Dundo Maroje najpoznatija je komedija Marina Držića. Napisana je kao nastavak njegove izgubljene komedije "Pomet", što Držić naglašava u prologu ovog djela. Ova komedija prvi put je izvedena davne 1551. godine u Kneževom dvoru u Dubrovniku. Rukopis komedije nije sačuvan, već je sačuvan samo njen prijepis iz druge polovice 16. stoljeća. Prijepis je tiskan tek 1876. godine, a izveden … [više]
Marin Držić
Marin Držić, kojeg su čak i njegovi suvremenici zvali Vidra, rođen je 1508. u Dubrovniku. Dolazi iz obitelji trgovca, ali za vrijeme Držićeva života poslovi obitelji Držić su počeli propadati, pa je to utjecalo ne samo na ekonomsko stanje obitelji, već i na samog Marina i njegovu sudbinu. Držić je nakon školovanja u Dubrovniku, studirao pravo u Sienu u Toskani. Ipak, nije očuvan podatak da li je pravo i diplomirao.
Za vrijeme studiranja, Držić se počeo ozbiljno zanimati za glumu i kazalište. Sudjelovao je izvedbama renesansnih komedija koje su se često morale igrati u tajnosti. Držić je zbog toga bio i uhićivan, te njegovo ime pronalazimo i na popisu kažnjenika. 1546. godine Držić se vraća u Dubrovnik i tamo radi mnogo različitih poslova kako bi si osigurao egzistenciju, budući da ga obiteljski novac vie nije mogao uzdržavati. Bio je upravitelj crkve Svi Sveti, a onda je prešao u službu austrijskog grofa Rogendorfa, s kojim je otišao u Beč. A unatoč financijskim beneficijama, Marin Držić se nije dugo zadržao na toj poziciji, vjerojatno zbog osjećaja poniženja na poziciji sluge. Ipak, to iskustvo mu je pomoglo da uvjerljivo napiše lik dosjetljivog i pomalo superiornog lika sluge Pometa, ali i ponizi plemićki svijet prikazujući ih kao nesposobnjakoviće.
Svoju književnu karijeru Marin Držić započeo je pišući ljubavna pisama. Usavršio se radom na dramskim djelima, po kojima je ostao poznat kao renesansni književnik. Napisao je komedije "Dundo Maroje", "Skup" i "Novelu od Stanca" koja su ostala njegova najpoznatija i najznačajnija djela, a tu su još i "Venera i Adon", "Tirena" i "Hekuba".
Nakon drugog povratka u Dubrovnik, 1550. godine, Držić se se zaredio i postao svećenik. Ta pozicija nije umanjila njegov problem s novcem. Zato je 1562. otišao u Veneciju i tamo radio kao kapelan venecijskog nadbiskupa. Nakratko se vratio u Dubrovnik, ali je već 1566. godine otišao u Firencu i tamo pokušavao političku utjecati na raspad plemićke vlasti u Dubrovačkoj Republici, te na uvođenju demokracije. U svojim naumima nije uspio.
Marin Držić ubrzo je umro u Veneciji 1567. godine.
