Poezija velikog srpskog pjesnika Jovana Dučića obilježila je prve godine 20. stoljeća, a živi još i danas. Dučić je u srpsku poeziju pod velikim francuskim utjecajem unio nove teme i izvore inspiracije te je u isto vrijeme iznimno obogatio.
Prvu zbirku pjesama objavio je 1901. godine u Mostaru od izdanjem “Zore” iz Mostara. Druga zbirka izašla je 1908. godine u Beogradu pod izdanjem “Srpske književne zadruge”. U istom izdanju izašle su i pjesme i stihovi u prozi “Plave legende” i “Pesme”
Njegove najpoznatije pjesme su “Jablanovi”, “Ljubav i žena”, “Leto”, “Suncokreti”, “Zvezde”, “Zalazak sunca”, “O mržnji” i mnoge druge.
Da bi se napisala jednostavna pjesma koja sadrži u sebi sve najsloženije sfere života i umjetnosti potrebno je mnogo književne nadarenosti. Jednostavna pjesma sama po sebi nije takva, već nas čini takvima dok je čitamo. Pjesnik Jovan Dučić bio je pravi majstor jednostavne pjesme.
Kada govorimo o jednostavnoj pjesmi, ne mislimo samo o formi, odnosno ritmu, već i jeziku kojim je dočarao samoga sebe.
Leto – analiza pjesme
Pjesma “Leto” Jovana Dučića nalazi se u “Jadranskim sonetima”. Ona je pravi primjer jednostavnosti kojeg možemo razumjeti tek kada sagledamo osjećaje i misli. U ovoj pjesmi jednostavnost znači jezik i život. Pjesnik je na jasan način predočio ono što nam je htio prenijeti. I nakon mnogo puta kada imenuje isto, on uspijeva da ono bude novo i nikad viđeno s obzirom na raspored pojava i slika koji čine ovu pjesmu.
U prvoj i drugoj strofi rima je ukrštena (ab ab), dok u trećoj strofi nema rime. U posljednjoj, četvrtoj strofi, koja se sastoji od tri stiha, rimuju se posljednja dva stiha.
U prvoj strofi (katrenu) slike su nam date u jednakom, pravilnom nizu kako su se i dogodile. Jezik je u drugom planu i nije u dodiru s umjetnošću.
“Okićenu lozom i cvećem od maka,
Sreo sam je jednom, jednog vrelog dneva.”
Pjesnik ovdje koristi dvije iste riječi, ali u različitim padežima. Riječ “jednog” i “jednom” namjerno su upotrebljeni jedna do druge. Time je postigao kontrapunktnu sliku izrečenog što mogu postići samo najveći pjesnici.
Prirodu opisuje kao da je zarobljen u nekom snu iz kojeg ipak može osjetiti svijet.
“Iz vode i kopna odisaše leto
Mirisom i vatrom…”
Ubrzo nakon toga slijedi vrhunac pjesme i to opismo ženske ljepote koja ga je očarala.
“…Veselo je cveto
Turčinak u njenom govoru i smehu.”
Ovdje možemo uočiti jezik koji pjesnik upotrebljava. On je čista umjetnost, drukčiji i jedinstven. Stihovima simbolizira mladost i ljepotu žene. Oni su na samom vrhu njegovih doživljaja koji se ističu u običnim opisima.
U trećoj strofi nastavlja se priča iz prošlosti. Imenovanjem ljepote, pjesnik se prisjeća – “Ona je kraj mene tada koračala.” Na to nadovezuje poredbu uspoređujući svoju voljenu s ljetom i sjećajući se kako stoji “pored mirnih vala”. Nakon toga slijedi uzvik, buđenje i očaj!
“Vaj! I mladost prođe, ko sunce nad gajem!”
Suncem nad gajem pjesnik nam u prvi plan stavlja sliku za kojom se prije živjelo, a sada je više nema.
U završnim stihovima pjesme, pjesnik se sjeća prošlosti, ali osjeća i radost jer je njegova voljena još negdje… Postoji nada da će se sresti ponovo jer slike nje i dalje živi u njemu.
“Samo još u meni ti si i sad taka:
U kosi ti isti cvetovi od maka.”
Jovan Dučić biografija
Jovan Dučić rodio se 1871. godine u Trebinju. Pohađao je učiteljsku školu u Sarajevu i u Somboru nakon koje je postao učitelj i predavao u Mostaru i u Bijeljini.
Bio je jedan od osnivača časopisa “Zora”, a neko vrijeme radio je i kao urednik. Studij je pohađao u Ženevi i to Filozofsko -sociološki fakultet. Iz Ženeve je često putovao u Pariz.
Nakon 1907. godine počeo je raditi u Srbiji u diplomatskoj službi gdje je bio zadužen za Atinu, Sofiju i Carigrad. Radio je i u diplomatskoj službi Jugoslavije te je tada bio delegat Lisabona.
1941. godine preselio se u Geri u Sjedinjene Američke Države, a svije godine kasnije, u travnju 1943. je umro. 2000. godine njegovi posmrtni ostaci su prema njegovoj posljednjoj želji preneseni u Trebinje.
Njegove najpoznatija djela su: “Jablanovi”, “Ljubav i žena”, “Leto”, “Suncokreti”, “Zvezde”, “Zalazak sunca”, “O mržnji”…
Autor: M.L.
Komentariši