“Junaci Pavlove ulice” predivan je dječji roman koji govori o pravom prijateljstvu, odanosti, hrabrosti, ali i o svijetu onakvom kakav on stvarno jest, nekada prekrasan, a nekada okrutan. Na početku romana susrećemo glavne likove, dječake Boku, Nemečeka, Čelea, Barabaša, Čengeja, Gereba, Kolnaija, Lesika, Vajsa i Rihtera, koji su pronašli svoj komadić raja na grundu. To mjesto je bilo njihovo mjesto igranja, ali i izgradnje prijateljstva i stvaranja udruge.
Analiza djela
Dječacima je grund bio sve što su mogli poželjeti u velegradu, u kojem je bilo jako malo slobodnih površina. Dječaci su svoje društvo napravili kao organizaciju vojničkog tipa u kojoj svaki dječak zna svoje mjesto. Svaki dječak je imao svoj čin, jedino je Nemeček bio vojnik koji je morao slušat svačije naredbe. Osim što je njihova udruga imala odlike vojničke organizacije, ona je zapravo bila svijet u malom u kojem su se pronašli i hrabri pojedinci, kukavice, špijuni, ali i oni vrijedni divljenja.
Ovaj roman je tipičan roman za djecu u kojem nalazimo dječake kao glavne likove i radnju koja je djeci izrazito zanimljiva. Naime, dječaci iz Pavlove ulice trebaju obraniti svoj grund od opasnije udruge koja ga im želi preuzeti. U ovom romanu susrest ćemo mnoštvo sukoba u koje ulaze glavni likovi i vidjeti kako se svaki lik zna nositi s njima. Tu će na površinu isplivati Janoš Boka kao jako pametan i inteligentan dječak koji je prikazan kao pravi vođa, kojeg svi dječaci poštuju ali i mali Nemeček koji će se prometnuti u pravog ratnika i heroja.
Ono po čemu ovaj roman možemo izuzeti iz ostalih romana koji su tipični za djecu je tragičan završetak. Ne samo da je heroj cijele borbe, Nemeček umro u bunilu, zato što se prehladio obavljajući zadatke za udrugu, nego će i smisao dječjeg postojanja, njihov grund pasti u ruke građevinara koji će u ionako prenapučenom gradu izgraditi još jednu zgradu.
Književni elementi
Književna vrsta: roman za djecu
Vrijeme radnje: 1889. godina
Mjesto radnje: Budimpešta, grund: “Sam grund bijaše prazan, kako i dolikuje jednom praznom gradilištu. Prema Pavlovoj ulici uzduž je stajao plot. Zdesna i slijeva graničio je dvjema velikim kućama, a otraga…da, otraga je bilo ono što je grund učinilo veličanstvenim i zanimljivim Treba, naime, znati da je u nastavku bilo još jedno veliko gradilište. Ovo drugo gradilište unajmila je neka parna pilana, pa je gradilište bilo prenatrpano naslaganim drvima. Posloženo u pravilnim kockama, stajalo je ovdje rezano drvo, a između golemih kocki nastale su male ulice… Gradilište u Pavlovoj ulici bijaše ravno zemljište i ono je zamjenjivalo američke prerije. Stražnji dio skladište drva, bilo je sve ostalo: grad, šuma, stjenovite planine, odnosno svaki fan bilo je ono čime su ga proglasili. Na vrhovima velikih naslaga drva bile su izgrađene kule i utvrde.”
Tema: borba dječaka Pavlove ulice za grund.
Ideja: ponekad su najslabiji među nama i najhrabriji
Kratak sadržaj
Priča ovog romana započinje jednog toplog ožujskog dana u točno dvanaest sati i četrdeset i pet minuta u prirodoslovnom kabinetu. Bližio se kraj nastave i učenici su polako postajali nervozni. Tu je bio Čele koji je umjesto knjiga uvijek imao samo listove, Čonakoš koji je zijevao, Vajs, Gereb koji je jedva čekao da ustane i Barabaš koji je već pospremio svoje knjige. Ubrzo razredom počinje kolati poruka u kojoj je najavljena današnja skupština u tri sata, na kojoj će birati predsjednika.
