“U očekivanju Godota” Beckettova je prva drama, napisana originalno na francuskom jeziku 1948., a prvi put je izvedena u Parizu 1953. Beckett ju je sam preveo na engleski jezik, svoj materinji. Drama pripada teatru apsurda i imala je veliki utjecaj na kasnije pisce, poput Harolda Pintera i Toma Stopparda. Nobelovu nagradu za književnost Beckett je osvojio 1969. godine.
“U očekivanju Godota” je tragikomedija jer kroz komične i besmislene situacije pokazuje tragičnost života glavnih likova i njihova besmislenog čekanja nekoga tko ne dolazi. Likovi su gotovo svjesni da se Godot neće pojaviti i oni pokazuju želju da ga prestanu čekati i odu, ali ujedno nisu u mogućnosti to učiniti jer se boje potencijalne kazne. Zbog toga su osuđeni svaki dan vraćati se na isto mjesto i provoditi vrijeme uzalud. Apsurdnost drame vidi se upravo u tom ponavljanju – bilo u dijalozima likova, bilo u ponavljanju istog dana ili u ponavljanju Estrogenova zahtijeva za odlaskom.
Djelo je alegorija i parodija na čovjeka koji se oslanja na autoritete da ga usmjeravaju u životu i govore mu kako se ponašati te na besmisleni život koji se svodi na čekanje. U svom tom čekanju čovjek zaboravlja živjeti, više ni obraćajući pažnju na bitne stvari.
Vladimir i Estragon dva su glavna lika, iako Vladimir ima dominantnu ulogu u njihovom odnosu te o svemu odlučuje. Estragon je lik koji nema čvrstu volju i karakter, ne zna se izboriti za sebe, nego se stalno vraća Vladimiru, očekujući njegovu zaštitu i upute. S druge strane, ni Vladimir ne može bez Estragona, što se vidi iz činjenice da ga stalno budi i ne dopušta mu da se naspava jer se bez njega osjeća usamljeno. Njih dvojica međusobno se nadopunjuju te iz tog razloga, stalno ostaju zajedno, iako razmatraju mogućnost rastanka.
Pozzo i Lucky imaju posve drugačiji odnos. Lucky se potpuno prepušta na milost i nemilost svomu gospodaru, poput njegovog osobnog roba. On nema snagu volje niti razvijen karakter, nego se u potpunosti prepušta zapovijedima gospodara, poslušno izvršavajući njegove naredbe. Sposoban je razmišljati, ali to čini samo kad mu se to naredi. Pozzo takav odnos u potpunosti iskorištava.
Godot, lik koji je vrlo važan u drami jer pokreće cijelu radnju, nikad se ne pojavljuje te je on uspoređen s Bogom, a i sami Vladimir i Estragon ga smatraju religijskom figurom. Poštuju ga, iako ga nikada nisu upoznali te strahuju od kazne ako ga ne poslušaju. Zato oni ne mogu otići, iako to žele.
Kratak sadržaj
Prvi čin
Radnja se odvija u večernjim satima, na seoskom puteljku, gdje se nalazi jedno drvo. Estragon sjedi i bezuspješno pokušava skinuti cipelu. Pokušava i odustaje jer je iscrpljen, a nakon kratkog odmora, pokušava ponovno, opet bez uspjeha. Dolazi Vladimir. Estragon upravo u tom trenutku odustaje od pokušaja skidanja cipele, zaključivši da ne može ništa učiniti.
Njih dvojica se pozdravljaju. Vladimir Estragonu govori da mu je drago što se vratio jer je mislio da je otišao zauvijek. Kaže da će to morati na neki način proslaviti. Estragon je proveo noć u obližnjem jarku i ponovo su ga istukli, ali ne zna jesu li to bili isti oni koji ga inače tuku. Vladimir govori kako bez njegove pomoći svih proteklih godina, Estragon zasigurno ne bi preživio. Estragon ne obraća baš pažnju na to što mu Vladimir govori nego zahtijeva da mu pomogne skinuti cipelu. Ali Vladimir nastavlja sa svojim govorom, tek nakon nekog vremena obrativši pažnju na Estragona. Upita ga što radi, na što dobije odgovor da skida cipelu. Vladimir ga prekori da mu je već puno puta rekao da se cipele moraju skidati svaki dan i ljuti što ga Estragon ne sluša. Estragon moli za pomoć, a Vladimir ga pita boli li ga. Estragon se naljuti, zbog čega mu Vladimir kaže da izgleda kao da on jedini pati i da ga nije briga za druge. I on, Vladimir, pati, ali pri tome ne treba zanemarivati male stvari u životu. Estragon mu odgovara da on uvijek čeka posljednji tren i bolje da mu pomogne s cipelom.
