Hamlet

Engleski pjesničar i dramatičar, najveći dramski stvaralac svjetske književnosti, William Shakespeare pripada razdoblju renesanse koja predstavlja književni pokret koji će zahvatiti Europu u 16. stoljeću.

Analiza djela

Shakespeare se smatra divom dramskog stvaralaštva i svjedokom svog vremena, ali i ljudskih i društvenih problema uopće. Njegovo dramsko stvaralaštvo se dijeli na 3 razdoblja.

Prvo razdoblje otprilike traje do 1600. godine i u njemu su nastali Romeo i Julija, svih deset pravih drama i sve njegove kraljevske drame ili historije – o temama iz engleske povijesti od 13. do 16. stoljeća. U drugom razdoblju koje traje od 1600. do 1608. godine nastale su tragedije Julije Cezar, Koriolan, sve njegove velike tragedije i tri tamne ili mračne komedije. Treće razdoblje traje od 1608. do 1611. godine i u njemu nastaju četiri romantične igre.

Hamlet, njegova najpoznatija tragedija, raspravlja o osnovnim pitanjima ljudske egzistencije – pravda, krivnja,život, smrt, mržnja, ljubav, izdaja… Unatoč tome što je drama puna događaja, u njoj nema dramske napetosti jer nam je ubojstvo kralja Hamleta i svi njegovi detalji otkriveno već na početku, a sam Hamlet odnosno njegovo psihološko stanje je stavljeno u središte.

“Biti ili ne biti-to je pitanje.” Hamletovo pitanje života i smrti koje poznaju gotovo svi. Ono opisuje njegovo unutarnje stanje pod pritiskom života i osvete koju je obećao ocu. Ako ostane živjeti i dalje će patiti u svojoj nesreći ili će se morati početi boriti, prevelika je kukavica da se ubije jer ga je strah onog što dolazi poslije smrti pa se zato odlučuje živjeti i boriti dok se istovremeno muči sam sa sobom.

Književni elementi

Književni rod: drama

Književna vrsta: tragedija

Vrijeme radnje: 12. stoljeće

Mjesto radnje: Danska, dvor Elsinore i okolica

Tema: Klaudijevo razaranje kraljevske obitelji i Hamletova osveta za očevu smrt: “Tako ćete čuti o putenim, krvavim i protunaravnim činima, o znacima božanskoga suda, o slučajnim umorstvima, o smrtima na poticaj himbe i nametnuta razloga, i, u ovom raspletu, o krivo shvaćenim namjerama koje su pale na glavu začetnicima.”

Ideja: život nije samo igra, u njemu ima mnogo okrutnosti: “Trunak zla doista svu plemenitu bit često rastače do vlastite sablazni. (…) …a ništa nije trajno jednake dobrote, jer dobrota, kad naraste do preobilja, umire u vlastitoj neumjerenosti.”

Kratak sadržaj

Prvi čin

Prvi prizor

Bernardo je u ponoć došao zamijeniti Francisca na straži ispred nasipa te mu je rekao da, ako ih sretne, kaže Horaciju i Marcelu da se požure. Francisco odlazi, a ostala trojica sjedaju i čekaju da se pojavi duh kojeg su Bernardo i Marcel vidjeli dva dana za redom. Duh koji je ličio na pokojnog danskog kralja pojavio se samo kratko jer ga je nevjerni Horacije uvrijedio sljedećim riječima: “Tko si ti što prisvajaš za se ovo doba noći, skupa s tim lijepim i ratničkim obličjem u kojem je veličanstvo pokopanog kralja Danske prije stupalo? Nebesa, zapovijedam ti da govoriš.”.

Marcel se pitao zašto je duh već treći put zaredom u isto vrijeme dolazio. Horacije mu je na to dao odgovor da nagoviješta neku čudnu provalu, kao na primjer, da bi sin norveškog kralja Fortinbrasa htio vratiti zemlje koje je njegov otac izgubio u dvoboju protiv njihova kralja Hamleta. Duh je kratko zatim opet došao, raširio je ruke i htio progovoriti, ali nije uspio jer je pijetao kukuriknuo, a mrtve duše u vrijeme Božića ne smiju lutati upravo zbog kukurijekanja. Nakon tog prikazivanja Duha, Horacije, Marcel i Bernardo su odlučili mladom Hamletu reći što se dogodilo jer su bili uvjereni da će Duh s njim pričati.