Nakon završetka sata Nemeček počinje pričati što se dogodilo u muzeju kada su se on Vajs, Rihter, Kolnai i Barabaš pikulali. Naime došla su dvojica Pastora, dječaci iz neprijateljske skupine Crvene košulje. Pastori su im objavili “einstand”, odnosno, drugim riječima, rat. Kada jači dječak vidi slabijeg da se igra pikulama, gumbima ili nečim drugim, a on im to želi oteti, izgovara riječ “einstand”.
Upoznajemo Grund, glavno mjesto okupljanja dječaka Pavlove ulice. Bio je to komad zemlje koji je bio omeđen s jedne strane zidovima visokih kuća, a s druge strane srušenim plotom. Taj komad zemlje za peštanske dječake bio je sve, njihov prostor slobode i mladosti. Grund je zapravo prazno gradilište na kojem su dječaci iz grada imali sve što su tražili, prostor za igru i za sve njihove pustolovine. Sam Grund imao je svoje tvrđave od kojih je svaka imala svog zapovjednika, satnika, natporučnika i poručnika. Između svih tih poručnika i satnika postojao je samo jedan vojnik kojem su svi zapovijedali, a to je bio Nemeček. Nemeček je bio jedan od onih dječaka koji su se vrlo drago pokoravali drugima. Jedan od najvažnijih grundovskih zakona je bio da je zaključavanje vrata koja vode na Pavlovu ulicu obavezno.
Nemeček je prvi došao na grund u dogovoreno vrijeme, te je pogledao prema utvrdi gdje je stajao Feri Ač, neprijatelj, vođa Crvenih košulja iz botaničkog vrta. Feri Ač je sa sobom odnio zastavu, koju je za skupinu zašila Čeleova sestra. Nakon dolaska ostalih članova udruge, Nemeček im je podnio izvještaj od Feri Ačevom dolasku. Boka naređuje Čeleu da njegova sestra sašije novu zastavu, iako nema zelene boje, tako da će nova zastava biti bijele i crvene boje. Boka sve podsjeća da su došli izabrati predsjednika i da je to sad najbitnije da učine ako dođe do rata. Nakon glasanja, Gereb je dobio tri glasa, a ostalih jedanaest Boka. Postavši predsjednikom Boka objavljuje kako će sada oni otići u botanički vrt i ući na teritorij Ferija Ača.
Drugi dan Boka je rekao dječacima kako sa njim idu dvojica najhrabrijih i da će na teritoriju Crvenih košulja izvjesiti papir na kojem piše “Ovdje su bili dječaci iz Pavlove ulice”. S Bokom su u botanički vrt krenuli Čonokoš i Nemeček. Njih trojica su u botanički vrt ušli preko zida, a dogovorili su se da će se kod jezera sakriti u šašu i tamo odlučiti što dalje. Čuli su da im se netko primiče pa su se sakrili u jednoj komori. Tamo su pronašli tomahawke, ali im je Boka zabranio to uzeti, jer oni nisu došli krasti. Odlučili su čamcem doći do otočića. U čamac su prvo ušli Boka i Čonakoš, a kada je Nemeček trebao ući, poskliznuo se i pao u vodu. Kada je napokon sjeo u čamac, dječaci su požurili prema otočiću. Čonakoš je ostao kod čamca, a Nemeček i Boka su krenuli obalom. Stali su kod jednog grma i gledali što se događa na čistini otoka.
