fabulom. Lirika se očitava u piščevim opisima. S velikom subjektivnošću, romantičarskim prenaglašavanjem i uporabom … [više]
Antun Gustav Matoš
Antun Gustav Matoš (1873.-1914.) hrvatski je književnik, glazbenik, novinar i kritičar koji je pisao prozu i poeziju, a često je djelovao i na području dramskog stvaralaštva. Krasi ga naziv najboljeg pjesnika hrvatske moderne, a tijekom života nastojao je povezati hrvatsku i modernu europsku književnost.
Školovao se i odrastao je u Zagrebu, a pet je godina živio u Parizu, što je doprinijelo njegovu upoznavanju modernizma i simbolizma. A.G.Matoš bio je prvi pisac koji u hrvatsku književnost donosi samostalnu temu pejzaža, oblikovanu impresionizmom - bojama i zvučnosti pejsaža te melankoličnim ugođajem.
Također je prvi u hrvatsku poeziju uveo sonet i simbolizam, inspiriran Charlesom Baudelaireom. Začetnik je dijalektalne poezije, pjesmu Hrastovački nokturno pisanu kajkavskim narječjem objavio je unutar pripovijetke Nekad bilo, sad se spominjalo.
Početak moderne (1892.-1914.) u hrvatskoj književnosti jest objavljivanje Matoševe novele Moć savjesti, a kraj je njegova smrt. Zbirka Lirika objavljena je posmrtno.
Neka od Matoševih poznatijih djela su: putopisi i eseji Vidici i putovi, Ogledi; novelističke zbirke Iverje, Novo Iverje i Umorne priče; domoljubne pjesme Kod kuće i Gospa Marija; sonet Utjeha kose ljubavne tematike.