Drugi prizor

Klaudije šalje Kornelija i Voltemanda da odnesu pismo bolesnom norveškom kralju, Fortinbrasovu stricu, u kojem su ga molili da suzbije Fortinbrasovu namjeru da vrati zemlje koje je izgubio njegov otac. Nakon toga je Klaudije dao Laertu dopuštenje da se uz Polonijevo dopuštenje vrati u Francusku. Kraljica Gertruda je pokušavala nagovoriti Hamleta da se ostavi tugovanja za svojim ocem jer je to posto grijeh nakon tolikog vremena te da ga kralj moli da odustane od odlaska u školu Wittenberg kako bi ostao s njima: “Dobri Hamlete, odbaci svoju noćnu boju, daj da tvoje oko gleda Dansku kao prijatelja. Nemoj zauvijek svojim oborenim vjeđama tražiti svoga plemenitog oca u prašini.”

Klaudije je otišao piti zdravice od sreće što Hamlet ostaje, a uz to su pucali topovi i gromovi za sreću. Hamlet je unatoč odluci da ostane bio tužan te je htio počiniti samoubojstvo i smatrao je da je njegova majka počinila najveći grijeh preudavši se u roku od manje od dva mjeseca i to za njegova strica. Horacije, Bernardo i Marcel su došli i ispričali Hamletu što se događa već tri noći zaredom na što im je on rekao da će im tu istu noć doći u stražu da priča sa svojim ocem, a da oni nikome ništa ne pričaju.

Treći prizor

Laert je svojoj sestri Ofeliji dao savjet da ne vjeruje svemu što Hamlet kaže, a pogotovo kad joj kaže da je ljubi. Polonije je svojim riječima mudrosti ispratio Laerta zajedno s Ofelijom. Polonije je saznao da se nešto događa između Ofelije i Hamleta te joj je poručio ovo: “Ukratko, Ofelijo, ne vjerujte njegovim prisegama; jer one su svodnice, ne onakve boje kakvu pokazuje njihovo ruho, nego puke moliteljice bezbožna snubljenja, zboreći kao posvećene i bogobojazne posrednice da bolje obmanjuju. Sve se svodi na ovo: ne želim, jasno rečeno, od sada unaprijed da tako sramotite jedan trenutak dokolice razmjenjujći riječi ili razgovor s knezom Hamletom. Pazite na to, zapovijedam vam. Uputite se.”.

Četvrti prizor

Dok je Hamletom s Marcelom i Horacijem čekao na nasipu da se pojavi Duh, kralj Klaudije je pucao iz topova, održavao gozbu i bančio, a Hamlet to uopće nije podržavao jer su ih drugi narodi olajavali i kudili. Duh se pojavio te ga Hamlet moli da priča s njim na što mu Duh daje znak da krene s njim i iako ga Marcel i Horacije odgovaraju on kreće za njim. Marcel i Horacije su ih krenuli pratiti jer su se bojali za Hamletov život iako je on njima prijetio oduzeti život.

Peti prizor

Duh je rekao Hamletu da ga osveti tj. da osveti njegovo umorstvo. Hamlet se iznenadio kada je čuo riječ umorstvo jer su svi mislili da je kralja Hamleta ugrizla zmija dok je spavao u vrtu, no ono što je još više iznenadilo Hamleta je ubojica – njegov stric Klaudije: “Spavajući u svom vrtu, po svom običaju uvijek poslije podne, u mojem bezbrižnom času tvoj se stric prikrao sa sokom proklete bunike u bočici, te u školjke mojih ušiju izlio tu gubavu ocjedinu, a njezin je učinak u tolikom neprijateljstvu s čovječjom krvi da brzo poput žive pojuri kroz prirodne prolaze i hodnike tijela, i s naglom žestinom pravi biklu i gruševinu, kao kisele kapi u mlijeku, od žitke i zdrave krvi.”

Duh je rekao da osveti njega, ali da Gertrudu ostavi na miru. Duh je otišao, a Hamlet je ljutito odlučio zaboraviti sve iz mozga i posvetiti se očevoj osveti pa je tako čak uzeo bilježnicu za tu namjeru. Došli su Horacije i Marcel još uvijek zabrinuti za Hamletov život. Tražili su ga da im kaže što mu je Duh rekao, no on to odbija i tjera ih da se zakunu vjerom ovdje i svugdje mačem (hic et ubique) da nikome neće reći što se dogodilo te noći.

