Cvrkutanka

“Cvrkutanka” je zbirka dječjih pjesama poznatog autora književnosti za djecu, mlade i odrasle Muhidina Šarića. Pjesme objavljene u ovoj zbirci vrlo su zanimljive, ali i vrlo jednostavno napisane tako da u njima mogu uživati i najmlađi čitatelji. Pjesmice imaju tek po nekoliko kratkih strofa, a svejedno uspiju širiti pouku o ljepoti svijeta koji nas okružuje te o značaju obitelji i prijateljstva. Ova zbirka dijeli se na šest dijelova, a to su: “Ptičji statut”, “Cvjetnik”, “Moj drug tata”, “Hoću da se igram”, “Moj grad” i “Zavičaj”.

U dijelu “Ptičji status” svaka pjesma govori o jednoj ptici i njenim značajnim karakteristikama. Dio “Cvjetnik” govori o svakom cvijetu iz vrta, te posebno i o pšenici, iako nije cvijet, ali je vrlo važna biljka. U trećem dijelu “Moj drug tata” pjesme govore o članovima obitelji, pogotovo ocu i djedu, te o nekim važnim obiteljskim odnosima. “Hoću da se igram” dio je u kojem se pjesnik najviše osvrće na neke promjene u životu na selu, odnosno gradu, slično kao i u dijelu “Moj grad”, koji ima nekoliko nostalgičnih pjesama u kojima pjesnik žudi za prirodom i životu na selu, s obzirom na buku i zagađenost grada. “Zavičaj” je posljednji dio zbirke od tek nekoliko pjesama slične tematike kao prethodni dio zbirke.

Pjesme Muhidina Šarića su jednostavne i ritmične. Motivi koje koristi u pjesmama su široki – od onih iz prirode, do gradskih motiva, od onih vezanih za životinje, do onih obiteljskih. Iz svake pjesme pršti radost, iako se pjesnik ne boji govoriti ni o tuzi ili sjeti. Sjeta se najviše primijeti u pjesmama u kojima govori o svojoj baki i djedu te o životu na selu. Vidi se da mu nedostaje djetinjstvo, bezbrižna igra daleko og smoga i gužve, ali i toplina obitelji. Budući da su pjesme kratke i jednostavno, vrlo se lako mogu naučiti i recitirati, čak i kod najmlađih.

Vrsta djela: zbirka pjesama

Vrijeme radnje: sva godišnja doba

Mjesto radnje: kuća, grad, selo, djedova kuća, priroda

Tema djela: pričice iz djetinjstva i dječja razmišljanja

Ideja djela: djetinjstvo je čarobno doba

Kratak sadržaj

Ptičji statut

Danas je po prvi puta na Ptičjem zboru usvojen Ptičji statut. Po prvom članku statuta svim je pticama zajamčena sloboda crvkutanja. Po drugom članku stoji da svaka ptica ima pravo na svoje drvo. Po stavku pet Statusa svaka ptica ima pravo slobodno letjeti. Završna odredba je da je pjesnikovo dvorište kavez bez žice u kojem ptice mogu slobodno stanovati.

Vrapci

Što nam to vrapci pokušavaju reći svaku večer nakon što odu na spavanje? Pjevaju u sumrak da im život nije baš lagan. Govore da im je crna noć posakrivala sve zrnje. Prava sreća je kada im je trbuh pun, pa pod strehom svaki vrabac sanja svoga crva.

Golub

Ujutro, nakon što sunce zasja, golub se vine u visine. Leti i leti plavim nebom, pa ako mu zatreba može da i otkine malo tog plavetnila. Ako poželi, može zajašiti i oblak, ali ipak najviše voli sjediti na krovu kuće i gugutati.

Grlica

Grlica je jako lijepa ptica. Ima ogrlicu oko vrata kao neki hipi, a svoj dom je sagradila na stablu lipi. Djed kaže da je grlica budilica s grane, jer čim svane zora ona se probudi.

