Djelo "Priče" autobiografsko je djelo pisca Daria Džamonje. U ovom djelu piše o Sarajevu, Americi, svom djetinjstvu i odrastanju, ratu u Bosni, svojim kćerkama... Pisao je o svom odnosu s majkom koja je otišla u Holandiju, nakon što se njegov otac ubio, ali i o tome kako je prve farmerice dobio kada je završio osmi razred s odličnim uspjehom. Bio je u braku koji se raspao i smatrao je da … [više]
Dario Džamonja
Dario Džamonja rođen je u Sarajevu 18. 01. 1955. godine, a preminuo je 15. 10. 2001. godine, također u Sarajevu. On je cijenjen bosanskohercegovački pisac i novinar. Srednju školu nikada nije završio, jer je prerano počeo konzumirati alkohol. Njegovi roditelji su se razveli dok je bio još dijete, nakon čega mu majka otišla živjeti u Holandiju. Pored toga, doživio je još dvije velike obiteljske tragedije - samoubojstvo oca i samoubojstvo strica.
Džamonja je odrastao u jednosobnom stanu s više članova obitelji. Imao je teško djetinjstvo i živio je jako siromašno. Kada je počeo rat u Bosni, napustio je Sarajevo i otišao živjeti u Ameriku s obitelji. Nikada nije osjećao da pripada Americi. U Americi ga je mučila nostalgija. Imao je dvije kćerke, Nevenu i Vesnu.
Džamonjino djelo "Priče" autobiografsko je djelo u kojem opisuje svoje djetinjstvo, odrastanje, a potom i vrijeme u kojem je doživio srednje, zrele godine. U djelu opisuje svoj život, emocije, odrastanje, odlazak u Ameriku, život u Americi, a naposljetku i povratak rodnom Sarajevu. Iznio je detalje svog djetinjstva i odrastanje u teškom siromaštvu. Njegova psihička stabilnost je poljuljana od samih početaka kada je doživio samoubojstvo oca i odlazak majke. Kada je otišao u Ameriku, mnogi prijatelji su ga odgovarali od ideje da se vrati u Sarajevu. Iako je u Americi imao sigurnost, nikada nije prestao željeti vratiti se u Sarajevo, iako Sarajevo više nije bilo kao nekada.
Dan kada se vratio u Sarajevo je bio jedan od najljepših dana u njegovom životu. Ali vidio je koliko je Sarajevo oštećeno u svakom smislu te riječi, posljedice rata su se i osjetile i vidjele u svakom dijelu ovog grada. Unatoč tome, Sarajevo i njegove kćerke su jedino što mu je ulijevalo radost u srcu i davalo snagu za nastavak.
Dario je bio pisac i osoba koja nije poznavala razlike među ljudima. Volio je svoje prijatelje i uživao u druženjima s njima, ma koje oni nacionalnosti bili. Nikada nije mogao shvatiti težnju ljudi da se dijele i prave razlike među sobom. Nikada nije mogao shvatiti ni političare, kao ni ljude koji su svojevoljno išli ratovati da bi poginuli za tuđe ideale i ciljeve. Nije mogao shvatiti mržnju među ljudima, pohlepnost političara i čitavu situaciju koja se odvijala u Sarajevu te općenito u Bosni za vrijeme rata, ali i u poslijeratnom vremenu.
Ostala djela koja je Džamonja objavio su: "Priče iz moje ulice" (1979.), "Zdravstvena knjižica" (1985.), "Drugo izdanje" (1987.), "Priručnik" (1988.), "These days" (1989.), "Dirty laundry" (1990.), "Prljavi veš" (1991.), "Pisma iz ludnice" (2001.), "Ptica na žici" (2003.), "Priče" (2003.).
Dobitnik je sljedećih nagrada: "Veselin Masleša" za najbolju knjigu proze (1985.), "Fund Free Expression Award" (1993.), "Writes Club Madison" (1994.) - druga nagrada za non-fiction, "Madison2 (1996.) - za knjigu poezije.