Drugi čin

Prvi prizor

Polonije je poslao Rinalda u potragu za sinom te je po tom pitanju imao vrlo lukav plan kako da neizravno dođe do lukavog odgovora: ” “Ali”, možete reći, “ne dobro; ali ako je onaj na koga mislim, on je vrlo razuzdan, sklon tomu i tomu” – i to mu natovarite izmišljotine kakve hoćete – bogme, nijednu tako gadnu da ga osramoti – pazite na to – nego takva obijesna, raspuštena i obična okliznuća koja su ozloglašeni i najpoznatiji pratioci mladosti i slobode.” / “Kao kockanje, gospodaru?” / “Da, ili opijanje, mačevanje, psovanje, svađanje, bludničenje – možete tako daleko ići.”

Nakon što je Rinaldo otišao, Poloniju dolazi Ofelija. Ofelija govori Poloniju kako joj je Hamlet maloprije prišao i primio je za ruku držeći ju tako neko vrijeme, ispustio je bolan i dubok uzdisaj, a zatim izašao gledajući cijelo vrijeme u njene oči. Polonije odluči s Ofelijom otići kralju da mu to kaže jer je smatrao da je Hamlet poludio od ljubavi prema Ofeliji: “To se mora obznaniti; jer može pokrenuti, ako se čuva kao tajna, više jada za skrivanje nego mržnje ako je ljubav javna.”.

Drugi prizor

Na dvor dolaze Hamletovi stari prijatelji iz škole, Rosenorantz i Guildenstern, koje pozivaju kralj i kraljica kako bi svojim društvom oraspoložili Hamleta. Polonije je rekao kralju da su se izaslanici iz Norveške vratili i da je otkrio pravi uzrok Hamletove umobolnosti, ali da će mu ga reći za vrijeme gozbe. Voltemand je kralju rekao da se norveški kralj pobrinuo za prekid Fortinbrasove akcije te moli Klaudija da ustupi svoj teritorij kao put do Poljske. Klaudije im zahvaljuje te ih poziva na gozbu.

Polonije je rekao kralju i kraljici da je Hamlet jednostavno poludio od ljubavi prema Ofeliji i uz to im je priložio Hamletovo pismo te se zakleo svojim životom i položajem da je to što govori da je istina: “Ti sumnjaj da je žar u zvijezdi, ti sumnjaj sunce da ne jezdi, sumnjaj da lažu istine, ali ne sumnjaj da ljubim ja. O draga Ofelijo, ja sam slab u ovim stihovima. U mene nema vještine da sročim svoje uzdahe. Ali da tebe najdublje ljubim, oh, najdublje, to vjeruj. Zbogom. Tvoj zauvijek, najdraža gospo, dok ovaj ustroj pripada meni, Hamlet.”

Odlučio je to dokazati tako što će poslati Ofeliju u predvorje da se sretne s Hamletom, a taj susret bi iza zastora trebali promatrati on, kralj i kraljica. Nedugo zatim dolazi Hamlet, Polonije kratko popriča s njim i odluči što prije provesti svoj plan. Hamletu dolaze Rosenorantz i Guldenstern. Hamlet je iz njihovih pogleda zaključio da su pozvani od strane kralja i kraljice te oni za kratko vrijeme i sami to priznaju.

Hamlet im je ispričao svoje trenutno stanje i pogled na svijet: “Ja sam odnedavna, ali ne znam gdje, izgubio svoju veselost, zapustio potpuno naviku vježbanja, i zapravo je tako tegobno to s mojim raspoloženjem da mi se ova krasna okosnica zemlja čini kao neplodan rt, ova predivna nebnica zrak, pogledajte, taj raskošni nadnijeti svod, taj veličanstveni krov urešen zlaćanim ognjem, pa, nazni to izgleda tel kao gnusna i kožna nakupina isparenja. Kakvo je remek-djelo čovjek, kako plemenit umom, kako neizmjeran po sposobnostima u obličju i kretnji kako određen i divan, u djelovanju kako sličan nekom anđelu, u poimanju kako sličan nekom bogu ljepota svijeta, uzor životinjama – a ipak, meni, što je ta kvintesencija praha? Meni čovjek ne pruža užitka – ni žena, ne, premda svojim smiješenjem kanda to kažete.”

