Krabulja Crvene smrti jedna je od najpoznatijih pripovijetki Edgara Allana Poea, jednog od najpoznatijih američkih pisaca i pjesnika, pogotovo kada govorimo o žanru fantastike i strave. Ova pripovijetka prvi je put objavljena 1842. godine u časopisu Graham's Magazine. Tada je uz naslov stavljena i riječ “Fantazija”, koja je uvelike otkrivala prirodu ovog djela.
Tema pripovijetke je velika zabava Princa Prospera, koji je pokušao prevariti smrt. Naime, dok je u njegovoj zemlji vladala epidemije Crvene smrti, strašne, smrtonosne i zarazne bolesti koja je izazvala velika krvarenja i bolan kraj, on je okupio 1000 zdravih, mladih ljudi i s njima se zatvorio u svoj dvorac, Kako im ne bi bilo dosadno, organizirao je zabave, a jednu večer i veliki kostimirani bal. Budući da je princ bio pomalo ekscentričan, odlučio je preurediti i sobe svog dvorca za tu zabavu, pa je svaku uredio u posebnu boju. Posljednja od njih, bila je crna s crvenim uređenjem i zbog toga toliko strašna da su se rijetki usudili ući u nju. U sred zabave, među gostima se pojavio i nepozvani lik s crvenom maskom. Prospero se pokušao suočiti s njim, ali kada je ovaj skinuo masku, princ od šoka umre. Čini se da je Crvena smrt ipak uspjela ući u dvorac.
Pripovijetka o Crvenoj smrti sadrži jasne elemente gotske fikcije. Tome uvelike pridonosi mjesto radnje – veliki i dobro zatvoreni dvorac. Ipak, on je samo simbol samog čovjeka, čime sobe uređene po točno određenim bojama, predstavljaju različite ljudske osjećaje ili čak osobnosti. Određena boja sa sobom nosi simboličnu poruku, baš kao i sam dvorac, koji je uz to i oličenje zaštite i sigurnosti. Ipak, to je samo iluzija, jer čovjeka ništa ne može zaštititi od stvari kao što su bolest i smrt. Koliko se god naivno uvjeravali u suprotno.
Čak i motiv kuge, odnosno Crvene smrti, koji je zapravo glavni motiv i temelj cijele priče, simbol je čovjekove smrtnosti. Što je netko imućniji i moćniji, to se više samozavarava da se može oduprijeti čak i smrtnosti. Ideja ove priče je istaknuti suprotno – bez obzira na imetak, svi smo samo ljudi, u milosti i nemilosti prilikama kao što su bolest i smrt.
Ova priča, kao i sva djela Edgara Allana Poea, ima autobigrafskih elemenata. Smatra se da Prospero predstavlja samog autora u mlađim danima, dok je još bio zdrav, imućan, ali i pun straha od samoga života i onoga što on donosi. Priča prenosi njegovu borbu s tuberkulozom, od koje mu je bolovala žena, a roditelji umrli. Druga inspiracija bilo mu je svjedočenje velikoj epidemiji kolere koja je 1831. godine pogodila Baltimore, gdje je pisac tada živio.
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: 18 stoljeće
Mjesto radnje: dvorac
Tema djela: pokušaj princa Prospera da izbjegne bolest i smrt
Ideja djela: smrti se ne može pobjeći, bez obzira na imovinski i društveni status
Kratak sadržaj
Zemljom je poharala bolest koju su nazvali Crvena smrt. Takvo opasna, smrtonosna i jeziva bolest nikada nije ih nije zahvatila. Prvi simptomi bili su oštra bol, vrtoglavica i na kraju krvarenje iz svih dijelova tijela, nakon čega bi uslijedila smrt. Od zaraze do smrti ne bi prošlo ni pola sata. Umirućima bi se na licu i tijelu pojavile crvene fleke od krvi, od čega je bolest dobila i ime.
Princ Prospero je znao što se događa njegovom narodu, ali je odlučio da to neće utjecati na njega i na njegov način života. Imao je bogati društveni život i pripremao je veliku zabavu za svoje plemstvo. Ipak, ljudi oko njega umirali su velikom brzinom, pa je odlučio izbjeći mogućnost zaraze. Okupio je svojih 1000 zdravih i mladih prijatelja, pa se s njima sklonio u svoj dvorac.
