Djeca

Pripovijetka Djeca osvjetljava pomalo okrutan dječački svijet. Glavni lik, inženjer, prepričava svoj doživljaj iz djetinjstva, kada je u želji za prihvaćanjem u društvo morao udariti dječaka Židova. U tom trenutku nije imao snage da to učini zbog sažaljenja i prezanja pred nasiljem. Njegovi prijatelji koji su mu bili uzor nisu zazirali od nasilja prema različitima od sebe.

Jedan ovakav događaj ostavio je dubok trag u pripovjedaču. Djelo otvara pitanje morala i otkriva surovo naličje dječjeg svijeta. Dječje boli i patnje kasnije kao mudri i odrasli zaboravljamo, ali kada bismo se vratili natrag u prostor svog djetinjstva, opet bismo ih ugledali. One u tom prostoru i dalje žive i postoje kao svaka stvarnost.

Pripovijetka ima jednostavnu strukturu. Korištena je retrospektivna tehnika pripovijedanja u kojoj se perspektiva iz sadašnje perspektive osvrće na događaj iz djetinjstva. Poput svih Andrićevih pripovijetki, i ova ima snažnu poruku i ostavlja prostor za razmišljanje.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: četvrt gdje je pripovjedač proveo svoje djetinjstvo

Vrijeme radnje: Veliki četvrtak

Kratak sadržaj

Jedne je večeri prosijedi inženjer ispričao sjećanje iz svog djetinjstva. Bila je Velika nedjelja, vrijeme koje djeca ne vole, pa tada često izmišljaju nove, čudne i svirepe igre. U njegovoj ulici dječje vođe bili su Mile i Palika. Dvojica vođa vodili su bitke s vođom dječaka iz susjedne ulice, Stjepom Ćorom, koji je već izgubio jedno oko.

U borbama je bilo privrženosti, hrabrosti, suza, krvi, izdaja i zakletvi. Jedno proljeće, na Veliki četvrtak, pozvali su su pripovjedača Mile i Palika da sutradan poslijepodne ide s njima u bitku protiv Židova. To je bilo nešto posebno jer na takve se ekspedicije išlo samo nekoliko puta godišnje. Za njega je poziv od strane dvojice vođa bio velika čast jer dosad nikada nije sudjelovao u njihovim pohodima.

Sutradan su krenuli s uzbuđenjem. Zaustavili su se na jednom raskrižju da bi pregledali svoje oružje. Palika je imao lovački štap zašiljen na vrhu, a Mile je sam izradio svoje oružje. Bila je to cijev od gume napunjena olovom. Pripovjedač je dobio zalomljenu letvu. Stidio se svog oružja jer je izgledalo prostačko i nedovoljno.

Spustili su se u ulicu gdje se sačekuju židovska djeca radi tuče, ali nije ih bilo. Odjednom su na dnu ulice, oko kamenite česme, ugledali četiri dječaka kako se igraju. Mile je sakrio svoju cijev iza leđa i dao znak ostalima da krenu u napad. Dječaci su to opazili, te su se uznemirili i sklonili. Da zavara protivnike, Mile se pretvarao da će proći drugom stranom ulice, a ona neočekivano krenuo u napad.

Jednog dječaka udario je po ruci, a ostali su se razbježali. Sva trojica potrčali su za dječacima koji su svi osim jednoga već bili u dvorištima svojih ili tuđih kuća. Jedino se najkrupniji među njima izgubio iza nekog bijelog zida.

Pirpovjedač, Mile i Palika spustili su se u manju ulicu, gdje je pripovjedač ugledao nečije dvije cipele grčevito pripijene jednu uz drugu. Pozvao je Mileta i pokazao mu svoje otkriće. Židovski dječak pobjegao je iz svog zaklona i potrčao niz ulicu. Počela je jurnjava, Mile i Palika uspjeli su ga udariti po rukama i nogama.

U jednom trenutku Palika je pristigao dječaka i kad ga je trebao udariti po glavi, on se neočekivano bacio svom težinom Paliki o prsa i izbjegao udarac. Počeo je bježati i našao se licem u lice s pripovjedačem. U trenutku kada ga je trebao udariti, dječak se ponovno sagnuo, lagano ga odgurnuo i pobjegao. Pripovjedač je ostao stajati sa svojom podignutom palicom.