Vladimiru pažnju odvraća njegov šešir. Skida ga s glave, zaviruje u njega i ispipa rukom kao da nešto traži. Okrene ga naopako te ga vrati na glavu. Estragon napokon uspijeva skinuti cipelu, zagleda se u nju, ispipa je rukom, okrene je naopako očekujući da će nešto ispasti, ali ne nađe ništa. Napravio je iste pokrete koje je Vladimir napravio sa šeširom. Vladimir govori da nema ništa u cipeli i savjetuje mu da je opet obuje, što Estragon odbija. Vladimir ponovno skine šešir i ponavlja sve radnje kao i prvi put. Ovaj put čak i puhne u šešir, ali ne nađe ništa i izjavi kako je to uznemiravajuće.
Vladimir se izgubi u mislima, a Estragon povlači svoje nožne prste i nakon nekog vremena, Vladimir predloži da se pokaju. Na Estragonovo pitanje zbog čega bi se trebali pokajati, Vladimir odgovara da ne moraju ulaziti u pojedinosti. Estragon predlaže da se pokaju jer su rođeni, a Vladimir se glasno nasmije, ali samo nakratko jer mu se lice zgrči i on se uhvati za stomak. Zaključi da se čovjek više ne smije ni smijati, samo osmjehivati pa to i napravi, ali se ubrzo uozbilji.
Vladimir pita Estragona je li ikada čitao Bibliju. Sjeća li se evanđelja? Sjeti se dva razbojnika i odluči ispričati tu priču kako bi im brže prošlo vrijeme, iako Estragon govori da je ne želi čuti. Vladimir usput upita Estragona kako mu je stopalo, na što dobije odgovor da otiče. Započinje priču o dva razbojnika, koji su bili osuđeni u isto vrijeme kad i Spasitelj, ali jedan od njih trebao je biti spašen, a drugi osuđen na pakao. Estragon ga obavještava da odlazi, ali se ne pomakne. Vladimir se pita kako je moguće da od četiri evanđelista, samo jedan govori o spašavanju razbojnika, a sva četvorica su prisustvovala događaju razapinjanja na križ. Zahtijeva da Estragon iznese svoje mišljenje o tome, ali on samo odgovara da je jako zainteresiran za priču. Vladimir dalje nastavlja kako od četvorice evanđelista, dvojica uopće ne spominju razbojnike, a treći spominje njihovo loše ponašanje prema Spasitelju jer ih nije spasio od smrti. Vladimira zanima kako je moguće da su svi ljudi upoznati samo s tom jednom pričom, na što Estragon odgovara da su ljudi neuki majmuni. Ustaje uz bolne uzdahe, šepa do lijevog kraja te proučava nešto u daljini. Isto ponovi i na desnoj strani.
Vladimir ga promatra, ustaje i uzima čizmu, gleda u nju te je naglo ispušta iz ruke. Estragon zaključuje kako se nalaze na zanimljivom mjestu te poziva Vladimira da odu, na što on odgovara da ne mogu jer čekaju Godota. Estragon ga pita je li siguran da moraju čekati baš na tom mjestu. Vladimir odgovara da je rečeno da moraju čekati kod drveta, a u blizini nema niti jednog drugog, osim tog kraj kojeg se nalaze. Sad Estragona zanima kakvo je to drvo, zašto nema lišća, izgleda više kao neki grm, na što ga Vladimir pita što želi reći time? Smatra li da se nalaze na krivom mjestu?
Sad više ni u što nisu sigurni. Godot nije rekao da će sigurno doći, ali ako ne dođe, oni će tu doći i sutra i čekati. Ako opet ne dođe, ponovit će to i dan poslije i tako dalje, sve dok Godot ne dođe. Estragon govori da su još jučer došli ovdje, s čim se Vladimir ne slaže, ali ni jedan od njih nije siguran što su radili dan prije. Estragon smatra da su bili na tom istom mjestu, iako ga ne prepoznaje od prije. Više nisu sigurni ni trebaju li čekati baš na taj dan, iako misle da je rečeno da trebaju čekati u subotu, ali ne znaju u koju. Brine ih da je Godot došao dan prije i da ako je tako, sigurno neće opet doći, a Estragon nije ni siguran da su oni tu bili jučer.
