“Dnevnik Anne Frank”, knjiga nastala po istinitim događajima u obliku zapisa djevojčice Anne, svjetlost dana ugledala je 1947. godine u Nizozemskoj. Podnaslov knjige bio je “Het Achterhuis”. Nizozemski naslov knjige u prijevodu je značio “stražnja vrata” i označavao je dio kuće gdje su skrovište pronašle dvije obitelji u razdoblju od čak dvije godine, od 1942. godine do 1944. godine. “Stražnja kuća” smjestila se u jednom gradskom kanalu na Prinsengrachtu.
Analiza djela
Knjiga u obliku dnevnika izašla je zahvaljujući Anninom ocu, Ottu Frank koji je uspio preživjeti rat. Po povratku u Amsterdam pronašao je zapise svoje kćerke Anne te ih je odlučio objaviti. Knjiga je objavljena u orginalnoj verziji, ali ipak skraćenoj. Neki dijelovi romana su izostavljeni. Knjiga je prvi puta izašla na nizozemskom jeziku.
Anne Frank, autorica knjige, bila je Njemica. No, kada je započeo Drugi svjetski rat, njemačko državljanstvo joj je oduzeto i ona je sada kao Židovka, s cijelom svojom obitelji, postala žrtva rata.
Anne Frank rodila se 12. lipnja 1929. godine u Frankfurtu, u Njemačkoj. Ipak, veći dio života živjela je u Amsterdamu, u Nizozemskoj. 1940. godine Njemačka je zauzela Nizozemsku i započela je s progonima Židova. Progoni su bili najizraženiji nakon 1942. godine. Od tada cijela se obitelj skrivala u tajnom prostoru zgrade u kojoj su inače bile poslovne prostorije Anninog oca, Otta Franka.
Dvije godine ova se obitelj uspješno skrivala u tajnom skrovištu, no, tada ih je netko odao i bili su otkriveni. Svi zajedno deportirani su u koncentracioni logor “Bergen – Belsen”. Samo nakon sedam mjeseci provedenih u logoru, Annina sestra Margot je preminula, a malo nakon toga i autorica dnevnika, Anne Frank.
Djevojčica Anna opisala je u dnevniku svoje ispovijesti za vrijeme progona Židova tijekom Drugog svjetskog rata. Iako je ova knjiga uvrštena u lektiru i napisana je kao dnevnik, nitko ne može zamisliti kakve je samo strahove proživljavala tada 13-godišnja Anne.
Anne je odrasla u bogatoj židovskoj obitelji koja je za vrijeme rata bila na meti nacista zbog razloga što su bili Židovi. Tijekom dvije godine, koliko je sa svojom obitelji bila zatvorena u poslovnim prostorijama svoga oca, Anna je detaljno bilježila sve što se u tom vremenu događalo u skrovištu. Anna je u dnevniku pronašla utjehu, on je bio njezin prijatelj koji je znao sve njezine tajne.
Anne je bila pametna djevojčica koja je više od svega voljela čitati i pisati. Uz to, bila dobrodušna i plemenita i često je razmišljala o tome kako se drugi ljudi osjećaju i kako žive. Tijekom razdoblja kada je bila sakrivena sa svojom obitelji, često je razmišljala o tome kako je drugima. Sebe je smatrala sretnom jer se nalazila u skrovištu i bila je na neki način sigurna.
Imala je samo 13 godina, ali po njezinim zabilježenim razmišljanjima vidi se da je bila puno zrelija. Doživjela je velike ratne strahote, no usprkos tome trudila se da shvati zašto se to događa. Sve svoje osjećaje i razmišljanja bilježila je u dnevnik. Iako je nosila staru odjeću nije se zbog toga žalila. Obavljala je i teške poslove kako bi pomogla svojoj obitelji. Bila je radoznala i ponekad i malo tvrdoglava, ali više od svega željela je da rat završi i da ponovo može živjeti kao i prije i pohađati školu. Nažalost, Annine želje se neće obistiniti.
Anni je dnevnik na neki način bio ispušni ventil. Njime je uspjela održati svoj duh. Iako uvjeti u kojima je živjela nisu bili normalni, Anni je pisanje pomoglo da održi normalni život.
Ovo potresno svjedočanstvo djevojčice Anne govori o stradanjima Židova tijekom Drugog svjetskog rata. Kada pročitamo ovakvo jedno djelo, ono još danima ostane u našim glavama i tada shvatimo koliko smo ustvari bogati i koliko postoji svakodnevnih običnih stvari kojima ne pridajemo pažnju, a znače bogatstvo i novcem se ne mogu kupiti.
