Charles Perrault bio je poznati francuski pisac dječje književnosti, a koji je baš kao i braća Grimm ostavio velik trag u raznim pričama u kojima mogu da uživaju mnoge generacije.
Napisao je mnoge bajke kao što je “Plavobradi”, “Crvenkapica”, “Mačak u čizmama”, “Pepeljuga” i druge priče. Zato što su bajke bile toliko popularne Charles je do danas ostao autor čije su se knjige prevodile najviše puta.
Crvenkapica je jedna od njegovih poznatijih bajki o veseloj djevojčici, njenoj baki i opasnom vuku. U bajci je Crvenkapica opisana kao lijepa, ali i naivna djevojčica koja je srela proždrljivog i opasnog vuka.
Crvenkapica je bila dobra djevojčica koja je svima vjerovala, pa je tako počela da priča s vukom, mada je znala kako ne smije da priča sa strancima. Vuk je iskoristio njenu naivnost i tako pojeo djevojčicu, ali i baku.
Crvenkapica je bajka u kojoj postoji poruka na kraju priče, a to je da se ne smije svakome vjerovati jer nisu svi dobri i uvijek će da bude neko tko će željeti da iskoristi nečiju dobrotu za nešto loše.
Vrsta radnje: bajka
Vrijeme radnje: jednom davno
Mjesto radnje: kuća do bake i šuma
Likovi: Crvenkapica, baka i vuk
Kratak sadržaj
Jednom davno živjela je lijepa djevojčica koju su njena majka i baka mnogo voljele. Bila je to vesela djevojčica dobrog karaktera. Baka joj je jednom prilikom sašila crvenu kapicu koju je djevojčica obožavala, pa je zato dobila nadimak Crvenkapica.
Jednog dana njena je majka krenula da radi fine kolače, pa je pomislila kako bi bilo dobro da ih Crvenkapica odnese baki u košari, koju će mama napuniti i drugom hranom.
Kada je majka napunila košaru rekla je djevojčici kako bi bilo lijepo da iznenadi baku i odnese joj košaru u koju je stavila mnogo kolača i putra. Mama je bila ubijeđena kako će se baka veseliti što joj je došla unuka i donijela košaru punu hrane. Kako je mama čula da je baka bolesna odlučila je da joj pošalje Crvenkapicu koja će da je malo razveseli i pomogne ako treba.
Baka nije živjela u istom mjestu kao i Crvenkapica, pa je djevojčica morala da prođe kroz cijelu šumu kako bi došla do svoje bake. Poslušala je mamu i izašla napolje te krenula prema mjestu gdje je živjela njena baka.
Na putu prema baki susrela se s vukom koji ju je odmah želio pojesti, ali kako je u šumi bilo mnogo drvosječa, odlučio je kako trenutno nije ni mjesto ni vrijeme.
Vuk nije napao djevojčicu, ali je bio lukav pa ju je pitao gdje je krenula. Ona se nije snašla i odmah mu je odgovorila da ide kod svoje bake, koja je bolesna, živi sama i treba joj pomoć. Ispričala je i da nosi kolače koje je ispekla njena majka te putar.
Lukav vuk je nastavio dalje da ispituje djevojčicu, pa ju je pitao gdje baka živi i da li je daleko. Djevojčica je odgovorila da baka nije blizu, ali da ako pogleda u jednom smjeru da će vidjeti vodenicu, iza koja je bakina kuća.
Vuk je potom sugerisao da krenu svako svojim putem pa da vide tko će prvi da stigne do bakine kuće. Vuk je znao za kraći put, ali nije želio da to zna Crvenkapica. Potrčao je kraćim putem dok je djevojčica krenula putem za koji je jedino znala. Nije joj smetalo što će da hoda malo duže jer je uživala u šumi, brala orahe, igrala se s leptirima te skupljala lijepo cvijeće.
Vuk je u tom momentu već bio kod bakine kuće, odlučio je da pokuca, a kada je baka pitala tko je, vuk se predstavio kao njena unuka. Rekao je da je donio kolače i putra. Baka je bila bolesna i ležala je u krevetu pa mu je objasnila kako da otvori vrata.
Vuk je ušao u kuću i pojeo baku. Nakon toga je zatvorio vrata, legao u krevet i čekao Crvenkapicu. Ona se uskoro pojavila i pokucala na vrata. Javio joj se vuk i predstavio kao njena baka. Djevojčica se prestrašila glasa, ali znala je da je baka bolesna pa je pomislila da joj je glas grub radi toga.
Vuk joj je objasnio kako da uđe u kuću, a kada je to uradila rekao joj je da spusti košaru i legne pored njega. Crvenkapica je skinula kaput i tada je pitala baku zašto ima tako velike ruke, a vuk joj je odgovorio da je jače zagrli.
Kada ga je pitala za velike noge odgovorio joj je da ima velike noge jer tako može brže da trči. Kada ga je pitala zašto ima velike uši, vuk je rekao da može bolje da čuje. Potom ju je zanimalo zašto baka sada ima tako velike oči, na što je vuk odgovorio da može bolje da bolje vidi.
Zadnje pitanje koje je Crvenkapica postavila vuku bili su njegovi zubi, a interesiralo ju je zašto ima velike zube, vuk je odgovorio da ju može pojesti. Djevojčica nije stigla da odreaguje i vuk ju je pojeo.
Analiza likova
Crvenkapica – dobra i vesela djevojčica koja je počela da priča s opasnom životinjom iako je znala da ne smije da priča sa strancima, ali je to uradila jer je bila naivna i svima je vjerovala. Nadimak je dobila prema crvenoj kapi koju joj je baka sašila
Vuk – je opasna životinja koji je mislio samo na to kako da pojede djevojčicu i njenu baku. Bio je zao, ali i lukav pa je tako uspeo u onome što je htio. Znao je točno što treba da napravi, a kako se bojao drvosječa u šumi, čekao je priliku da djevojčicu i njenu baku zgrabi dok su same.
Charles Perrault biografija
Charles Perrault rodio se u Parizu 12. siječnja 1628. godine u bogatoj obitelji buržuja. Bio je sedmo dijete i imao je sve najbolje uvjete za školovanje.
Iskoristio je bogatstvo svoje obitelji koje mu je omogućavalo da se školuje u najboljim školama pa je tako postao visoko obrazovan. Za vrijeme svog bogatog života radio je različite poslove, ali ostao je poznat po svojim predivnim bajkama. Uz njegove bajke odrasla su mnoga djeca, a priče o prijateljstvu i ljubavi pamte se cijeli život i prenose generacijama.
Predivna književna djela kao temelj su imala narodne priče, a velik broj njih preuzela su i braća Grimm koja su također stekla veliku popularnost. Neke priče su prenesene i usmeno.
Charles je bio velika utjeha tijekom odrastanja mlađim generacijama jer ih je uvijek podupirao.
Jedna od njegovih najpoznatijih priča su “Priče moje guske”. One su činile priče od osam bajki i bile su objavljene kao posebna zbirka. Potpisani autor djela nije bio on već njegov sin.
Njegove najpoznatije priče koje su ga proslavile su: “Crvenkapica”, “Priče moje guske”, “Mačak u čizmama”, “Modrobradi” i mnoge druge. Prvu bajku objavio je davne 1696. godine pod imenom “Usnula ljepotica”.
Umro je u Parizu, 16. svibnja 1703. godine.
Komentariši