Rosenorantz i Guildenstern su rekli da su na putu prema dvoru sreli gradske glumce koji su išli Hamletu, inače Hamlet je obožavao gledati predstave tih glumaca kad je bio u gradu. Glumci su došli na dvor i Hamlet je skoro odmah tražio jednog glumca da mu izrecitira o Prijamovoj smrti. Hamlet je rekao Poloniju da dobro smjesti glumce i prije o što je poslao i onog glumca za Polonijem i ostatkom glumaca da se smjeti rekao mu je da za gozbu pripreme Gonzagino umorstvo te da će mu on sam još dati 12 ili 16 stihova da ih ubaci.

Hamlet je ostao sam pokušavajući se smiriti te je analizirao svoj plan: “Jer će umorstvo, premda nema jezika, progovoriti s pomoću nadnaravnog organa. Nagnat ću ove glumce da glume nešto nalik na umorstvo mog oca pred mojim stricom.promatrat ću njegov izgled; kušat ću ga do živaca. Ako se samo lecne, znadem svoj put. Duh kojega sam vidio može biti đavao, a đavao ima moć da poprimi ugodan oblik, da, i možda me, zbog moje slabosti i moje potištenosti, budući da je vrlo moćan s takvim duhovima, vara da me upropasti. Imat ću osnove znatnije od toga. Glumci će ono biti u što ću kraljevu savjest uhvatiti.”.

Treći čin

Prvi prizor

Rosencratz i Gulidenstern kralju i kraljici podnose izvještaj o Hamletovu stanju i o glumcima koji su ga usrećili te zatim odlaze. Kralj šalje kraljicu iz svog krila dvorca jer planiraju provesti Polonijev plan. Plan im nije uspio jer Hamlet ulazi govoreći joj da odustaje od nje i da više ne želi vjenčanje te da ide u samostan.

Ofelija je ostala pomalo šokirana: “Oh, kakav se plemenit duh ovdje urušio! Dvorjanina, vojnika, učenjaka, oko, jezik, mač, očekivanja i ruža pravedne vladavine, zrcalo uglađenosti i izvor ponašanja, štovan od svih štovatelja, posve, posve potonuo!”. Klaudije odlučuje poslati Hamleta u Englesku da riješi svoje probleme jer se boji opasnosti koju Hamlet krije, no Polonije mu savjetuje da kraljica pokuša otkriti što je Hamletu, a ako ni to ne uspije neka ga onda pošalje u Englesku, kralj je to prihvatio.

Drugi prizor

Hamlet trojici glumaca daje upute kako da izvedu njegove stihove s namjerom da njihova gluma što više dopre do Klaudija. Hamlet moli Horacija da za vrijeme predstave pozorno gleda Klaudija baš za vrijeme prizora koji sliči okolnostima pod kojima je umro njegov otac kako bi kasnije zajedno mogli zaključiti je li Klaudije ubojica. Predstava počinje ovim prizorom: “Ulaze kralj i kraljica, kraljica zagrlila njega i on nju. Ona klekne i iskazuje mu vjernost. On je pridiže i naslanja glavu na njezin vrat; zatim legne na cvjetnu lijehu. Vidjevši da je usnuo, ona ga ostavi. Odmah ulazi drugi čovjek; skine njegovu krunu, poljubi je, ulije otrov u spavačevo uho i ostavi ga. Kraljica se vraća, nalazi kralja mrtva, načini dirljivu kretnju. Trovatelj ponovno ulazi s trojicom-četvoricom. Oni izgledaju kao da tuguju s njom. Iznosi se mrtvo tijelo. Trovatelj snubi kraljicu. Ona je neko vrijeme odbojna, ali na kraju prihvaća njegovu ljubav.”

Dalje se pojave glumci kralj i kraljica koji pričaju o svojoj ljubavi i vjernosti te Klaudije već tada pita da li je to neka uvreda, no dobiva negativan odgovor. Predstava dalje prikazuje Lucijana kako ubija kralja na isti način kako je Klaudije navodno ubio pravog kralja. Nakon tog prizora Klaudije je prvi koji napušta predstavu, a zatim odlaze i svi ostali osim Horacija i Hamleta. Oni su se složili da Duh nije đavao i da je govorio istinu. Gulidenstern kaže Hamletu da se kralj povukao u svoje odaje od žući, a Rosencratz mu govori da mu kraljica poručuje da želi razgovarati s njim prije nego što ode spavati. Rosencratz moli Hamleta da bude iskren s njim, ali Hamlet to opet odbija preko metafore o fruli. Polonije ulazi i kaže Hamletu da ga majka odmah želi vidjeti. Hamlet govori svom srcu da ne dopusti da Neronova duša u njegove grudi.