Bila je to veličanstvena građevina, povučena i okružena visokim zidom. Nakon što su je nastanili, radi veće sigurnosti, željezna vrata dodatno su zalili lijevanim željezom i tako ih zapečatili. Tako nitko nije mogao ni ući ni izaći od tamo. Imali su sve potrebne namirnice, sve što im je moglo omogućiti luksuzan život i tako su se mogli do mile volje zabavljati, ne misleći na bolest, smrt niti probleme s druge strane ograde.
Princ je jako volio zabava i bio je njihov najbolji organizator. Doveo je dvorske lude, plesače i glazbenike, razne ljepotice i mnogo vina. Uz takav provod, s prijateljima je proveo gotovo pola godine unutar zidina. Kako bi još više impresionirao svoje goste, odlučio je napraviti veliku zabavu pod maskama. Sedam prostorija u dvorcu uredio je tako da su se mogle vidjeti samo iz susjedne sobe. Učiniti je to tako da se na svakih 30 koraka u hodnicima nalazilo oštro skretanje. Svaka soba imala je jedan uzak prozor koji je gledao na zatvoreni hodnik, koji je pak spajao skretanja. Boja stakla u sobama bila je jednaka kao i boja dekoracija i zidova u njima.
Prva soba bila je ukrašena plavo, druga purpurno crveno, treća zeleno, četvrta narančasto. Peta soba bila je potpuno bijela, a šesta ljubičasta. Sedma soba bila je posebna. Imala je crni tepih i crne baršunaste zavjese. Prozori su joj bili krvavocrveni. Tako uređena, izgledala je jezivo, tajanstveno i mračno, pa su je mnogi izbjegavali. Gotovo se nitko nije usudio ulaziti u nju. Unutra se nalazio i veliki sat napravljen od ebanovine. Otkucavao je svaki puni sat i tada bi se svi u dvorcu zaustavili, ozbiljni i s nelagodom na licu. Tek nakon što bi otkucao do kraja, ljudi bi se vratili svojoj zabavi, razgovoru i smijehu.
Budući da je princ bio veliki esteta, sam je izabrao maske koje će njegovi gosti nositi na zabavi. Sve su bile sjajne, blještave i prekrasne, sa šarenim postavama i dodatnim udovima. Neke su izgledalo pomalo groteskno, pa su i ljudi koji su ih nosili ponekad izgledali poput spodoba, pogotovo dok bi plesali ili se kretali iz sobe u sobu.
Nakon što je otkucala ponoć, ljudi su među sobom opazili neobičnog gosta, koji kao da se nije uklapao među njih. Nosio je crvenu masku nalik mrtvačkom licu, izazivala je strah i gađenje. Bio je obučen u mrtvački plašt. Zbog jezivosti cijele pojave, mnogi su smatrali da je onaj koji nosi tu masku premašio sve granice dobrog ukusa, duhovitosti i pristojnosti.
Od samog pogleda na pridošlicu princ je zadrhtao i pogledao u pod. Ipak, usudio se prići pridošlici i pitati kako se usuđuje tako šaliti i bogohuliti s tom maskom. Čak je prijetio da bi ga zbog toga trebali objesiti. Ljudi su se slagali s time, ali nitko se nije usudio prići spodobi i skinuti joj masku. Spodoba je krenula prema princu, a on je, iako u srdžbi, uzmicao pred njom, sve dok se nisu našli u crnoj sobi. U bijesu, strahu i stidu, princ je izvukao mač. Nakon što je pridošlica s Crvenom maskom ušao u crnu sobu, čuo se krik i prinčevo mrtvo tijelo palo je na pod.
Gosti su užasnuti utrčali u sobi i zgroženo skinuli masku. Tek tada su vidjeli da se pod njom nije skrivalo nikakvo lice, a pod plaštom nikakvo tijelo. To nije bila osoba, bila je to sama Crvena smrt, koja se poput lopova ušuljala u dvorac. Gosti su jedan po jedan počeli krvariti, padati i umirati. S posljednjim životom, zaustavio se i veliki sat u crnoj sobi.
