Priča “Dva oblačka” dio je zbirke priča Željka Ivankovića “Zvjezdangrad”. Zbirka je napisana u tri cjeline: “Legende”, “Dolina željeza” i “Patuljak i sedam Snježana”, a ova priča se nalazi u trećoj cjelini. Poput ostalih priča i ona je jako poučna. Govori o tome kako je djetinjstvo samo jedno kratko i nestašno životno doba, nakon kojeg slijedi još mnogo avantura, upoznavanja nepoznatog i lijepog druženja, možda malo ozbiljnije, ali nimalo manje zanimljivo. Čak i nakon života, naglašava ova priča, čekaju nas neke nove pustolovine, o kojima možda ništa ne znamo, ali to ne znači da se neće dogoditi. Ova priča govori o dva oblačka koja su se nestašno igrala nebom, a nakon toga im je baka oblak pričala o tome što se događa nakon njihova kratkog života.
Ova priča je, kao i ostale u zbirci, namijenjena djeci svih uzrasta. Priča je kratka i lako razumljiva, pa je pristupačna i najmlađima, ali zbog svoje teme, može biti jako zanimljiva i starijoj djeci. Ono što je zajedničko svim pričama ove zbirke je naglašavanje ljubavi kao glavnog motiva života i životne sreće. Sve priče u zbirci su kratke, napisane jednostavnim stilom, ali zato jako slikovite i poučne.
Kratak sadržaj
Čim su dva mala oblačka, dva brata blizanca, prohodala, odmah su tražila majku da ih pusti vani kako bi se igrala s ostalom djecom oblacima. Majka je odmah pogledala veliku plavu livadu na kojoj su se igrali ostali oblačići i primijetila kako su svi oni puno veći od njene djece. Bojala se da joj se djeca ne izgube ili ne zalutaju negdje. Nikada ih više ne bi pronašla. Oblaci su polako kretali na istok, a te puteve ni odrasli oblaci nisu poznavali, kamoli djeca. Dva mala oblačka nisu marila za te probleme, pa su i dalje moljakala majku da ih pusti na igru. Ona je popustila, ali ih je upozorila da ne idu ni previše k suncu, ni među velike i tamne oblake. Morali su paziti i na vatru i na vodu!
Dječica odjure na livadu i krenu igrati se s ostalom djecom. Majka je bila zabrinuta za svoju djecu i stalno je pogledavala gdje su. Već je bilo kasno i sunce je počelo padati, ali dječaci su se, kao i sva djeca, zaigrali i nisu primijetili koliko je kasno. Tada majka čuje grmljavinu i shvatila da dolazi tata oblak. Bio je ljut i grmio je. Čim je ušao u kuću, rekao je ženi da spakuje djecu, jer oni među prvima moraju ići na istok. Ona odvrati da su djeca vani i da se igraju, a otac na to zagrmi još jače.
Majka je brzo izašla kako bi potražila djecu. Naljutila se na njih, a oni su se opravdavali da su se zaigrali. Rekla im je da je otac ljut na njih, a i oni su se toliko naskakali da će ih morati nositi do doma jer neće htjeti hodati od umora.
Kad su stigli kući, tamo ih je dočekala i baka. Dječaci su je pitali idu li to oni ponovo na more, a ona je odgovorila kako im je to možda i posljednje putovanje. Iako su oblačići bili još mali, oni rijetko kada žive dugo. Neki i tako mali nestanu dok se igraju i onda odu u raj, te su takvi oblaci i najsretniji. Neke opet progutaju crni oblaci i onda se množe na jesen. Ali kako god skončali, na kraju svi oblaci padnu iza ponora. Što se nakon toga događa, nitko ne zna. Neki kažu da je to kraj, a neki da se od tamo opet vraćaju, ali bez saznanja o ičemu prije.
