Ismet Bekrić, bosanskohercegovački autor iz Banja Luke potpuno je posvetio svoj književni opus dječjoj publici. Prilagođavajući svoje izražavanje shvaćanjima dječjeg uma, pjesnikove poruke ne gube na snazi i smislu, a njegova djela često čitaju i stariji, već izgrađeni čitatelji, diveći se univerzalnim porukama ljubavi, mira, prijateljstva i dobrote.
Pjesnik često govori u prvom licu i tada je tako uvjerljiv da nam je teško povjerovati da je autor odrasla osoba. On potpuno ulazi u dječju psihu, povlačeći i čitatelja sa sobom, kako bi svijet i pojave oko sebe ponovno promotrio onim dječjim, nevinim pogledom. Pjesnik se kloni kompliciranih izraza, prevelikih opisa i uporabe raznih stilskih figura kako bi osigurao da tema i poruka pjesme budu lako uočljive i primjenjive. Neizostavnom rimom naglašava ritam i raspoloženje pojedinih pjesama, čineći ih još veselijima jer u većini njegovih pjesama prevladava veselje.
Čak i ako obrađuje tamne strane i teške životne teme, poput rata i beznađa, pjesnik ne propušta istaknuti da nakon svake nevolje dolazi olakšanje, a nakon svake kiše sunce, pa svoje čitatelje od malih nogu odgaja u duhu optimizma i pozitivnog stava, koji su tako potrebni saveznici u životnim borbama.
Kada govori o prvim dječjim ljubavima, naglašava svu ljepotu dječje nevinosti i dobrote, zbunjenosti i čežnje za prihvaćanjem. Sklon personificiranju raznih prirodnih pojava, životinja i biljaka, vješto koristi i boje, tako neizostavan dio dječjeg svijeta. Tako upošljava sva osjetila čitatelja i potiče maštu slaganjem pjesničkih slika, tako vješto opisanih da se čine nadohvat ruke. Nije stoga ni čudo što je Bekrić kontinuirano jedan od najdražih autora najmlađe publike, koja ga je nagradila brojnim nagradama i priznanjima, a djeca, kao jedini pravi kritičari i danas rado čitaju njegova djela.
Kratak sadržaj
Dijete
Prva pjesma u zbirci “Dječje nebo” nosi naslov “Dijete”, a dijete je ujedno i tema cijele pjesme te jedan od glavnih motiva svake strofe. Pjesma je refleksivno- pejzažna jer pjesnik promišlja o pravima koje svako dijete ima i vrijednostima koje život nosi sam po sebi. Usput pjesnik se divi krajoliku i prirodnim pojavama koje ga okružuju.
Lirskog karaktera i himničnog tona, pjesnik kroz svaku strofu nabraja prirodne pojave i njihovo pravo na postojanje, ali vrhunac donosi u posljednjem stihu, kada dijete postaje imperativom nad cijelom prirodom jer ono ima najveća prava na rast, život, sreću i snove. Rast, život, sreća i snovi upravo su i glavne teme svake pojedinačne strofe.
Pjesma se sastoji od četiri strofe od kojih se svaka ima četiri stiha – dva osmerca i dva šesterca. Stihovi se unakrsno rimuju u pravilnom ritmu, a svaka strofa završava riječju, ponajviše i usklikom, čime je naglašen pomalo himnični ton pjesme.
Koristeći se nabrajanjem motiva kao glavnim stilskim obilježjem pjesme (lasta, krov, jablan, mravi, olovka…), u pjesmi pronalazimo tek jednu metaforu (“oblaci koji plove”) i epitet (vrbe krive).
Moć djece
Refleksivna lirska pjesma u kojoj pjesnik uočava moć djece koja su svojim načinom igre i djelovanjem sposobna uljepšati svaki tmurni dan i grad, unoseći svojim igrama šarenilo boja u sivilo urbane svakodnevice, a svojim smijehom i veselim dječjim licima toplinu i u najhladniji zimski dan.
Pjesma se sastoji od dvije strofe po šest stihova – osmeraca koji se rimuju. U ovoj pjesmi naglašena je uporaba metafore (“kad mu prsti nešto šapnu”; “pa grad ispod toplih streha svija gnijezda dječjeg smijeha”) i epiteta (dječjeg smijeha, beton hladni, beton sivi, dječje ruke).
