Faust

U prvom djelu Goetheovog djela “Faust” radnja se izmjenjuje, duljim i kraćim prizorima. Vrag Mefistofeles i Gospod imaju rasprave koje se tiču ljudske prirode i na kraju sklapaju dogovor oko oklade. Vrag Mefistofeles će kao primjer staviti na kušnju doktora Fausta.

U drugom djelu knjige Faust se vraća činovima kako je drama obično i koncipirana. Oblik je enciklopedijski. Drugi dio je i pun likova, ali i prizora te se bavi “velikim svijetom” tj. dvorom i carstvom. Konstantni dijalog između Fausta i vraga Mefistofeles te njihove velike različitosti, povezuju cjeline dramske priče.

Kratak sadržaj

Srednjovjekovni učenjak Faust razočaran je životom jer ne može nikako doći do konačne spoznaje. Vrag dolazi u obliku psa i pokuša sklopiti s njim pogodbu. I u tome uspijeva. Ako mu Faust preda svoju dušu, Mefistofeles će mu služiti cijeli život na zemlji.

Vrag odmah na početku izvodi šalu s vinom, a zatim odvodi Fausta u kuhinju vještice kako bi ga pomladio, i to uz pomoć čarobnog napitka.

Nadalje, u posjeti jednom gradu, Faust je susreo mladu, lijepu i čednu djevojku Margaretu koja mu se svidjela. Poželio ju je osvojiti. Tada zamoli vraga da mu pomogne u tom naumu. I stvarno, uz pomoć vražje pomoći, ali i darova kojima je Faust obasipao Margaretu, ona zatrudni.

Ali stvari se zakompliciraju. Za cijeli slučaj saznaje Margaretin brat koji smatra da se mora osvetiti za sestrinu čast. No, Faust ga ubija u dvoboju.

Vrag Mefistofeles odluči odvesti Fausta na jedan skup demona (Valpurgina noć) s ciljem kako bi mu prikazao onostranost. Margaretu pogodi zli duh i ona se uz grižnju savjesti koju osjeća, slomi. Ona počini čedomorstvo i završi u tamnici. Faust je želi osloboditi, ali ona za slobodu ne želi čuti. Odlučila je zauvijek ostati u tamnici.

Prvi dio knjige završava odlukom Boga koji je poželio da se Margareta mora spasiti.

Cijeli taj prvi dio knjige koncentriran je oko dvije priče. Faustov skepticizam i njegova konačna odluka s vragom te druga priča koja opisuje Faustovu ljubav prema Margareti. Na početku knjige mogu se upriličiti prizori koji nas vode do problema spoznaje i u kojem će odnosu ono biti prema životu.

Drugi dio knjige podijeljen je u šest činova. Ne postoje granice prostora i vremena, a sama radnja je više simbolična.

Prvi čin se većinom događa na carskom dvoru. U carstvu nema novca, no tu uskače Faust. On uz pomoć vraga Mefistofelesa pronalazi novac i vraća carstvo u život. Time je postao omiljen i kod cara.

Car odluči reći Faustu da mu stvori Helenu i Parisa te on odlazi prvo u podzemlje kako bi došao do prvobitnih majka. Cijeli naum mu je uspio i on dovodi Helenu i Parisa. No, uskoro ga opčini pojava Helene.

Skoro cijeli drugi čin bavi se Klasičnom Valpurginom noći koja je puna svakojakih zbivanja. Tako možemo vidjeti mitološka bića antike i starogrčke filozofe koji se ujedinjuju s modernom filozofijom i Faustovim humanizmom.

Dolazimo do priče Fausta, Mefistofeles i Homunkulusa koji tragaju za nečim što će biti posebno važno. Homunkulus je umjetno proizvedeni maleni čovjek.

U trećem činu Mefistofeles koji se sada može vidjeti kao nakaza Forkijad, dovodi Helenu u tvrđavu k Faustu. Faust i Helena se ožene, a u braku dobiju sina Euforiona. Euforion ubrzo pogiba kao Ikar i to odmah nakon rođenja, a tada nestaje i Helena.