Estragon zaspe, ali ubrzo ga Vladimir probudi jer se osjećao usamljeno. Estragon se naljuti jer mu je prekinuo san, koji mu sad želi ispričati, ali Vladimir odbija slušati njegove osobne noćne more, govoreći da to ne može podnijeti. Estragon se pita ne bi li bilo bolje da se njih dvojica rastanu, na što mu Vladimir odgovara da ne bi otišao daleko. Njih dvojica se posvađaju, Vladimir odjuri s pozornice, ali se vrati i njih dvojica se pomire.
Estragon predloži da se objese dok čekaju Godota, ali se nikako ne mogu dogovoriti tko bi se trebao objesiti prvi. Estragon smatra da bi se prvi trebao objesiti Vladimir jer je teži i ako grana izdrži njegovu težinu i ne pukne, izdržat će i Estragonovu. Ako bi bilo obrnuto i Estragon se prvi objesi, a onda grana pukne zbog Vladimirove težine, Vladimir će ostati sam. Sad se postavlja pitanje je li Vladimir zaista teži od Estragona, u što više ni jedan od njih dvojice nije siguran pa oduče pričekati Godota da čuju što on misli o tome. Estragon ogladni i Vladimir mu da mrkvu. Raspravljaju o tome jesu li vezani za Godota, ali više nisu sigurni ni da se on zaista tako zove. Začuje se strašan uzvik i prestraši ih te oni očekuju što će se sljedeće dogoditi.
Ulaze Pozzo i Lucky. Pozzo usmjerava Luckyja konopcima oko vrata. Konopci su toliko dugi da je Lucky već na sredini pozornice kad se pojavi Pozzo. Lucky nosi tešku torbu, stolac na sklapanje, košaru s hranom i kaput, a Pozzo nosi bič. Pozzo ugleda Estragona i Vladimira, pa prisilno konopcem zaustavi Luckyja. Lucky pada pod teretom svega što je nosio. Vladimir požuri u pomoć, ali ga Estragon pokuša zaustaviti. Njih dvojica se pitaju je li Pozzo Godot, ali Pozzo se u tom trenutku predstavi i oni zaključe da on nije Godot. Pozzo ih pita zar im njegovo ime ništa ne znači. Pita ih tko je taj Godot s kojim su ga zamijenili, a oni odgovaraju da ni oni nisu sigurni jer ga nisu upoznali te da ga možda ne bi ni prepoznali kad bi došao.
Pozzo im govori da putuje već šest sati i nikoga nije sreo pa je zato sretan što je sreo njih dvojicu. Zapovijedi Luckyju da spusti stolicu pa sjedne i počne jesti piletinu iz košare. Za to vrijeme Estragon i Vladimir pobliže proučavaju Luckyja, pitajući se zašto ne spusti teške stvari koje nosi. Primijetili su da izgleda umorno i ima rane od konopaca oko vrata. Žele ga nešto pitati, ali Pozzo ih upozori da ga ostave na miru jer se želi odmoriti, ali u isto vrijeme izdaje Luckyju nove zapovijedi. Estragon želi Pozzove ostatke, pileće kosti, ali Pozzo mu odgovara da one pripadaju Luckyju te da njega mora pitati za dopuštenje. Kad Lucky ništa ne odgovori, prepusti mu kosti, izgledajući zabrinuto jer Lucky ih nikad prije nije odbio. Pita se znači li to da je bolestan?
