August Šenoa

August Šenoa je jedno od najvećih imena hrvatske književnosti te najutjecajniji hrvatski književnik iz 19. stoljeća. Koliko je bio priznat i cijenjen u vrijeme dok je djelovao svjedoči i razdoblje u hrvatskoj književnosti koje je dobilo ima prema njemu. Šenoino doba obuhvaća vrijeme oko njegove smrti.

August Šenoa se rodio 14. studenog 1838. godine u Zagrebu, a dok je živio s roditeljima zavolio je umjetnost. Godine 1848. nakon smrti majke vraća se u Zagreb da završi osmi razred. Nakon što je završio osnovnu školu August se zaputio prema rođacima koji su živjeli u Pečuhu.

U Pečuhu je završio prvi razred srednje škole da bi se vratio u Zagreb i 1857. godine maturirao. Dok je išao u gimnaziju pisao je stihove na hrvatskom i njemačkom jeziku. Nakon srednje škole u gornjogradskoj gimnaziji upisao je Pravoslavnu akademiju

Krajem 1859. godine nastavlja studirati pravo u Pragu. Tamo se zadržava sve do 1865. godine, a kako nije na vrijeme položio niti jedan ispit bio je prisiljen baviti se žurnalistikom nakon čega se vraća u Zagreb i počinje raditi u redakciji Pozor.

Kada se vratio u Zagreb dobio je posao gradskog bilježnika, a 1868. godine se vjenčao sa Slavom pl. Ištvanić. Godine 1872, postao je ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, a neko je vrijeme djelovao kao dramaturg.

U to je vrijeme 1871. godine izašao roman "Zlatarevo zlato", a dvije godine kasnije postao je senator i napustio rad u kazalištu. Neko vrijeme bio je dio Narodne stranke, a osim što se angažirao u politici Šenoa je prevodio na hrvatski jezik s engleskog, njemačkog, češkog i francuskog jezika.

Od 1874. godine pa sve do svoje smrti uređivao je časopis "Vijenac". Umro je 13. prosinca 1881. godine od posljedica upale pluća koju je dobio dok je pomagao unesrećenima nakon Velikog potresa 1880. godine.

Široj javnosti je postao poznat kada je počeo raditi kao dopisnik za "Obzor". Zahvaljujući Šenoi feljton je postao literarni žanr, pa je tako u poznatoj seriji feljtona "Zagrebulje" opisivao negativne posljedice koje su konformizam i licemjerje ostavili na svakodnevni život u Zagrebu.

Vrijeme dok je pisao za časopis i djelovao kao novinar ostat će zapamćeno po kritiziranju društva. Radio je i kao kazališni kritičar dajući prijedlog novog programa i analizirajući stanje glumišta.

Najviše je ostao zapamćen kao pisac romana. Unatoč tome što je pisao o suvremenim događajima, najznačajniji dio njegova stvaralaštva su povijesni romani poput: "Čuvaj se senjske ruke", "Zlatarevo zlato", "Diogeneš", "Seljačka buna" i "Kletva" koju nije uspio dovršiti. U spomenutim djelima opisuje događaje iz hrvatske povijesti.

Jedna od njegovih djela su: "Seljačka buna", "Zlatarevo zlato", "Prosjak Luka", "Mladi gospodin", "Prijan Lovro", "Diogeneš", "Kanarinčeva ljubovca" i "Zagrebulje"...

Njegove pjesme su zahvaljujući raznim temama bile prilagođene širokom krugu čitatelja, a tu se najviše misli na: "Hrvatska pjesma", "Na Ozlju gradu", "Budi svoj"...Bio je popularniji kao socijalni nego kao ljubavni pjesnik.

Pisao je i povjestice, pripovjedna djela s povijesnim motivima kao što su "Anka Neretvanka", "Propast Venecije", "Smrt Petra Svačića", "Šljivari"...