Grgine pustolovine

Dok djeca rastu, ona otkrivaju svijet i sve ih neopisivo zanima. Žele sve vidjeti, saznati i pronaći svoje mjesto u svijetu koji je pun tajni i koji im svakog dana postaje sve veći i neobičniji. Takav je i dječak Grga, glavni junak ove knjige. Grga živi u jednom mjestu pored Save. Njega zanima i grad, kojeg smatra čudom neviđenim jer u njemu postoje liftovi, tramvaji i avioni kojima je i sam letio, ali njegovo selo je za njega carstvo. Osim njegovih životinja ljubimaca, ondje se nalazi i njegova rijeka Sava, čamac i brodovi koji svaki dan prolaze i pozdravljaju ga sirenama. U svom mjestu ima događaje koje mu može pružiti samo velika i moćna rijeka Sava.

U prvoj priči Grga s ocem spašava tri srne sa zaleđene Save, a ostale priče prate što se sve događa u životu malog hrabrog dječaka. On se ne boji izvoditi svakakve vratolomije na svom konju, bježati u posjetu sestri koja živi preko Save, ni uputiti se sam na more udaljeno stotinama kilometara, ali osjeća strah od svoje simpatije Aide i njezinog oca, kao i od tete Jelene koja ga je poljupcima gnjavila na putu do škole.

Grga je volio i brodove koje je svaki dan promatrao i svaki od njih je znao napamet. Priliku da se vozi na jednom od njih pruža mu ratni prijatelj njegovog oca Luke. Osim što mu je omogućio vožnju brodom, kapetan Slavko dječaku dovodi i novu simpatiju – svoju kćer Milenu. Prijateljstvo s kapetanom Slavkom i Milenom odvodi Grgu u Beograd. Ondje se prvi put u životu vozio tramvajem i liftom, a saznao je i kakav je osjećaj letjeti avionom. Iako je dječaku bilo lijepo u Beogradu i volio je provoditi vrijeme s Milenom. On ipak nije mogao izdržati dugo bez svojih životinja, ali i obitelji i prijatelja. Po povratku u svoje mjesto, Grga je dugo prepričavao svima svoje doživljaje iz Beograda.

U knjizi “Grgine pustolovine” nalaze se zapravo dvije knjige Jakova Jurišića – “Grgino dvorište” i “Grgine pustolovine”. Jurišić je namjeravao napisati trilogiju o dječaku Grgi. To bi ustvari bilo cjelovito djelo koje bi Grgu pratilo do njegove rane mladosti pa je to razlog zbog kojeg su Ivica Vanja Rorić i ostali koji su pripremali sve odlučili ove priče sastaviti u jednu knjigu. Jakov Jurišić je nažalost poginuo 1993. godine u okupiranom Sarajevu pa je trilogija ostala nezavršena.

Vrsta djela: zbirka priča

Vrijeme radnje: neodređeno

Mjesto radnje: Bosanska Posavina, Slavonija, Beograd

Tema djela: svakodnevne pustolovine dječaka Grge

Ideja djela: hrabrost proizlazi iz suočavanja sa strahovima

Kratak sadržaj

Grgino dvorište

Srne na santi leda

Led na Savi se početkom ožujka te godine topio i rijekom su se sudarale i razbijale sante. Na jednoj od santi leda, na sredini Save, nalazile su se srne. Grga je vikao i dozivao oca da požuri da spase srne. Vodeničar Luka je istrčao na nasip, kao i mnoštvo ljudi. Otac i sin su pripremili konop i sjekiru pa uskočili u čamac. Vješto su izbjegavali sante, a rijeka ih je opasno udaljavala od sela. Ljudi su ih pratili nasipom, a srne su preplašene mirovale na santi leda. U njihovim očima se primjećivao strah od onog što im se ranije dogodilo. Na santi su završile jer su bježale od vukova.

Grga je shvatio da je njegov otac pretežak i da ne smije na santu pa je rekao da će on ići. Otac ga je zavezao dugim konopom i pažljivo spustio na santu, dok su ljudi s nasipa sve nijemo promatrali. Grga je zrnjem kukuruza namamio dvije srne u čamac, ali kad su vidjele da ih treća ne slijedi, i one su se pokušavale vratiti na santu. Grgin otac je sjekirom sjekao led pa se na kraju skroz približio srni i prebacio je u čamac koji se u tom trenutku počeo njihati. Čamac se ipak umirio pa su Grga i otac krenuli veslati prema obali, ali onda se začuo snažan tresak. Srne su popadale jedna na drugu pa su svi završili u vodi. Grgu je te noći tresla groznica pa mu se priviđalo krdo srna koje stoje nad njegovim krevetom i promatraju ga.

Jelenka i domaća zadaća

Grga je u proljeće pisao zadaću ispod hrastove krošnje, a pored njega su se igrali njegov pas Tref, Ovan Tras i nekoliko krava. Mučio se sa zadaćom jer im je učiteljica zadala pismeni sastav na slobodnu temu, a što god je on napisao, izgledalo je kao pjesma. Nije znao kako će doći u školu i umjesto sastava donijeti pjesmu. Pitao se zašto bi mu učiteljica povjerovala da je baš on napisao pjesmu.

Trčao je za kravama pa se igrao s Trefom i Trasom, ali je stalno mislio na pjesmu. Otkinuo je grančicu lijeske pa je kidao listove i igrao hoću-neću pokazati. Opustošio je cijeli grm lijeske, a svaka grančica je posljednjim listom govorila da treba pokazati pjesmu.

Sa Save se začuo zvuk brodske trube pa je Grga ostavio bilježnicu na torbu i popeo se na vrh jablana. Nagađao je o kojem se brodu i zaključio da je u pitanju Učka – najljepši i najbrži brod na Savi. Mahao je mornarima na brodu, a dvije djevojčice su mu uzvratile pozdrav. Brod je nestao iz vidika, a on se spuštao s jablana. Primijetio je da se Tref okomio na kravu Jelenku iz čijih usta su virile vlažne korice njegove bilježnice. Grga je počeo plakati jer mu je krava pojela domaću zadaću. Jelenka se tek u staji plašljivo okrenula dječaku i pokajnički ga pogledala.