Dječak ispod stola
Tema ove refleksivne pjesme je čežnja dječaka za svojim ocem i njegovom pažnjom. Govoreći u prvom licu, vješto nam dočarava bol i nestrpljivost dječaka koji se bori za očevu pozornost koju trenutačno dijeli s automobilom, želeći dati do znanja da je svakom djetetu najdragocjenije upravo vrijeme provedeno u kvalitetnom druženju s roditeljem. Pjesnik u ovoj kratkoj pjesmi idealno dočarava sve probleme u odgoju djece u modernom društvu, gdje je roditeljska pažnja često usmjerena na trivijalne stvari, što dugoročno ostavlja trajne posljedice na dječju psihu i samopouzdanje.
Pjesma ima četiri strofe kroz koje pjesnik, koristeći gradaciju, razvija dječakovu napetost i nestrpljenje (“Već dva sata, već tri sata”) i navodi nas da suosjećamo s njime prisjećajući se i sami sličnih situacija iz vlastitog djetinjstva. Svaka strofa sastoji se od pet stihova – četiri četverca i osmerca, koji se rimuju.
Pjesma završava zaključkom da bi i ocu i sinu bilo ljepše kada bi se zajedno igrali pod autom, zamišljajući auto iz mašte. Auto je ujedno i najnaglašeniji motiv pjesme, uz sveprisutno dječakovo razočaranje i nestrpljivost.
Dječak na navijanje
Pjesma govori o dječaku koji svoje dane provodi po uputama roditelja i društva, stoga je željan slobode i nesputanosti. Dan mu počinje buđenjem od strane roditelja koji ga “naviju” da radi što mu se kaže, a isto čine i grad i škola. On se, s druge strane, želi pretvoriti u vjetar ili jelena i izbjeći odrastanje koje mu je nametnuto. Govoreći zapravo o društvu i socijalnim normama kojima potičemo i učimo djecu, pjesnik progovara u prvom licu, stavivši sebe u lik malenog, snenog dječaka kojemu se od malih mogu pokušava ograničiti njegova spontanost i zaigranost.
Podijeljena u šest strofa sa stihovima koji se rimuju, pjesnik koristi usporedbe sa životinjama i prirodnim pojavama kako bi naglasio bezizlaznost svoje situacije (“volio bih da sam vjetar, ili da sam hitra ptica, za njih nema svih zabrana, ni dnevnika, ni petica”). Ipak, iako pokušava protestirati protiv svoje situacije, na kraju rezignirano zaključi da je bespomoćan pa će i dalje nastaviti ići kroz svoj mali život kao navijem (“a ja tako malen, snen, uvijek idem navijen”). Osim usporedbi, pjesnik se još koristi epitetima (prvo oko, prva noga, hitra ptica).
Dječakova sreća
Kao što i sam naslov govori, u ovoj refleksivnoj, lirskoj pjesmi pjesnik u prvom licu, iz perspektive dječaka, govori o svojim omiljenim stvarima. U četiri strofe, u kojima se stihovi rimuju unakrsnom rimom, provlače se motivi mame, tate, ljubavi, igre, šetnje i obiteljske sloge, koja je dječaku ujedno i najveći izvor sreće. Koristeći metaforu (“majčine ruke od zlata”) i usporedbe (“veseli k´o osnovci,u danu bijelom k´o runo na ovci”) te uz dodavanje epiteta, pjesnik nam uspješno dočarava obiteljsku idilu i sreću djeteta koje odrasta u okruženju ljubavi, igre i smijeha.
Malo moje
Pjesma govori o čuđenju pjesnika kada majka njemu i njegovom bratu tepa “malo moje” iako više nisu djeca. Kasnije čuje kako to isto tepa i njegova baka mami. Navodi čitatelja na pouku da svojim roditeljima zauvijek ostajemo ona mala djeca, o kojoj su se skrbili i brinuli, bez obzira koliko godina imali. Utješno je kada nas netko i kao odrasle smatra djecom lišenom odgovornosti. Iako je pjesnik isprva začuđen bakinim tepanjem njegovoj majci, on shvaća snagu i ljepotu ove spoznaje, o vječnoj i nepromjenjivoj roditeljskoj ljubavi.
