“Kralj Edip” jedna je od najpoznatijih grčkih tragediju, a napisao ju je Sofoklo. Tragedija je prvi put izvedena negdje oko 429. godine prije Krista. Pretpostavlja se da je nastala i izvedena prije velike kuge koja je opustošila Atenu 430. godine prije Krista. Ova tragedija kronološki je prva od tri tebanske drame koje je Sofoklo napisao, ali je druga po redu izvedena. Ostale dvije drame su “Edip na Kolonu” i “Antigona”.
Glavna radnja tragedije preuzeta je iz najpoznatijeg grčkog mita, Edipovog mita. Ovo se djelo još od vremena Aristotela smatra jednom od najboljih tragedija, bar što se tiče zapleta i organizacije radnje.
Kao i u mnogim drugim dramskim i epskim djelima, tako i tu radnja počinje “in media res”, usred priče. Radnja počinje od trenutka koji nije istovjetan kronološkom početku, već se ona odmah nalazi u sredini događanja. To autoru omogućuje veći broj zapleta jer kronologija događaja može krenuti unaprijed, ali i unazad od trenutka početka radnje. Radnja “Kralja Edipa” kronološki ide većinom unazad jer Edip naknadno otkriva što se dogodilo prije početka radnje i ona se tako polagano raspliće. Sve to stvara veliku napetosti, što ovo djelo čini zanimljivim i intrigantnim.
Ono što čini ovu dramu remek-djelom između ostalog je i ocrtavanje tragične sudbine glavnog lika. Iako je priču o ovom junaku još prije Sofokla ispričao i Eshil, Sofoklo se, za razliku od Eshila, u drami usredotočio na Edipovu sudbinu, a ne na prokletstvo njegove cijele obitelji.
Edip je prikazan kao snažan junak, čija jaka osobnost i izražena savjest ne dopuštaju da poklekne čak ni nakon strašnih spoznaja koje je otkrivao na svom putu otkrivanja istine. U početku je Edipov život prikazan kao sretan i lijep. Tu sreću narušavaju sumnje koje on želi istražiti. Edip misli da je istina ta koja će ga osloboditi, ali spoznavajući je, on samo sve više propada. Ali Edip pritom ne bježi od odgovornosti, nego prihvaća svoju strašnu sudbinu. Ideja ove tragedije je prikazati ograničenost ljudske mudrosti i primjenjivost sreće. Suprotno tome je apsolutna božanska mudrost.
Kratak sadržaj
Laj, tebanski kralj, saznao je od proročice da će ga vlastiti sin ubiti. Iz tog razloga zapovjedi da se njegovom novorođenom sinu noge probodu i da ga se odnese na goru Kiteron da ga pojedu divlje zvijeri. Pastir koji je trebao odnijeti dijete na goru Kiteron, sažalio se nad njim i dao ga drugom pastiru. Taj drugi pastir dao ga je Polibu, korintskom kralju.
Polib ga odluči posvojiti i ne reći mu nikada za njegovo pravo podrijetlo. Nakon nekog vremena jedan pijani Korinćanin Edipa oslovi s nepravim Polibovim sinom. Tada se u Edipu pobudi sumnja i on želi saznati pravu istinu. Zato se obraća delfijskom proročištu. Ne saznaje ništa o svom porijeklu, ali mu proročište govori da će se dogoditi tragedija. On će ubiti oca i nakon toga oženit će se majkom.
Edip je pogođen onime što je čuo te odluči iz tog razloga otići odmah prema gradu Tebi, a ne kao što je prvotno mislio otići u Korint. Na putu su ga zadesile nesreće. Susreo je jednog starca te se povađao s njim. U toj svađi ubio je i njega i njegovu pratnju. Tada oslobađa grad Tebu od strašne nemani Sfinge koja je opsjedala grad. Njegova nagrada za dato dobro djelo je tebansko prijestolje.
Ubrzo nakon toga, Edip se oženi s Jokastom, Lajevom udovicom. No nije znao da se radi o njegovoj majci. Jokasta i Edip, imali su četvero djece te je on vladao Tebom.
Prava radnja tragedije počinje kada je Tebu zadesila tragedija. Naime, u grad Tebu stigla je kuga. Tada kralj Edip šalje u proročište svoga savjetnika Jokastinog brata, Kreonta. On je trebao saznati nešto više o ovome zlu i naći savjet kako da se spasi grad. Kreont saznaje da se negdje u gradu nalazi ubojica. Ubojica Laja, tebanskog kralja mora se pronaći, kazniti i protjerati. Tada će grad biti spašen od kuge.
Ubrzo počinje istraga za njim – prava radnja tragedije. Tebanski starci koji sačinjavaju kor savjetuju Edipu da se obrati vraču. No, Tirezije, slijepi vrač nije htio ništa otkriti. Edip se radi toga naljuti i i optužuje vrača da se dogovara s ubojicom. Tada Terezije, ljut što ga je Edip tako optužio, otkriva mu istinu. Kaže mu da je on sam ubojica kojeg svi traže.
