Elektra

Elektra je kći argivskog kralja Agamemnona, koji je vodio grčku vojsku u ratu protiv Troje. Pri povratku iz rata,  ubije ga žena Klitemnestra s ljubavnikom Egistom. Njih dvoje udaju Elektru za seljaka Mikenca, kako ne bi rodila sina plemenitog podrijetla koji bi osvetio Agamemnonovu smrt, a Oresta protjeraju iz grada. Oresto se vraća iz progonstva, glumeći svog glasnika i dolazi k Elektri. Nakon što Elektra sazna istinu, njih dvoje kuju osvetnički plan o ubojstvu Egista i majke.

Tragedija završava ubojstvom, ali ne i zadovoljstvom proizišlim iz tog čina. Elektra i Oresto se kaju i plaču zbog majčine smrti, zbog čega moraju trpiti kaznu koju su im bogovi namijenili. Oboje moraju pobjeći iz grada, Elektra će se udati za Pilada, a Oresto po smirenje mora otići u Atenu, božici Paladi (Ateni).

Radnja tragedije zasniva se na Elektrinoj i Orestovoj želji za osvetom očeve smrti. Pri tome je Elektra ta koja je prikazana kao jača, jer uspijeva nagovoriti brata na zločin. Euripidovi junaci su ljudi koji stradavaju zbog strasti i nagona kojima ne mogu odoljeti. Pri tome su često žene glavni likovi, kao krhkija i strastima sklonija bića, ali često i one koje su karakterno najjače. Usporedimo li Euripidove sa Sofoklovim junacima, mogli bismo reći da su Sofoklovi prikazani onakvi kakvi bi trebali biti (idealizirani), a Euripidovi su prikazani onakvi kakvi zaista jesu (obični ljudi, bez obzira na plemenitost roda). To dovodi do poznatog Euripidovog načela deheroizacije ljudi, zbog čega nije bio baš omiljen među svojim suvremenicima.

Njegovo odstupanje od tradicije vidljivo je i u antropomorfizaciji bogova (što je u “Elektri” iskazano u šestom činu pojavom Kastora i Poluksa). Bogovi ne sudjeluju radnji, iako donose odluke, pa je Euripid zaslužan za uvođenje deus ex machina intervencije na pozornicu. Odstupanje od tradicije vidljivo je i po ulozi kora, koji ima ulogu glazbene pratnje, ali ne sudjeluje u potpunosti u radnji. Euripidove drame pune su psiholoških karakterizacija likova, zbog čega ga se smatra i začetnikom psihološke drame, čija obilježja pronalazimo i u “Elektri”. Mit o Elektri poznat je među grčkim tragičarima onog vremena, jer su ga osim Euripida obradili i Eshil i Sofoklo, svaki na svoj specifičan način.

Vrsta djela: tragedija u šest činova

Vrijeme radnje: vrijeme nakon trojanskog rata i Agamemnonove smrti

Mjesto radnje: grad Arg i gorski kraj oko njega

Kratak sadržaj

Prvi čin

Radnja tragedije počinje pred zoru, u gorskom kraju blizu grada Arga. Iz kolibe izlazi mikenski seljak, Elektrin muž koji drži dugi monolog kojim uvodi publiku u radnju drame. Kada je počeo grčko-trojanski rat, kralj Agamemnon otplovio je u Troju. Kada je rat završio, a Agamemnon se u Argo vratio, njegova supruga Klitemnestra dočekala ga je s ljubavnikom Egistom, Tijestovim sinom i ubila ga. Kralj Agamemnon iza sebe je ostavio sina Oresta i kćer Elektru. Egist je htio smaknuti Oresta, ali ga spasi Agamemnonov hranitelj, te Orest biva izgnan. Elektru su udali za tog seljaka, kako bi je se riješili. Seljak pripovijeda dalje da nikada nije s Elektrom htio dijeliti bračnu postelju, jer se bojao Oresta, ali i zato što je znao da mu je Klitemnestra dala Elektru samo kako se ne bi udala za plemića:

“Njoj nikad ja ti – to mi znade Kipranka –
Ne kaljah krevet, djevica je uvijek još,
Jer stid je mene čedo ljudi mogućih
Sramotit, a po rodu nijesam dostojan.”