Koristeći se samo s nekoliko epiteta. pjesnik je gotovo pripovjednim tonom u tri kratke strofe od četiri stiha prenio snažnu poruku ljubavi i nade, zbog čega je ova pjesma jedna od uočljivijih u opusu ovog pjesnika.
Klovnove suze
Lirska pjesma koja govori o tuzi klovna koji plače naočigled sviju, ali nitko mu ne prilazi osim malog dječaka. Ignorirajući njegovu bol i suze, publika se i dalje smije zabavljena njegovom nevoljom, stoga ovu pjesmu možemo shvatiti i kao snažnu alegoriju.
Često se puta čovjek nađe u situaciji u kojoj se njegove tuge i žalosti ismijavaju, a tu tugu najprije uočavaju djeca jer su bez predrasuda i čistog srca. Otac dječaka u zadnjem stihu tako predstavlja odraslu osobu, koja na nagovor djeteta pruža pomoć osobi u nevolji, ali tek kada vidi dokaze (“klovnove suze na dječjem dlanu”).
Pjesma se sastoji od pet strofa po četiri stiha koja se rimuju. U opisima se pjesnik služi prvenstveno epitetima (suze crvene, suze plave, tužne glave, svijetle suze), usporedbama (suze tek padaju kao klikeri) i gradacijom (smije se publika sve jače, sve jače).
Mrav na dlanu
Tema pjesme je mrav koji je zaspao na dlanu dječaka. Pjesma se sastoji od samo dvije strofe i opisuje trenutak u kojem personificirani mrav razmišlja o mekoći dječakovog dlana, dva plava neba i dječakovom licu koji ga promatra. Da bi nam bolje predočio tu sliku, pjesnik se služi epitetima (mala livada, neba plava), usporedbama (topla kao ljeto, mekša od oblaka) i raznim motivima.
Očeva uspavanka
Ova lirska refleksivna pjesma govori o ocu koji svom sinu priča uspavanke, ali ne one uobičajene, nego doživljaje iz svog života, potičući tako sina da slijedi njegov životni primjer. Jedan od glavnih motiva pjesme je personificirana zvijezda koja posustaje trepćući u borbi s tamom, za razliku od njegova oca kojemu ne ponestaje inspiracije za priču.
Pjesma se sastoji od četiri strofe sačinjene od četiri unakrsno rimovana stiha, a završava dječakovim zaključkom da će i on jednog dana biti snažan kao njegov otac, koji ne posustaje pred tamom i nedaćama života.
Tatina ljutnja
Tema pjesme sadržana je u naslovu. Pjesnik nam u samo dvije strofe od osam stihova, uz mnoštvo epiteta, opisuje tatinu ljutnju koja se, ustvari, nikada ne ispolji do kraja. Otac iz pjesme pokazuje zavidnu razinu samokontrole u situacijama kada, ponesen ljutnjom, ne posustaje pred njom udaranjem o stol ili izgovaranjem teških riječi, nego se uputi u šetnju prirodom koja mu svojim ljepotama ponovno vraća mir i oslobađa ga beskorisne ljutnje.
Epiteti korišteni u pjesmi pojačavaju dojam prirodnih ljepota, a poruka pjesme je da je najbolje biti suzdržan u ljutnji i pokušati kontrolirati svoje postupke dok se ne smirimo. Kao i ostale pjesme i ova se odlikuje jasnim izričajem, bez uporabe metafora. Zaključak je jasno vidljiv, a rima prisutna, pridonoseći brzom i pravilnom ritmu.
Cipele starijeg brata
Pjesnik slikovito i veselo opisuje poderane cipele koje je naslijedio od starijeg brata. Pjesma je lirskog, ali pomalo i socijalnog karaktera jer pjesnik neimaštinu i pohabanost cipela pokušava prikriti vedrim tonom i šaljivim opisima. Tako, primjerice, služeći se usporedbama, rupe i pukotine na cipelama uspoređuje s prozorima i vratima koje često pokušava pokrpati novinama kako bi ulice mogle čitati (metafora). Zaključuje kako je ipak teško pronaći prednosti takvih cipela za vrijeme kiše ili snijega jer bi noge najradije pobjegle iz njih.
Pjesma se sastoji od dvije strofe po četiri stiha i dva dvostiha, koji se rimuju. Tema pjesme zorno je opisana na jednostavan način, gotovo pripovjednim tonom, tako da čitatelj može predočiti opisane cipele bez mnogo muke.