Laste

Laste su jako dobri arhitekti. Na kontinentu rade kuće, a na moru vikendice. Vole toplo sunce i plava, rosna jutra, a kada se vraćaju u svoj zavičaj, na poklon nose proljeće. Najveći hobi im je turizam – preko ljeta snuju, a preko zime traže neko novo mjesto za ljetovanje.

Svraka

Svraki odjeća jako lijepo stoji. Ima rep u obliku trake i svi je zovu svrakom brbljavicom. Najveća briga svrake su tuđi problemi, najviše voli ševar, ograde i krađa tuđih stvari. Čim doleti pred kuću, odmah jače zakriješti, što je znak da netko dolazi u goste, pa je bolje da pripremimo kolače.

Vrane

Svakog se dana na topoli skupi jato vrana. Onda one cvrkuću i čavrljaju na sto različitih jezika – sve ih pomiješaju! Cijeli dan samo prepričavaju sve svoje jade.

Kukavica

Svakog dana kukavica kuka iz obližnjeg gaja kao da je tuku. Nije li to sramota i bruka imati tako lijep glas, a stalno kukati? Kuka i ujutro i uveče, kao da nema sreće nigdje na svijetu. Zato nije ni čudo što narod takvu pticu naziva kukavicom.

Kanarinac

Kanarinac je veliki baksuz među pticama. Na dobrom je glasu, ali nema svoju slobodu.

Roda

Roda hoda uz rijeku i niz rijeku kao kakav stražar. Žabe se odmah od straha sakriju u vodu. Roda ima duge čizme na svojim nogama i oštru sablju na mjestu kljuna. Cijelo tijelo joj je izduženo kao da je ribarski čun. A noću, na vrh dimnjaka gdje roda napravi gnijezdo, ako ne može zaspati, broji zvijezde.

Ždralovi

Kada zima raširi svoje ruke, prema jugu poleti cijela eskadrila ždralova. Lete svečano i zdravo kao da idu na bal, a na njihovom čelu stoji predvodnik general-ždral.

Cvjetnik

Jorgovan

Čim jorgovan procvjeta pomisli da više nije drvno nego cvijet!

Bijela rada

Djeca kidaju bijelu radu i govore “voli me, ne voli, voli me, ne voli…”, hodajući i šapućući po školi u svojim ljubavnim jadima. Latice padaju na zemlju jer bijela rada sebe žrtvuje kako bi rekla tko koga voli.

Kaktus

Kaktus ima zelenu uniformu od glave do pete. Sa strane ima epolete od cvijeća. Mirno stoji u cvjetnjaku, uspravan kao da je svijeća ili neki general na smotri cvijeća.

Cvijet na balkonu

Plava je ljubičica procvjetala na balkonu od solitera, među žičanim rešetkama. Pomolila je glavu van rešetki i tražila livadu, travu i leptire. Tješile su je zrake sunca, ptice i oblaci. Ona se čudila što je tako visoko, pitajući se je li ona poljski cvijet ili ptica.

Šipkova ruža

Šikova ruž znala je bonton pa se lijepo ponašala dok je cvala. Ali na kraju je svima pružila samo jedan crveni šipak!

Pšenica

Vlati pšenice zategnute su poput žica, pa je cijelo polje jedna velika harfa. Na toj harfi svira vjetar za sve ljude i ptice. Možda vam je čudno što pjesnik kaže da je pšenica cvijet, ali ona je cvijet jer hrani cijeli svijet.

Ruža

Kasna jesen stala je pred ružu i rekla joj da je pobrkala datume, jer više nije vrijeme za njeno cvjetanje. Ruža se na to osvrnula, rekla da je to prava šteta, pa nastavila cvjetati zanesena svojom ljepotom.

Čudan crtež

U dvorištu zgrade sjedi djed i uživa u suncu, kada mu dođe i Jasna pa počne crtati kredom. Odlučila je crtati proljeće. Na betonskim pločicama crtala je proljetno cvijeće: ljubičice, visibabe i tratinčice. Tu prekrasnu sliku vidjelo je sunce, pa se približilo i oživilo je. Od topline sunčevih zraka, beton u dvorištu ispred zgrade je procvjetao.