Književni elementi
Književna vrsta: roman – autobiografija
Vrijeme radnje: od lipnja 1942. godine do kolovoza 1944. godine
Mjesto radnje: nizozemski grad Amsterdam
Kratak sadržaj
Djevojčica Anne je 12. lipnja 1942. godine navršila 13 godina. Anne je bila radoznala, pričljiva, pametna i pomalo tvrdoglava djevojčica. Svoj dnevnik počela je pisati kako bi svoje osjećaje prenijela na papir i kako bi se bolje osjećala. Dnevnik je dobila za rođendan.
Nije imala prijatelje kojima bi mogla povjeriti što joj je na duši i koje bi zanimalo njezino mišljenje. Često se osjećala samom iako je imala roditelje i stariju sestru, šesnaestogodišnju Margot. Imala je sve što joj je bilo potrebno, i dom i rodbinu koja ju je voljela. No, Anni to nije bilo dovoljno jer nije imala osjećaj bliskosti s bilo kime iz obitelji.
Prije nego što je Annina obitelj emigrirala 1933. godine u Nizozemsku, živjeli su u Frankfurtu u Njemačkoj. Odlučili su se na odlazak jer su Židovi i jer je Annin otac dobio posao direktora tvrtke “Travies”. “Travies” je bila povezana s tvrtkom koja se nalazila u istoj zgradi – “Kolen i kompanija”.
Ostatak Annine obitelji ostao je u Frankfurtu. Osjetili su posljedice antižidovskih zakona kada je počeo progon Židova. 1940. godine započeo je rat i Nijemci su stigli. Na snagu su stupili zakoni kojih su se Židovi morali pridržavati. Židovi su morali nositi uvijek žutu zvijezdu, morali su predati Nijemcima bicikle, a kupovati su smjeli samo u periodu od 15 do 17 sati, i to u “židovskim trgovinama”. Nisu smjeli odlaziti u kina, u kazališta ili u bilo koja druga mjesta za zabavu, a nisu smjeli niti izlaziti iz kuće do osam sati. Morali su pohađati samo židovske škole i nisu se smjeli družiti s kršćanima. U javnim sportovima se nisu smjeli natjecati.
Anne je živjela kao i svaka druga djevojka njezine dobi. Pohađala je školu, družila se s prijateljicama, a proživljavala je i prve ljubavi. No, odjednom se sve ugasilo i svakodnevni život za nju je bio prošlost.
09. srpnja 1942. godine Anne i njezina obitelj otišli su u tajno skrovište kako ne bi bili odvedeni u koncentracijske logore u koje su bili odvedeni svi Židovi za vrijeme Drugog svjetskog rata i Hitlera. Anninoj obitelji pomogli su poslovni suradnici njezinog oca – Koophuis, Kraler, Miep i Elli Vossen.
09. srpnja 1942. godine Anna je opisala u svom dnevniku svoj novi dom kojeg je nazvala “Tajno sklonište”.
13. kolovoza 1942. godine obitelji Frank pridružila se jedna obitelj – Van Daanovi. Oni su imala sina Petera koji je bio stidljiv, povučen, tih i nespretan mladić. Sa sobom je ponio mačka Mouschija. Ispočetka su se dvije obitelji dobro slagale. Vrijeme su provodili družeći se, pripremali su zajedno jelo i ručali su zajedno. Ali, kako je vrijeme prolazilo, tako je sve više dolazilo do svađa i trzavica, svi su postajali nervozni i napeti.
Trzavice između dvije obitelji sve su više rasle. Tako u ne baš najboljim odnosima bili su Anna i gospodin Van Daan, zatim Anne i njezina majka čiji odnos je bio vrlo kompleksan i gotovo nikakav. Njih dvije nisu se slagale. A nisu se slagale niti gospođa Van Daan i gospođa Frank. Jedan tren svi se jako dobro slažu, a onda taj odnos najednom samo pukne. No, to nije bilo ni čudno jer te dvije obitelji provodile su 24 sata zajedno u malenom prostoru i u neuobičajenim ljudskim uvjetima. Živjeli su u velikom strahu i nisu se mogli nikada maknuti jedni od drugih da bi izbjegli sukobe.
“…takve su svađe da čitava kuća tutnji! Mama i ja, Van Daanovi i tata, mama i gospođa Van Daan, svatko se ljuti na nekoga.”
Djeca su dane povodila u učenju novih jezika, engleskog i francuskog, a čitali su i razne knjige za djecu i odrasle. Naime, knjige im je iz knjižnice donosio gospodin Koophius. Tako je Peter upao i u svađu sa svojim ocem jer je htio čitati knjigu za odrasle, a otac mu to nije dopustio. Peteru je “zabranjeno voće bilo najslađe”. Posljednje vrijeme Anne je puno provodila sa svojim ocem. Radili su obiteljsko stablo i to ju je jako veselilo.
