Mnoga djeca mogu da budu sretna jer zbog Wilhelma i Jacoba Grimma, Hansa Christiana Andersena te Perraulta imaju priliku da uživaju čitajući zanimljive i lijepe priče. Većina autora poznatih bajki velik dio vremena su provodila prikupljajući dječje priče iz naroda koje su kasnije usklađivali kako bi odgovarale tadašnjoj djeci koja su ih najviše čitala.
Trudeći se da namjeste bajke kako bi djeca mogla da uživaju u njima, Jacob i Wilhelm su pokušavali da budu blaže i ne tako mračne jer nisu bajke bile pisane samo za djecu, ona su morala da zadovolje i aristokraciju. Ublažavanje bajki prisutno je i danas jer mnoge od njih su previše strašne za djecu.
Braća Grimm dok su pisali bajke radili su to u vrijeme kada je Njemačka bila odvojena na nekoliko manjih kneževina, a kada se ujedinjenje naroda u Njemačkoj moglo jedino da postigne uz pomoć jednog jezika koji bi pripadao svima.
Braća Grimm su u tome uspjela, pa su uz pomoć svojih bajki pomogli stvoriti standardan jezik, zbog čega bajke imaju mnogo veću vrijednost od samo jedne priče napisane za djecu. Bajke braće Grimm moraju da budu zanimljive i imaju temelje u usmenoj književnosti te raznim mitovima i glavnim nestvarnim likovima te neobičnim mjestima gdje se odvija radnja.
“Mačak u čizmama” je bajka koja u sebi ima elemente basne jer su u njoj glavni likovi životinje, koje imaju sve osobine čovjeka. Životinje u ovoj bajci nisu samo glavni likovi, one su i pretpostavljene ljudima.
Bajka priča o pametnom mačku koji je svojom pameću uspio da nabavi bogatstvo svome gospodaru, a zbog čega ga gospodar na kraju nije ubio. Pouka bajke je da se unatoč vanjskim nedostacima, svatko može pobrinuti da ima život kakav želi.
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: zamak, vodenica
Vrijeme radnje: jednom davno
Likovi: mačak u čizmama, princeza, vodeničarev sin, car, kočijaš
Kratak sadržaj
Jednom davno živio je vodeničar koji je uz svoja tri sina imao vodenicu, mačka i magarca. Svako od njih je imao nešto da radi, pa je tako magarac nosio pšenicu, mačak je lovio miševe, a vodenica je mljela mlin.
Kada je vodeničar umro došlo je vrijeme da sinovi podjele imovinu svog oca, pa je tako najstariji dobio vodenicu, srednji je želio magarca, a najmlađem je jedino ostao mačak. Najmlađi sin nije bio sretan što je dobio samo mačka jer dok je najstariji brat imao vodenicu sa kojom je mogao da proizvodi, stariji magarca da jaše na njemu, on je mislio kako nije dobio ništa osim da napravi rukavice od mačka.
Mačak je želio živjeti i zbog toga je predložio gospodaru da mu napravi čizme kako bi mogao da hoda po svijetu kao čovjek i da će mu se s vremenom odužiti. Najmlađi brat je pristao i mačak je dobio svoje čizme.
Kada su došle čizme mačak ih je stavio na noge, u vreću nasuo pšenicu i kao čovjek na svoje dvije noge krenuo prema šumi. Nakon što je došao u šumu raširio je vreću i napravio zasjedu za jarebice. Kada ih je ulovio koliko je htio, uzeo je vreću i zajedno s jarebicama krenuo prema zamku gdje je živio car. Mnogi su znali da car voli jarebice pa je mačak znao da će mu to biti prilika da osvoji cara i dobije što hoće. Pustili su ga u zamak misleći da je to samo mačak koji želi da zabavlja cara, a koji se inače dosađuje u životu.
Mačak napokon dođe pred cara, raširi vreću s jarebicama i kaže da je to poklon od gospodara grofa. Car se mnogo obradovao pa je stavio zlata mačku u vreći koliko je god mogao da nosi. Rekao mu je da je to znak zahvale za jarebice.