Vladimir se razljuti zbog načina na koji se Pozzo odnosi prema Luckyju, kao prema životinji, a ne ljudskom biću, ali Pozzo ne izgleda uznemiren njegovim primjedbama nego odluči da je vrijeme da ode, a onda se predomisli. Estragon je završio s jelom i spremi kosti u džep, a Vladimir ga pozove da krenu. Pozzo ih zaustavlja, upozoravajući ih da bi mogli propustiti sastanak s Godotom ako sad odu, a da bi ga i on sam želio upoznati. Estragon ga više puta prekida pitajući zašto Lucky ne spusti torbe, ali Pozzo ga svaki put ignorira. Vladimir, koji je promijenio svoje ponašanje prema Pozzu te mu se više ne obraća sa strahom i poštovanjem, nego zgađeno, ukazuje mu na pitanje koje mu postavlja Estragon, ali kad Pozzo napokon obrati pažnju na to, Estragon se više ne sjeća da mu je postavio pitanje. Nakon nekog vremena, Pozzo napokon odgovara da Lucky ima izbor, ali da ne želi spustiti svoj teret jer želi impresionirati Pozza kako bi ga on zadržao. Vladimir pita zar ga se želi riješiti, a Pozzo izbjegava odgovoriti, ignorirajući ga pa on ponavlja pitanje nekoliko puta. Naposljetku, Pozzo odgovori da vodi Luckyja na sajam i nada se da će ga prodati, iako smatra da bi ga trebalo ubiti, na što Lucky zaplače. Pozzo pruža Estragonu rupčić i naređuje mu da utješi Luckyja, ali Lucky ga udari nogom jer ne voli strance.
Pozzo sad mijenja svoje ponašanje te im priča kako je Lucky njegov vjerni sluga. Služi ga već šezdeset godina, ali da on to više ne može podnijeti. Estragon i Vladimir osuđuju njegove postupke i to što ga se želi tek tako riješiti. Vladimir i Estragon dobacuju sarkastične primjedbe kako im je večer loša, a kraj joj se ne nazire te izgleda kao da je tek počela. Pozzo im objašnjava nešto o sumraku, a kad završi, zahtijeva od njih da ocijene koliko im je bio zanimljiv. Naređuje Luckyju da ih zabavlja dok čekaju. Estragon želi da Lucky pleše, a Vladimir da razmišlja pa mu Pozzo naređuje da prvo pleše, a zatim razmišlja. Lucky otpleše kratko, ali Estragon nije oduševljen te mu naređuje da to ponovi.Pozzo ga opravdava da je prije puno bolje plesao. Govori da je samo jednom Lucky odbio naredbu da pleše, pa Estragon i Vladimir žele da im ispriča tu priču. Pozzo zaboravlja što je htio reći. Njih trojica razmišljaju i Estragon se napokon sjeti da je htio pitati zašto Lucky ne spusti sav teret koji nosi, ali Vladimir odgovara da im je to već ispričao. Lucky je ionako već spustio svoj teret.
Vladimir želi da mu Pozzo naredi da razmišlja, ali to je nemoguće bez šešira. Estragon mu se ne želi približavati kako bi mu stavio šešir jer ga je već jednom udario. Vladimir se javi da će on to učiniti, ali se ne pomakne s mjesta. Nakon nekog vremena, stavi Luckyju šešir na glavu, ali on se ne pomakne. Krene plesati, ali Pozzo mu naredi da razmišlja. Lucky započne dugi monolog koji zvuči kao besmislena struja svijesti. Ostala trojica to ne mogu podnijeti pa mu skinu šešir da više ne misli i vrate mu torbe u ruke. Pozzo odluči da je vrijeme za odlazak, ali pozdravi traju dugo i ponavljaju se, a nitko se ne miče. Tek nakon nekog vremena, Pozzo i Lucky krenu, ali u krivom smjeru.
Nakon njihovog odlaska, Vladimir još jednom podsjeća Estragona da oni ne mogu otići jer čekaju Godota. Estragon se počne žaliti na bol u drugoj nozi te sjedne pod drvo. Na scenu dolazi uplašeni dječak koji im donosi poruku od Godota. Oni ga dodatno plaše, ispitujući ga razna pitanja, a dječak na kraju priznaje da je stigao još prije, ali se bojao Pozza i njegovog bića pa se zato tek sad pojavio. Godot im poručuje da neće doći taj dan, ali da će se zasigurno pojaviti sutra.
Vladimir pita dječaka radi li on za Godota, a dječak mu odgovara da se on brine o kozama, a njegov brat o ovcama. Godot često tuče njegovog brata. Na pitanje je li nesretan, dječak ne zna odgovor, a Vladimir mu govori da može ići te da Godotu prenese da ih je vidio. Dječak odlazi i padne mrak. Estragon ostavlja svoje cipele za nekoga tko ima manje noge od njega. Vladimir ga upozorava da moraju pronaći sklonište za noć, ali Estragon se ne da odvući s pozornice. Prisjećaju se kako se poznaju već pedeset godina te zaključuju kako bi možda bilo bolje da svatko krene svojim putem, ali odbace tu misao i nastavljaju sjediti u tišini.