Treći prizor

Kralj govori Rosencratz i Gulidenstern da se hitno pripreme za odlazak u Englsku zajedno s Hamletom. Polonije reče kralju da će prisluškivati razgovor između Hamleta i kraljice jer majke znaju biti pristrane te da će mu nakon toga prepričati. Kralju je bilo jasno da je njegov zločin jasan, nije znao što bi sam sa sobom te je molio anđele za pomoć. Hamlet dolazi kralju baš kada on kleči moleći se i razmišlja da ga ubije, ali odustaje jer smatra da to nije osveta jer on moli za oprost svojih grijeha, a njegov otac to nije uspio.

Četvrti prizor

Polonije kraljici kaže da dobro ukori Hamleta pa se sakrije iza zastora. Umjesto da kraljica ukori Hamleta, on je ukorio nju: “Idemo , idemo, sjednite; da se niste maknuli. Nećete otići dok ja vas ne suočim sa zrcalom gdje možete vidjeti najskrovitiji dio sebe”. Kada je Hamlet to rekao, Polonije se oglasio iza zastora te ga je Hamlet probo mačem misleći da je Polonije štakor(Klaudije).

Hamlet zatim počinje kriviti majku, uspoređuje oca i Klaudija na slici te mu nije jasno kako je kraljica mogla uzeti Klaudija za muža te joj čak govori da joj možda fale osjetila kad je to učinila. Svaka Hamletova riječ je sve više nanosila bol kraljici, on se takoreći otresao na kraljicu i izvrijeđao Klaudija. “O Hamlete, ne govori više. Ti mi okrećeš oči u do moje duše, a ondje vidim takve crne i upijene mrlje da im neće izblijediti boja.”

Dolazi Duh i govori Hamletu da priča normalnom s kraljicom. Kraljici nije bilo jasno u što Hamlet gleda na što ju je on uputio da potraži pogledom Duha kako ne bi gledala u njega da on ne bi odustao od svoje namjere. Hamlet kaže kraljici kako da sama razotkrije istinu pošto smatra da je on lud na što mu ona odgovara: “Budi siguran, ako su riječi načinjene od daha, a dah od života, u meni nema imalo života da dahnem to što si mi rekao.”. Prije nego što je Hamlet otišao i odvukao Polonijevo tijelo sa sobom rekao je kraljici da ostavlja dva pisma za Rosencrantza i Gulidensterna kako bi mu oni čistili put prema osveti.

Četvrti čin

Prvi prizor

Kraljica govori kralju da je Hamlet “lud kao vjetar i more kad se oboje natječu koje je moćnije” ubio Polonija te ga je odvukao plačući. Kralj je bio zabrinut za njihove živote i živote drugih te je odlučio da će sutra u ranu zoru Hamleta ispratiti u Englesku, a Rosencrantzu i Gulidensternu je rekao da pronađu Hamleta i pomognu mu dok oni i njihovi najmudriji prijatelji ne odluče što će napraviti.

Drugi prizor

Hamlet ne želi Rosencrantzu i Gulidensternu reći gdje je sakrio Polonijevo tijelo već ih zamoli da ga odvedu kralju.

Treći prizor

Rosencrantz i Gulidenstern govore kralju da ga Hamlet čeka ispred vrata. Kralj ga pozove unutra. Hamlet ni kralju ne želi reći gdje je zakopao Polonija, time mu samo želi dokazati kako jedan kralj može svečano proputovati kroz crijeva jednog prosjaka. Kralj šalje pratioce da traže Polonija kraj trijema, a Hamletu je rekao da sutra brodom ide u Englesku. Kralj piše pismo engleskom kralju da ubije Hamleta jer on neće biti miran dok se to ne dogodi.

Četvrti prizor

Fortinbras kaže časniku da kralju prenese njegove pozdrave i zamoli za pratnju kroz prolazak kraljevstvom. Časnik Hamletu kaže da idu osvojiti mali, beskorisni dio Poljske i to samo zbog imena. Hamlet odlučuje da će mu misli biti krvave ili nikakve vrijednosti, na to ga je potaknuo Fortinbrasov pohod u kojem će bez razloga umrijeti tisuće ljudi.

