Drama “Jesenji cvat”, bosanskohercegovačkog spisatelja Derviša Sušića portret je političkog i društvenog mnijenja nakon Drugog svjetskog rata. Okosnica drame je ljubavna priča između Hatidže i Halila koja ostaje snažna i nakon dvadeset i pet godina.
Radnja počinje tako da nas sporedni lik uvodi u priču o dva glavna lika i o začecima njihove ljubavi. Osim toga nema posebnih uvoda, čitatelj je uključen u radnju koja već neko vrijeme traje i razvija se. Hatidža je udovica, njen mlađi sin stigao je u posjet majci i sestri iz Slovenije.
Halilova tvornica propada zbog čega je bio prisiljen opustiti sto radnika. Nekoliko likova povezano je uz tvornicu. Huso Merlak jedan je od otpuštenih radnika i očajava jer mora nekako prehraniti djecu te planira način kako se osvetiti direktoru tvornice. S druge strane njega iz prikrajka promatra Mehan koji nakon toga tijekom cijele drame pokušava upozoriti Halila na to da će ga Huso Merlak pokušati ubiti, ali u tome uspijeva tek na kraju i to u trenutku kad je sukob postao neizbježan.
Hatidža ugleda Halila kako očajava i krši ruke na klupi ispred njenog dvorišta, svjesna je činjenice da mu propada tvornica te pošalje svoju kćer Almasu da ga pozove na kavu.
Halil i Hatidža su oboje ponosni i potrebno je neko vrijeme i popuštanje s obje strane kako bi se napokon pomirili i priznali privrženost jedno drugome koja je još uvijek prisutna.
Uz pomirenje ljubavnika, Hatidža uspije nagovoriti sina da pomogne Halilu tako da ostaje nagovještaj da će se razriješiti i situacija vezana uz tvornicu tako što će surađivati sa Slovenijom.
Vrsta djela: drama
Tema djela: Društveno i političko stanje u Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata i ljubav Hatidže i Halila koja ostaje snažna i nakon dvadeset i pet godina.
Mjesto radnje: neodređeno
Vrijeme radnje: radnja se odvija unutar jednog dana
Kratak sadržaj
Prolog
Mehan, varoški siromah, stoji na putu pored upaljenog fenjera i obraća mu se. Prvo meditira o tome kako fenjer svijetli i s mrakom se bori i uspijeva ga nadvladati. Čudi mu se kako se ne umori u borbi s takvom crnom noći, vječno tamo stoji i uspijeva nastaviti dalje. Pomišlja kako bi i njemu samom možda bilo bolje i jednostavnije u životu kad bi stajao na rasputnici i svijetlio.
Mehin monolog zatim postaje konkretniji. Navodi kako se umorio, cijelo vrijeme trči za Halilom, direktorom varoške tvornice, i pokušava mu pomoći i udovoljiti. Ubacuje povijesni iskaz o Halilovim počecima. Započeo je kao siromah, ali zdrav momak. Volio je Hatidžu svim srcem, ali ona se u međuvremenu udala za bega. Jednog dana sukobili su se ispred njenog dvorišta, Halil joj zaprijeti zmijom otrovnicom, ali ona mu zatim objasni kako ju je begova rodbina uvjerila da je Halil s drugom.
Halil je nakon toga otišao svojim putem, a Hatidža, s obzirom na to da nije mogla poništiti brak, rodi dvoje djece i s vremenom pokopa staroga bega. Prošlo je oko dvadeset i pet godina otkako su se zadnji put vidjeli.
1. slika
Radnja se odvija ispred kavane. Huso Morlak, poluseljak i poluradnik, pijan je i razgovara sam sa sobom, pretpostavljajući da je dovoljno zanimljiv da netko u birtiji obraća pažnju na njega. U kutu, uza zid sjedi Mehan i prisluškuje Morlakov govor te pokušava shvatiti kome on to prijeti.
Morlak se prijeti kako nekoga treba istući, ali svjestan je svoje inferiorne pozicije i jasno mu je da bi modrica koju bi on dobio zauzvrat bila dugotrajnija i imala veće posljedice od štete koje bi on mogao nanijeti toj osobi. Obrati se Mehi i ponudi mu rakiju koju on odbije.