Stanje za Židove je bilo jako teško. Izvan skloništa odvijali su se po njih najgori scenariji. Kamionima su ih prevozili kao životinje u Westerbork gdje se nalazio veliki logo u Drenteu. Stanje je tamo bilo strašno. Na stotine ljudi, žene, muškaraca i djece spavali su u istoj prostoriji. Smrtnost je bila velika, a uz ubijali su ih i plinom.
17. studenog dvije obitelji dobile su novog stanara. On je bio osmi po redu i zvao se Albert Dussel. Gospodin Albert bio je zubar. Karakterno je bi iznimno miran i simpatičan. Smjestili su ga kod Anne u sobu pa je tako Anne dobila cimera. Anna se i s njim uspjela posvađati, a samo zato što je navikla reći što misli. Albertu se to nije svidjelo. Razlog svađe bio je stol u njihovoj sobi. Anna je stol željela koristiti u tjednu dva puta i to po sat i pol. Dussel se s tim nije slagao. Anna je bila uporna i nije odustajala od svog nauma pa je zatražila svog oca da riješi sukob. Annin otac zauzeo se za nju pa je ona ipak uspjela dobiti stol. No, Dussel je bio jako ljut.
Sklonište u kojem je živjelo čak osam članova imalo je i pravilnik o korištenju. Vrijeme odlaska na spavanje bilo je 10 navečer do ujutro do 07:30 sati. Iznimka je bila nedjelja kada se na spavanje moglo poći u 10:15. Spavanje je bilo dozvoljeno i tijekom dana. Svatko je trebao pričati po redu i tiho.
Doručak se održavao svakoga dana u 9 sati, a nedjeljom i praznikom čak u 11:30. Ručak je bio od 13:15 pa sve do 13:45. Jedino večera nije imala određeno vrijeme i ovisila je često o emisijama i vijestima. Kupanje se odvijalo nedjeljom od 09 sati ujutro te dalje kako je kome dostupno.
Jedina poveznica s vanjskim svijetom stanarima je bio radio. Slušale su se sve emisije osim njemačkih i to nakon 18 sati.
Situacija u Nizozemskoj postajala je svakoga dana sve gora. Avioni su tutnjali iznad gradova i čekao se trenutak kada će početi s bombardiranjem. Ljudi su bili očajni, a lopovi su krali sve što su mogli. Čak je bilo i pokušaja provale u tajno sklonište. Situacija je bila prilično uznemirena, ali sve je dobro prošlo na kraju.
Anne je sve manje pričala za stolom. Shvatila je da je za nju to bolje nego da bude povrijeđena. No, i dalje je žudjela za sugovornikom koji će je razumjeti i saslušati. S vremenom se sve više družila s Peterom. Vrijeme provedeno s njime činilo ju je ispunjenom i sretnom. Upoznala je Petera onako kako nije ni sanjala i sada joj se činio sasvim drukčiji od onog kada ga je tek upoznala. Jedini njezin strah bio je da mu ne bude dosadna. Ali nije imala potrebu za strahom, svakim je danom njihov odnos bio sve bolji i bili su si sve bliži. Povjeravali su si tajne, strahove, osjećaje, mogli su pričati o svemu. Njihov odnos sada je bio na granici između ljubavi i prijateljstva. Ni sami nisu bili sigurni u to što osjećaju, ali znali su da ih nešto veže.
Svoje zadnje pismo Anne je uputila Kitty u utorak 01. kolovoza 1944. godine. Nazvala ga je “paketićem proturječnosti”
“Već sam ti rekla da imam dvostruku ličnost. Jedna polovina utjelovljuje moju bučnu veselost, smijanje svemu, moju vedrinu i, nadasve, način kojim sve olako shvaćam. To uključuje primanje očijukanja, poljubaca, zagrljaja ili proste šale bez uvrede. Ova strana obično leži u iščekivanju i gura u stranu onu drugu koja je mnogo bolja, dublja i čišća. Moraš shvatiti da nitko ne pozna Aninu bolju stranu i zbog toga me većina ljudi smatra tako nesnošljivom.”
Toga dana završio je i Annin dnevnik. Zelena policija pronašla je njihovo Tajno sklonište 04. kolovoza 1944. godine i sve ih uhitila, uključujući i njihove pomoćnike. Odvedeni su nizozemske i njemačke koncentracijske logore.
Anne Frank umrla je u logoru od posljedice tifusa, dva mjeseca prije oslobođenja.