Ljut i povrijeđen radi informacije koju je saznao, Edip optužuje Tirezija da je Kreontov sudionik u zavjeri. On je uvjeren da se tako Kreont želi domoći prijestolja. Kreont mu pokuša objasniti kako on nema ništa s time, no Edip mu ne vjeruje. Smiruje ga Jokasta koja mu je govori da se ne brine previše zbog Tirezija. Naime, ona mu govori da se nije ispunilo niti Tirezijevo proročanstvo koje je dao Laju. Kaže mu da je Laja trebao ubiti njegov sin, no to se nije dogodilo, već su ga na raskrižju ubili razbojnici.
Iako su ga trebale Jokastine riječi umiriti, tome nije bilo tako. Edip se sjetio da je i on ubio nekoga na raskrižju pa to pobudi veliku sumnju u njemu. Sjetio se kako može saznati istinu. Naredio je da se dovede pastir. On je bio jedini preživjeli iz tadašnje Lajeve pratnje. Tada do Edipa dolazi glasnik koji mu prenosi vijest da je Polib, njegov otac i korintski kralj, preminuo i da narod želi da on bude novi kralj.
Edip ne želi niti čuti za to jer se boji da ne bi oženio kasnije svoju vlastitu majku. No, glasnik mu govori kako se ne mora brinuti jer on ionako nije Polibov sin. Uz to, govori mu da ga je on na vlastitim rukama kada je još bio dijete doveo na dvor. On je preuzet iz ruku pastira koji je radio za kralja Laja.
Jokasta tada shvaća strašnu istinu. Ona odlazi u dvor šuteći. Tada se pojavljuje svjedok ubojstva, pastir. On otkriva cijelu istinu. Edip je ubio vlastitog oca i nakon toga oženio je svoju majku. Edipa je ovo jako pogodilo i sa svojom teškom sudbinom odlazi do dvora.
Nakon nekog vremena sluga javlja strašnu vijest. Kraljica Jokasta izvršila je samoubojstvo vješanjem, a Edip je sam sebe kaznio. Simbolično je odlučio sam sebi izbiti oči. Uzeo je iglu iz Jokastine haljine i izbio ih. Razlog tomu bila je činjenica da nije vidio niti ono što je vidio Tirezije, slijepi vrač.
Tragedija završava tako da je Edip zamoli Kreonta da se brine za njegove kćeri, Izmenu i Antigonu, a njega slobodno može prognati. Tako Edip, slijep i potpuno slomljen tragično završava svoj život koji je trebao biti sretan.
Tragedija se bavi životom Edipa. On je u početku sretan i jak, ali pun sumnja. Želi saznati istinu i misli da će ga ona osloboditi. No, na kraju se sve više zapliće i odlazi u propast.
Vrsta djela: drama (tragedija)
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: grad Teba
Likovi: kralj Edip, Jokasta, svećenik, Kreont, prorok Tiresije, glasnik iz Kreonta, pastir.
Analiza likova
Edip – junak i glavni lik. Hrabar, pravedan, cijenio je poštenje i iskrenost i cijeli svoj život bio je potrazi za istinom o svom porijeklu. Mučile su ga sumnje oko toga i htio je izbjeći na sve moguće načine tragičnu sudbinu koja mu je bila izrečena od proroka. Niti sam nije bio svjestan činjenice da je cijeli svoj život živio pod lažnim identitetom. Kada je saznao da je on u biti ubojica svoga oca i suprug svoje majke otkriva tko je i koliko je pogriješio da toga nije bio niti svjestan. Nije mogao izdržati taj pritisak najviše zato što je time na neki način razočarao i sam sebe. Time što je saznao njegovi ideali su bili narušeni, shvatio je da je napravio nesavjesno stvari koje je upravo htio izbjeći i taj pritisak nije mogao podnijeti. Izbio si je oči i odlučio je otići u progonstvo.
Sofoklo biografija
Sofoklo (495. – 406. godine prije Krista) je rođen u Kolonu, gradu blizu Atene i potječe iz bogate obitelji. Bio je starogrčki dramatičar. Također, jedan od trojice velikih tragičara, s Eshilom i Euripidom.
Iako je bio poznat pjesnik, bavio se aktivno i državničkim poslovima.
Napisao je više od stotinu tragedija, ali sačuvano ih je samo sedam. Tako su poznate tragedije: “Antigona”, “Elektra”, “Kralj Edip”, “Trahinjanke”, “Ajant”, “Filoktet”, “Edip na Kolonu”. Sačuvan je i dio drame “Sljedbenici”.
Unio je neke novitete nakon Eshila. Tako on uvodi trećeg glumca, povećava broj osoba u koru pa ih više nema 12 nego 15, no kor sada samo prati radnju. Čovjek mu je prvom planu, djelovanje i životne strasti. Isto tako napustio je mitski, grčki svijet.
Autor: M.L.
Komentariši