Peti prizor

Ofelija kroz pjesmu izriče svoju tugu za gubitkom oca, ali njezine priče su nepovezane te govori kako će Laert saznati da im je otac položen u hladu zemlju, zatim pozdravlja kralja i kraljicu te odlazi. Kralj zabrinuto kaže kraljici da se narod okreće protiv njih i da zlobnici pune uši Laertu, koji se potajno vratio iz Francuske, glupostima i huškaju ga protiv njih. Laert podiže bunu, razara sve pred sobom i ljudi viču da žele Laerta za kralja. Laert provaljuje vrata i sam odlazi bijesan do kralja i kraljice kako bi ih pitao za smrt svoga oca.

Nakon što je Laert rekao da će nauditi samo neprijateljima svojeg oca, kralj mu govori da će mu uskoro postati jasno tko je ubojica. Ulazi Ofelija i ponovno tužno pjeva te svojim pjevanjem još više potiče Laerta na osvetu. Ofelija dijeli cvijeće: Laertu ružmarin i maćuhice(za sjećanje), kraljici koromači kandilke (za bračnu nevjeru), kralju rutvicu(za pokajanje), tratinčicu(za nesretne ljubavi) i ljubice(za odanost). Kralj govori Laertu da ode, ali da izabere najmudrije prijatelje koji će suditi između njih dvoje te ako nađu bilo kakav dokaza da su oni upleteni u Polonijevu smrt dat će mu kraljevstvo. Krunu, život i sve što naziva svojim. Laert uz riječi sumnje pristaje na to i odlazi.

Šesti prizor

Pomorac daje Hamletovo pismo Horaciju. U pismu stoji da je Hamlet ostao zarobljenik gusara, moli ga da otvori put ostalim pismima za kralja te da što brže dođe njemu jer mu ima za reći neke stvari uživo.

Sedmi prizor

Kralj Laertu govori tko je pravi ubojica, ali mu govori i da nije ništa poduzeo po tom pitanju jer kraljica ne bi mogla bez Hamleta te da običan puk više voli Hamleta nego njega, a on ne želi nikakve probleme. Laert je najavio osvetu unatoč tim razlozima. Glasnik kralju i kraljici donosi pisma. U kraljevu pismo piše da se Hamlet sutra vraća, na to je Laert pozitivno reagirao jer je to za njega značilo osvetu. Kralj je rekao Laertu da je Hamlet užasno ljubomoran na jednu posebnu vještinu koju on posjeduje – mačevanje i to prvenstveno jer je plemić iz Normandije, koji se zvao Lamord, rekao da u mačevanju nema ikoga dobrog kao Laerta.

Laert je pristao na kraljev plan u kojem bi on trebao Hamleta pri mačevanju lako ubiti jer neoprezni Hamlet neće gledati da li mu je oštrica tupa ili oštra te je Laert rekao da će na svoje oružje dodati i otrova koji će Hamleta još brže ubiti. Dok je kralj iznosio rezervni plan s peharom u kojemu će biti otrovano vino,kraljica je ušla i rekla da se Ofelija utopila u potoku vješajući svoje travnate krunice na vrbu. Laert izlazi, a za njim i zabrinuti kralj i kraljica.

Peti čin

Prvi prizor

Grobar i njegov prijatelj kažu kako nije pravedno da se plemići mogu sami ubijati i da će svejedno biti ukopani unutar kršćanskog ukopišta dok oni koji nisu plemići nemaju tu privilegiju. Hamlet i Horacije gledaju kako grobar pjeva dok izbacuje lubanje iz grobova. Hamlet komentira kako se ne ponaša u redu jer ih samo tako lupa blatnjavim lopatama, a za života su mogli biti važne osobe. Hamlet saznaje da je jedna od lubanja pripadala Soricku – pravoj šaljivdžiji. Na groblje su došli svećenik, kraljica, kralj, Laert i pratnja kako bi pokopali Ofeliju. Pogreb su promatrali skriveni Hamlet i Horacije. Hamlet izlazi pred njih i Laert ga proklinjući guši. Hamlet govori Laertu da je i on jako volio Ofeliju, izlazi s Horacijem, a kralj govori Laertu da se strpi do provedbe njihova plana.

Drugi prizor

Hamlet govori kako je na brodu po mraku tražio mornarski zavežljaj, a uz njega je našao i nalog u kom je pisalo da se njemu mora odrubiti glava. On je tad napisao novi nalog u kojem je stajalo da njegove donositelje ubije ne dajući im vremena za ispovijed, a donositelji su bili Rosencrantz i Gulidenstern.