Liječnik Grga

Grgin djed je petnaest dana ležao u krevetu. Svi u kući su bili žalosni jer su mislili da djed umire. Posebno je žalosna bila baka, koja je zabrinuto govorila da njezinog muža trese neka groznica i da će umrijeti. Jednog jutra je došao i liječnik. Pregledao je djeda, nadnosio se nad djedova usta i nešto mirisao pa značajno pogledavao Grginog oca. Glasno je objašnjavao da će poslati hitnu po djeda i smjestiti ga u bolnicu, kao da ga želi uplašiti.

Liječnik je pitao pije li djed još uvijek, ali baka ga je branila i tvrdila da ne pije, niti je ikad pio. Liječnik je otišao drugom bolesniku, a Grga se uvukao u djedovu sobu. Prišao je djedu i tiho mu šapnuo da on neće dopustiti da ga odvedu u bolnicu. Stolica ispod njega se izmaknula pa je Grga završio na podu. Ispod kreveta je rukom napipao nešto sklupčano i sklisko. Bilo je to vlažno crijevo od rakije, koje je on skrio pod kaputić, a da se okrenuo prema djedu. osjetio bi kako se od njega širi miris rakije. Požurio je da napusti sobu pa pri tom sudario s ocem. Kaput mu se raskopčao, a crijevo se ispružilo pred njihovim nogama.

Otac je shvatio od kakve “bolesti” boluje djed, a ispod njegovog kreveta je pronašao bure za rakiju od četrdeset litara. Kad su vidjeli da je prazno, Grga i otac su prasnuli u smijeh. Ostali ukućani su i dalje zabrinuto hodali po kući, dok su njih dvojica pjevušili. U samu zoru se iz male zgrade u dvorištu začuo djedov glas. Tražio je da mu baka donese kavu, a ostali ukućani su radosno vikali da je djed oživio.

Veseli pijetao

Dvorištem je trčala i roktala svinja Gara na čijim leđima se nalazio crveni pijetao. Krmača se nikako nije mogla otarasiti pijetla i uskoro je cijelo dvorište bilo uplašeno. Pijetao je divljao i čudno se ponašao, a Garino uplašeno roktanje je uznemirilo i ostale svinje koje su onda jurnule na pijetla. Pijetao je kao orao napao najveću svinju koja se zatim okliznula i pala, a on je odletio u plast slame iz kojeg su virile samo njegove noge.

Grga je za to vrijeme plačući tražio bocu rakije koju je ostavio na kućnim stepenicama. Kad ju je htio uzeti, opazio je razbijeno staklo i lokvu rakije, a oko lokve otiske pijetlovih kandži. Tako je otkriven razlog pijetlovog divljanja, a kosci su tog dana ostali bez rakije.

Kad im je odnio ručak, Grga im je ispričao što se dogodilo s rakijom, a kosci su ga zadirkivali. Požurio je natrag doma da provjeri što se događa s pijetlom. On se jadno i tužno vukao dvorištem. Zanosio se i padao s jedne na drugu stranu te tražio vodu, a pratile su ga koke koje su čudno kokodakale.

Grgin novi zadatak

Grgin otac je doveo lijepog pjegavog konja kojeg su sva djeca došla vidjeti. Odavno nisu vidjeli ljepšeg konja, ali nitko mu se nije smio približiti. Grga je prvi skočio s ograde i otrčao do bunara te zahvatio pola kante vode. Njegov otac je za to vrijeme stajao pritajen po strani i pitao se od koga je Grga to naučio. Začuđeno je promatrao kako njegov sin polako prilazi konju, miluje ga i govori “Na, na, no!”

Konj je zavukao glavu u kantu i pio vodu, a Grga je pitao ostale dječake kako će ga nazvati. Prije nego što su mu oni uspjeli odgovoriti, otac viknu Grgi da mu je već dao ime. Grgi nije bilo jasno koje mu je ime dao i kad. Vidjevši da je zbunjen, otac mu objasni da je, dok ga je nudio vodom, rekao “Na, na, no” pa predloži neka se konj zove Nano.

Grgin zadatak od tada više nije bio čuvanje krava. Počeo je čuvati konje Sultana i Nanu te ih redovno voditi na ispašu. Jednog dana se počelo događati da konji odjednom, bez jasnog razloga s livade pojure kući. Grga nije znao zašto se to događa. Trčao je za njima, dozivao ih i ljutio se, ali ništa nije pomagalo.

Jednog dana su ga posebno naljutili pa je počeo plakati i konji su tada stali kao ukopani. Pogledali su se pa se lagano zaigrali, a onda mirno nastavili pasti djetelinu. Grga se pitao što je sad to. Počeo je zvonko pjevati, ali konji su onda smjesta počeli trčati. Onda je on opet počeo plakati, a konji su stali. Od tog dana više nisu bježali kući prije vremena, dječak se samo trebao praviti da plače i oni bi ostajali.

Grane jorgovana

U Grginom su se dvorištu okupili znatiželjni susjedi. Promatrali su kako tesari uz velike napore utovaruju na kola ogromno mlinsko vreteno i bili su sigurni da ga konji neće moći ni pomjeriti s mjesta. Grgin otac je pun strepnje izveo Sultana i Nanu iz staje i krene ih uprezati. Dao bi sve da konji uspiju izvući vreteno jer se sad u dvorištu skupilo već pola sela.

Konji su krenuli, ali je lanac puknuo, a kola se nisu ni pomakla. Sultan i Nano su postali nemirni, a Luka je privezao novi lanac. Odjednom se iznad njihovih glava začuo pucanj pa su se bijesno trznuli i sve je popucalo, ali kola su se tek malo pomjerila.

Otac Luka je počeo uviđati da bi bilo uzaludno opet pokušavati, ali je ipak donio svatovsku ormu, uz čiji zvuk su se konji smirili. Tad im je prišao Grga. Tapšao ih je, milovao i nešto šaputao, a onda otrčao u vrt i vratio se s dvije grane jorgovana. Okitio je konje koji su onda zaboravili na ogromno vreteno i počeli dozivati zvukove svatovske pjesme. Pogledali su jedan drugoga i složno se napregli. Grga im tiho reče da krenu. U tom trenutku se začuo strahovit tutanj i konji su u jednom dahu izvukli vreteno na nasip.

Ljudi su trljali oči zbog pijeska koji ih je zapljusnuo i nijemo gledali u mjesto gdje su do maloprije stajali konji, a otac je skočio i ostao raširenih ruku.