Tamo su uz Feri Ača čučala obojica Pastora, ali i Gereb. Gereb je crvenokošuljašima upravo pričao kako mogu najlakše ući na grund. Rekao im je kako bi najbolje bilo da njemu kažu kada će doći kako bi im on ostavio otvorena vrata. Feri Ač zaključuje kako će se pošteno boriti i ako pobijede izvjesiti svoju crvenu zastavu na grundu. Jedini razlog zašto oni žele krenuti u rat protiv dječaka Pavlove ulice je taj što žele imati mjesto za loptanje. Kada su se crvenokošuljaši dogovorili odlučili su krenuti prema svojim kućama, tada je Boka izvadio ceduljicu iz džepa i stavi ju na stablo, te ugasi svjetiljku.
Kada su krenuli prema Čonokošu, Feri Ač je vidio da je svjetiljka ugašena i da ju nije mogao ugasiti vjetar zato što je prozorčić na svjetiljci bio upaljen. Uz to pronašli su i cedulju na kojoj je pisalo “Ovdje su bili dječaci iz Pavlove ulice”. Odlučili su krenuti za njima.
Boka, Čonakoš i Nemeček su krenuli prema stakleniku kako bi se sakrili. Čonakoš legne ispod police, Boka iza otvorenih rata, a mali već mokar Nemeček uđe u bazen s ribicama. Sebenič je nekoliko puta krivo uzviknuo gdje su dječaci, pa su se ovi uspjeli spasiti. Čonakoš i Boka su Nemečeu dali krajcare kako bi mogao kući otići konjskim tramvajem.
Profesor Rac je prozvao Vajsa, Rihtera, Čelea, Kolnaia, Barabaša, Lesika i Nemečeka i rekao im da ostanu poslije sata. Rac je saznao za udrugu, kit-društvo, a već je prije rekao kako on neće dopustiti nikakve udruge. Vajs mu je ispričao o kitu, ljepilo koje staklari stavljaju na prozore. Njihova zadaća je da kit ne presuši, te ga moraju žvakati. Morali su reći Racu kako su došli do toga kita i dati mu zastavu udruge.
Kada je profesor raspustio udrugu, otišao je iz zbornice, a dječaci su ostali sami. Dječaci su se poslije opet sastali na grundu te održali novu skupštinu. Nemeček, tajnik udruge, uočio je Gereba te odlučio slušati o čemu su razgovarali Slovak i Gereb. Gereb je Slovaku rekao kako treba otjerati ove dječake s grunda kako bi mogli dići drugi, bogati dječaci koji će mu davati cigare. Slovak je odlučio pristati na Gerebov zahtjev samo kako bi dobio novac i cigare.
Nemeček je potrčao jer je htio čim prije doći do Boke koji je bio kod kuće. No, ni to nije prošlo bez problema, naime Vajs mu je rekao da stane, a kako nije poslušao naredbu, svi ostali članovi skupštine proglasili su Nemečeka kukavicom i njegovo ime u zapisnik zapisali malim slovima. Nakon što je došao do Boke i sve mu ispričao Boka je krenuo na grund.
Vraćamo se u botanički vrt, gdje je Gereb opet došao kod crvenokošuljaša. Gereb im je ispričao kako i bez borbe mogu doći na grund, jer je on sve dogovorio sa Slovakom, ali crvenokošuljaši nisu pristali na to. Gereb postaje poručnik i govori kako među Pavlo-uličancima nema ni jednog hrabrog dječaka. Odjednom, netko kaže kako ima i ispostavi se da je to Nemeček koji priznaje da je on uzeo zastavu iz skladišta oružja.
Pastori su došli do njega i primili ga za ruke, ali Feri Ač im je rekao da ga ne diraju, jer mu se sviđa. Čak ga je pitao da se pridruži crvenokošuljašima što je Nemeček odbio. Kako je Nemeček odbio, Feri Ač ga je odlučio kazniti i to tako što će ga malo okupati. Nemeček se nije bunio iako je već bio prehlađen od vode. Rekao im je kako nikada neće biti izdajica poput Gereba. Nakon nekog vremena, Nemeček je sam izašao iz vode i otišao od crvenokošuljaša. Feri Ač je na razgovor pozvao starijeg Pastora i rekao mu kako je on izričito zabranio da se pikule uzimaju od male i slabašne djece, a nakon toga da se on i njegov brat isto moraju okupati.
