"Telegrafske basne" autora Gustava Krkleca maleni čitatelji posebno vole jer osim što su kratke - sastoje se od 4 stiha koja se često rimuju, nisu tipične basne. Naime, radi se o kratkim basnama kojima Krklec nije htio samo dijeliti poruku i moralizirati kao što se to obično radi u tipičnim basnama, već je prije svega htio na humorom protkan način doprijeti do djece uz usporedno … [više]
Gustav Krklec
Gustav Krklec bio je hrvatski pjesnik, kritičar i esejist. Rodio se 23. lipnja 1899. godine u Udbinji kraj Karlovca gdje mu se majka zatekla kada je bila u posjeti njegovom ocu koji je tamo služio vojsku. Inače je podrijetlom bio iz Maruševca pokraj Varaždina. Odrastanje u Hrvatskom zagorju ostavilo je na njega poseban trag što se može uočiti i u njegovoj poeziji.
Školovao se u Varaždinu, u Zagrebu i na Sušaku gdje je pohađao gimnaziju, a studij filozofije je završio u Zagrebu.
Kada je započeo Drugi svjetski rat nalazio se u Beogradu gdje je i bio za vrijeme bombardiranja. U rujnu 1941. godine preselio se u Zemun gdje je radio kao činovnik i kao suradnik lista "Graničar". Za života u Zemunu posvetio se i aktivnosti veslanju pa je tamo bio i predsjednik Veslačkog kluba. Tamo je ostao sve do ožujka 1944. godine kada se dogodilo bombardiranje Zemuna.
Potom se sa suprugom Mirjanom preselio u Slankamen, a kada je rat završio nalazio se u Samoboru.
Postao je poznat svojim pjesmama za odrasle, a istakao se zbirkama "Darovi za Bezimenu" i "Srebrna cesta". U zbirkama je pjevao o životu, ljubavi i prirodi.
U starijoj dobi posvetio je sve više djela djeci pa je tako objavljivao pjesme u časopisu za djecu "Radost". Bio je i jedan od glavnih osnivača časopisa.
Njegove najpoznatije pjesme za djecu su: "Telegrafske basne", "Put u život", "Drveni bicikl", "San ili java", "Majmun i naočale" i mnoge druge. Većina je doživjela i po nekoliko izdanja.
Svakako je bio najpoznatiji po svojim basnama - "Telegrafske basne" jer je njima unio novost u dječju poeziju. Basne je nazvao telegrafskim jer je na brz i kratak način prenosio svoje poglede na društvene odnose i na svijet. Ove basne mogle bi se nazvati i pravim lirskim pjesmicama.
Od rujna 1945. godine sa suprugom živi u Zagrebu. Umro je 30. listopada 1977. godine.
23. lipnja 1933. godine, nakon 100 godina od njegovog rođenja njemu u čast, u njegovoj kući u Maruševcu gdje je sretno odrastao, postavljena je spomen ploča. Ploču su postavili Općina Maruševec i Matica hrvatska grada Varaždina.
U Varaždinu u gradskoj knjižnici nalazi se i spomen soba s njegovim imenom.