Hrabri mačak Štef

Ljeti je Grga mijenjao oca u vodenici jer je Sava tada bila plića i sporija pa je bilo lakše raditi. Do vodenice bi ga pratili pas Tref, mačak Štef i ovan Tras, koji bi ga svako jutro čekali pod prozorom. Inače i bili mirni u vodenici, ali tog dana je bilo drugačije. Skakali su i trčali po vodenici, a mačak Štef je bio posebno veseo.

Po povratku iz vodenice, Tref i Tras su ostali u dvorištu i u staji, a Štef je poslije ručka s Grgom ležao na klupi pod dudom. Dvorište je preplavila tišina, a Grga je utonuo u san. Iz dubokog sna ga je prenuo Tref, koji je ljutito režao i kružio oko klupe.

Pored Grge se na klupi nalazila prepolovljena zmija, a nedaleko od nje je nepomično ležao mačak Tref. Grgini roditelji su dotrčali u dvorište, a otac mu je objasnio da je Štef spasio njegov život. Štefa su kasnije sahranili ispod najstarije jabuke u dvorištu i urezali natpis na kojem stoji da se tu nalazi junak Štef koji je spasio život Grgi.

Grga kaskader

Jednog predvečerja se Nano pojavio pred vratima kuhinje. Grgin otac je odmah shvatio da se nešto dogodilo. Uzjahao je konja i pojurili su do velikih pašnjaka gdje je ležao teško ozlijeđen Grga. Osvijestio se tek drugi dan, u bolnici i nije znao kako je stigao tamo ni što se događa.

Njegova soba se nalazila u prizemlju, a prozor je gledao na ulicu. Jednog jutra je kroz njega uskočio Tref i prepao sve bolesnike. Donio je Grgi papirić na kojem je pisalo da pogleda kroz prozor. S ulice mu je veselo mahala njegova sestra Ruža, a pored nje su bili Nano i Tras.

Sestra je prišla prozoru i počela ga zadirkivati da se ozlijedio zbog svojih kaskaderskih vratolomija. Prenijela mu je pozdrave od prijatelja i Aide i ostavila kolače. U sobu su dolazili liječnici, sestre i Grgin otac, ali Tref nije želio napustiti sobu. Samo je režao i bio spreman skočiti za vrat bilo kome tko se približi Grgi. U bolnici je nastala zbrka i Tref je pokunjeno iskočio kroz prozor tek kad mu je Grga mahnuo rukom.

Bolesnici u bolnici su zavoljeli Grgu. Zvali su ga Kaskader, a on se nije bunio jer mu se sviđao taj nadimak.

Simpatija

Grga je bio zaljubljen u djevojčicu Aidu i sledio bi se kad bi prolazio pored njezine kuće i ugledao je na prozoru. Aida se jedno vrijeme nije pojavljivala na prozoru pa se Grga zabrinuo. Sjetio se da bi mogao posuditi čekić od Aidinog oca Alije. Alija nije mogao vjerovati da je došao tražiti to od njega, kad njegov otac ima toliko čekića da može otvoriti kovačnicu. Grga je onda upitao može li dobiti brusilicu, ali to je Aliji bilo još čudnije. Zbunjen je pogledom po dvorištu tražio Aidu, a onda mu je izletjelo pitanje hoće li mu posuditi Aidu. Alija je shvatio o čemu se radi pa se nasmijao i pomilovao dječaka po glavi. Grga se tog trenutka osjećao najvećim i najjačim u selu.

Školski raspust se završio pa se Aida vratila iz Sarajeva. Grga je tog dana razmišljao samo o tome kako će je iznenaditi. Za njegov pothvat mu je bio potreban mrak. Kad se Aida ujutro probudila i došla na prozor, ondje je ugledala veliku lijepu krušku.

Grga tog jutra nije smio proći pored Aidine kuće jer je mislio da je ona pokazala krušku mami i tati, a oni ostalima pa sad cijelo selo zna za to. Ali nije bilo tako. Aida je krušku sakrila pod jastuk i dugo čekala Grgu, naslonjena na prozorsku dasku.

Grgine pustolovine

Put na more

Bilo je ljeto i nesnosna vrućina, a Grga je svojim životinjama pod krošnjom oraha na atlasu pokazivao najkraći put do mora. Sutradan se prije zore iskrao iz kuće i požurio prema moru. Izračunao je da do mora ima točno 650 kilometara, 800 metara i 3 centimetra. Bio je uvjeren da će stići tamo do podne, ako bude brzo hodao. Okupat će se u moru, poslati razglednicu roditeljima i Aidi, a onda prije poštara i zalaska sunca stići kući.

Bojao se da će ga netko stići i vratiti nazad pa je još više požurio, ali stalno mu se činilo da stoji u mjestu. Prolazio je pored groblja pa potrčao najbrže što je mogao. U trku se zapleo i pao. Postiđeno je sjedio na nasipu i promatrao Savu.

Kilometar dalje, njegov otac Luka je šetao po dvorištu i pitao se zašto su se ljubimci njegovog sina skupili pred dvorišnim vratima i pokušavaju ih otvoriti. Počeo je dozivati sina, ali on se nije javljao. Na vratima sobe je pronašao papirić na kojem je Grga napisao da je otišao na more i da se brzo vraća. Ubrzo je ugledao Grgu kako se oborene glave vraća kući, a u susret su mu trčali njegovi ljubimci.

Grgina kasa

Grga je dobivao novac od roditelja, teta, stričeva, ujaka, baka i djedova. Primjećivao je kako je iz njegove kase povremeno nestajao novac. Brat i sestra su ga uvjeravali da to sigurno miševi kradu novac i kupuju sir. On je odmah odsjekao komad sira i ostavio pored kase, ali nakon nekoliko dana je nestao sav novac, a sir je ostao.

Sjetio se kako je prolazio čovjek koji je prodavao sladoled i da su se on, brat i sestra prejeli sladoleda. Optužio je čovjeka sa sladoledom da je on uzeo njegov novac. Čovjek se smijao i počeo ga zadirkivati zbog njegovog neuspjelog puta na more. Dao mu je nekoliko novčanica, uz objašnjenje da je to za autobusnu kartu, da može otići na more. Dao mu je i jedan besplatan sladoled.

Grgi ništa nije bilo jasno. Dobio je novce, ali se pitao kako ih sačuvati. Na dudu je ugledao svračje gnijezdo i odlučio je tu sakriti novac. Brat i sestra su kasnije uzaludno tražili novac, a malog brata su često viđali kako se penje na dud.