Nakon njegovog monologa, iz kolibe izlazi Elektra s krčagom na glavi, kako bi otišla po vode na potok. Obraća se mužu plačući što je majka istjerala nju i brata iz kuće i preudala se. Seljak ju upita zašto se muči i nosi krčag, kad je othranjena kao djevojka visokog roda. Ali Elektra mu je zahvalna i želi mu pomoći, jer se on prema njoj odnosi s poštovanjem:

“Za prijatelja, bozim’ ravna, držim te, –
Ta u jadu se mome ne naruga ti.
A silna je smrtniku u zlu utjeha,
Vidara kada nađe, kao što si mi ti.”

Seljak na te njene riječi pođe raditi u polje, a Elektra na potok. Na putu susreće brata Oresta i njegovog prijatelja Pilada s pratnjom. Orest dolazi u rodni kraj s namjerom da osveti smrt svog oca. Njemu je bio na grobu i kao žrtvu prinio pramen svoje kose. Drugi razlog zbog kojeg se vratio je da pronađe svoju sestru. Dok Orest tako Piladu priča svoje namjere, ususret im dolazi Elektra, ali ju Orest ne prepoznaje: “Al’ eno, vidim, ide jedna sluškinja, / Na glavi ostriženoj nosi ona trh – / Iz vrutka vodu.” Prije nego im se približila, njih dvojica zađu u grmlje. Elektra nastavlja svoju plačnu tužaljku o ocu kojeg je ubila njena vlastita majka i o bratu koji ju je ostavio samu. Dolazi zbor argivskih djeva i poziva ju na slavlje Argivaca, koji su krenuli do božice Here. No Elektri nije do plesa i zabave jer su joj halje uprljane, kosa ostrižena, uopće ne liči kraljevni. Argivke joj govore da neće neprijatelja svladati suzama, nego molitvama bogu. Ali Elektra nastavlja:

“Bog ni jedan za me jadnu,
Za jauk, umorstvo staro,
Za mog ne haje oca.”

Drugi čin

Elektra spazi Oresta i Pilada u grmlju te se uplaši. Oresto joj prepriječi put i kaže joj da se ne boji. Oresto ne želi odmah otkriti svoj identitet, pa se pretvara da je glasnik Elektrinog brata: “Od tvoga dođoh brata, – tebi nosim glas.” Elektra se odmah zainteresira za bratovu sudbinu, pa spopade Oresta pitanjima je li joj brat živ i gdje se nalazi. Oresto kaže da dolazi u ime njenog brata provjeriti kako je ona, je li živa i sita. Oresto se zanima za Elektrin brak i kakav je suprug prema njoj. Ali ona za muža seljaka ima samo riječi hvale: “Siromah – dobar, prema meni skroman, svet.” I Orest osjeti prema njenom mužu poštovanje kad je saznao da mu je sestra još djevica. Elektra otkriva da ju je Egist oženio za seljaka, čovjeka niskog roda, kako ne bi rodila sina plemića, koji bi osvetio smrt njenog oca. Oresto iz daljnjeg razgovora s Elektrom saznaje da se ona ne bi ustručavala osvetiti oca, ako se njen brat pojavi. Ali otkriva da ne bi prepoznala brata i da se on vrati. Jedino bi ga znao prepoznati očev učitelj, koji je Oresta i spasio. Elektra prenosi preko Oresta poruku za samog Oresta:

“Orestu javi moj i moga oca jad,
U kakvoj halji dane vani trajem ja,
Kolikog gada puna sam i kakav krov
Sad mjesto dvora kraljevskoga krije me!”

Elektrin muž se vraća s polja i ugleda ženu kako razgovara sa strancima. Ubrzo saznaje da su došli kao glasnici te seljak iskazuje poštovanje prema njima i poziva ih u svoj skromni dom: “Ded uđ'te pod krov! Mjesto riječi lijepijeh/ Vi dare primit ćete, moj što krije dom.” Oresta ovakav seljakov čin gostoprimstva silno obraduje i ugodno iznenadi te on i Pilad prihvate poziv u kuću. No Elektri to nije bilo po volji, pa grdi muža što je primio goste u kuću, a zna da bijedno žive i da ih ne mogu dostojno poslužiti. Stoga šalje muža očevom učitelju koji je spasio Oresta, da dođe u njihov skroman dom i ponese štogod za jesti, jer će mu biti drago da od stranaca (Oresta i Pilada) čuje da je Oresto živ. Drugi čin završava pjesmom zbora argivskih djeva, koje pjevaju o strahoti Klitemnestrinog zločina i o kovanju Ahilejevog štita.