Četvrti čin donosi nam borbu između cara i onih koji se žele dokopati njegovog položaja na dvoru. Car je na kraju dobio bitku uz pomoć Fausta, tj. Mefistofelesa. Car je Faustu jako zahvalan te ga nagrađuju dajući mu zemljište na moru.

Faust poželi tamo sagraditi nasipe i dovesti cijelu civilizaciju kako bi tamo živjela. On u svom naumu ne bira sredstva koja će mu pomoći da dođe do cilja pa tako dolazi i do iskušenja koja mu donosi moć. Zbog njega pogine bračni par, Baukida Pohodi Ga Briga i Filemon te Faust ostaje nakon toga slijep.

Faust je sada već star stogodišnjak. Konačno tada pronalazi smisao života i sreću kroz ostvarenje cilja za čovječanstvo. Mefistofeles mu želi naplatiti svoje usluge tako da će mu uzeti dušu, ali u posljednji čas, Fausta spašava zbor anđela.

Goethe je ovu dramu smjestio u srednji vijek, a nakon toga u antiku te je pokušao objasniti cjelokupni tadašnji razvoj. No, on je pokušao i upozoriti na probleme tadašnjeg razvoja. Margaretinim je stradanjem u biti htio pokazati što misli o crkvenom i malograđanskom moralu.

Drugim je djelom pak htio pokazati do koje mjere ide poduzetnička pohlepa i koliko je tehnološki razvoj u biti tada u tim uvjetima, bolestan. No, iako se kroz cijelu knjigu glavnim likovima ismija i kritizira cijelo društvo, oni su na kraju spašeni.

Analiza likova

Faust – srednjovjekovni učenjak kojeg zabrinjava činjenica da ne može doći do konačne spoznaje života. U stalnoj je potrazi za ljepotom vrijednostima koje će biti trajne.  Puno griješi i stalno se izvlači iz svojih grešaka, tražeći posljedice toga u nečem drugom. Svi ostali likovi koji se pojavljuju u djelu proizvod su Fausta i njegove radnje.

Mefistofeles – vrag i oličenje zla i cinizma. Uvlači Fausta u sve dublje i dublje probleme. On je Faustove alter ego, sve ono što bi on htio biti i sve ono što nije.

Margareta – lijepa i skladna, sve ono čemu glavi lik teži jer ga to vodi ka idealnom. Skromna i ljupka, izraženih kršćanskim i moralnih vrijednosti.

Helena – Faustov ideal, ali u drugu krajnost. Njezina ljepota je nezemaljska. Voli zavoditi te je idealna sinteza između romantičnog i klasičnog.

Johann Wolfgang von Goethe biografija

Johann Wolfgang von Goethe (1749.-1832.) Smatra se najvećim njemačkim književnikom svih vremena. Radi se o književniku koji se proslavio u skoro svim književnim vrstama, a zahvaljujući Goetheu, razdoblje dok je djelovao se naziva “Goetheovo doba” ili razdoblje predromantizma. Njegova dva najpoznatija djela su “Faust” i roman “Patnje mladog Werthera”.

Studirao je pravo u Leipzigu i Strasbourgu, a na poziv vojvode Karla Augusta otišao je u Weimar gdje ne neko vrijeme djelovao kao tajni savjetnik. Godine 1780. dobiva plemstvo, a neko je vrijeme radio i kao upravitelj kazališta.

Johann Wolfgang von Goethe je poznat kao tvorac ideje i pojma “svjetske književnosti” kao kulturne vrijednosti čovječanstva. Poznati književnik je u svom bogatom periodu stvaralaštva preveo i Hasanaginicu na njemački.

Njegova najpoznatija djela bila su: “Egmont”, “Ifgenija”, “Rimske elegije”, “Mletački epigrami”, “Zapadno-istočni divan”, “Iz mog života”, “Poezija i zbilja”.

Autor: M.L.