Crni mačak je zasigurno najpoznatija pripovijetka slavnog američkog pisca strave Edgara Allana Poea.
Analiza djela
U jezivoj atmosferi, kroz vrlo jednostavnu radnju, vrlo je precizno opisao tamnu stranu ljudske prirode, onu sklonu činjenju zla bez jasnog motiva. Ipak, iako Poe o tim dijelovima čovjekove psihe progovara, on ih moralno ne propituje. Ne pokušava provesti nikakvu psihološku analizu, samo je prikazati kroz događaje ispričane kao unutrašnji monolog glavnog lika, ujedno i pripovjedača.
Iako Poe govori o okolnostima koje su dovele do takvog stanja uma glavnog lika, one nisu njihov pravi uzrok, već samo okidač koji je otkrio stvarnu ljudsku prirodu, kakva bi bila da se ne pokoravamo društveno-moralnim zakonima. Ono što je izašlo na površinu je sklonost nasilju i to čak prema onima najbližima, za koje nam je prvi instinkt štititi ih.
Crni mačak je središnji motiv pripovijetke. Prikazan je kao personificirana osobnost glavnoga lika, odnosno zlo koje pripovjedač želi uništiti, bez pravog opravdanja tog nagona. Mačak je poseban po tome što na trbuhu ima dlaku pobojanu tako da prikazuje vješala. Pripovjedač to smatra znakom loše sudbine i općenito zla. Zbog toga i pretpostavlja da je priroda mačka također zla. To je razlog zašto ga želi kazniti i, na kraju, ubiti.
Ono što je najznačajnije za ovu pripovijetku je kompleksnost glavnog lika, odnosno pripovjedača. Njegov karakter se kroz djelo nesumnjivo mijenja. U početku je opisan kao miran, obiteljski čovjek, koji zbog alkoholizma polagano propada, postaje grub, a na kraju se pretvara u nasilnika zbog kojeg pati cijela njegova okolina, a pogotovo oni najbliži.
Upravo je to nasilje prema obitelj i mačku sredstvo kojima Poe šokira čitatelja. Element horora ovime je još više izražen, jer iskazane strahote ne dolaze od nikakvih nadnaravnih sila, kao u njegovim ostalim pričama, nego od čovjeka samoga, svakodnevice koja ga okružuje i njegove nasilne, destruktivne prirode. Poe izvlači ono najgore od sebe i čovjeka samog, pa to predstavlja čitatelju kako bi zadovoljio grotesknu, mračnu atmosferu koju želi postići.
Fantastični element priče Poe zadovoljava ostavljajući neke motive neobjašnjenima. Nismo sigurni da li oni dolaze od nadnaravnog ili pomračenog uma glavnog lika. Elementi gotske književnosti zadovoljeni su opisima pejzaža, okoline, ali i mističnim izrazima, punima stilskih figura i pjesničkih slika. Upravo ovo gradi i grotesknu, mračnu, pomalo jezivu atmosferu.
Književni elementi
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: 19. Stoljeće
Mjesto radnje: pripovjedačev dom
Tema: okrutnost glavnog lika
Ideja: čovjek ima svoju mračnu stranu, ali ako joj dopusti da prevlada, platit će kaznu
Kratak sadržaj
Pripovjedač je kao dječak bio nježan i popustljiv, jako je volio životinje i rado se brinuo o njima. Odrastao je i oženio djevojku sličnu sebi, također vrlo nježnu i punu ljubavi. Bio je sretan sa svojom obitelji, čiji dio su bili i razni kućni ljubimci. Među njima je bio i crni mačak, imena Pluton, vrlo privržen svom gospodaru.
Ali s vremenom, pripovjedač počinje sve više piti i time postaje rob alkoholu. Počinje psihički i fizički propadati, a u stanju najvećeg pijanstva i biti nasilan prema svojoj ženi. S vremenom, bio je nasilan prema svima koji bi mu stali na put, pa tako i prema svom ljubimcu, crnom mačku Plutonu. U naletima bijesa bi ga udarao, tukao, a na kraju mu je čak i iskopao jedno oko. Nakon toga, rastrgan krivnjom i grizodušjem, objesio ga je na stablo.
Nakon toga, sva nesreća koju je posijao, pripovjedaču se počela vračati. Izgorjela mu je kuća, cijelo imanje propao, počeo je halucinirati i, najgore od svega, stalno mu se priviđao crni mačak. Poput savjesti, podsjećao ga je na sva zlodjela koja je počinio. Zbog toga je pripovjedač sve više pio i sve više mrzio sve oko sebe.
Od svih ljudi, zbog pripovjedača je najviše patila njegova žena. Na kraju je više nije samo tukao, nego ju je i ubio sjekirom dok ga je pokušavala zaustaviti da ubije mačka. Pripovjedač se nije kajao zbog onoga što je učini, samo je smišljao kako sakriti tijelo da se ne otkrije njegov zločin. Jedino rješenje bilo je zazidati tijelo u podrum i učiniti da zid izgleda kao i prije.