Boka je objavio proglas u kojem govori svima kako moraju biti spremni za opasnost i borbu. Dječaci su dogovorili plan borbe, gdje će postojati dvije bojne koje će braniti vrata, a njima će pomagati utvrde. Uz plan, Boka im je rekao kako je Nemeček njegov pobočnik na što su se svi iznenadili, jer je on navodno izdajica. Boka ih nije htio slušati, Nemeček je njegov pobočnik i to svi trebaju prihvatiti. Nemeček je Boki ispričao kako su ga proglasili izdajicom jer je otišao kada su članovi kit-udruge polagali tajnu prisegu.
Ubrzo je došao i Gereb koji je bio jako utučen i blijed. Govori Boki kako dolazi kao prijatelj koji želi popraviti svoju pogrešku. Boka mu govori kako mu oprašta, ali kako ga neće primiti natrag u udrugu. Nakon nekog vremena na vrata dolazi Gerebov otac koji zahtijeva objašnjenje od dječaka. Želi znati je li njegov sin izdajica ili nije. Nemeček je rekao kako nije izdajica. Kako je jedva stajao na nogama i pozdravljao nekoga koga nema, Boka se zabrinuo. Nemeček mu je rekao kako pozdravlja profesora Raca i kako su dječaci njegovo ime zapisali malim slovima.
Nemeček sljedećeg dana nije došao u školu, jer je bio jako prehlađen. Ostali dječaci su točno u dva sata bili na grundu, gdje je Boka izjavio kako u ovo vrijeme rata preuzima čin generala. Ponovili su kakav im je plan i svi su se rasporedili na svoja mjesta. Na vrata je došla jedna djevojka koja je donijela pismo od Gereba u kojem im piše kako je upao na skupštinu crvenokošuljaša i kako je čuo da oni neće mijenjati svoj plan i još jednom moli da ga prime kao vojnika. Boka je pozvao ostale dječake i dogovorili su se kako će primiti Gereba ponovno u svoje redove.
Djevojka Marija koja je donijela pismo otišla je kod Gereba reći mu sretnu vijest. Rihter je zadužen za praćenje Gereba. Ubrzo zatim su došli crvenokošuljaši, poslanici koji su u ime Ferija Ača objavili rat. Dogovorili su se da će se boriti pješčanim bombama, propisnim hrvanjem i borbom kopljima s kojima se ne smije boći nego samo mačevati. Uz to poslanici su htjeli saznati kako je Nemeček jer bi ga htjeli posjetiti. Crvenokošuljaši su došli kod Nemečeka i rekli mu kako ga Feri Ač pozdravlja.
Došao je dan borbe. Boka je dao napraviti rov gdje će se sakriti oni koji paze na Pavlovu ulicu. Njihova zadaća je zadržati dječake koji dođu na taj ulaz. ¸Kada su Crvenokošuljaši mislili da su nadomak pobjede, Pavličanci su počeli izlaziti iz kolibe i kolnice i uspjeli uspjeli zatvoriti dio Feri Ačeve trupe u kolibu. Kada je Feri Ač vidio da su Pastori izgubili bitku oni su krenuli na grund kako bi oslobodili svoje iz kolibe.
Odjednom se pojavi Nemeček i skoči na Feri Ača i uhvati se u koštac s njim. Kada su crvenokošuljaši vidjeli da im je vođa pao i oni su se izgubili pa su tu zbrku iskoristi Pavlouličanci. Iako je Feri Ač ustao, Nemeček je ostao ležati na zemlji. Nemeček je svojim prijateljima ispričao kako je uspio pobjeći roditeljima kako bi došao na grund. Boka je proglasio Nemečeka satnikom, a crvenokošuljaše su puštali jednog po jednog iz kolibe. Došla je Nemečekova majka i odvela ga kući. Međutim, nije išla sama. Iza nje je išla cijela povorka dječaka iz Pavlove ulice.