Mile i Palika odgurnuli su ga grubo i prezrivo te nastavili potjeru za dječakom. Dječak je pobjegao i krenuli su putem kojim su došli. Za njima je hodao pripovjedač, a oni su se pravili da ga ne primjećuju. Htio je nešto reći, ali ga je Palika ušutkao. Pokušao se opravdati, kad mu je Mile pljunuo u lice. Mile i Palika okrenuli su se i otišli.

Danas je teško opisati prijezir dvojice vođa i podsmijeh cijele dječje čete. Palika je svima pričao o tom događaju, Mile je šutio, ali više nije htio čuti za pripovjedača, koji je ostao posramljen i sam, bez zaštite i utjehe. Ni roditelji mu nisu mogli pomoći.

Njegov dječji svijet se srušio, htio je više od svega biti ravnopravan s ostalima. Nekako se uspio s njima pomiriti s vremenom, ali ga nikada više nisu poveli na takve podvige. Još je dugo pamtio taj događaj.

Likovi: pripovjedač, Mile, Palika, dječaci Židovi

Analiza likova

Pripovjedač nam iz sadašnje perspektive prepričava doživljaj iz svog djetinjstva koji je na njega ostavio snažan utisak. Na početku se navodi da je pripovjedač prosijedi inženjer, a sjećanje o kojem govori potječe iz njegovih dječačkih dana. Divio se dvojici vođa uličnih tuča, htio je biti poput njih. Imao je veliku želju za dokazivanjem i uklapanjem u društvo, te je bio veoma razočaran sobom kada nije uspio udariti dječaka Židova. Već u toj dobi upoznao je osjećaj usamljenosti, bespomoći i poniženja od strane svojih uzora. Godinama nakon toga još je sanjao taj događaj kada je razočarao dvojicu vođa.

Mile je bio sin pekara. Pripovjedač ga je opisao kao blijedog dječaka sa licem koje je izgledalo suviše izrađeno za njegove godine. Bio je autoritet nad ostalima i pravi vođa ulice. Pripovjedačev postupak u okršaju sa Židovima shvatio je kao izdaju te je pokazao svoj drzak karakter pljunuvši mu u lice. Za razliku od pripovjedača, s nasiljem nije imao problema.

Palika je opisan kao bucmast i rumen. Otac mu je bio Mađar, pa je zbog toga imao čudan, teški izgovor. Nije bio toliko spretan poput Mileta, ali je prema nasilju i pripovjedačevu postupku dijelio isto mišljenje. Za razliku od Mileta, dodatno se potrudio da osramoti pripovjedača pred ostalom djecom rugavši se na njegov račun i prepričavajući svima nemili događaj.

Ivo Andrić biografija

Ivo Andrić (1892.-1975.) rodio se pored Travnika u Bosni, a s obitelji se često selio. Tako je živio i u Višegradu i u Sarajevu. U Sarajevu je i završio gimnaziju.

Bio je veliki pjesnik, novelist, romanopisac i esejist. Njegova prva pjesma bila je objavljena u časopisu imenom “Bosanska vila”. U Zagrebu je započeo studij povijesti, filozofije i slavistike, a nastavio ga je prvo u Beču pa u Krakovu. Studij je završio 1924. godine u Grazu, a njegova tema rada bila je kako živjeti pod turskom vlašću.

Pošto je bio naklonjen pokretu Mlada Bosna, početkom Prvog svjetskog rata je bio čak i pritvoren. Poslije 1917. godine odlazi u Zagreb gdje se počinje baviti književnošću.

Sudjeluje u mnogim časopisima i novinama kao što su: “Vihor” i Hrvatska njiva”. Prvo zbirke lirske proze objavio je također u Zagrebu i to su bili naslovi “Ex Ponto” i “Nemiri”.

1919. godine počinje raditi u diplomaciji i to u veleposlanstvima Kraljevine Jugoslavije. Bio je smješten u Rimu, Parizu, Madridu, Bukureštu, Grazu, Bruxellesu, Ženevi i Berlinu.

Nakon rada u diplomaciji, utočište je pronašao u svom novom domu u Srbiji.

1961. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost za djela “Na Drini ćuprija” i “Travnička kronika”.

Njegova najpoznatija djela su: “Nemiri”, “Lica”, “Ljubav u kasabi”, “Pod Grabićem”, “Izabrane pripovetke”.

Autor: M.F.