Morlak se brine oko toga kako će izađi pred svoju djecu, nema zemlje ni ikakvih posjeda osim dvije kokoši, a treba prehraniti četvero djece. Tvornica u kojoj je radio propala je i zatvorila se, a direktora nije briga za sudbinu njegovih zaposlenika. Mehan ga zabrinuto promatra, zatim odlazi dok se Morlak raspituje treba li netko poslušnog dvanaestogodišnjeg momka u najam.
2. slika
Scena se odvija u dvorištu ispred Hadžibegovićeve kuće. Na verandi leži Šefik, mlad momak, koleričan, odmara se u obiteljskoj kući. Čita časopis i nervozno vodi bilješke. Izdaleka se čuje starinska pjesma Zmaj preletje, vrata kuće se otvaraju i izlazi Šefikova sestra Almasa.
Almasa ode do svoga brata, istrgne mu sve papire iz ruku i poljubi ga u obraz. Bila je udana, ali bez djece i obožavala je svoga brata. Almasa ponudi mlađem bratu kavu koji protestira jer je već popio nekoliko. Sestra naglašava kako je to običaj i kako oni uvijek oko pet popodne piju kavu i čudi se što to on pije u Sloveniji ako ne kavu.
Šefik je zadnje dvije godine proveo u Sloveniji i Almasa ga podbada kako ga je nova zemlja toliko promijenila, pije kavu kao velegradska gospođa u posjeti jer drži tacnu pred ustima. Pokušava ga nagovoriti da se ostavi posla jer je došao na odmor.
Uskoro im se pridružuje i njihova majka Hatidža koja uživa jer je njen sin napokon stigao doma na odmor. Odmah mu se počela prijetiti kako sljedeći put mora ostati u krevetu i odmarati, ali Šefiku ne odgovara toliko ležanje. Poručuje sinu kako će ga večeras doći posjetiti Amidža pa bi bilo najbolje da nigdje ne ide. Almasa primijeti majčin zamišljen pogled i shvati da se zagledala u direktora tvornice Halila kako sjedi sam na klupi.
Hatidža se zabrinuto zapita što će sada biti s njim kad je tvornica propala, ali Šefik joj objašnjava kako se on ne mora brinuti jer ga čeka bolji posao negdje ili barem bolja plaća.
Hatidža pokuša odglumiti ravnodušnost pred djecom kako ne bi ništa posumnjali, ali ipak se odvaži predložiti da ga pozovu na kavu. Šefik odmah odbija jer mu je dosta direktora i njegovih pametovanja, ali Hatidža tvrdi kako je on bio u braku s njenom sestričnom što ih čini svojevrsnim rodom.
Iako je Šefik i dalje protestirao, Hatidža pošalje Almasu dolje do ograde da pozove Halila. Šefik se na trenutak radoznalo zagleda u majku koja je pokušavala prikriti uznemirenost. Nakon što ju je tako promatrao nekoliko trenutaka naglasi kako je ona sada udovica u najljepšim godinama. Majka ga blago počupa za kosu zbog zadirkivanja i zatim nastavi zabrinuto gledati prema Halilu koji je glavu pokrio rukama.
3. slika
Halil Bajić sjedi na klupi skrušen. Inače je to energičan i izdržljiv čovjek, ali sada izgleda izmoreno i slomljeno. Zagledao se u svoje šake u kojima stoji cigareta, ali duhom je odsutan. Mehan ga promatra sa strane i dvoumi se oko toga kako bi mu prišao. Svjestan je podrijetla Halila i toga kako je krenuo kao siromah i uz to Halil je mlađi, s druge strane bio je njegov direktor i u tom slučaju Mehan mu se obraća kao ostarjeli siromah.
Morao mu je priopćiti bitnu vijest kako ga Morlak Huso planira ubiti pa mu priđe pokušavajući pritom odigrati obje verzije sebe u ophođenju s direktorom. Halil nervozno zamoli Mehana da ga ostavi na miru. Mehan započne pripovijest s tim kako je ujutro krenuo povezati patlidžane pa je osjetio miris kave iz obližnje birtije i tamo sreo Husu Morlaka, baš kad je stigao do ključne stvari pojavi se Almasa iza ograde kako bi pozvala Halila na kavu.
Halil se obraduje pozivu iako je bio zbunjen, ali odluči se ipak malo zainatiti pa poruči Almasi da će doći na kavu ako ga njena majka zamoli. Mehan se odmah potom uključi i pokušava ga nagovoriti da jednostavno ode na kavu bez ikakvih molbi. Almasa ode začuđena i uvrijeđena prenijeti majci poruku.