Treći čin

Stiže Agamemnonov učitelj noseći hranu sa sobom. Pozdravlja radosno Elektru, a ona ushićeno uzvraća pozdrav. Starac krene plakati pričajući Elektri kako je na putu do nje svratio na Agamemnonov grob i tamo našao pramen kose, sličan njenom:

“Ded gledaj kosu i sa svojom poredi,
Da l’ nije s odrezanom iste boje baš;
Ta svima, što po ocu su ti jedna krv,
Na tijelu mnoga sličnost desiti se zna.”

Osim kose, starac je ugledao i otisak noge u zemlji, za kojeg tvrdi da je identičan njenom. Za Elektru su to sve budalaštine, pa govori da nije rijetkost da netko ima kosu sličnu njenoj ili isti otisak noge, a da joj nije u rodu. Sve i da se radi o njenom bratu, ona ga ne bi poznala, jer ga je zadnji put kao jako mala vidjela.

Uto dolaze Oresto i Pilad i pozdravljaju se sa starcem. Ne prođe mnogo i starac prepozna Oresta po ožiljku iznad obrve, što ga je zaradio kad se kao dijete potukao s Elektrom. Ona sva oduševljena povjeruje i pade bratu u zagrljaj. Slijedi prizor radosnog susreta brata i sestre pun toplih emocija bratske ljubavi. No ubrzo idilu prekida glavni motiv tragedije – smišljanje osvete za očevu smrt. Starac im je pomogao da smisle kako se domoći Egista. Naime, starac je na putu do Elektrinog doma susreo Egista kako se u polju sprema prinijeti žrtvu vilama. Oresto je trebao proći pokraj Egista u času kad bude prinosio žrtvu, jer će ga Egist pozvati k sebi na čast. Elektra je za to vrijeme smišljala kako ubiti majku te poručila starcu da prenese majci njenu poruku: “U babinam’ sam – javi! – muško rodi se!” Dakle, Elektrina ideja je bila da namami majku k sebi s viješću da je rodila i da dođe vidjeti unuče. Nakon toga je starac pošao s Orestom da mu pokaže put do Egista, a zatim do Klitemnestre da joj prenese Elektrinu poruku. Na kraju trećeg čina, nakon što je Elektra ostala sama, zborovođa progovori da se negdje čuje smrtni krik te pozove Elektru da izađe iz kuće.

Četvrti čin

Elektra se čuvši krik uplaši da je Oresto mrtav te tgne mač kako bi se probola. Zborovođa ju spriječi i utješi riječima da je kralja teško ubiti. Ubrzo nakon toga dolazi glasnik i nosi Elektri vijest da je Oresto uspio ubiti Egista. Glasnik prenosi kako se ubojstvo odvilo. Oresto je našao Egista kako se priprema žrtvovati goveda gorskim vilama. On i Pilad rekli su da idu prinijeti žrtvu Zeusu, na što ih Egist pozove k sebi. Nakon što su žrtvovali junicu, Egist zamoli Oresta da nožem raspori bika i pokaže tesalsko umijeće. No čim su otvorili utrobu životinje, Egist spozna opasnost koja mu prijeti. Naime, Grci su prorokovali sudbinu iz utrobe životinje. U tom času ga je Oresto ubio:

“A na prste se nožne brat tvoj osovi,
U hrbat udari ga, probi leđa, zglob,
I sav se amo tamo praćkat trže trup;
U krvi se koprca, – teško izdiše.”

Nakon tih glasnikovih riječi, stiže Oresto, Pilad i sluge noseći mrtvo Egistovo tijelo. Elektra sa zborom Argivki pjeva pobjedničku pjesmu i hvali osvetnički čin svoga brata:

“O svjetlo, sjajna kola, konji sunčevi,
O zemljo, mrače, što ga dosad gledah ja!
Sad oko mi je, pogled k nebu slobodan,
Egisto pade, krvnik ljuti oca mog.”

Peti čin

Elektra je presretna zbog Orestovog uspješnog ubojstva majčinog ljubavnika Egista. Dočekuje i Oresta i Pilada s pobjedničkim vijencem: “O pobjedniče, oca, pobjednika mi/ U boju trojskom, sine – oh Oresto, daj/ Sad vijenac primi, nakit kosi, uvojcim’!” Ona jednako hvali i Piladovu spremnost da pomogne Orestu. Ali Oresto sve zahvale upućuje bogovima i predaje mrtvog Egista na volju Elektri, da radi s njim što god hoće. Nakon početnog oduševljenja i vjere u ispravnost ubojstva, Elektra se pribojava da će ih u gradu netko zbog toga osuditi. No već sljedeći tren, Elektra više ne brine hoće li tko što pričati, jer su oni u svom osvetničkom naumu uspjeli. Pristupa Egistovom mrtvom tijelu i počinje mu govoriti sve ono zbog čega mu se to i dogodilo: “Grdit tebe ću/ Sve grdnjam’, što ih tebi živu htjedoh reć.”