Djeca i lutke
Ovo je lirska, refleksivna pjesma koja govori o snazi dječje mašte i kreativnosti dok biraju ili izrađuju igračke. Pjesnik govori o oblutku i napuštenoj krpi koji dobiju sasvim nove osobine, ako su viđene očima djeteta. Pokretane njihovim emocijama zauzimaju važno mjesto u dječjem svijetu.
Promatrajući djecu u igri, autor ostaje zatečen snagom njihovih osjećaja koje razviju u kratkom vremenu, ali nas podsjeća i na univerzalnu poruku da je bitno očima nevidljivo. Pjesma je sastavljena od dvije strofe po šest stihova, a glavni motivi su bijeli oblutak i stara krpa koji, poneseni dječjom maštom, postaju najljepše lutke.
Klupa kraj prozora
Klupa s hiljadu imena
Pjesnik u ovoj lirskoj pjesmi himničnog karaktera govori o imenima urezanima u školske klupe. Uspoređujući ih s travnatom livadom punom cvijeća i najljepšom pjesmom koja može postojati, želi da zauvijek ostanu živjeti urezana na klupi jer takve klupe, ispisane mnoštvom dječjih imena, upravo su one najdraže đacima. Pjesma se sastoji od četiri strofe od četiri stiha koja se rimuju ukrštenom rimom. Od stilskih figura pjesnik koristi epitete i usporedbe.
Klupa kraj prozora
Pjesnik se prisjeća plavog majskog jutra, kada je na klupu kraj prozora urezao nečije ime, a zatim ga prepisao u bilježnicu. Godinama poslije, u ovoj pjesmi lirskog karaktera, opisuje osjećaj nostalgije za bezbrižnim školskim danima da željom da se vrati u prošlost. Pita se je li klupa kraj prozora još na istom mjestu, a ako nije, gdje bi mogla biti. Koristeći se mnogim epitetima (majska kiša, sretni sati, đačka zora, prvo ime ), uspješno dočarava atmosferu tajnovitosti koja se stvara oko imena urezanog na klupu i atmosferu bezbrižnog jutra u koje se želi ponovno vratiti.
Škola u cvijetu
Mnoštvom epiteta i šarenilom boja, pisac nas uspješno vodi u školu iz mašte, gdje se nastava vodi na livadi u cvijeću, a slova napisana kredom od meda se jedu. Ova pjesma lirskog karaktera zaokuplja sva naša osjetila – njuh, sluh, dodir i okus, a najviše maštu, dok pokušavamo zamisliti ovu školu koja je san svakog đaka.
Pjesma se sastoji od sedam strofa nejednake duljine, a bogata je personifikacijama i metaforama. Tako, primjerice, djecu u školu prevoze ptice, poučavaju ih vrijedne pčele, a školska vrata otključava samo sunce. Glavni motiv je bezbrižnost, a najvažnija lekcija je naučiti mirisati svijet oko sebe. Opisi i veselje koje pršti iz ove pjesme, zasigurno potiču djecu na dodatno maštanje i kreativnost.
Kroz školski prozor
U ovoj kratkoj pjesmi, sastavljenoj u samo dvije strofe, pjesnik opisuje školski prozor i predivni pogled kroz njega, koji potiče dječju maštu. Opisujući pogled na drvored, pjesnik uspoređuje prozor s početnom stanicom za čežnje i snove koje tu besplatno započinju svoj put. Koristeći se epitetima (zamišljena granica, najljepša stanica) pokušava naglasiti važnost pogleda kroz prozor za njegove dječje sanjarije, opisujući tipično ponašanje svakoga učenika kada mu popusti koncentracija pod nastavom.
Pokošene topole
Tema ove refleksivne lirske pjesme očituje se u naslovu. Kroz osam strofa sastavljenih od rimovanih distiha, pjesnik priča priču o predivnom drvoredu topola pored njegove škole. Topole za njega predstavljaju tako bitno mjesto da ih je personificirao i opisao kao vjerne suputnike, pomagače i svjedoke svih učeničkih pustolovina te čuvare prvih ljubavnih tajni.
