Zija Dizdarević je jedan od važnijih bosanskohercegovačkih pisaca. U ovim pripovijetkama Dizdarević je opisao tragične sudbine malih ljudi, a koje je on doživio vrlo emotivno. Dizdarević je živio kratko, što je utjecalo na njegov razvoj kao pisca. Da je doživio još godina, sigurno bi pružio još mnogo izvrsnih djela. On na emotivan način opisiva život u malom mjestu, patnju običnog … [više]
Zija Dizdarević
Zija Dizdarević je rođen 18.2.1916. godine u Vitini kod Ljubuškog. U svom rodnom gradu živio je samo četiri godine. Tada sa majkom i ocem odlazi živjeti u Fojnicu, siromašnu kasabu, koja će postati njegova glavna literarna inspiracija - nadahnuće, istinsko izvorište njegovih priča.
Završio je Mješovitu osnovnu školu u Fojnici, potom završava Nižu šerijatsku gimnaziju u Sarajevu sa vrlo dobrim i Učiteljsku školu koju završava sa odličnim uspjehom. Tada objavljuje i svoje prve radove: Halucinacija i Zapisi bolesnog čovjeka. Bio je jedan od najaktivnijih članova i ideoloških usmjerivača naprednog srednjškolskog pokreta u Sarajevu.
Zija je bio izuzetno inteligentan, pronicljiv i autoritativan. Imao je moć da povuče ljude sa sobom. Upravo zbog svog ljevičarskog djelovanja u Sarajevu nije mogao dobiti zaposlenje. Nisu mu dozvolili da odmah upiše fakultet, nego je bio primoran jednu godinu po završetku srednje škole pauzirati. U srednjoj školi je bio jedan od glavnih organizatora učeničkih štrajkova. Već su ga tada zbog organiziranja demonstracija zatvorili, mučili i zlostavljali u istražnom zatvoru. No to nije slomilo njegov prkosni duh.
Godine 1937./1938. postaje studentom Filozofskog fakulteta u Beogradu. Bio je vrijedan i marljiv student, ali unatoč tome nije mogao dobiti studentski dom zbog policije. Preživljavao je od davanja instrukcija i sviranja violine po kafićima na raznim zabavama, kao i honorara za priče koje objavljuje u časopisu Politika.
Bolest ga nije sprječavala da se legalno i ilegalno uključi u mnogobrojna studentska tijela. Bolest tuberkuloza je s vremenom napredovala. Postao je i član Komunističke partije odmah po upisu na studij. Ziju su stavili u zatvor zbog njegovog revolucionarnog rada u Beogradu, na kraju je i pogubljen, a njegova smrt nikada nije rasvijetljena.
Dan prije odlaska u partizane je odveden u ustaški logor Jasenovac. Zna se tek da je netko došao po noći i da su ga usmrtile ustaše udarcima gvozdenog malja po glavi, prvu noć po dolasku u logor Jasenovac, u rano proljeće 1942. Sumnjalo se da je održavao tajne sastanke i okupljao komuniste. Likvidiran je kao opasan komunista.
Posthumano su objavljena njegova djela: Pripovijetke (Svjetlost, Sarajevo, 1948), Prosanjane jeseni (Džepna knjiga, Sarajevo, 1959), Sabrana djela (Svjetlost, Sarajevo, 1968), Blago u duvaru (Zadrugar, Sarajevo, 1983).