Nakon Elektrinih pogrda, Oresto naredi slugama da odnesu mrtvog Egista u kuću i sakriju ga kako ga ne bi vidjela Klitemnestra koja treba doći u posjet kćeri. Neposredno pred njen dolazak, iako su već odlučili o majčinom ubojstvu, Oresto se premišlja: “Uh! Pa nju da smaknem ja, a rodi me, doji me?” Elektra je i dalje odlučna, vođena glasom osvete za smrt očevu: “A kakva šteta, osvetiš li oca svog?” Elektra majčino ubojstvo opravdava i činjenicom da su tako naredili bogovi, a Orestu je to nevjerojatno. U taj čas dolazi Klitemnestra, a Oresto se sklanja u kuću. Zbor Argivki pjeva Klitemnestri pohvalnu pjesmu i pozdravlja ju:

“O argivske zemlje kraljice, gospo
O Tindara kćeri…
K'o blaženim bozim’ klanjam se tebi,
A zgoda je sreću štovati tvoju.
O kraljice, zdravo!”

Elektra dočekuje majku i pozdravlja ju, ali joj odmah predbacuje očevo ubojstvo. Klitemnestra je spremna dočekala njene osude i krenula s opravdavanjem svog postupka. Naime, Agamemnon je žrtvovao njihovu kćer Ifigeniju prije polaska pod Troju kako bi umirio bijes božice Artemide. Kada se Agamemnon vratio kući, nije došao sam, nego u pratnji proročice Kasandre, što je kod Klitemnestre izazvalo bijes i zato su ga ona i Egist ubili. Elektri se na čas majčino opravdanje učinilo pravednim, ali ne odustaje od osude ubojstva: “O pravu zboriš, al’ ti pravo ružno je. / U svemu žena razborita mužu svom/ Popuštat mora.”

Osim toga, Elektra je Klitemnestri predbacila što je ljubovala s Egistom za vrijeme očevog odsutstva. Nije joj jasno ni zašto je Klitemnestra otjerala Elektru i Oresta od kuće, ako joj je već otac bio kriv. Klitemnestra se složi da treba ljubiti oca, ali pokazuje i svoju majčinsku ljubav prema Elektri:

“Al’ vako nekupana, slabo odjeta
Tu stojiš, a tek porod rodi nedavno!
Ao meni jadnoj! Ao snova mojijeh!
Raspalih više, no je treba, mužu gnjev.”

Nakon što su završile razgovor, Elektra podsjeti majku da ju je zvala zbog svog nedavnog poroda. Naime, običaj je bio da deset dana nakon poroda prinesu žrtvu, što je Klitemnestrina dužnost bila. No to je samo zamka koju su Elektra i Oresto postavili, kako bi majka ušla u kuću, gdje će ju Oresto ubiti nožem kojim je ubio i Egista.

Šesti čin

Iz kuće se čuje Klitemnestrina vika i zapomaganje: “Za boga, djeco, ubit mater nemojte!” Zbor pjeva o tragičnoj smrti majke koju ubijaju njena djeca, ali spominje se i da je bog taj koji kroji pravdu. Iz kuće izlaze Elektra, Oresto i Pilad. Pratnja iznosi mrtva tijela Egista i Klitemnestre i postavi ih na tlo. Tek nakon što su ih vidjeli onako mrtve, Oresto i Elektra krenu cviliti i kajati se:

“Oh, plakat nam je, brate, al’ sam kriva ja!
Ja vatrom se oborih jadna na majku,
Što me kćerku rodi.”

Orestu nije bilo lako u trenu majčinog ubojstva: “Bjeh ko vosak mek.”

Njihova tužaljka završava pokrivanjem majčinog tijela plaštom, a na pozornicu dolaze Kastor i Poluks (Polideuk), mitološka Klitemnestrina i Helenina braća blizanci. Oni se pojavljuju u ulozi deus ex machina, odnosno božjih stvorenja koji rješavaju i privode radnju kraju. Iako su Elektra i Oresto slušali Febove naloge da moraju osvetiti očevu smrt, braća kažu da ih nije mudro savjetovao. Elektra će poći za Pilada, a Oresto se mora kloniti Arga i poći u Atenu do Paladinog kipa, gdje će mu se suditi. Egista će pokopati narod, a Klitemnestru njena sestra Helena i Menelaj. Zbor braću Kastora i Polideuka naziva Zeusovim sinovima (dakle božanstvima), a Oresto im se obraća s “Tindarovi sinci”, što upućuje i na tumačenje ove braće kao običnih ljudi, a ne sinova božanstva. Zborovođa pita braću zašto nisu otklonili smrt od svoje sestre, ali oni odgovaraju da se tako moralo dogoditi, jer je to Febova presuda koja se morala izvršiti.