Moj drug tata

Moj drug tata

Djed i tatin brat nisu se uvijek slagali s tatom i zato je tatina riječ zadnja. Najprije su mučili muku s pranjem ruku, a onda s brigama oko škole. Često bi imali nesuglasice oko oštrih priča, ali i mnogo većih sitnica. Ali tatina riječ je zadnja. Treba se slagati s tatom jer on je naš najbolji prijatelj.

Tata na dva sprata

Tata se nedjeljom pretvori u drugog čovjeka i vodi svoje dijete na sve utakmice. Uopće nije važno tko igra i koji je rezultat, važno je samo provoditi vrijeme s tatom. A kada se krene kući, tata podigne dijete na svoj vrat i odjednom su oboje jako veliki. Veliki su kao kuća na dva sprata.

Tatine ruke

Najljepše su brižne ruke tate. Kada zagrle, one su kao par golubova što guguću snove. Najljepše su očeve ruke kada se rano vrate s posla, pa iako su grube, dlanovima ljube obraze. Ruke tate su brižne i kada spremaju u krevet, pa pokriju svoje dijete s plaštem sreće.

Da mi je

Pjesnik želi nešto što će nasmijati oca kada se navečer kasno vrati s posla. Kada se otac vrati nasmijan, cijeli stan se razveseli, sreća pruži svoje ruke i cijeli dan grli.

Očeve brige

Oca more brige, one su uvijek njegova velika boljka. Treba mu i ovo i ono, a nema dovoljno para. Njegovo dijete želi odrasti kako bi izmislio lijek protiv besparice, kako bi ostav uvijek bio vedar i nasmijan.

Kućna mobilizacija

Oca oficira svake nedjelja mama degradira. Umjesto puške, ranca i šljema, u ruke dobije metlu i kecelju. Umjesto čete i voda, dobije kantu vode. Kao da je na bojnom polju, mora izvući tepih i tući ga. I tako je svake nedjelje. Sve dok se kuća ne pospremi, najviši čin u kući ima mama.

Djed

Djed je vrlo koristan, a da bi to bio mora biti upotrebljiv. To znači da ne smije biti ni star ni uvredljiv. On može biti konj, pa se na njemu jaše, a po potrebi mota i lajati i mahati repom. Djed može biti i ptica ili avion, ali i živa fotelja svome unuku.

Sloboda

Kada mama i tata odu na posao, dijete napokon ima punu slobodu u svome stanu. Ipak, stalno mu se čini da mu nešto nedostaje i da je možda premali za takvu slobodu. Čak bi je i dao samo kada bi mogao biti s djedom i bakom, umjesto u samoći.

Hoću da se igram

Kad bi znala česma

Kada se mala Iva ujutro umiva, pokvasi si i noge i ruke i plavu kosu. Pokvasi i haljinu i cijelu kupaonicu. Od vode napravi pravu poplavu. Kada se mala Iva umiva, voda pršti na sve strane, kao da pada kiša. Kada bi česma znala koliko će se mama i tata ljutiti zbog toga, prestala bi teći.

Sanjina škola

Kada Sanja dođe iz škole, počne joj nova škola s njenom bakom. S bakom uči slova. O piše okruglo, R račva na sredini, a na Š stavlja kapicu. Tako Sanja uči svoju baku. Baka gleda u unuku i češka se po glavi, govoreći da je škola zapravo baš teška.

Čast školi

Zvono je uvelo sve prvake u školu, samo je Jasna ostala van razreda. Molio ju je učitelj i molio ju je tata, ali ona je htjela ostati vani. Zahvalila se svima, ali bi htjela da je kod kuće uči baka.

Kolači u izlogu

Usta su ih htjela jesti, ruke su ih htjela uzeti, ali samo su oči kroz staklo jele kolače. Čak je i jezik plazio s druge strane stakla na kolače u izlogu.

Prst

Pjesnik ne zna što učiniti i kako riješiti problem što mu se često prstići zavuku u slatko. Otac se na to ljuti i mama ga grdi, kori ga i baka jer prstima tu nije mjesto. Ali prst hoće svoje i pravi se naivan, a on zbog njega ispadne kriv!