Nemeček se osjećao jako loše i bio svjestan da će umrijeti. Boka ga je došao posjetiti i Nemeček je htio da mu ispriča što se dogodilo s crvenokošuljašima. Feri Ač je bio posramljen, pa su crvenokošuljaši izabrali novog vojskovođu, starijeg Pastora. No, čuvar botaničkog vrta ih je potjerao i više nisu mogli biti tamo.
Nemeček je želio otići na grund, ali nije mogao. Boka ga je uvjeravao da će otići kada ozdravi, no Nemeček je počeo govoriti u bunilu. Mislio je da je u borbi, pa je tjerao u napad, zamislio je da je on Boka. Kasnije su došli svi dječaci iz udruge i tražili oprost od Nemečeka, ali Nemeček više nije disao. Boka je bio neutješan pa je otišao na grund, na mjesto gdje je Nemeček pobijedio Feri Ača. Kad je odlučio vratiti se kući sreo je Slovaka.
Roman završava saznanjem da će se na grundu graditi kuće, pa se dječaci više neće tamo moći igrati.
Analiza likova
Likovi: Janoš Boka, Ernest Nemeček, Feri Ač, Gereb, Vajs, profesor Rac, Janko, Čengej
Nemeček – “Nemeček je svima bio jednostavno – zrak. Neugledan mršavi dječačić bijaše slabašno dijete.” Nemeček je glavni junak ovog romana, iako je izgledom nejak i slabašan, on je svojim ponašanjem oličenje snage i čvrstoće. Na početku romana on je jedini vojnik na grundu, koji uvijek mora izvršavati sve naredbe. Kasnije se promeće u Bokinog pobočnika. Iako ga je puno puta bilo strah, nikada to nije htio pokazati kako ne bi ugrozio svoje prijatelje iz udruge. Na žalost, njegova priča nije sretna: on je običan vojnik koji se nakon pohoda u botanički vrt jako prehladio jer se prvo poskliznuo pa pao u vodu, a kasnije se morao sakriti u bazen kako ga ne bi pronašli crvenokošuljaši, nakon toga prijatelji iz njegove udruge su ga proglasili izdajicom, samo zato što je on htio Boki brzo prenijeti sve informacije o pravom izdajici Gerebu. No, Nemeček ni nakon toga nije odustao od svoje udruge, nego je ponovno otišao u botanički vrt, gdje je opet završio u hladnoj vodi. Iako nije bio sposoban za borbu, došao je na grund i bio ključna osoba koja je porazila velikog Ferija Ača. Nedugo nakon borbe umire u bunilu. Izuzetno hrabar i iskren dječak, koji je udrugu a i sve dječake u njoj stavljao na prvo mjesto.
Boka – “Imao je četrnaest godina i na licu mu je bilo malo tragova muškosti. Kad je, međutim, otvorio usta, dobivao bi nekoliko godina. Glas mu bijaše dubok, blag i ozbiljan. Ono što je govorio bijaše kao i njegov glas. Rijetko bi izlanuo glupost i nije bio sklon nestašnostima. Nije se upletao u manje sporove, naprotiv, ako su ga zvali za suca, izvukao bi se. Jednom riječju, Boka je ostavljao dojam pametna dječaka koji je krenuo u život kao čovjek koji će – ako se i ne popne visoko – pošteno i muški opstati na svom mjestu.”
“Dječaci su ga gledali s ljubavlju; smiješeći se gledali su njegovu pametni glavicu, blistave crne oči.” Iznimno pravedan i hrabar dječak koji je imao sve odlike pravog vođe. Boka je bio dječak kojem su se svi divili i smatrali ga herojem Uvijek je donosio prave odlike i branio slabijeg od sebe. Bio je tužan kada ih je Gereb izdao, ali ga je na kraju ipak uz podršku ostalih iz udruge primio natrag u njihove redove. Postavio je Nemečeka za svog pobočnika kojem je govorio svoje planove. Bilo mu je jako teško zbog Nemečeka i vodio je brigu o njemu. Bio je s Nemečekom do samog kraja.