Drugi čin
Idućeg dana u isto vrijeme, Estragonove čizme još uvijek su na istom mjestu. Pokraj njih je i Luckyjev šešir. Na stablu stoji par listova. Vladimir dolazi na pozornicu, uzima Estragonovu čizmu, zaviruje u nju i vraća je na mjesto. Počinje pjevati. Dolazi Estragon i Vladimir ga želi zagrliti, ali ga Estragon upozorava da ga ne dira. Vladimir ga pita želi li da ode te jesu li ga opet istukli, gdje je uopće proveo noć. Estragon ga upozorava da ga ništa ne ispituje, ali neka ga ne napušta. Vladimir ga podsjeća da ga nikad nije napustio i oni se zagrle. Estragon govori da je čuo Vladimira kao pjeva te da je mislio kako je to zato što je mislio da je Estragon otišao zauvijek i da je zato sretan. Vladimir mu odgovara da mu je nedostajao, ali da je u isto vrijeme osjećao sreću. Estragon mu govori da se i on osjeća bolje kad je sam, ali da ne zna zašto se onda uporno vraća. Vladimir mu govori da je to zato što se ne zna sam braniti. Da je bio s njim, ne bi dopustio da ga istuku, a Estragon tvrdi da ih nije ničim izazvao.
Zaključuju da su ipak sretni skupa i da sad moraju čekati Godota. Stvari kao da su se od jučer promijenile. Estragon ne prepoznaje to mjesto te se jedva sjeća Pozza i Luckyja koji su tu jučer bili. Estragon opet predloži da bi bilo bolje da se razdvoje, ali Vladimir ga podsjeti da se ionako uvijek vrati. Predloži da mirno porazgovaraju, ali nemaju puno tema za razgovor pa se ubrzo među njima nadvije neugodna tišina.
Vladimir primijeti da se sada na stablu nalazi nekoliko listova, a jučer ih nije bilo. Estragon, koji je danas na pozornicu došao bos, proučava cipele koje je tu ostavio dan prije, ali tvrdi da to nisu njegove cipele jer su one smeđe, a njegove su bile crne. Vladimir zaključi da je netko sigurno došao i uzeo njegove cipele jer su mu bolje odgovarale, a njemu ostavio svoje. Estragon opet želi otići i Vladimir ga podsjeća da moraju čekati Godota. Vladimir predlaže da Estragon proba cipele kako bi im brže prošlo vrijeme. On će mu u tome pomoći. Cipele su mu velike, ali Vladimir predlaže da ih uzme jer kad bude imao čarape, odgovarat će mu. Estragon pokušava zaspati, ali se ubrzo probudi uznemiren jer je sanjao da pada.
Vladimir predloži da imitiraju Pozza i Luckyja kako bi im vrijeme brže prošlo. Estragonu ubrzo igra dosadi i on objavi da odlazi, ali se odmah vrati jer je čuo da netko dolazi. Vladimir je siguran da je to Godot, a Estragon se sakrije iza stabla. Njih dvojica krenu pričati u isti glas pa se razljute i posvađaju, vrijeđajući jedan drugoga, ali se ubrzo pomire. Odluče raditi neke vježbe, a nakon toga glume stablo.
Dolaze Pozzo i Lucky. Pozzo je slijep pa Lucky naglo zastane kad ugleda Vladimira i Estragona te se Pozzo zabije u njega. Njih dvojica padnu preko stvari koje su nosili. Vladimir smatra da će im njihov dolazak pomoći da im brže prođe vrijeme dok čekaju Godota. Pozzo zaziva u pomoć, a Estragon i Vladimir neko vrijeme razmišljaju hoće li mu pomoći. Vladimir na kraju odluči da hoće. Pokušavajući podići Pozza i Vladimir padne. Estragon mu pokuša pomoći, ali i on padne. Vladimir i Estragon ustanu s lakoćom i pomognu Pozzu, koji im govori da je iznenada oslijepio, ali ne zna kad. On se ne sjeća da je jučer upoznao Vladimira i Estragona, isto kao što se sutra neće sjećati da ih je danas upoznao. Pozzo i Lucky odlaze.