Najveća kazna Elektri i Orestu je zapravo što moraju napustiti argivski, rodni kraj. Oresto i Elektra se dirljivo rastaju i pozdravljaju jer se nikad više neće vidjeti. Zborovođa zatvara tragediju poučnim stihovima:

“Oj veseli bud'te! Tko smrtan se može
Veselit i ne strada s nesreće kakve,
Taj sretan životom sretnijem živi.”

Likovi: Elektra, Oresto (Elektrin brat), Pilad (Orestov prijatelj), seljak (Elektrin muž), Klitemnestra (Elektrina i Orestova majka), Egist (Klitemnestrin muž), zbor Argivki, starac glasnik, Dioskuri (Kastor i Polideuk)

Analiza likova

Elektra

Glavna junakinja tragedije kći je Klitemnestre i Agamemnona. Nakon što ostane bez oca i majka ju uda za seljaka iz Mikene, živi kao siromah u kolibici i ne vidi se da je ikada bila kraljevna. Veoma je privržena bratu, iako ga nije vidjela od malena. Stoga se obradovala kad ga je prepoznala uz pomoć očevog učitelja. Muči ju očeva neopravdana smrt i vođena željom za osvetom, nagovara brata da ubiju Egista i majku. Ubojstvo Egista nije nijednom od njih dvoje predstavljalo moralnu dilemu, ali kada je bio čas da ubiju majku, Oresto se počeo dvoumiti. Elektra je i dalje izgarala u osvetničkoj želji i ništa joj drugo nije bilo važno. Motiv za ubojstvo majke nije joj bila samo osveta oca, nego i ljubomora, jer je majka uvijek više voljela sestru Ifigeniju, koju je Agamemnon žrtvovao Artemidi. Tek kada je Elektra vidjela mrtvo majčino tijelo, shvatila je svoju pogrešku, ali bilo je kasno. Unatoč njenom strašnom zločinu, njena tragičnost nije završila smrću, nego progonstvom i udajom za Pilada.

Oresto

Elektrin je brat kojeg je od smrti spasio očev učitelj. Dugo je lutao i tek se u zreloj dobi vratio u rodni kraj kako bi našao sestru. U njemu nema osvetničkih motiva, nego znatiželje i brige za sestricu. Iako je volio oca, nije razmišljao o ikakvom ubojstvu dok ga na to nije nagovorila Elektra. On se pokazao labilniji nego Elektra, ali i emotivniji, jer mu nije bilo lako ubiti majku, bez obzira na to što je učinila. Svejedno sluša sestru, jer smatra da je sve to volja bogova. Na kraju ga je stigla veća kazna nego Elektru, iako je sve bila njena zamisao. Kao i ona, morao je pobjeći iz grada i poći u Atenu do Paladinog kipa kako bi našao mir.

Euripid biografija

Euripid (Euripides), najmlađi je od tri velika grčka tragičara (uz Sofokla i Eshila). Rođen je oko 485. godine prije Krista na otoku Salamini, poznatom kao poprištu jedne od bitaka grčko-perzijskih ratova. Neki izvori navode da se Euripid rodio upravo na dan same bitke kod Salamine 480. godine prije Krista, a ne nekoliko godina ranije.

U mladosti je stekao bogatu naobrazbu, a smatra ga se sljedbenikom sofistike. U dubokoj starosti (oko 408. godine prije Krista) na poziv makedonskog kralja Arhelaja odlazi na njegov dvor u Pelu. Iz Makedonije se Euripid nikada nije vratio. Umro je 406. godine prije Krista u Aretuzi kod Amfipola gdje je i pokopan.

Pripisuje mu se brojka od oko 90 napisanih drama. S mnogim se dramama natjecao i osvajao nagrade. Do danas je sačuvano njih 17, kojima se pribraja i tragedija “Res”, čija autentičnost nije utvrđena.

Najpoznatije i ponajbolje drame su mu: “Medeja”, “Ifigenija u Aulidi”, “Ifigenija u Tauridi”, “Elektra”, “Bakhe”, “Mahniti Heraklo”, “Orest” i satirska drama “Kiklop”.

Autor: I.D.