Za razliku od dosadašnjih pjesama, ova nema sretan završetak jer topole na samom kraju bivaju posječene. Ispraća ih plač lišća koje autor uspoređuje s plačem djece. Pjesnik je uspješno naglasio svoju ljubav prema prirodi i njenim tvorevinama, kao i utjecaj koji priroda ima na čovjeka i njegove emocije.
Školske oči
Pjesnik koristi metaforu “školske oči” kako bi opisao školske prozore u kojima se ogleda okolna priroda. Personificirajući ih, dodjeljuje im ulogu promatrača dviju zaljubljenih buba i pupoljaka koje bodre ne bi li se brže rascvjetali kako bi ih učenici mogli ubrati.
Ova pjesma također je lirska, refleksivna i pejzažna, sažeta u dvije strofe sastavljene od četiri stiha koja se rimuju aa-bb. Ton pjesme je vedar, a od stilskih figura najzastupljeniji su epiteti (mali dlan, školske oči, pupoljke prve, šarene bube).
Učitelj
U ovoj lirskoj pjesmi svečanog, uzvišenog tona, pjesnik se zahvaljuje na svim učiteljima koje ima u životu. Pjesma počinje opisom starog, nasmijanog učitelja svečanog koraka. Pjesnik školu uspoređuje s nebeskim svodom, a djecu sa zvijezdama. Učitelja krasi strpljivost, blagost i prijateljstvo prema djeci.
Pjesma se sastoji od četiri strofe u kojoj se stihovi unakrsno rimuju. Obiluje mnoštvom upečatljivih motiva kao što su život, zvijezde, jabuka, kruh, stol, prijatelj, zahvalnost. Autor naglašava ljepotu učiteljskog poziva nabrajajući usput i potrebne vrline za tu profesiju, što tjera čitatelja na razmišljanje o učiteljima i njihovoj životno važnoj ulozi.
Zbog dva oka
Pjesma lirskog karaktera u kojoj pjesnik, personificirajući dva plava oka, opisuje izostanak djevojčice s nastave, u koju je zaljubljen cijeli razred. Njeno odsustvo uspoređuje s poljem bez cvjetova i morem bez lađe, navodeći kao rezultat tišinu u razredu kojeg uspoređuje s pustinjom. Ova pjesma je po tematici ljubavna, a pjesnik uporabom raznih motiva uspješno opisuje čežnje i razočaranja prvih ljubavi.
Zbog jedne mašne plave
Još jedna ljubavna lirska pjesma, u kojoj pjesnik pjeva o dječaku, koristeći metaforu “plavi čuperak “, koji se zaljubio u djevojčicu “plavu mašnu”. Spjevana u dječjem licu opisuje ljubavne muke dječaka koji neprekidno sanjari o djevojčici zbog koje je izgubio volju za igrom, pisanjem zadaća i svoje uobičajene obaveze i hobije. Iako je u svojoj mašti jako odvažan, dječak postaje plašljiv i stidljiv čim ugleda djevojčicu pa mu i srce silazi u pete. Cijela pjesma je alegorija koja opisuje probleme, nedoumice, strahove i nespretnost izazvanu prvim osjećajima zaljubljenosti i međusobne naklonosti u dječjim životima. Pjesma je sastavljena od šesnaest stihova, podijeljenih u četiri strofe jednake duljine koje se međusobno unakrsno rimuju.
Zbog jedne mašne žute
Tema ove lirske ljubavne pjesme je djevojčica koja se pojavljuje kao motiv žute mašne. Pjesnik opisuje zbunjenost dječaka u razredu koji su zbog zaljubljenosti u živahnu djevojčicu zaboravili kako se množi i sabire. S djevojčicom komuniciraju putem poruka, najednom svjesni snage riječi koje su do tada uobičajeno zvučale. Pjesnik temu približava uporabom epiteta i personifikacija, a rima se pojavljuje kroz sve tri strofe, u nepravilnom ritmu.
Ptica na dlanu
Pjesnik u još jednoj lirskoj ljubavnoj pjesmi govori o svojim rukama. Lijeva ruka je posebna po tome što je na njoj nacrtana ptica, a desna ruka je neprestano s Vesnom dok joj nosi torbu, popravlja mašnu ili je vodi za ruku kroz gradsku gužvu. Na kraju pjesme ptica s lijeve ruke pjeva Vesni, a pjesnik se u potpunosti prepušta snazi svojih osjećaja. Glavni motivi pjesme su ruka, ptica, torba, mašna, Vesna i pjesma, a rima povezuje stihove unakrsno u pravilnom ritmu. Pjesma ima pet strofa od četiri stiha, a ritam je dodatno naglašen uporabom interpunkcijskih znakova.