Mehan iskoristi priliku kako bi napokon dovršio svoju pripovijest, ali Halil mu ne dopušta. Stari siromah je sav u čudu, jedni direktora pokušavaju ubiti dok ga drugi zovu na kavu, dok je odlazio pomisli kako mu otac nije bio takav.
4. slika
Almasa prenosi majci vijest o direktoru. Hatidža osjeti istovremeno bijes i stid, a Šefik je ljut jer se taj nadobudni direktor usuđuje tražiti njegovu majku da ga moli da dođe na kavu. Hatidža odlazi u kuću, poručuje djeci da je pozovu ako dođe Amidža.
Šefik nervozno hoda po verandi dok Almasa odnosi pribor za kavu u kuću. Hatidža sjedi kraj prozora u tišini. Almasa sumnja kako tu ima nešto više jer je majčin komentar nakon Halilovog odbijanja bio zar opet. Svoje sumnje je podijelila s bratom.
Ubrzo stiže Almasin muž Ibrahim, bio je kod predsjednika, zvao ga je da izgradi kućicu njegovim psima. Ibrahim je prije radio u tvornici, nekad je bio borac i komunist, nakon svađe u tvornici predao je knjižicu i dao otkaz. Prošlo je četrnaest godina, od tog događaja radi kao stolar privatnik.
Ibrahim se raspituje za Hatidžu, donio joj je karanfila u zrnu jer ga voli grickati, zatim traži od Almase da mu pripremi toplu vodu kako bi se mogao okupati. Šefik ne skriva to da ga Ibrahim pomalo nervira. Nakon što Ibrahim odlazi, Almasa upozorava svoga brata kako bi se trebao malo pažljivije odnositi prema njenom mužu.
Šefik je isfrustriran cijelom situacijom pa odluči otići do majke, možda sazna što se to dogodilo s Halilom, a Almasa ostane čistiti verandu.
5. slika
Ibrahim sjedi na verandi i pije kavu dok Almasa prošiva četvrtasto platno i prepričava mužu što se dogodilo s direktorom. Ibrahim ju uvjerava kako se Halil samo umislio zbog svog položaja i ne treba se zbog toga brinuti, ali Almasa je uvjerena kako ima još nešto iza njegova odbijanja.
Iz susjednog dvorišta začuje se glazba, Almasa pomisli kako će se majka sada sigurno rasplakati jer ju pjesma uvijek rastuži. Ibrahim se čudi ovom svijetu, direktor sjedi na klupi i krši ruke, majka se muči što on tamo sjedi, Redžo je izgubio posao pa sad pije i pjeva, a Šefiku se nije dogodila nikakva nesreća, ali cijelo vrijeme ga nešto muči.
Ibrahim bi vrlo rado popio koju s Redžom i maknuo se od svih ovih koji se zbog nečega brinu, ali Almasa mu prijeti kako ne može nigdje jer će doći Amidža i s njim će piti. Uto izađe Hatidža i pošalje Ibrahima po Redžu da dođe s tamburom. Ibrahim veselo ode, a Hatidža naredi Almasi da pripremi kavu, rakiju, sir i kajmak jer je vidjela da stiže Amidža. Sve to Hatidža opravdava činjenicom da joj je sin došao u posjet, ali Almasa nije do kraja uvjerena.
Nakon što Hatidža ostane sama u dvorištu stane na prste kako bi bolje vidjela klupu preko ograde. Pojavi se Šefik kako bi protestirao zbog takve pompoznosti samo zbog njegova dolaska i kako bi objasnio majci kako se ne želi družiti s takvim primitivcima. Hatidža ga potjera u kuću s riječima kako su im svi oni pomogli kad nisu imali nikoga uz sebe.
Almasa iznosi hranu, dok Hatidža nastavi promatrati klupu. Amidža vodi direktora kod njih u dvorište na kavu, pokušavala je sakriti uzbuđenje, vidjet će se nakon dvadeset i pet godina.
6. slika
Radnja se odvija u dvorištu Hadžibegovića. Za stolom sjede stric Enes, Halil, šefik i Hatidža. Jedino Enes ne primjećuje napetost između Halila i Hatidže niti odsutnost Šefika koji ne želi sudjelovati u ovom druženju.