Zašto je to tako

Kućepaziteljica ponekad dođe u kuću i kaže tati da mu se dijete vozalo liftom. Tada tata zaprijeti batinama. Nije jasno djetetu zašto je to tako, jer i tata se vozi liftom i nitko ga zbog toga ne tuče.

Sto pitanja

Otac je odrastao i zbog toga se pravi važan. Ako ga se nešto pita, on odvrati da ne želi da ga se gnjavi. I mama je vrlo slična i čim je se nešto pita, odvraća da bi bilo bolje šutjeti. A dijete ima stotinu pitanja i s pravom se ljuti, jer roditelji ga nisu rodili da bi stalno šutjelo.

Hoću da se igram

Navečer je u kući uvijek isto – otac sjedi i gleda televiziju. Pored njega je djed, koji televizor gleda u ležećem položaju, zatvorenih očiju. Mama je iza ugla i galami ili pjevuši na reklame. A dijete samo hoće da se igra i da mu je život fin. Ispada da je njegovim roditeljima televizor sin, a on im je samo sprava.

Tajna

Za sve školske tajne vrijede ista pravila – iako golicaju jezik, ne smiju se govoriti. Tajne se moraju čuvati i dobro se kriti, smiju se reći samo najboljem prijatelju.

Učiteljica

Gdje god učiteljica krene, sije svoje znanje, a njena ljubav sve grije. Najljepši joj je osjećaj kada djeca postanu ljudi.

Hrabrost

Hrabrost je kada se bojiš i strepiš i dršćeš, ali svejedno stojiš. Hrabrost je kada se ježiš, ali stisneš zube i ipak ne bježiš. Hrabrost je kada te toliko strah da ti se plače, ali se od njega i jačaš.

Šta ko želi

Mama bi htjela da joj sin postane glumac, tata bi htio da mu sin postane ljekar, baka bi htjela da joj unuče postane muzičar, a djed bi da postane pekar. Tetke, strine i svi ostali htjeli bi da postane profesor, a dijete ne želi ništa drugo nego da poraste malo veći i postane čovjek.

Moj grad

Moj grad

Svakog jutra puši se iz dimnjaka grada, pa on dobije brkove i bradu. U jesen, kada počnu padati hladne kiše, grad počne kašljati i kihati, jedva diše od sipnje.

Siva slika

Otac je jučer posijao beton oko kuće i cijelo mu se vrijeme divi kako raste. Dječak je gledao u beton i pitao se može li po njemu rasti trava? Hoće li se ikada zeleniti na betonu. Zelena slika oko kuće postala je siva.

Kad grad raste

Nestale su krave jer na njivi gdje su nekada pasle, sada se grade zgrade. Srušili su i štalu i na njenom mjestu sada se rade hale. Nema više ni stare lipe, niti čaja od njenog lišća, jer na njenom mjestu sada rastu soliteri. Svugdje je posijan beton, otjerane su laste, a djed kaže da je baš tužno kada grad raste.

Oblak

Usred plavog vrta iznad grada stoji bijeli oblak. Ponekad se igra, a ponekad nešto crta. Nacrtao je strašnog lava, pa medvjeda dok spava, nacrtao je miša i mačka, a onda i slona. Nacrtao je cijeli zoološki vrt. A kada više nije mogao crtati, oblak je pustio krupne kapi kiše.

Golubovi

Pjesnika je probudio lepet krila i gugutanje. Pogledao je na terasu i vidio da njegova baka hrani golubove. Stara baka bila je poput kraljice oko koje lepršaju stotine bijelih krila. Gledajte kako golubovi lete i rade piruete, pogledajte kako je starica sretna u svom kraljevstvu ptica! Ali sada bake više nema, niti djetinjih snova, ali još uvijek možemo slušati gugutanje golubova sa krovova.

Kad bi htjelo drveće

Kada bi htjelo drveće sa sela obući svoje zeleno lišće, pa kada sunce ožeže, doći u gradi praviti hlad.