Zašto nemam mira
U ovoj lirskoj opisnoj ljubavnoj pjesmi sastavljenoj od dviju strofa nejednake duljine pjesnik nam priča o djevojčici Amiri koja ga je lišila mira. Pjesnik opisuje Amirinu nestašnu kosu koja joj uvijek sakriva jedno oko koje, kada ugleda, metaforički uspoređuje sa sunčevim zrakama ili cvijetom u travi. Zadnji stih u pjesmi donosi spoznaju da je pjesnik zaljubljen u djevojčicu Amiru jer on od pogleda na njeno oko ima osjećaj da je cijelo nebo njegovo.
Dječaci i proljeće
Lirska pejzažna pjesma u kojoj pjesnik opisuje proljetno šarenilo livade na kojoj dječaci beru cvijeće svojim mamama i djevojčicama. Glavni motivi su zelena, plava, crvena, proljeće, stanka, buket, mame, djevojčice. U predzadnjoj strofi pjesnik personificira puža koji ga obavještava o namjerama dječaka koji beru cvijeće na livadi. Rima je nepravilna, a strofe nejednake duljine, što samo pojačava dojam dječjeg veselja, šarenila cvijeća i spontanosti.
Dječaci u jesen
Tema ove lirske refleksivne pjesme ujedno je i glavni motiv. To je žuta boja koja dolaskom jeseni postaje sveprisutna u životima dječaka. Žuti su njihovi snovi, sastavci, likovni radovi, pjesmice i, najvažnije, žute mašne u kosama djevojčica koje potpuno privlače njihovu pozornost. Pjesnik ovom pjesmom naglašava ljepotu i bogatstvo žute boje, donoseći vedrinu i dočaravajući bogatstvo jeseni.
U kosi djevojčice
Tema pjesme je kosa djevojčice, a motivi koji se pojavljuju su ptice, zvijezda, ruka i mrak. Pjesnik pjeva o zvijezdama i ptici koje su se zaplele u kosu djevojčice, pa se traži hrabra ruka dječaka koja treba zvijezdu vratiti na nebo, a ptice na granu prije mraka. Za nagradu smije pomilovati kosu djevojčice. Pjesnik ponovno naglašava dječakovu zaljubljenost i želju da se približi djevojčici.
Sreo sam je iza ugla
Tema pjesme je zbunjenost dječaka koji je nenadano susreo djevojčicu u koju je zaljubljen. Uspoređuje je sa suncem, vjetrom i prvom kapi kiše. On zbunjen njenim iznenadnim pojavljivanjem iza ugla i još bržim nestankom, želi da mu sunce pomogne da je ponovno sretne. Žali zbog svoje zbunjenosti jer, zatečen pojavom djevojčice, nije ni udahnuo. Nada se da će se drugi put bolje pripremiti za susret.
Objekt pjesme, djevojčica, uzdignuta je opisima ljepote, što još više naglašava kontrast između nje i zbunjenog dječaka, navodeći čitatelja da suosjeća s njegovom zbunjenošću. Nizanjem usporedbi i personifikacija pjesnik je uspio dočarati atmosferu neosviještene i neuzvraćene ljubavi kakvu smo svi barem jednom doživjeli.
Tri sunca
Sloboda
Glavni motiv i tema ove pjesme je sloboda koja se personificirana pojavljuje u svakodnevnim pojavama u pjesnikovom okruženju – osmijehu mame, glasu ptice, listu ciklame… Pjesnik nam pokušava dočarati veličinu slobode pod čijim okriljem sve brže raste pa tako i kuće dostižu laste na nebu, a u srcu đaka raste pjesma. Pjesma se sastoji od dvije strofe koje imaju četiri stiha s rimom. Pjesnik svečanim tonom pokušava naglasiti važnost i veličinu slobode te u čitatelju probuditi uzvišene osjećaje.