Ljeto je bilo na izmaku i počelo se pričati o kiši. Grga se zabrinuo da će mu pokisnuti novac pa je jednom, baš pred oluju, njegov otac donio ljestve i pomogao mu da novac prebaci u napušteno lastavičje gnijezdo pod strehom. Oluja je te noći odnijela nekoliko krovova i polomila nekoliko stabala, a otac i Grga su za vrijeme doručka krišom gledali u staro napušteno gnijezdo i grohotom se smijali. Brat i sestra nisu razumjeli taj smijeh.

Prvi dan u školi

Bila je jesen i počinjala je škola. Grga je bio uvjeren da će i on krenuti u školu, a djed mu je objašnjavao da je još malen i da ga neće primiti. Njegovi roditelji su ipak odlučili da je rano da krene u školu jer nema ni punih šest godina. Grga je bio ljubomoran jer su se brat i sestra pravili važni s novom odjećom, obućom i torbom za knjige pa je skovao plan.

U jednu staru torbu je spremio sve potrebno za školu, a djeda je zamolio da ga ošiša. Pojavio se u dvorištu male seoske škole. Skriven iza debele kruške. promatrao je ostalu djecu koja su se igrala. Kad se oglasilo školsko zvono, djeca su potrčala u razrede.

Grga se zacrvenio, srce mu je počelo ubrzano lupati, a iz oka mu je potekla suza. Ovan ga je gurao u pravcu škole. On je uplašen zastao pred školskim vratima pa je hvatao i puštao kvaku sve dok se vrata nisu otvorila pod pritiskom glava i šapa njegovih ljubimaca.

Grga je stajao zbunjeno na vratima, a učitelj mu je viknuo da požuri sjesti i da više ne kasni u školu. Prozivao je učenike, ali Grga nije bio među njima. Pobunio se što nije njega prozvao pa je učitelj pitao znaju li uopće njegovi roditelji da je on došao u školu. Grga objasni da znaju djed, Tref, Tras i Štef, ali učitelj je znao samo djeda. Dječak je potrčao prema vratima i otvorio ih, a u razred su oprezno ušli pas, ovan i mačak.

Poljubac zvani napast

Grga se nije bojao škole, ali imao je jedan problem. Bio je sladak dječak pa su ga žene voljele pomilovati ili uštinuti, a njemu je to smetalo. Njegova najveća napast bila je teta Jelena. Kad bi prolazio pored njezine kuće ona bi ga zgrabila i glasno poljubila u svaki obraz.

Nije znao kako će riješiti taj problem. Smišljao je tisuću i jednu priču, ali sve bi propalo na kraju. Teta Jelena bi ga zgrabila i poljubila. Zatražio je savjet od djeda. Pitao ga je što bi on učinio da ga svakog dana ljubi jedna te ista žena. Djed se prvo začudio, a zatim je rekao da bi joj dao svoju mirovinu. Pitao je unuka što ima loše u tome da ga svaki dan ljubi neka žena i odgovorio da mu tu nema pomoći i da se treba sam snaći.

Grga je u velikom krugu zaobilazio Jeleninu kuću, ali ga ona jednog dana presretne na ulici. Grga preplašeno vikne da ne ljubi njega, nego da poljubi njegovog djeda jer će joj on dati mirovinu. Jelena se prvi začudila, a zatim se nasmiješila, a Grga je otrčao u dvorište i iz sveg glasa povikao djedu da se riješio Jelene, ali da se on sad pazi.

Gakanje

Grgi je nedostajala njegova sestra, a roditelji su primijetili njegovu tugu pa su mu obećali da će za državni praznik otići kod nje u posjetu. On je živio s tim obećanjem i počeo se odmah spremati za put. Dan pred polazak je nestrpljivo čekao jutro, a ustao se prije zore. Prišao je majčinom krevetu i tiho joj rekao da on ide. Majka mu je ljutito odgovorila da ne ide nikud i da su se oni samo šalili, a zatim mu je rekla da se vrati u krevet.

Umjesto u krevet, ljutiti Grga je istrčao u dvorište i uputio se prema rijeci. Odvezao je čamac i zaveslao prema Slavoniji. Plakao je jer je magla bila gusta i jer se vrtio u krug. U daljini je čuo guske pa je zaključio da ide u pravom smjeru. Pristao je na obalu i privezao čamac pa krenuo dalje. Žurio je i stajao samo na raskršćima, da provjeri točnost skica koje je napravio.

Sve je više razmišljao o svojoj sestri i uopće nije čuo topot konjskih kopita. Pred njim se odjednom stvorio Nano, a na njemu se pobjedonosno smijao Grgin stariji brat. I Grga je snužden uzjahao na konja pa su krenuli kući. Pitao se gdje je pogriješio. Brat ga je zadirkivao kad su stigli kući, a otac ga tiho prekori da se ne ruga, jer ako nije uspio ovaj put, drugi put će uspjeti sigurno.

Skelar

Grga nije odustajao od ideje da posjeti sestru, a najveća prepreka bila mu je Sava. U suton je svratio do skelara Jovana i slagao mu kako njegovog oca treba sutra rano prevesti na drugu stranu jer ide kod Grgine sestre. Skelar mu objasni da sutra ne radi, ali Grga je bio uporan pa mu je Jovan rekao da će ga prevesti ako on objasni rijeci da je to baš važno i ako iz nje iskoči riba. Grga je objašnjavao rijeci koliko je važna njegova molba i baš kad se činilo da od toga nema ništa, iz rijeke iskoči riba i dva puta pljesne o površinu vode.

Skelar nije imao druge nego da pristane prevesti Grgina oca. Grga tu noć nije mogao zaspati, a kad je pred zoru ugledao svjetlo kod skelara, izvukao se iz kreveta, izveo konja i došao do skele. Slagao je skelaru da njegovog oca boli noga pa da zato nije došao. Skelar ga je nastavio ispitivati i shvatio je da mu Grga laže, ali ipak ga je preveo na slavonsku obalu. Nije prihvatio novac koji mu je Grga nudio, ali ga je upozorio da zetu Mirku i ocu Luki mora reći da ga je prevario. Grgo i Nano su krenuli svojim putem, a skelar se vraćao na drugu stranu obale.