Almasa pokupi šalice i pribor za kavu pa joj Hatidža naredi da donese piće. Ibrahim još uvijek pjeva s Redžom u susjednom dvorištu. Enes objašnjava Halilu kako je sve krhko i neizvjesno, sve ide dobro godinama i onda najednom raspadne se. Halil se ljubazno smiješi i sluša Enesovu propovijed i pokušava shvatiti zašto je uopće bio pozvan.
Almasa iznosi rakiju i hranu, ali Halil naglašava kako je pozvan samo na kavu. Hatidža se nadovezuje odmah i poručuje mu kako će popiti rakiju kad je već iznesena, a direktor ne troši priliku i odgovara kako će ju popiti kad ga već toliko moli. Halil i Hatidža suptilno predbacuju jedno drugome, ali Enes ništa ne primjećuje .
Hatidža se obraća direktoru i pita ga zašto sjedi tako kao da ga netko ovdje mrzi, Šefik pridodaje kako se Halil možda stidi i krene mu predbacivati kako mu nije odobrio stipendiju jer je tražio da Hatidža ispiše molbu, ali majka ga zaustavi i pošalje Almasu po Ibrahima i Redžu jer je goste pozvala da se vesele, a ne svađaju.
Enes nastavlja filozofirati o životu i vremenu kada je on bio mlad i kada se znao red. Halil sve to prihvaća kao šalu, Hatidža sprema tanjure i odnosi ih u kuću, a Enes koristi priliku kako bi ju pohvalio, govori direktoru kako je ona najljepša snaha na svijetu.
7. slika
Ispred dvorišta, na klupi na kojoj je do maloprije sjedio direktor, sada boravi pijani Morlak i razgovara sam sa sobom. Gunđa i smeta mu jer pjevaju, ali se prijeti kako će netko i od njegove ruke zapjevati. Uto nailazi Ibrahim, nakon što završi pjesmu pozdravlja Morlaka i nudi mu piće kako bi ga oraspoložio.
Ibrahim mu savjetuje da se makne sa sunca i malo negdje odspava, ali Morlak govori, više sebi nego prisutnima, kako ima zadatak, mora naći jednog čovjeka. On ima djecu i nema izbora, prijeti se kako će tom čovjeku gurnuti nož u trbuh pa će drugi put bolje voditi tvornicu i malo više razmišljati o posljedicama, a ne otpuštati ljude.
Ibrahim odustaje od njega i sugerira tamburašu kako je Morlak ipak malo previše popio. Tamburaš i Ibrahim odlaze, a Morlak se nastavlja mučiti jer ne može kući djeci, što će im reći. Ugleda starog Mehana kako mu zabrinuto prilazi, ali ga odmah potjera, na kraju nije uopće siguran je li Mehan bio pokraj njega ili mu se pričinilo.
8. slika
Radnja se još uvijek odvija u dvorištu Hadžibegovića. Enes je sad već poprilično pijan, Šefik se još uvijek ljuti na Halila dok on pokušava sve to prihvatiti sa smiješkom na licu. Pokraj njih sjedi Hatidža i smiješi se. Enes pokušava utješiti Halila riječima kako su i bolji od njega znali izgubiti bitku, ali direktor se ljuti na te riječi i govori mu kako on još nije završio i kako ne namjerava u mirovinu.
Enes i dalje pokušava savjetovati Halila i objasniti mu kako bi on to bolje napravio pa ga Šefik zamoli da promijene temu jer ova očito ne odgovara direktoru. Šefikov stric prihvati pa im odluči ispričati kako je Halil skoro bio kažnjen kad je u vojsci pokupio neke stvari i zaputio se u varoš. Halil objasni kako je htio posjetiti jednu djevojku.
Hatidža pokušava sakriti zaprepaštenost, Halil nastavlja kako je bio u dvorištu te djevojke, ali morao se skrivati jer je bila s mužem, promatrao ih je tako cijeli dan i čekao da muž ode, ali na kraju se morao vratiti. Enes ga počne hvaliti pogotovo kad je priznao da bi ponovo prošao kroz njemačke linije kako bi došao do nje. Priznao je i da mu je još uvijek lijepa i draga. Hatidža se naglo ustane i pođe u kuću.
Enes, Halil i Šefik nastave razgovor o propaloj tvornici. Direktor im obznanjuje kako će otići, tvornicom može upravljati i poslovođa. Razgovor je ispunjen skrivenim motivima i podlim komentarima, ali još uvijek ga održavaju uljudnim. Naposljetku, Halil se ipak uvrijedi zbog žestine Šefikova napada, ali na putu mu se ispriječi Mehan i krene ga ispitivati o životu i djeci i pokuša mu objasniti situaciju s Morlakom.