Moja domovina
U ovoj lirskoj domoljubnoj pjesmi pjesnik pokušava definirati domovinu nabrajanjem motiva koji je definiraju. Tako saznajemo da je domovina, promatrana očima dječaka, i mrav, kamen, knjiga, suza, travka, jelen, dakle sve stvari, predmeti, živa bića i prirodne pojave koje su se u tom trenutku našle u vidokrugu pjesnika, tj. dječaka. Nizanjem motiva pojačava se osjećaj snage, ponosa, veličine i svega što vežemo uz pojam domovine. Uz gradaciju pjesnik koristi i epitete, ali pjesma u sebi nosi jaku poruku, usprkos ograničenoj uporabi stilskih figura.
Tri sunca
Tema pjesme su tri sunca koje pjesnik crta. Iako se u prvoj strofi opisuje strašna oluja koja nosi crjepove, kao kontrast joj dolazi sadržaj druge strofe u kojoj je opisan dječak koji, zaštićen u toplini doma, crta tri sunca – roditeljima, sebi i neznancu kojemu treba sunce.
Uporabom epiteta kojima naglašava snagu kiše i kontrastnu sigurnost doma i lijepih želja koje svojim crtežima dječak tj. pjesnik odašilje u svijet. Ova pjesma nas svojom pozitivnom porukom podsjeća kako i u najgorim nedaćama nakon kiše uvijek izlazi sunce, a često za nas navija i brine netko od koga to uopće ne očekujemo – dobronamjerni stranac ili dijete koje šalje pozitivne poruke ohrabrenja. Tako ova pjesma postaje metafora životne borbe, u kojoj nam često pomognu oni kojima se najmanje nadamo.
Knjiga bez kraja
Pjesnik opisuje svoju domovinu kao knjigu bez kraja, opisujući njena brda i doline kao nepresušan izvor stihova i riječi, prepunu sjaja i boja. Pjesma je domoljubna i lirskog karaktera, a motiv knjige bez kraja služi kao alegorija jer pjesnik ljepote i značaj svoje domovine smatra beskrajnima.
Šta žele paralele
Lirska, pacifistička pjesma u kojoj pjesnik personificira meridijane i paralele koji prenose poruku mira, poručujući da bi avioni umjesto bombi trebali dostavljati bombone, a ptice bi ih trebale pratiti u njihovim letovima preko granica. Motivi pjesme su paralele, meridijani, dani, avion, bombe, ptice, bomboni i granice, a glavna poruka je uzaludnost rata i težnja za uspostavom mira.
Šta su htjele dvije puške
Šta su htjele
Lirska refleksivna pjesma u kojoj glavnu ulogu imaju dvije personificirane puške koje iznose svoju želju da ostanu ležati zaboravljene od ljudi, kako bi čuvale plavi cvijet i mrave. Još jedna pjesma u kojoj pjesnik, pogođen skorim ratnim zbivanjima na području svoje domovine, govori o nužnosti uspostavljanja mira na svima razumljiv i prihvatljiv način. Pjesma ima jaku poruku i zbog kontrasta korištenog u njoj jer su upravo puške, oružje koje ubija, ovdje iskorištene kao nositelji poruke mira i nenasilja, a ljudske ruke su one koje nose teret njihove odgovornosti.
Moja breza
Pjesma koja govori o strahotama rata kroz razmišljanja dječaka koji, u noćima jeze, skreće razmišljanje sa situacije u kojoj se nalazi, na brezu za koju se nada da osjeti njegovu misao i dalje raste neoštećena, unatoč opasnostima koje joj prijete. Pjesma je lirska, pejzažnog karaktera.
Vojnici pred san
Lirska refleksivna pjesma u kojoj pjesnik uspoređuje vojnike pred san s dječacima, podsjećajući i njih i čitatelje da su i vojnici nečija djeca, odrasla pod brižnim pogledima očeva i majki. Poruka pjesme je jaka i nedvosmislena, a pjesma kod čitatelja izaziva jak osjećaj empatije prema vojnicima, što posebno naglašava uzaludnost rata, temu koju pjesnik provlači kroz više svojih pjesama.
Zaključak pjesme to posebno naglašava jer pjesnik san uspoređuje sa slobodom, pozivajući vojnike da je zajedno sanjaju. U više navrata uspoređuje vojnike s dječacima, posebno naglašavajući taj motiv kako bi ostao duboko usječen u svijesti čitatelja i neodvojiv od pojma vojnika. Pomoću te usporedbe motiv vojnika lišava atmosfere straha koja mu inače pripada.