Sretan dolazak

Grgina sestra Ruža i njen muž Mirko su pred ogradom ugledali Grgu koji sjedi na konju kao tek odlikovani konjanik, a s njima je bio i Tref. Mirko je uveo konja u dvorište i pomogao Grgi da sjaše. Prejahao je četrnaest kilometara pa ga je boljelo cijelo tijelo.

Zet Mirko ga upita kako to da su ga pustili samog, a on nije znao što bi mu rekao. Mirko je shvatio da je dječak pobjegao, ali mu nije bilo jasno kako je sam uspio odsedlati konja. Priznao im je da je pobjegao i da je još jučer mislio doći, ali brat ga je uhvatio i vratio kući.

Grga je ubrzo zaspao, a brat i majka su navaljivali na oca da ode po dječaka. Njihov razgovor je prekinulo glasno dozivanje sa slavonske strane. Glas je nosio poruku da je Grga sretno stigao kod sestre i zeta, a otac je u znak da je poruka primljena, ispalio jedan metak iz pištolja. Grgin brat je skakao u dvorištu, crven od bijesa.

Usputni doživljaji

Miris kolača od oraha je uspio probuditi Grgu. Bedra su ga još uvijek boljela od jahanja, ali se ustao i uputio prema kuhinji. Pitao je sestru i zeta koliko je dana spavao i zašto ga nisu probudili. Sestra je zatražila od njega da im ispriča kako je uspio sam odsedlati konja i doći. Objasnio im je da je on to pravo vojničko sedlo kupio sam od svog novca, a na konja ga je stavio uz pomoć ljestava. Kod auto-puta je dva sata brojao automobile, a iz jednog od njih je izašao jedan stranac koji je slikao njega i Nanu. Usred dječakove priče u sobi su se pojavili susjedi. Grga je progutao par kolača pa je krenuo ustajati, ali zet ga zaustavi uz riječi da još nije završio svoju priču i da ne bježi. Grga mu odgovori da treba zaključati ogradu jer ne može završiti priču kad ga zetovi susjedi stalno prekidaju.

Na pružnom prijelazu

Grga je dan kasnije nastavio svoje pričanje. Pričao im je kako je na pružnom prijelazu nastala prava strka dok su čekali da vlak prođe. Nano je preplašen brujanjem motora ugrizao jednog motociklista za rame, a onda je motociklist udario u drugog konja, a konj u automobil. Tu se nalazio i čovjek s kozom. On je privezao kozu za spuštenu rampu i došao vidjeti što se događa. Kad je vlak prošao i svi su počeli prelaziti prugu, čovjek je upitao Grgu je li vidio njegovu kozu.

Ljudi okolo su se od smijeha držali za trbuh, a djeca su se valjala po travi. Koza se koprcala i meketala na vrhu rampe. Čovjek je molio kozu da mu skoči u naručje i tek tad su svi popadali od smijeha. Netko od prisutnih je spustio rampu i spasio kozu.

Zet i sestra su se čudili toj neobičnoj priči, a zet mu je rekao da sumnja u istinitost te priče pa je zatražio da mu kaže na kojem je pružnom prijelazu nastala ta njegova priča. Grga iz svog džepa izvuče komad novine i objasni da se ne moraju sve priče baš njemu dogoditi.

Povratak kući

Grga se galopom vraćao kući. Vjerovao je da ga tamo čekaju debele batine, ali to je smatrao malom cijenom za ono što je proživio. Razmišljao je kako bi bilo dobro da je otac sam kod kuće, jer je znao da bi on bio najblaži prema njemu.

Lako je prešao autoput, željezničku prugu i Savu, ali najteže mu je bilo prijeći vlastito dvorište. Putem je sretao seljane koji su se zagonetno smješkali jer su znali da je pobjegao. U dvorištu je opazio motocikl pa se obradovao. Iz sobe je dopirao smijeh. Grga je ohrabren prisustvom strica i strine pokucao i ušao u kuhinju. Odjednom je nastao tajac, a on se skamenio i nije znao što da radi. Stric mu kroz šalu poželi dobrodošlicu i upita ga kako je bilo.

Grga im odgovori da je bilo sjajno, ali da mu nije jasno zašto taj autoput i prugu nisu izgradili kraj njihovog sela. Stric mu odgovori da ne zna odgovor na to pitanje pa mu šapne na uho da zato zna zašto je Aida tog dana tri puta dolazila. Grgi je bilo drago, ali nije želio to priznati. Čudio se zašto ga otac baš ništa nije pitao.

Kapetan Slavko

Grga je imao želju ploviti brodovima koji prolaze Savom, ali je znao da mu otac to ne bi dopustio. Uostalom, ne bi mogao povesti ni svoje ljubimce. Ispraćao je svaki brod, bez obzira na vremenske uvjete, a brodari su navikli na njega kao na svjetionik. Jednog dana se s broda “Učka” netko oglasio megafonom. Nježni glas djevojčice je pitao “Kako si Grga?”

On zbunjeno odgovori da je dobro pa uzjaše Nanu i krene nasipom pratiti brod. Kapetan doda svojoj kćeri dalekozor da pogleda tko ih prati. Objasnio joj je da je taj kauboj sin njegovog ratnog prijatelja, a djevojčica začuđeno odgovori da dječak jaše konja stojeći. Grga je mahnuo nekoliko puta pa se onda okrenuo i odjahao kući.

Djevojčica i kapetan su šutjeli. On se prisjećao svog ratnog prijatelja Luke i glasno reče kako nešto treba ispraviti. Nekoliko dana kasnije je opet prolazio brod i opet se čuo neki glas. Kapetan Slavko se predstavio i obavijestio Grgu da će u petak navečer usidriti brod pred njihovom kućom. Dječak je bio uzbuđen jer će upoznati djevojčicu koja mu maše i zaviriti pod palubu broda gdje se nalaze motori.

Susret starih prijatelja

“Učka” je u predvečerje pristala uz obalu, a mornari u užurbano trčali po palubi. Grgin otac Luka je požurio u susret svom prijatelju Slavku koji se već nalazio na obali. Grga nije mogao vjerovati svojim očima jer nije znao da se i odrasli grle, tapšaju, odmiču jedni od drugih pa se opet primiču i vesele kao mala djeca.

Iza kapetana je ugledao djevojčicu koja je u svojim rukama držala paketić. Ukočio se i nije znao što reći pa mu je kapetan predstavio svoju kćer Milenu. Djevojčica mu je odvažno pružila ruku, ali se ubrzo prepala njegovog psa. Grga joj je objasnio da se ne treba bojati jer ju je pas viđao na brodu i poznaje ju. Pričao joj je koje sve životinje ima i vodio je kroz dvorište.