Hamletu je u svemu tome bilo žao Laerta jer je suosjećao s njim. Dolazi Osric i on Hamletu govori za okladu i uloge kralja i Laerta: “Kralj se, gospodine, s njim okladio o šest berberskih konja, nasuprot kojima je on založio, kako sam razumio, šest francuskih rapira i bodeža, s njihovim dodatcima, kao što je pojas, remen i tako dalje. “… “Kralj se okladio, gospodine, u dvanaest ispada između vas i njega, gospodine, da vas on neće nadmašiti za tri udarca; a on se kladio na devet od dvanaest…”.

Hamlet je rekao Osricu da im prenese da ih čeka u dvorani da to obave. Plemić još jednom provjerava je li Hamlet siguran u odluku, a zatim u dvoranu dolaze Laert, kralj, kraljica, Osric i cijeli dvor te pratioci s foretima i bodežima. Prije borbe Hamlet govori Laertu da nije on kriv za ubojstvo već ludi Hamlet. Kralju donesu vino za stol, Hamlet i Laert biraju forete i kreću se mačevati. Hamlet zadaje drugi udarac, kraljica Hamletu daje rubac da obriše znoj s čela i ispija iz Hamletova vrča s otrovnim vinom u njegovu čast. Treći udarac nije dobio nitko.

Laert je ranio Hamleta, a zatim su u borbi zamijenili rapire. Hamlet rani Laerta i u tom trenutku kraljica pada. Prije no što je kraljica umrla uspjela je reći da je otrovana iako je trenutak prije kralj rekao da se onesvijestila vidjevši krv. Hamlet je naredio da se zaključaju vrata kako bi se otkrio izdajica. Laert je rekao Hamletu kako je izdajica kralj te da oni dvoje imaju manje od pola sata života. U tom trenutku Hamlet dolazi kralju i ubija ga otrovanim rapirom. Laert zamoli Hamleta za oprost i umre: “Pravedno je podvoren. Taj otrov on je osobno smiješao. Razmijeni sa mnom oprost, plemeniti Hamlete. Moja smrt i mojeg oca neka ne padne na tebe, i tvoja smrt na mene.”

Hamlet do kraja ispije vino iz pehara, kaže Horaciju da prepričava istinu o tom događaju te daje svoj glas Fortinbrasu i potom umire. Dolazi Fortinbras koji je uspješno pokorio Poljsku i engleski izaslanici koji donose vijest o Rosencrantzovoj i Gulidensternovoj smrti, no zatiču samo dvoranu punu mrtvaca. Horacije im kaže da izdaju nalog da se tjelesa izlože pogledu visoko na odru dok on bude propovijedao što se dogodilo pa tako i bude. Fortinbras izda nalog.

Analiza likova

Likovi: Hamlet, Klaudije, Duh, Polonije, Laert, Horacije, Rosencrantz, Guildenstern, Fortinbras, Osric, Gertruda, Ofelija

Hamlet – sin kralja Hamleta i kraljice Gertrude, u koju je bio razočaran jer se nedugo nakon Hamletove smrti udala za njegova strica Klaudija prema kojem je osjećao veliku mržnju i opsjednutost da dokaže da je on ubojica njegova oca, te danski kraljević. Hamlet je melankoličan, ogorčen, tajanstven, ciničan i pun je mržnje prema stricu. Bio je nesiguran i često oklijevao, ali u isto vrijeme je u drugim situacijama požurivao i nije razmišljao. Drugi likovi ga često nisu shvaćali u potpunosti pa je smatran enigmom.

“Što se tiče Hamleta, i njegove šaljive sklonosti, držite da je to uglađenost i razigranost u krvi, ljubica u mladosti proljetne naravi, poletna, nestalna, ljupka, koja ne traje, miris i ispunjenje trenutka, ne više.”

“Ja sam prilično krjepostan, … Veoma sam ohol, osjetljiv, častohlepan, s više prijestupa što vrebaju na moj mig nego što imam misli da ih smjestim, mašte da ih uobličim, ili vremena da ih izvršim.”

