Skender Kulenović ovu je knjigu napisao 1975. godine, u svojim kasnim godinama života. Gromovo đule zbirka je kratkih proznih tekstova. Možemo ih nazvati kratkim pričama premda u njima nema dovoljno razrađene fabule ili je ponekad uopće ni nema. Ovo su isječci iz života autora, njegovo sjećanje na djetinjstvo i odrastanje, ali i starenje. Zbirka odiše bosanskim ambijentom, od prostora, … [više]
Skender Kulenović
Skender Kulenović bio je bosanskohercegovački pjesnik, dramatičar, pripovjedač, a prije svega esejist.
Rodio se 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu. Tamo je završio osnovnu školu, a nakon osiromašenja porodice sele u majčino rodno mjesto o čemu piše u pripovijetki Šarenka.
Odselili su u Travnik i tamo od 1921. do 1930. godine ide u Jezuitsku gimnaziju. S prvim književnim radom pojavljuje su u trećem razredu gimnazije, sa sonetima Ocvale primule. Od 1930. godine studira pravo na zagrebačkom sveučilištu koje nije završio.
1933. postaje član SKOJ - a, a 1935. KPJ-a. Surađivao je s brojnim listovima i časopisima. 1937. godine pokreće u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz zajedno s H. Kikićem i S. Krupićem. Bio je kazališni dramaturg u Sarajevu nakon rata. Obavljao je razne političke dužnosti u Beogradu. U posljednoj fazi književnog stvaranja boravio je u Mostaru.
Kulenovićevo djelo u žanrovskom i poetičkom pogledu obilježeno je snažnim kontrastima. Počeo je ciklusom soneta Ocvale primule (1927), a sonetu se vratio i mnogo godina kasnije, već pri kraju književne karijere (Soneti 1968, Soneti 1974). Kulenović je apsolutnu pjesničku slavu u Jugoslaviji postigao partizanskom poemom Stojanka majka Knežopoljka (1942) i Ševa (1952).
Kulenović je objavio i nekoliko drama: A šta sad? (1946), Djelidba, Večera (1947), zbirki pripovjedaka: Divanhana (1972), Gromove đule (1975), te pred kraj života roman Ponornica (1977). Posthumno je objavljen pronađeni rukopis poeme Na pravi sam ti put, majko, izišo.
Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.