Enes pokušava utješiti Šefika i objašnjava mu da svatko od njih trojice ima svoje ideje i propise i teško je to nekada pomiriti. Zatim se čuje galama i pjesma, dolaze Almasa, Ibrahim i Redžo. Ibrahim pristaje piti s njima jedino jer nema direktora koji predstavlja državni sektor i naglašava Almasi i Šefiku kako bi mu ponekad mogli izraziti zahvalnost zbog njegove žrtve i truda, a zatim šalje ženu po još rakije.
Iz kuće izlazi Hatidža i naređuje Ibrahimu da dovede Halila no Ibrahim je uvrijeđen i želi da se prema njemu ponašaju s poštovanjem, a ne kao prema sluzi pogotovo što on radi i njima daje. Šefik se na te riječi uvrijedi i govori mu kako će mu vratiti sve novce koje je za njih uložio jer ne može dopustiti da tako vrijeđa njegovu majku. Stiže Almasa i smiruje situaciju, Ibrahim postaje pomirljiv i pristaje otići po Halila iako ga mrzi.
Hatidža je sad već na rubu, naređuje Šefiku da ode po Halila nakon što je saznala da je upravo on razlog zašto je napustio njihovu kuću. Mora mu se ispričati i obećati da će mu pomoći oko tvornice. Šefik negoduje, ali na kraju ipak odlazi.
9. slika
Enes je već poprilično pijan i sjedi u dvorištu s Ibrahimom i Redžom koji pokušavaju pjevati. Šefik se vraća s Halilom. Započinje rasprava o tvornici, Halilu nije jasno zašto je Šefiku uopće toliko stalo do spašavanja nečega s čim on nema veze. Halil mu predlaže suradnju sa Slovenijom jer ih je direktor Drvotransa odbio.
Halil je ponosan i nakon što saznaje da mu je majka naredila da sudjeluje u spašavanju tvornice odbija Halilovu pomoć jer on sam ne osjeti potrebu. Izlazi Almasa i prisiljava muža da preda direktoru nacrte profila sita za šper. Ibrahim se buni jer na tome može zaraditi dobre novce, a Hatidža ga prisiljava da ih samo tako preda Halilu.
Dok se oni natežu i raspravljaju izlazi Hatidža, sređena , kosa povezana u punđu i u lijepom kostimu. Čim su je ugledali prestali su sa svakim razgovorom, Šefik je prvi put vidio majku toliko dotjeranu. Hatidža objavi kako će izaći s Halilom na piće. Nakon što je Hatidža još jednom naredila Ibrahimu da preda nacrte Halilu on prizna kako mu ne trebaju, ima druge izvore i jedini razlog zašto je proizvode kupovao svih ovih godina od Ibrahima je tako da bi osigurao da oni imaju novce koji su im potrebni.
Nakon tog otkrića nestane prkosa iz Šefika pa predloži ozbiljnu suradnju sa Slovencima, ima profesora na fakultetu koji bi im mogao pomoći i sve bi moglo biti gotovo za tri dana. Odmah su se dogovorili kako će sutra krenuti na put nakon što obave sjednicu radničkog savjeta.
Hatidža ih zatim pošalje sve unutra kako bi mogla nasamo porazgovarati s Halilom. Dijelom prkosno razrješavaju stvari iz prošlosti koje su ih odvojile na kraju. Bilo je već kasno pa mu Hatidža predloži da ostane kod njih prespavati. U dvorište ulazi pijani Huso Morlak i pogledava tko sjedi za stolom. Pojavljuje se ubrzo i Mehan te napokon uspije ispričati direktoru kako ga Huso Morlak želi ubiti.
Halil smireno rješava situaciju i lijepo objasni Morlaku kako ga je spasio i poštedio na ratištu, dobio je od njega život jer je njegova žena s djetetom u naručju došla moliti za njega. Neka se javi sutra trijezan i probat će naći nekakav posao za njega.
Zatim se okrene Hatidži i poruči joj kako će ipak ići kući jer sutra ima puno posla, ona stoji neko vrijeme na pragu i plače, doziva ga da se vrati. Nakon toga, usred noći, oblači mantil i bježi.
Kao i na početku drame javlja se Mehan, stoji ispod fenjera.