Nakon njihovog odlaska, Vladimir probudi Estragona jer se opet osjećao usamljeno. Estragon se ljuti jer mu Vladimir nikad ne dopušta da se naspava. Ovaj put sanjao je da je sretan, ali Vladimir ne želi slušati više o tome, nego se pita je li Pozzo zaista slijep jer mu se činilo kao da ih vidi. Estragon opet želi otići, ali se sjeti da ne mogu jer čekaju Godota. Pita Vladimira je li siguran da Pozzo nije bio Godot.
Opet dolazi dječak, ali kaže da je došao prvi put te da dan prije nije dolazio. Godot im poručuje da neće doći te večeri, ali sutradan će sigurno doći. Vladimir ga pita što Godot inače radi, a dječak odgovara da ne radi ništa. Pita ga kako mu je brat i on kaže da je bolestan pa Vladimir zaključi da je on možda bio dan prije i donio im poruku od Godota. Govori mu neka poruči Godotu da ih je vidio i dječak odlazi.
Estragon se budi i skida cipele te obavijesti Vladimira da odlazi, na što on odgovori da i on odlazi. Vladimir kaže da ne mogu otići daleko jer se sutradan moraju vratiti i čekati Godota. Estragona iznenađuje što nije došao i pita što bi se dogodilo kada bi ga prestali čekati. Vladimir odgovara da bi ih kaznio. Padne im na pamet da bi se mogli objesiti, ali nemaju uže. Remen koji imaju je prekratak i nije dovoljno snažan da izdrži obojicu. Odluče da će sutra donijeti uže. Estragon predlaže da bi bilo bolje kad bi svatko od njih otišao svojim putem, a Vladimir mu obeća da će se sutra objesiti, ako Godot ne dođe. Zaključe da je vrijeme da odu, ali se ne pomaknu s mjesta.
Tema: čekanje Godota
Vrsta djela: tragikomedija apsurda
Vrijeme radnje: tijekom dva dana
Mjesto radnje: na seoskom putu, pod stablom
Likovi: Vladimir, Estragon, Pozzo, Lucky, Dječak
Analiza likova
Vladimir – Estragonov prijatelj kojeg, kako saznajemo kasnije u djelu, poznaje već pedeset godina. U njihovom odnosu on je glavni i dominantniji lik, što se vidi iz raznih situacija. Kad sazna da su Estragona pretukli, govori da bi on to spriječio da je bio prisutan jer bi spriječio njegovo ponašanje, za koje je siguran da je uzrok batinama, iako Estragon tvrdi da ih ničim nije izazvao. Odgovorniji je jer stalno mora podsjećati Estragona zašto se nalaze na tom putu pod stablom i da moraju čekati Godota, inače će ih on kazniti. Ne tolerira Pozzovo ponašanje pri njihovom prvom susretu, ne odobrava način na koji se odnosi prema Luckyju, ali on je taj koji mu odluči pomoći za vrijeme njihovog drugog susreta.
Estragon – središnji lik uz Vladimira i njegov dugogodišnji prijatelj, iako se njih dvojica često svađaju. Čest uzrok svađe je taj što Estragon želi spavati, a Vladimir ga stalno budi jer se bez njega osjeća usamljeno. Ali kad mu Estragon želi ispričati što je sanjao, ne želi ga saslušati. Stalno zaboravlja zašto se nalaze ispod stabla i želi otići pa ga Vladimir podsjeća da ne mogu jer moraju čekati Godota. S obzirom na to da se stalno svađaju, Estragon smatra da bi se trebali rastati i svatko krenuti svojim putem, s čim se Vladimir često slaže, ali nikad to ne učine. Estragon često govori kako će on otići, ali Vladimir zna da se to neće dogoditi ili da će se ubrzo vratiti jer smatra da se Estragon ne zna brinuti za sebe, što dokazuje i to što dopušta da ga stalno tuku bez razloga. Osim što stalno zaboravlja zašto ne mogu otići, zaboravlja i događaje prethodnog dana pa ga Vladimir mora podsjećati. Ima problema s bolnim nogama pa s mukom skida cipele koje ga žuljaju, Ipak, sutradan tvrdi da su mu cipele velike pa zaključuje da ih je netko zamijenio, a njegove uzeo jer su mu bolje odgovarale.