Četiri dana nakon ubojstva, pripovjedača je posjetila policija. Pretražili su svaki kutak kuće, ali nisu pronašli ni naznake tijela ili dokaz ubojstva. Ali onda je pripovjedač slavodobitno pokucao po zidu, kako bi uvjerio policajce da su zidovi čvrsti i nepromijenjeni. I tada se, kao iz groba, čulo jecanje, a onda i strašni krikovi. Policija je srušila zid i otkrila leš žene, a na njenoj glavi crnog mačka kako čuči i mjauče.
Analiza likova
Pripovjedač – u početku priče saznajemo da je pripovjedač čovjek na samrti. On je istrošen, rastrojen čovjek, ali nije uvijek bio takav. Nekada je bio miran, blag dječak, a onda i popustljiv, brižan čovjek koji je volio životinje. Rano se oženio i bio sretan onime što ima. Ali onda se njegova priroda mijenja. Najprije se odaje alkoholu koji ga do srži promjeni – ili jednostavno otkrije njegovu stvarnu prirodu. Pripovjedač postaje grub, nasilan čovjek, potpuno i istinski zao.
Pripovjedač počne zlostavljati svoju ženu i kućne ljubimce, a na kraju i crnog mačka. Njemu je čak iskopao i oko, pa ga objesio za stablo. Ali mačak se počne ponašati kao njegova savjesti, počne ga slijediti i unositi nemir za svako zlo koje ovaj učini. Nakon ubojstva mačka, počinje halucinirati, ovaj mu se počne priviđati i dovede do toga da pripovjedač ubije svoju ženu.
Na kraju mačak postane i njegov krvnik jer otkrije to ubojstvo. Tek nakon toga, pripovjedač osvijesti kakav je bio i što je sve učinio. Pomahnitalost se mijenja u zdrav razum i to nas dovodi na početak priče, u kojem pripovjedač govori kakav mu je život bio.
Crni mačak – ime mu je bilo Pluton i bio je pripovjedačev omiljeni kućni ljubimac. Bio je veliki mačak, crne dlake i vrlo mudar. Bio je privržen pripovjedaču sve dok mu ovaj nije iskopao oko. Nakon toga je stalno bježao od njega, sve dok ga ovaj nije ulovio i ubio. Tada se mačak pretvara u pripovjedačevu savjest i u simbol svih njegovih nedjela. Budući da ga nije mogao spriječiti u svemu zlu koje je činio, na kraju je on bio taj koji ga je priveo pravdi.
Edgar Allan Poe
Edgar Allan Poe jedan je od najvećih književnika na svijetu, poznat po svojim jezivim, fantastičnim pričama, sa gotičkim i horror elementima. Rođen je 1809. Godine u Bostonu , kao drugo dijete od njih troje. Otac mu je bio odvjetnik koji se s vremenom počeo baviti glumom, pa je tako upoznao i svoju suprugu, englesku glumicu i Edgarevu majku. Oboje roditelji umrli su 1811. godine, uslijed epidemije tuberkuloze. Tako je Poe ostao siroče.
S tri godine, Edgar Poe je usvojen, odnosno počeo je živjeti u domu imućnog škotskog trgovca Johna Allana. Upravo je njegovo prezime Edgar uzeo kao svoje drugo ime. S Allanovom obitelji, Edgar je živio u Engleskoj sve do 1920. godine. Nakon toga vratio se u SAD i upisao Sveučilište u Virginiji. Tada se mladi Edgar prepustio raskalašenom načinu života. Mnogo je pio, kockao i zaduživao se. Zbog toga ga je očuh ispisao s fakulteta i dao mu činovnički posao.
Edgar Allan Poe htio je izbjeći takvo zaduženje, pa je pobjegao u Boston. U to vrijeme izdao je svoju prvu zbirku pjesama – Tamerlan, objavljenu 1827. godine. Neimaština ga je natjerala u vojsku, nakon čega ga je očuh upisao u poznatu vojnu akademiju West Point. Poe je zbog svog ponašanja vrlo brzo izbačen iz nje. To je dovelo do velikih nesuglasica između njega i očuha, pa je izbačen i iz kuće. Čak ni nakon smrti 1831. godine, Allan svom posinku nije ostavio nikakvo naslijeđe.
Edgar Allan Poe našao se na ulici i pokušavao je zaraditi izdavanjem svoje zbirke pjesama Pjesme. U tome nije uspio, pa se preselio k tetki u Baltimore. Tu se počeo baviti novinarstvom i nastavio pisati svoja poznata djela. U međuvremenu se oženio Virginijom Clemm, svojom sestričnom koja je imala samo 13 godina.
Nakon toga Poe se s obitelji seli najprije u New York, pa u Philadelphiju. S vremenom se ponovo vratio u New York, ne ostvarivši svoje poslovne naume. 1847. godine umrla mu je supruga, a i on sam počeo je osjećati nadolazeću kraj. Objavio je svoje mistično djelo Eureka. Vratio se u Baltimore, gdje je i umro 1847. godine. Pokopan je uz suprugu i njenu majku.
Autor: V.B.
Komentariši