Njihovi očevi su razgovarali pod krošnjama oraha. Slavko je objašnjavao kako je saznao Lukinu adresu i to da je dječak s nasipa njegov sin. Priznao je kako mu se pred očima često nađe slika njihovog ranjenog prijatelja Grge, kojeg je Luka iznosio s brisanog prostora. Grga je tako slučajno saznao porijeklo svog imena i u tom je trenutku bio jako ponosan na svog oca.

Ptičji kapetan

Dok su se stari prijatelji prisjećali ratnih događanja, djeca su se opustila i zabavljala. Grga je Mileni pokazivao konja Nanu. Predložio joj je da pokuša jahati. Milena se prestrašeno povila uz Nanin vrat, a on je osjećao njezin strah pa je skroz usporeno hodao. Njezin otac Slavko je ispustio svoju lulu i otvorenih usta promatrao Milenu kako jaše. Kad su prošli jedan krug, Nano je prišao Slavku pa je Milena kliznula u ruke svog zabezeknutog oca.

Iako joj je srce jako kucalo od straha, ponosno je rekla svima da se uopće nije bojala pa se počela smijati. Predložila je Grgi da odu razgledati brod. Ondje se Grga preplašio od kreštavog glasa koji je ponavljao ono što oni pričaju. Milena ga je prvo zadirkivala, a onda mu je predstavila svog papagaja Roćka. Bio je to prvi put da Grga vidi pticu koja govori. Promucao je kako bi bilo dobro da izađu s broda, jer bi stariji svašta mogli pomisliti i u tom im je trenutku oboma bilo neugodno.

Konj i motori

Grgu su probudili brodski motori pa je poskočio iz kreveta, uplašen da su otišli bez njega. Kapetan Slavko i otac su ga čekali u kuhinji. Otac mu je dopustio da plovi sa Slavkom, ali je sam morao smisliti kako će se vratiti. Dječak je otrčao u staju i pustio konje, a njih je pratio i Tref.  Na brodu je kapetan predstavio Grgu mornarima koji su ga odmah odveli u strojarnicu. Dječak je imao mnoštvo pitanja jer je prvi put vidio motore za koje su mu rekli da su jaki kao 500 konja. Bio je uvjeren da je to laž jer mu nije bilo jasno kako 500 konja može stati u tako malen motor.

Mornarima su dosadila njegova pitanja pa su ga poslali kapetanu. U kapetanovoj kabini su bili i Milena i papagaj. Grga je i kapetanu objašnjavao da ne vjeruje da u tako malen motor može stati 500 konja, a papagaj je počeo kriještati da mu lažu. Dječak se naljutio jer je osjećao da mu se ptica ruga.

Ubrzo je jedan od mornara spustio čamac u Savu i prevezao dječaka do obale, gdje su ga čekali Nano i Sultan. S broda se oglasio megafon, kapetan je poručio Grgi da se opet vide za dva mjeseca. Grgo je bio sretan što je plovio na najljepšem brodu na Savi, ali i tužan jer se morao tako brzo rastati od djevojčice.

Prvo pismo

Grga je jednog dana dobio svoje prvo pismo. Sakrio se iza velikog plasta sijena i počeo pažljivo otvarati omotnicu. Unutra je bilo Milenino pismo, koje je počinjalo riječima “Dragi radoznalko”. Tko zna koliko bi puta pročitao to pismo da se nije pojavio njegov otac. Rekao mu je da je dobio pismo od kapetana Slavka i da on želi da ih Grga posjeti. Dječaku nije bilo jasno kako će to uspjeti. Otac mu je objasnio da će ga on njihovim čamcem odvesti do jednog broda, na koji će se onda Grga prebaciti, a u Beogradu će ga čekati Slavko i Milena.

Grgi više nisu bila potrebna nikakva objašnjenja. Zgrabio je sestrin kofer i počeo se spremati. Pitao je sestru je li ikad bila u Beogradu. Kad je saznao da ona nikad nije bila tamo, ispitivao ju je zna li nekog tko je. Odgovorila mu je da je Mirko bio tamo u vojsci.

Grga je otrčao do Mirka koji mu je opisao Beograd tako traljavo da dječaku ništa nije bilo jasno. Najviše mu je pričao o kavanama i šetalištima, a Grgu to nije zanimalo. Pitao je Mirka ima li tamo nešto što oni u selu nemaju. Mirko mu je nehajno odgovorio da imaju tramvaj i lift pa mu je objasnio što je što. Grga je bio razočaran njihovim odgovorima i ogorčeno je zaključio da ga nije trebao ništa ni pitati.

Orden udica prvog reda

Brod je plovio rijekom i iza sebe ostavljao krajolike koji su Grgi bili poznati. Promatrao je vrbe od čijih je kora pravio svirala, a onda je na ivici broda primijetio dva puža. Pitao se što će s njima u Beogradu. Prisjetio se kako je sam za sebe na savskom nasipu organizirao trke puževa.

Na Savi su se mimoilazili brodovi. Kapetani su komunicirali preko megafona, a mornari su mahali jedni drugima zastavicama. Grga je u daljini ugledao most. Bio je to najveći most koji je ikad vidio pa je požurio pitati jednog mornara tko je pregradio Savu. Mornar se šalio s njim da su most napravili dabrovi koji noću kradu željezo iz tvornice “Đuro Đaković” i da on nije bio tu kad su oni plovili prema Sisku. Dodao je da dabrovima pomažu somovi i rode. Nastavio je zezati dječaka, a pridružio mu se i drugi mornar, koji je tvrdio da je ovaj prvi strašan lovac i ribolovac te da je jednom prilikom uhvatio soma od trista kila, uzjahao ga i stigao u Beograd prije broda.

Dodao je da je za taj podvig dobio Orden udice prvog reda. Nakon priče s dvojicom mornara, Grga se spustio do strojarnice, gdje je stalno ispitivao nagluhe mehaničare koji su se čudili tome kako jedan mali dječak može imati toliko pitanja.

Kuća selo

Grga je stigao u Beograd gdje su ga čekali Slavko i Milena. Čudio se velikim i zbijenim kućama, raskršćima sa znakovima i semaforima. Želio je sve dobro upiti pa da kasnije u svom selu može napraviti pravo raskršće, da više ne luta kad ide kod sestre.