Dao bih

Dao bih soliter i cijelu ulicu samo za jednu malu djedovu kućicu na selu. Tamo sunce počne sjati već zorom i ptičice svojim cvrkutom pozdravljaju svakoga tko prođe.

Dajem riječ

Dajem vam mušku riječ da ću baciti pušku kada postanem lovac, pa ću u lov ići samo fotoaparatom. Neću ni pucati ni vikati, samo ću slikati!

Pismo djedu na selo

Pjesniku je dosta i buke i auta, pun je nervoze zbog svega toga. Ne može piti mlijeko iz tetrapaka, pa ako djed želi, moli ga da mu pošalje jednu kravu.

Zavičaj

Sana

Što cijelog dana radi rijeka Sana? Teče sve dok se ne spusti večer, a kada padne mrak, spava na srebrnom pijesku. Mjesečina joj napravi pokrivač, pa rijeka sve do jutra sanja sva svoja putovanja.

Zavičaj

Za sve zavičaje vrijedi isto pravilo – kada negdje odeš, oni te zovu. Gdje god da odeš, znaju kako da te vrate kući.

Bilo bi lijepo imati kuću

Bilo bi lijepo imati kuću koja bi poput gnijezda bila prepuna snova. Mjesec bi tamo bio žut, baš kao i žuti mačak. Kada bi imali kuću, mogli bi ponosno stati na njen prag i to kada sunce pozlati sva prozorska okna. Kuća bi bila na četiri vode i imala bi mnogo streha, prštao bi dječji smijeh oko obližnjeg vodoskoka. Čovjek bi ponosno hodao oko svoje kuće, slušao ptice i grlice, jer lijepo je imati svoju kuću.

Bubamaro, prrrh!

Da je pjesnik bubamara imao bi šest crnih šara i vrlo bi lako svu potjeranu djecu vratio kući. Učinio bi tako da bi odlepršao svojim krilima ka svojoj kući.

Muhidin Šarić biografija

Muhidin Šarić rođen je 1944. godine u Prijedoru. Tamo je završio i osnovnu i srednju školu. Otišao je na studij u Banja Luku, a nakon toga i u Novi Sad. Nakon završenog fakulteta, podučavao je materinji jezik u Kozarcu, u osnovno školi. Nakon toga radio je kao animator kulture u Prijedoru. Ipak, najznačajniju karijeru Šarić je ostvario kao književnik. Postao je poznat kao pisac dječje književnost, pisao je poeziju i prozu, ali i drame. Šarić je deset godina živio u Austriji kao prognanik. Svi gradovi u kojima je Šarić živio ostavili su traga u njegovoj književnosti i on ih sve naziva svojim rodnim gradovima.

Prva zbirka pjesama za djecu koju je Šarić napisao bila je “Spava li dan u mraku”, objavljena 1976. godine. Nakon toga izdao je zbirke “Na krilima neba”, “Kada plava ptica sanja”, “Kolo kozaračko” i zbirku na turskom jeziku “Mavi kus”. 1988. godine objavio je svoju poznatu zbirku dječje poezije “Cvrkutanka”. Šarić je, osim poezije, napisao i roman za djecu “Benko”, priči o prijateljstvu, dobroti i nastojanju da se svijet učini boljim mjestom, koliko god to teško bilo.

Osim književnosti za djecu, Šarić je pisao i za odrasle. Objavio je zbirku poezije “Tespih”, te zbirke nekoliko zbirka na njemačkom jeziku. Napisao je zbirku proznih djela “Keraterm”, o logoru u Prijedoru. Napisao je drame “Recept za ludilo” i “Rabulizam”, te dječje drame “Vuk Dobrica”, “Blago u kovčegu”, “Podvala”, “Razgovor s Brankom”, “Prijatelji iz velike šume” i mnoge druge.

Za svoj književni rad Šarić je višestruko nagrađivan. Dobio je nagradu Kurirček iz Maribora za zbirku poezije, nagradu Mali princ za doprinos u razvoju dječje književnosti u BiH, književnu nagradu Nasiha Kapidžić-Hadžić i mnoge druge.

Autor: V.B.