Baka misli da će se svi oni opet sresti. Rastanak jest tužan, ali on vodi do novih sastanaka. Svi oni će se još puno naputovati, a onda će sresti i braću na sjeveru, koja na leđima nose velike košare sa snijegom. Djeca nisu znala što je to snijeg, ali im je baka rekla da će vidjeti. Život možda jest kratak, ali je svakako i lijep. Ne trebaju se mali oblačići uzrujavati što veliki oblaci buče. Oni su nekada tako ljuti, ali već sljedeći trenutak mirno spavaju na povjetarcu.
Baka bi pričala još, ali su svi morali ići na spavanje. Sutra ih je čekao dug put za koji se trebalo osnažiti, okrijepiti i odmoriti.
Vrsta djela: priča
Mjesto radnje: nebo
Likovi: mama oblak, dva brata oblaka, tata oblak, baka oblak
Analiza likova
Dva brata oblaci – dva brata blizanca, mali oblaci koji su htjela ići igrati se, čim su prohodali. Kao i svaki dječaci, oni su nestašni, pa su u igri zaboravili na vrijeme. Majka se ljutila na njih, ali oni nisu mislili napraviti ništa loše. Pridržavali su se majčinih opomena i veselo se igrali s ostalim, iako većim oblačićima.
Braća oblak su jako voljela svoju baku, koja im je pričala najljepše priče. Nikada im nije bilo dosta njezinih priča, ali je ona znala kada treba stati. Dva brata oblak bili su još mali, zato su se morali dobro odmoriti prije velikog putovanja. Na njemu će doživjeti još puno pustolovina i upoznati mnogo toga što sada niti ne znaju da postoji.
Mama oblak – zabrinuta majka oblak koja nije željela pustiti djecu da se igraju među većim oblacima, jer je bila zabrinuta za njih. Ali znala je da ne smije zbog svog straha sputavati svoju djecu. Pustila ih je na plavu livadu, ali stalno zabrinuto gledala gdje su joj djeca. Dodatno se zabrinula kad se nisu vratila kući na vrijeme, pogotovo jer joj je muž došao kući i bio strašno ljut. Zato se ona naljutila na svoju djecu, ali više iz straha. Ona ih je jako voljela i samo im je htjela najbolje, a svoju brigu nekada je izražavala kao ljutnju.
Tata oblak – veliki, crni oblak, koji je grmio kad je bio ljut. Bio je ljut prvenstveno jer je već sutradan morao sa svojom obitelji krenuti na istok. Dodatno se naljutio kada je vidio da mu djeca nisu kod kuće, već da se tko zna gdje nestašno igraju. Ali njegova ljutnja bila je kratka vijeka. Već sljedeći trenutak se smirio i mirno zaspao na povjetarcu.
Baka oblak – mudra baka koja je svojim unucima pričala najljepše priče. Bila je blaga i jako pametna. Pričala im je što se događa nakon što oblaci nestanu i romantično pričala o tome kako će se i nakon toga opet svi zajedno sastati. Baka je imala mnogo životnog iskustva koje je željela prenijeti svojim unucima, načinom na koji oni to razumiju. Dobro je poznavala prirodu oblaka i kroz život vidjela svakakva čude za koja se nadala da će ih i njeni unuci sresti i doživjeti.
Željko Ivanković biografija
Željko Ivanković je pjesnik, pripovjedač, esejist, književni kritičar i prevodilac
Rođen je 29. augusta 1954. godine u Varešu, gdje je završio osnovno školovanje. Klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a studij književnosti je pohađao u Novom Sadu i Sarajevu gdje je diplomirao.
Član je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog centra PEN-a, te Društva pisaca BiH i bosanskohercegovačkoga PEN-centra. Uređivao je brojne časopise, revije i novine, među kojima i Lica (1979.-1981.), Život (1985-1989), Dalje (1991-1992), Obzor (1991.), Herceg Bosnu (1991.-1992.), Hrvatski i bošnjački tjednik (1994.-1995.) i Slovo (1994.-1995.).
Poezijom i prozom zastupljen je u više antologija hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti, a i prevođen je na strane jezike.
Autor: V.B.
Komentariši