Nailazio je tramvaj pa se Grga sudario s jednim od prolaznika koji ga je nazvao lopovom. Bio je uvjeren da je dječak lopov i da su tako mala djeca najveći džeparoši. Ljudi se nisu osvrtali na te riječi, ali Grga je svejedno počeo vikati da on nije lopov.

Milena je predložila da se provozaju tramvajem, iako njezinom ocu taj prijedlog nije bio sasvim jasan jer je njihova zgrada bila udaljena stotinjak metara. Grgi se sviđao tramvaj, ali ne i to što svi ljudi negdje žure i guraju se. Lift je za njega bio još veće iznenađenje. U tren su se stvorili pred njihovim stanom. Grgu su smjestili u Mileninu sobu, u kojoj su ga sa zidova promatrali glumci, pjevači i akrobati. Grga je sve to razgledavao i pitao se nije li ih malo previše u sobi.

Noćna vožnja liftom

Grga je čvrsto spavao i činilo se da ga ništa ne može probuditi, ali onda je u snu osjetio da se krevet ljulja. Ustao je i shvatio da je lift krivac što se cijeli neboder njiše i škripi. Polako se obukao, uzeo nisku stolicu i izašao iz stana. Ušao je u lift, pritisnuo dugme i naredio liftu da ga vozi pod oblake.

Za tren su bili na vrhu zgrade, a jednako brzo i u prizemlju. Grga je uživao u vožnji puna dva sata i nije mu bilo jasno zašto u liftu nema djece i kako mogu propuštati tako lijepe stvari. U međuvremenu se probudio kapetan Slavko i shvatio da dječaka nema u stanu. Probudio je i Milenu, a u tom trenutku ih je prenulo zvonce na vratima. Na ulazu je stajao susjed i držao Grgu za uho. Kapetan mu je ljutito naredio da pusti njegovog gosta. Susjed je objasnio da se dječak ne može dva sata voziti liftom i vrištati svaki put kad prolazi pored njegovog stana.

Kapetan obeća da dječak više neće to raditi, ali on im je rekao da se zarekao da će se voziti svaku večer. Susjed mu odvrati da se liftom može samo dizati, a spuštati se mora pješke, jer je lift dizalo, a ne spuštalo.

Kravić, ovčić, svinjčić

Grgi se svidjela vožnja liftom pa je maštao kako bi bilo lijepo da on nešto takvo može ugraditi na svoju krušku. Propuh je za vrijeme doručka naglo zatvorio prozor i vrata pa se Grga prepao da je potres. Dok su Milena i on raspravljali o tome je li riječ o propuhu ili potresu te je li se Grga stvarno preplašio ili ne, zazvonio je telefon.

Milena je razgovarala s majkom. Njezina majka je upravo doletjela s jedne vježbe gdje je upravljala najboljim i najbržim avionima. Zvala je da pozdravi Grgu i da kaže da ga sutra vode na aeromiting, gdje će vidjeti što sve mogu piloti i avioni.

On je u sebi ponavljao kako se do sad vozio tramvajem i liftom, a sutra će ići na nešto što ne zna ni izgovoriti. Milena mu je rekla da ona mora napisati zadaću, a da se on nekako zabavi. Ponudio joj je pomoć, ali ona je rekla da nema potrebe za tim. Trebala je pismeno odgovoriti na pitanja kako se zovu mladi od krave, ovna i svinje. Napisala je da se zovu kravić, ovnić i svninjčić. Grga je pogledao njezinu zadaću pa se počeo smijati. Sjetio se da je to nepristojno pa se pokušao opravdati riječima da se kod njih mlado od krave, ovce i svinje malo drugačije zove.

Nebeski orač

Grga je s Milenom išao do mjesta na kojem se održavao aeromiting. Putem se čudio jednom psu koji je na sebi imao odjeću i drugom koji je izgledao poput mačke. Milena ga je stalno požurivala, ali on bi najradije ostao na tom mjestu, jer mu je bilo zanimljivo sve što je vidio.

Kad su stigli do mjesta gdje se održavao aeromiting, Grga je pažljivo obilazio oko jednog starog ratnog aviona. Do njih je stigla Milenina mama, koja je na sebi imala avijatičarsko odijelo. Upoznala se s Grgom koji je otresito pitao kad će više početi to natjecanje. Ubrzo su se na nebu pojavili avioni koji su izvodili razne figure, a iz njih su iskakali padobranci. Avioni su za Grgu bili brzi nebeski orači. U jednom od njih letjela je i Milenina mama. Ispuštali su boje za koje je dječak mislio da su duga.

Po završetku aeromitinga do njih je došao kapetan Slavko. Rekao im je da imaju dva mjesta u avionu. Grga je pretrnuo od pomisli da će ubrzo i on letjeti. Avion je kružio nad Savom, a dječak je pokušavao prepoznati svoje selo. Ali s tolike visine mu je sve izgledalo isto pa se pitao kako jastreb s te visine uspije prepoznati svoj plijen. Mislio je kako bi dao sve kad bi se njegovi prijatelji skupili u dvorištu, a on se onda među njih spustio padobranom. Po njegovom licu je klizila suza, a on je u njoj vidio svoje ljubimce. Prevrtali su se i igrali i bio je to prvi put da je jedna suza obradovala Grgu.

San ili java

Grga je spavao, a kapetan Slavko je s njegovog uspavanog lica pročitao dječakove želje. Znao je da želi ići kući, ali nije znao kako to reći Mileni jer je između nje i dječaka rasla obostrana simpatija. Iako nije ulazio u Mileninu sobu, znao je da ona ne spava nego da razmišlja o tome kako zadržati dječaka. Pomislila je kako će ujutro reći roditeljima da se udaje za Grgu.

Kapetan je jako volio svoju kćer i znao je da će patiti za Grgom. Sjedio je u kuhinji i razmišljao što će učiniti pa nije ni primijetio da je Milena ušla u kuhinju. Kratko su razgovarali, a onda se Milena uputila u Grginu sobu i uvukla se kod njega u krevet. Gledala je u jednoj televizijskoj drami nešto slično pa je pomislila da ih roditelji zbog sramote više neće moći rastaviti, kad ih ujutro nađu zajedno.