Likovi: princ Prospero, Crvena smrt, gosti
Analiza likova
Princ Prospero – mlad čovjek kojeg krase upravo one osobine karakteristične za njegove vršnjake – prije svega misli da će zauvijek biti mlad i zdrav, te da je smrt nešto daleko i njemu nedostižno. Ove osobine su još i dodatno izražene jer je bio i imućan. Zato je mogao dodatno se uljuljatiu tu ideju da smrt može izbjeći. Povukao se u svoj dvorac s 1000 prijatelja i zabavom pokušao zanemariti ono što se događalo njegovom narodu van Zidina. Imali su sve što im je trebalo za udoban i zabavan život. Ni u čemu nije oskudijevao i vjerovao je da se svatko treba pobrinuti za sebe, pa prema drugima nije imao simpatija.
Prospero je bio i pomalo bizaran čovjek. Bio je esteta i pustolov. Sam je pripremio veliku zabavu pod maskama i to na vrlo čudnovat način. Prema načinu kako je reagirao kada je vidio nepozvanog gosta i njegovu nedoličnu masku, vidimo i da je vrlo nagao, ćudljiv čovjek. Ipak, nije bio dovoljno hrabar. Na kraju je od ruke došljaka i umro. Pokazalo da se da nitko, pa ni on, ne može izbjeći sudbinu koja mu je namijenjena, a pogotovo ne smrti.
Edgar Allan Poe biografija
Edgar Allan Poe jedan je od najvećih književnika na svijetu, poznat po svojim jezivim, fantastičnim pričama, sa gotičkim i horror elementima. Rođen je 1809. Godine u Bostonu , kao drugo dijete od njih troje. Otac mu je bio odvjetnik koji se s vremenom počeo baviti glumom, pa je tako upoznao i svoju suprugu, englesku glumicu i Edgarevu majku. Oboje roditelji umrli su 1811. godine, uslijed epidemije tuberkuloze. Tako je Poe ostao siroče.
S tri godine, Edgar Poe je usvojen, odnosno počeo je živjeti u domu imućnog škotskog trgovca Johna Allana. Upravo je njegovo prezime Edgar uzeo kao svoje drugo ime. S Allanovom obitelji, Edgar je živio u Engleskoj sve do 1920. godine. Nakon toga vratio se u SAD i upisao Sveučilište u Virginiji. Tada se mladi Edgar prepustio raskalašenom načinu života. Mnogo je pio, kockao i zaduživao se. Zbog toga ga je očuh ispisao s fakulteta i dao mu činovnički posao.
Edgar Allan Poe htio je izbjeći takvo zaduženje, pa je pobjegao u Boston. U to vrijeme izdao je svoju prvu zbirku pjesama – Tamerlan, objavljenu 1827. godine. Neimaština ga je natjerala u vojsku, nakon čega ga je očuh upisao u poznatu vojnu akademiju West Point. Poe je zbog svog ponašanja vrlo brzo izbačen iz nje. To je dovelo do velikih nesuglasica između njega i očuha, pa je izbačen i iz kuće. Čak ni nakon smrti 1831. godine, Allan svom posinku nije ostavio nikakvo naslijeđe.
Edgar Allan Poe našao se na ulici i pokušavao je zaraditi izdavanjem svoje zbirke pjesama Pjesme. U tome nije uspio, pa se preselio k tetki u Baltimore. Tu se počeo baviti novinarstvom i nastavio pisati svoja poznata djela. U međuvremenu se oženio Virginijom Clemm, svojom sestričnom koja je imala samo 13 godina.
Nakon toga Poe se s obitelji seli najprije u New York, pa u Philadelphiju. S vremenom se ponovo vratio u New York, ne ostvarivši svoje poslovne naume. 1847. godine umrla mu je supruga, a i on sam počeo je osjećati nadolazeću kraj. Objavio je svoje mistično djelo Eureka. Vratio se u Baltimore, gdje je i umro 1847. godine. Pokopan je uz suprugu i njenu majku.
Autor: V.B.
Komentariši