Analiza likova
Likovi: Anne Frank, Annini roditelji, gospodin i gospođa Van Daan, Peter, Margot, Albert Dussel
Anne Frank – djevojčica koja je navršila 13 godina. Pametna, radoznala, dobrodušna. Voljela i čitati i pisati, a uz to se zanimala za povijest, odnosno za Rimsku i Grčku mitologiju. Uživala je s ocem raditi obiteljsko stalo. Skupljala je slike poznatih filmskih zvijezda. Uživala je u umjetnosti, a voljela je i slikare i pjesnike. Mrzila je matematiku, brojke i geometriju. Nije imala dubok odnos s majkom i osjećala se poput crne ovce u svojoj obitelji koju nitko ne shvaća. Općenito s ljudima nije mogla ostvariti dublji kontakt. Jedan dan je imala osjećaj da je svima dobra dok je drugi dan već bila mala koza koja ništa ne zna. Ipak, ona je imala svoje mišljenje, ideje i planove. Smatrala je da je majka prema njoj jako nepravedna i da je stalno grdi. Pomalo je već bila otporna na to. Jedino što joj je trebala bili su utjeha i netko tko će je razumjeti. Nije bila zadovoljna sama sa sobom.
“Oduvijek sam obiteljski glupak i crna ovca, oduvijek dvostruko plaćam za svoje postupke, najprije grdnjama a potom svojim povrijeđenim osjećajima.”
Mami je zamjerila što je sestri Margot i njoj bila poput prijateljice. Smatrala je da majka mora svojim kćerima biti primjer koje će one slijediti. Prijateljica ne može zamijeniti majku.
“Jesam li doista toliko lošeg ponašanja, uobražena, tvrdoglava, nametljiva, glupa, lijena, itd. itd. kao što svi oni tvrde? Oh, nisam, naravno. Znam, imam nedostatke kao svatko drugi, ali oni temeljito pretjeruju u svemu. Kitty, kad bi samo znala kako ponekad u meni kipi od svih tih bockanja i cerekanja.”
Kada je Peteru dopustila da je upozna, ostvarila je s njim dublji odnos. Na kraju je njihova veza bila na granici između ljubavi i prijateljstva.
Gospođa Van Daan – primjer loše osobe. Nametljiva, proračunata, sebična i nikad s ničim zadovoljna. Bila je prilično koketna i tašta. Annu je stalno grdila zbog brbljanja.
“Gospođa Van Daan je baš krasna! ona je primjer – zacijelo jest – loš primjer. Poznata je kao nametljiva, sebična, lukava, proračunata i nikad zadovoljna. Tom spisku mogu dodati taštinu i koketeriju… to je neizrecivo neugodna osoba.”
Peter Van Daan – šutljiv i stidljiv, nespretan i dosadan. Anni se u početku nije svidio i mislila je da on budala. Ipak, što ga je bolje poznavala smatrala je da ponekad zna biti i zabavan. Njih dvoje su se zajedno preodijevali i to im se činilo jako zabavnim. Što ga je Anne više poznavala to joj se više svidio, a na kraju su se njih dvoje i zaljubili.
Anin otac – zvali su ga Pim. Bio je strpljiv i skroman čovjek.
Margot – Annina sestra. Bila je lijepa, tiha, dražesna i svi su je voljeli. Anne je smatrala da je ona bila mamina ljubimica.
“Ona je za moj ukus suviše tiha i pasivna i svakomu dopušta da je uvjeri i u svemu popušta… Margot je postala zbilja slatka; čini se posve drukčijom no što je bila, nije ni upola toliko mačkasta i pretvara se u pravoga prijatelja. A također me više ne smatra derištem koji nije nizašto.”
Albert Dussel – zubar. Posljednji stanar “Tajnog skrovišta”. Bio je Annin cimer, ali njih dvoje se nisu slagali. Iako je bio svima simpatičan i miran, Anni je zadavao glavobolje jer joj nije dopuštao da koristi stol dva puta tjedno.
“Sada se pojavljuje u pravom svjetlu: kruti staromodni puritanac, propovjednik dugačkih razvučenih propovijedi o ponašanju.”
Anne Frank
Anne Frank rodila se 12. lipnja 1929. godine u Frankfurtu na Majni. Njezino pravo ime bio je Annelies Marie Frank.
Anne je odrastala u bogatoj židovskoj obitelji s roditeljima i starijom sestrom Margot. Zbog novog posla njezinog oca Otta, cijela se obitelj preselila iz Njemačke u Nizozemsku.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Anne je pisala svoj dnevnik u kojem je opisala svoje osjećaje straha tijekom skrivanja u Tajnom skloništu u kojem je dijelila prostor s roditeljima i sestrom, obitelji Van Daan i Albertom Dusselom.
Dvije godine, do 1942. do 1944. godine proveli su u skloništu kada su ih otkrili nacisti i poslali sve u koncentracijske logore. Na kraju su svi tamo umrli osim njezinog oca.
Anne je umrla u ožujku 1945. godine od posljedice bolesti tifusa u koncentracijski logor Bergen – Belsen.
Nakon što je rat završio, Annin otac vratio se u Amsterdam gdje je pronašao dnevnik svoje kćeri. On je zaslužan i za njegovo objavljivanje.
Autor: M.L.
Komentariši