Lakše se diše
Lirska refleksivna pjesma koja govori o načinu na koji se nosimo sa životnim nedaćama i izazovima. Pjesnik preporučuje da svaki životni problem rješavamo pjesmom, plesom, crtanjem i igrom, odnosno, nekom vrstom kreativnog stvaralaštva kako bi zadržali pozitivan stav koji je ključan za uspješan izlazak iz svake nevolje koja nas može snaći.
Na brdu, iznad grada
Na brdu, iznad grada
U ovoj lirskoj pejzažnoj pjesmi, obogaćenoj mnoštvom metafora i epiteta, pjesnik nam govori o proljeću koje dolazi u njegov grad. S brda mu ukazuje na sve promjene kojima utječe na okoliš svojom pojavom. Tako vidimo dječji osmijeh i cvjetanje prvog cvijeta, slušamo prvo žuborenje rijeke, osjećamo trave, ptice, vodopade cvijeća i silinu kojom se grad predaje proljeću. Vješto nižući prepoznatljive proljetne motive (ptice, cvijeće, boje) pjesnik naglašava osjećaja olakšanja koji se pojavljuje dolaskom proljeća, kojem se cijeli grad bezrezervno predaje. Podsjeća nas na bezbrižnost i lakoću proljetnih dana koji osvajaju svojom nježnošću, dok život unutar njih silovito buja.
Sve zbog proljeća
Još jedna lirska pejzažna pjesma u kojoj pjesnik personificira prirodu i opisuje njena nastojanja da se svidi proljeću. Tako, primjerice, livada uvježbava njihanje cvjetova pod mjesečinom, brežuljak maše plavom kapom, drvo ljuljuška ptice, a potok mijenja svoj tok. Pjesma se sastoji od četiri strofe, od kojih svaka broji četiri stiha koja se međusobno unakrsno rimuju. Veseli ton pjesnik naglašava uporabom uskličnika i prenesenim značenjima.
Lopta na desetom katu
Tema ove pjesme opis je života jedne lopte koja je zatvorena u sobi, a čezne za igrom na livadi. Uočavajući nesklad svog trenutnog položaja, personificirana tužna lopta dolazi do zaključka da želi letjeti između cvjetova, umjesto što je zatočena na desetom katu. Pjesnik uz personifikaciju upotrebljava i mnoge epitete (neba južna, svila plava, postelja mehka…) kako bi naglasio kontrast između boravka lopte u zatvorenom stanu i njene želje za slobodom. Pjesma se sastoji od četiri strofe koje imaju po četiri stiha, koja se unakrsno rimuju.
Ismet Bekrić biografija
Ismet Bekrić bosanskohercegovački je pjesnik, najpoznatiji i najplodniji kao pisac dječje poezije. Rođen je 1943. godine u Banjoj Luci. Tamo je završio osnovnu školu i gimnaziju.
Već se nakon srednje škole počeo baviti književnošću, novinarstvom, ali i prevođenjem. Sukladno tome, upisao je i diplomirao književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Nakon diplome radio je u izdavačkoj kući Glas, kao urednik. Uz to je član Udruženja književnika Bosne i Hercegovine.
Napisao je preko petnaest zbirki pjesama, igrokaza i slikovnica, sve namijenjeno djeci. Za svoj rad dobio je niz prestižnih književnih nagrada, među kojima su Nagrada Banjaluke 22. april, Nagrada za dječju knjigu godine u BiH, Nagrada Zmajevih dječjih igara i Prva nagrada za dječju radioigru.
Zbirke pjesama su mu “Jutro tate Mrguda”, “Kape uvis”, “Klupa kraj prozora”, “Otac s kišobranom”, “Radnička četvrt”, “Četiri revera”, “Ne žuri tata, ne žuri mama”, “Kuća među zvijezdama”, “Očeva kaput”, “Cipele starijeg brata” i “Jesen u gradu”.
Još su tu i zbirka igrokaza “Noć kad su neboderi šetali”, slikovnica “Ide Tito, vodi partizane” i radioigra za djecu “Šetnja nebodera”.
Autor: N.M.M.
Komentariši