Analiza likova
Hatidža – domaćica, brižna majka, ali autoritativna kada je to potrebno. Ponosna je što ju u nekoliko navrata sprječava da razriješi nesporazum s Halilom, čovjekom kojeg voli još otkako je bila mlada djevojka. Udovica je i posvetila se u potpunosti svojoj obitelji. Udala se za bega jer ju je njegova obitelj uvjerila kako Halil ima drugu djevojku. Živjela je ugodnim životom. Nakon što je ugledala Halila kako zabrinuto sjedi na klupi sažali se i pošalje kćer Almasu da ga pozove da im se pridruži na kavi. Taj poziv nije svima odgovarao, Almasin muž Ibrahim protestirao je jer je davno otpušten iz tvornice i mrzio je direktora jer je predstavljao državne činovnike. Šefik se bunio jer je smatrao kako je Halil nesposoban jer je dopustio da mu tvornica tako propadne. Hatidža je ignorirala prigovore i Halil ih naposljetku posjećuje. Svi pokušavaju biti uljudni, nekoliko puta razgovor eskalira, ali sve se razrješuje nakon što Halil prizna da je kupovao godinama nacrte za sito od Ibrahima, iako to nije morao, kako bi im osigurao potreban novac. Šefik se odmah smiruje i smišlja planove koji uključuju suradnju sa Slovencima što će spasiti tvornicu.
Halil – direktor tvornice, smiren i staložen. Postoji u njemu ponosa i drskosti, tako od Hatidže u nekoliko navrata traži da ga moli za određene stvari samo kako bi ju na određen način ponizio. Na kraju ipak prihvaća poziv na kavu gdje sluša Šefikove bjesne prigovore o njegovoj nesposobnosti da dobro vodi tvornicu i Enesove pripovijesti o boljim prošlim vremenima i savjetima kako bi on to bolje obavio. Sve te komentare prihvaća sa smiješkom, ali u jednom trenutku naljuti se na Šefikove riječi i odlazi. Ipak, vraća se u Hatidžino dvorište nakon što mu se Šefik ispriča. Na kraju se ispostavlja da im je Halil cijelo vrijeme pomagao.
Derviš Sušić biografija
Derviš Sušić je bosanskohercegovački pripovjedač, dramatičar i romansijer. Rođen je u Vlasenici 3. srpnja 1925. godine, a umire u Sarajevu 1990. Školovao se za učitelja, neko vrijeme radio je u struci u Srebrenici i Tuzli. Nakon toga radi kao novinar Oslobođenja i Zadrugara te kao upravnik Narodne biblioteke u Tuzli. Neko vrijeme bio je postavljen za referenta za kulturu i narodno prosvjećivanje. Nakon toga imenovan je za savjetnika u Centralnom Komitetu SK BiH u Sarajevu.
Bio je vrlo plodan autor, tako da se unutar njegova opisa mogu pronaći raznovrsne teme koje portretiraju različita razdoblja s motivima iz daleke prošlosti, doba revolucije i poratna razdoblja.
Svoj stvaralački rad započinje romanima o Danilu, “Ja Danilo” i “Danilo u stavu mirno”. 1964. godine Ja danilo doživljava dramatizaciju i tako se okreće Sušićevo stvaralaštvo prema dijaloškim scenama. Uz dramu, bavi se i drugim žanrovima kao što su radio i televizijske drame, televizijski serijali.
Neka od prezentativnih djela su: “Ja, Danilo”, “Jesenji cvat”, “Veliki vezir”, “Baja i drugovi”, “Drugarica Historija”… U TV dramaturgiji istakao se djelima “Stijena i Bijeg”. Istakao se i scensko- muzičkim programom Cvijet za čovjekoljubje, koja je jedna od najznačajnijih poratnih tvorevina tog žanra.
U njegovim djelima naglašen kronološki princip prikazivanja osnovne radnje. Radnja se prikazuje tako da je dominantno oblikovanje dramskih lica i uspostavljanjem odnosa među njima.
Iako se bavio povijesnim temama u djelima kao što su “Veliki vezir”, “Posljednja ljubav Hasana Kaimije i Teferič”, piše i djela koja tematiziraju suvremenu problematiku. Neka od tih djela su “Ja, Danili”, “Ne čekajući Mijata”, “Jesenji cvat” i “Profesionalci”.
Autor: A.M.
Komentariši