Pozzo – sebičan lik koji se prema drugom ljudskom biću Luckyju ponaša kao prema životinji i osobnom robu te ga vuče konopcima. U jednom trenutku pokazuje svoje drugo lice i s tugom se prisjeća vremena kad je s Luckyijem imao prijateljski odnos, ali nakon šezdeset godina sve se promijenilo i sad ga želi prodati na sajmu. U drugom činu ponovno dolazi, ali je slijep. Ne zna zašto ni kad mu se to dogodilo te se ne sjeća događaja prethodnog dana, niti da je upoznao Vladimira i Estragona
Lucky – Pozzov sluga koji dopušta da se on prema njemu odnosi kao prema životinji. Sluša sve njegove naredbe te nosi sav teret. Kad mu narede da pleše, on pleše, a kad mu narede da misli i to ispuni. Pozzo objašnjava da on ima slobodu izbora, ali da je sam odlučio da će ispunjavati sve Pozzove naredbe jer ne želi da ga Pozzo proda. U drugom činu, više ne pleše niti ne razmišlja, nego je glup i ne zna ništa.
Dječak – pojavljuje se jednom u svakom činu kako bi Vladimiru i Estragonu prenio poruku da Godot neće doći taj dan, nego idući. On radi za Godota, čuva koze, a njegov brat čuva ovce te on tvrdi da se Godot prema njemu dobro odnosi, iako njegovog brata ponekad tuče. U prvom činu se boji doći zbog Pozzove naravi pa pričeka da on i Lucky odu prije nego što prenese poruku od Godota.
Godot – čovjek kojeg Vladimir i Estragon čekaju, ali on ne dolazi. Ipak, on ima puno utjecaja nad njima jer se njih dvojica ne usuđuju otići u strahu od kazne koja bi ih snašla u slučaju da Godot dođe, a njih nema. Smatraju da će njegovim dolaskom biti spašeni. Dječak govori da Godot ništa ne radi po cijeli dan, ali on se svejedno ne pojavljuje.
Samuel Beckett biografija
Samuel Beckett irski je dramatičar i romanopisac. Rođen u Dublinu 13. travnja 1906. Još kao dijete počeo je učiti glazbu, a kasnije je postao vrstan sportaš. Neko vrijeme bio je profesionalni igrač kriketa.
U Dublinu je studirao francuski, talijanski i engleski jezik na Trinity koledžu. Nakon što je neko vrijeme radio u Dublinu kao učitelj, preselio se u Pariz. Tamo je postao osobi tajnik Jamesu Joyceu koji ga je postepeno uvodio u svijet književnosti. Upoznao ga je s mnogim tadašnjim relevantnim piscima, ali je i samog Becketta poticao na pisanje.
Beckett je u to vrijeme pisao eseje vezane za književnost, u kojima se često osvrtao na samog Joycea. Tako je njegovo prvo objavljeno djelo bio esej “Dante… Brino. Vico… Joyce”, u kojem već po naslovu vidimo da sadrži osvrte na Joyceov književni rad.
Beckett je u međuvremenu počeo pisati vlastita literarna djela, a kako je živio u Parizu, pisao ih je na Francuskom jeziku. U početku je pisao poeziju, koju je od 1935. počeo objavljivati u svojim zbirkama pjesama, istovremeno radeći na svom prvom romanu “Murphy”. U jednom od svojih proznih djela, najavio je svoje najznačajnije djelo književne karijere, dramu “U očekivanju Godota”, koju je objavio 1952. godine. Beckettove poezija, a kasnije i proza, bili su odlično prihvaćeni kod čitatelja, a riječ hvale za njega imao je i sam Joyce.
Najznačajnija Beckettova ostavština unutar svjetske književnosti bilo je upravo ostvarivanje teatra apsurda, koje je doživjelo svoj vrhunac upravo Beckettovim “Godotom”. U svojim djelima on propituje smisao ljudske egzistencije i problematiku otuđenosti koju nosi moderno društveno uređenje, ali i problem religija. tako ozbilje teme u Beckettovim djelima redovito su prožete humorom, čineći ih čak i tragikomedijama. Zbog svega toga Beckett je 1969. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Osim “Godota”, ostale Beckettove značajne drame su “Žeravica”, ” Kraj igre”, “Sretni dani”, “Riječi i glazba”, “Ne ja” i druge. Osim drama, pisao je i romane, među kojima su najpoznatiji “Molloy”, “Malone umire” i “Bezimeni”, nastali između 1947. i 1953. godine.
Beckett je umro u Parizu 22. prosinca 1989.
Autor: A.P
Komentariši