Klaudije – kralj Danske, Hamletov stric i očuh te Gertrudin muž. Bio je glavni zlikovac u drami koji je u velikoj želji za moći ubio kralja. Svojim riječima je manipulirao drugima te se može smatrati ambicioznim i korumpiranim političarem. Iako je počinio svakakva nedjela i bio odgovoran za nekoliko smrti ponekad pokazuje znakove krivnje i ljudskosti.

“Ubojica i hulja, nitkov koji nije ni dvadeseti dio desetine vašega prijašnjeg gospodara, nakaza među kraljevima, jedan kradljivac kraljevstva i vladavine, koji je s police ukrao dragocjeni dijadem i strpao ga u džep – … Kralj dronjaka i zakrpa.”

Gertruda – kraljica Danske, Hamletova majka, udovica kralja Hamleta i sada Klaudijeva žena. Voli Hamleta, ali je plitka i slaba žena koja želi održati svoj status više nego što želi saznati istinu.

Duh – lik Hamletova preminulog oca koji poziva Hamleta da ga osveti. Nikad nije razriješeno je li Duh doista duh Hamletova oca ili vrag koji je samo poprimio njegov oblik.

“Vidite kakva je dražest stolovala na ovom licu, Hiperionovi uvojci, čelo samoga Jupitera, okom kao Mars da prijeti i zapovijeda, držanjem kao glasnik Merkur koji je istom sletio na nebotični brijeg, doista spoj i obličje u kojemu je svaki bog kanda otisnuo svoj žig eda bi svijetu dao jamstvo da je to čovjek.”

Polonije – komornik i glavni savjetnik kralja. Mudar je, znatiželjan i brižan, ali i zabadalo te upravo zbog toga i umire.

“Ti bijedni, prenagljeni, nametljivi luđače, zbogom. Zamijenio sam te za boljega od tebe. Pomiri se sa sudbinom: vidiš da ima opasnosti kad si previše radoznao.”

Laert – Polonijev sin i Ofelijin brat koji većinu djela provodi u Francuskoj. Strastven je i brz na djelima te odlučan baš kao i Hamlet da osveti smrt svoga oca.

“… – vjerujte mi, savršen plemenitaš, prepun izvrsnih osobitosti, vrlo ljubazan u društvu, i veličajna izgleda. Uistinu, govoriti o njemu s osjećajem, on je zemljovid ili kalendar plemenštine; jer u njemu ćete naći spremnicu svakoga sastojka što bi ga jedan plemenitaš htio vidjeti.”

Ofelija – Polonijeva kći i Laertova sestra. Predivna mlada žena u koju je Hamlet jedan dio djela zaljubljen, a drugi dio ne. Slatka i nevina djevojka koja je poslušna i ovisna o muškarcima da joj kažu kako da se ponaša.

Horacije – Hamletov blizak prijatelj koji je studirao s njim u Wittenbergu. Odan je i pomaže Hamletu kroz cijelo djelo i priča Hamletovu priču nakon njegove smrti.

“…jer ti si bio kao onaj koji, trpeći sve, ništa ne trpi, čovjek koji je udarce i nagrade sudbine primao s jednakim hvalama; a blaženi su oni kojima su krv i prosudba tako dobro smiješane da nisu frula za Fortunin prst da svira na kojoj joj se tipci sviđa.”

William Shakespeare

William Shakespeare smatra se najvećim svjetskim dramatičarem. Rodio se 1564. godine u gradiću Stratfordu na rijeci Avon, u imućnoj obitelji.

Godine 1582. oženio se s Ann Hathway s kojom je dobio kćer Susann i blizance Hamleta i Judith. Do 1592. godine ne zna se pouzdano što se sa Shakespeareom događa, ali od te godine boravi u Londonu.

Godine 1593. objavljena mu je poema “Venera i Adonis”, a iduće godine poema “Silovanje Lukrecije”. Postaje suvlasnikom poznatog kazališta “The Globe”.

Potkraj života vraća se u rodni Stratford gdje umire 1616. godine. Napisao je 37 drama, koje se dijele na kraljevske drame ili historije, komedije, tragedije i romantične igre. Danas su mu najpoznatije drame: “Rikard III”, “Romeo i Julija”, “Ukroćena goropadnica”, “Mletački trgovac”, “Na tri kralja ili Kako hoćete”, “Hamlet”, “Othello”, “Kralj Lear”, “Macbeth”, “Mjera za mjeru”, “Vesele žene Windsorske” i mnoge druge.

Osim drama Shakespeare je pisao poeme i sonete.

Autor: S.S.