Grga se u snu okretao i razgovarao. Pričao je sa svojim ljubimcima pa onda uzeo Mileninu ruku, kao da je telefonska slušalica. Javljao je sestri da ih se poželio i da će uskoro doći da zetu ispriča sve o Beogradu. Milena se umirila, a dječak je nastavio spavati.

Kapetan je dalje pušio u kuhinji i razmišljao o Grgi. Zavolio ga je. Polako se uputio prema dječakovoj sobi, a tamo su Grga i Milena spavali jedno pored drugog. Bio je zbunjen, ali ih je samo pokrio i napustio sobu. Za doručkom su Milena i Grga sjedili jedno pored drugog prestrašeni i oborenih pogleda. Kapetan ih upita gdje će ići danas, a njih se dvoje samo pogledaše. S njihovog se lica moglo vidjeti da se čude i da im nije jasno zašto ih ne pita ništa drugo.

Doček

Dani su brzo prolazili, a Milena je imala još puno togs u planu. Grgu je ipak želja za domom natjerala da se usred noći krene pakirati. Kapetan Slavko je ujutro vidio da je dječak odlučio pa mu je rekao da brod “Učka” isplovljava za dva sata. Grga se pravdao da mora ići jer ne zna što mu je sa životinjama. Zahvalio se na gostoprimstvu i nespretno se oprostio s Milenom.

Daleko od Beograda, u njegovom selu su ga čekali ljubimci, a i Aida je sve češće otvarala prozor. Kad je Grga napokon stigao, njegove životinje su od radosti srušile na obalu. Igru je prekinuo glas iz megafona. Kapetan Slavko je javljao dječakovom ocu da će ga uskoro posjetiti.

Grga je danima pričao o svojim doživljajima. Najprije ukućanima, a onda i cijelom selu. Djeca su ga rado slušala, a sve je posebno pratila i Aida. On joj nije poslao razglednicu i tu grešku nije mogao lako ispraviti. Na kraju je ipak pronašao rješenje. Obećao joj je da joj svake nedjelje nasamo ispričati po jednu priču. Aida je pristala pa su tako potekle priče, a dječak nije ni slutio da možda piše svoj prvi roman.

Analiza likova

Grga – malen, plavokos, plavook dječak rumenog i okruglog lica. Ženama je bio drag i sladak pa su ga voljele štipati i ljubiti, a njemu je to smetalo i sramio se zbog toga što bi mu prijatelji mogli reći kad vide to. Živi u jednom selu pored Save i njegov život je pun uzbuđenja te veselih i smiješnih događaja. Ima ljubimce psa, ovna, mačku i konja. Ljubimci su i njegovi prijatelji s kojima se on razumije bez riječi i s kojima provodi većinu svog vremena. Posebno mjesto u Grginom životu zauzimaju dvije djevojčice, njegove simpatije Aida i Milena. Grga ih voli čistom dječjom ljubavlju. Iako je on inače bio hrabar i neustrašiv dječak, osobito u svom selu, gdje se često dovodio u uzbudljive, a nekad i opasne situacije, kad je stigao u nepoznati Beograd plašio se svega, od običnog propuha i lifta do leta avionom.

Milena – djevojčica u koju je Grga bio zaljubljen. Ona je kćer kapetana Slavka iz Beograda, ratnog prijatelja Grginog oca Luke. Grga i ona su se prvi put upoznali u njegovom selu i vrlo brzo su se sprijateljili. Kad je Grga kasnije došao kod njih u posjet u Beograd, Milena se još više vezala za dječaka. Htjela ga je zadržati u Beogradu pod svaku cijenu pa se planirala udati za Grgu, jer je mislila da joj roditelji onda moraju dopustiti da stalno bude s njim. Milena je bila posebno ponosna na svoju majku koja je upravljala vojnim avionima. Iako se na sve načine trudila zadržati Grgu u Beogradu, ipak nije uspjela u tome.

Aida – još jedna djevojčica u koju je Grga bio zaljubljen. Ona je kćer njegovog susjeda Alije i njegova prva simpatija. Ljetni raspust je provodila u Sarajevu pa je Grgi za to vrijeme falila i često bi prolazio pored njezine kuće u nadi da će ga ona, kao i inače, čekati na prozoru. I Grga je bio njezina simpatija pa je i ona nestrpljivo pokušavala saznati što se događalo s njim kad je nekoliko dana bio u posjeti kod sestre. Grga joj je zaboravio poslati razglednicu iz Beograda pa je tu grešku pokušao ispraviti tako da svake nedjelje samo njoj ispriča po jednu priču, što je Aida vrlo rado prihvatila.

Luka – Grgin otac koji je svom sinu opraštao sve njegove vratolomije i nestašluke. Blago se ponašao prema svom sinu nakon svake njegove nove avanture, jer je znao da je Grga hrabar i snalažljiv dječak, koji će prije ili kasnije uspjeti u svakom svom naumu.

Kapetan Slavko – otac djevojčice Milene i Lukin ratni prijatelj. Jako voli svoju kćer i učinio bi sve da bude sretna, a i Grgu je jako zavolio dok je bio kod njih u Beogradu.

Jakov Jurišić biografija

Jakov Jurišić je rođen 19.7.1948. godine u Bijelom Brdu kod Dervente. U Sarajevu je studirao veterinu. Pisao je pjesme, drame, eseje i književnu kritiku, a dugo godina je bio glavni urednik lista za djecu “Vesela sveska”. Na radiostanicama izvedeno je desetak njegovih radio-drama, od kojih su osobito zapažene “Sto dana do dobra”, “Komad blatnog puta”, “Dobročinitelji”, “Sprat više, sprat niže” i “Tako je”, s prevedene su i na slovenački i makedonski jezik.

Objavio je zbirku književnih kritika “Kritički zarez” te zbirke pjesama “Grob koji traje”, “Suteren be-be”, “Dom radosti – dom plača” i “Kućni prag”. Svoju prvu knjigu priča za djecu, “Grgino dvorište”, objavio je 1988. godine. Knjiga je odmah bila zapažena pa su priče iz te knjige prevedene na nekoliko stranih jezika.

Jakov Jurišić je za svoj književni rad bio više puta nagrađivan, a dobio je i nekoliko društvenih priznanja. 1991. godine je bio izabran za predsjednika Udruženja književnika Bosne i Hercegovine.

Poginuo je 27.10.1993. godine u okupiranom Sarajevu.

Autor: J.J.