Uz Janoša Boku i Nemečeka tu su još i Gereb koji “bijaše ljubomoran na Boku. U njemu je bilo više vrele krvi, više smjelosti. Sebe je smatrao boljim vođom.” Gereb je postao izdajica kako bi ga primili u redove crvenokošuljaša. Feri Aču i njegovim pripadnicima je ispričao kako će najlakše napasti grund. No, kasnije se pokajao i opet htio pridružiti dječacima s grunda. Kada su ga dječaci ponovno prihvatili postao je najhrabriji vojnik u borbi. Čonakoš koji je uvijek zviždao. Čele koji “… bijaše gizdelinčić i nije nosio pod pazuhom čitavu knjižnicu kao ostali, nego je samo običavao donijeti potrebne listove, a i njih je bezbrižno rasporedio u vanjske i nutarnje džepove.” Feri Ač koji “Bijaše lijep, plećat i preplanuo dečko i sjajno mu je pristajala široka crvena košulja… Bio je jak dječak i nevjerojatno odvažan. U očima mu, međutim, bilo nešto ljupko i privlačno, što je nedostajalo očima Pastora.” Feri Ač je isto kao i Boka bio hrabar i iznimno pošten dječak kojemu se Nemeček jako svidio zbog svoje hrabrosti. No, za razliku od Boke, Feri Ač je neslavno završio jer ga je slabašni Nemeček uspio svladati.
Ferenc Molnar
Ferenc Molnar mađarski je dramatičar i romanopisac te jedan od najvećih mađarskih dramaturga 20. stoljeća, ali je ipak najpoznatiji po svom romanu za djecu i mlade “Junaci Pavlove ulice”. Molnar je rođen u Budimpešti 1878. godine., a pravo ime mu je Ferenc Neumann.
U Prvom svjetskom ratu bio je ratni izvjestitelj i pristaša Austro-Ugarskog carstva, ali i pacifist. Svoje izvjestiteljske radove koje je napisao tokom rata objavio je u djelu “Razmišljanja ratnog izvjestitelja” u kojima je opisao svoja ratna iskustva. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Molnar je emigrirao u Sjedinjene Američke Države kako bi izbjegao progonstvo, budući da je bio Židov.
Iako je Molnar u književnosti najpoznatiji po romanu “Dječaci Pavlove ulice”, on je zapravo bio značajan dramatičar i dramaturg. Njegova najpoznatija drama bila je “Liliom”, napisana 1909. godine. Iako je na svojoj mađarskoj premijeri predstava prvotno doživjela neuspjeh, postala je izuzetno popularna u Europi i SAD-u u vrijeme međuratnog perioda. Predstava je i ekranizirana, a njezina najpoznatija verzija je ona od francuskog redatelja Fritza Langa. Dramu je Orson Welles adaptirao u radio dramu 1939. godine, a onda je iza rata u Njemačkoj i Austriji bila postavljena i kao TV-drama. 1945. godine drama je pretvorena u mjuzikl “Vrtuljak”, što je jedna od najpoznatijih adaptacija ove drame, koja je deset godina kasnije pretvorena u film.
Sljedeća Molnarova poznata drama je “Čuvar”, napisana 1910. koja je također bila adaptirana u film, baš kao i njegova drama “Labud” iz 1920. godine, te drame “Dobra vila”, “Bit ću tvoj” i “Čokoladni vojnik”. Molnar je i sam pisao scenarije za filmove, primjerice scenarij “Čuvar”.
Njegov roman “Junaci Pavlove ulice” prvi put je objavljen 1906. godine. 1968. godine roman je adaptiran u istoimeni film. Roman je postao jedan od najpoznatijih mađarskih romana, te je preveden na brojne strane jezike i uključen u školske lektire.
Molnar je umro u New Yorku 1952. godine, kada je imao 74 godine.
Autor: N.B.
Komentariši