Najmlađi sin je za to vrijeme kod kuće razmišljao o tome kako nije trebao da dozvoli mačku da ga prevari jer tko zna hoće li se mačak više vratiti. U tom momentu na vratima se pojavi mačak sa vrećom punom zlata. Gospodar je bio sretan, ali mačak mu odmah objasni kako to nije sve i da će on opet ići u lov na jarebice.
Tako se i desilo, mačak je svaki dan išao u lov i nosio ptice caru, a kako je car već upoznao mačka, dozvolio mu je da slobodno hoda zamkom i da spava gdje god želi. Jednom je zaspao uz kamin kada je čuo kočijaša da se žali što upravo sada mora da vozi cara i njegovu ćerku na jezero.
Mačak je odmah otišao kod svoga gospodara i rekao mu da ode s njim na jezero, nije mu ništa objasnio osim što se morao skinuti do kraja i zaplivati. Kada je car napokon došao sa ćerkom, mačak je počeo da mijauče. Rekao je caru da su on i grof krenuli da plivaju, ali im je neko ukrao odjeću. Ne može da izađe od sramote, ali ako ostane još u vodi grof će da se prehladi.
Car je odmah naredio da donesu odjeću za grofa. Nakon toga su svi sjeli u kočiju kako bi grofa odvezli kući. Mačak je krenuo ispred njih i kada je došao do jedne livade pitao je farmere čija je to livada, a oni su mu rekli da je od čarobnjaka.
Mačak im je naredio da kada prođe kočija kažu da je livada od grofa, a ako to ne urade svi će umrijeti. Otišao je dalje i došao do polja pšenice. Kada je saznao da je i polje od čarobnjaka, naredio je radnicima da kažu da je od grofa. Tako je uradio i za šumu do koje je kasnije stigao.
Mačak je na kraju došao do čarobnjaka, a kako je bio pametan uspio je da ga uvjeri kako je došao samo da se uvjeri koliko je čarobnjak moćan. Ispričao je čarobnjaku kako ljudi govore da čarobnjak može da se pretvori u životinju, ali da on to ne može vjerovati dok sam ne vidi.
Čarobnjak se složio da mu pokaže, pa se prvo pretvorio u slona, potom u lava, a mačak mu je i dalje govorio kako ne vjeruje da se može pretvoriti u malu životinju. Čarobnjak je želeći ga uvjeriti kako može sve, na kraju se pretvorio u miša. Mačak nije čekao nego ga je pojeo.
U to vrijeme dolazi car sa kočijom i kada su napokon došli do zamka, izađe mačak i predstavi cijelo imanje kao da je od grofa. Nije prošlo mnogo vremena i tako se najmlađi sin oženio ćerkom od cara. Sin vodeničara je postao car, a mačak prvi ministar.
Analiza likova
Mačak – u bajci je opisan kao pametna životinja koja je uspjela da promijeni ne samo svoj život, nego i život svog gospodara. Da nije bio tako pametan na kraju bi gospodar od njega napravio rukavice.
Mačak nije bio samo pametan, bio je vrijedan i sladak, a zbog čega ga je car pustio da bude u njegovom zamku koliko god želi. Sve je radio da pomogne svom gospodaru i da spasi svoj život.
Najmlađi sin – najmlađi brat bio je dobroćudna osoba koja iako nije bila sigurna treba li da vjeruje mačku, ipak pristala da mu pomogne dajući mu zadnje pare koje je imao kako bi mu napravio čizme.
Car – car je bio lakovjerna osoba koju je mačak lako mogao da prevari, a za kojeg su mnogi znali što voli i kako se želi zabavljati. Car je pokazao da je i dobroćudna osoba jer je odlučio pomoći mačku i njegovu gospodaru, a i da se oduži mačku za sve jarebice koje mu je donio.
Braća Grimm biografija
Braća Grimm (Jacob i Wilhelm) su autori popularnih bajki za djecu. Napisali su mnogo poznatih knjiga sa kojima su odrastale mnoge generacije.
Jacob Grimm se rodio 1785., umro 1863. godine. Wilhelm Grimm se rodio 1786., a umro je 1859. godine. Brat Jacob bio je stariji, radio je kao lingvist i filolog, dok je mlađi Wilhelm radio kao germanist. Jacob je objavio njemačku gramatiku, a u suradnji s bratom tiskao je i njemački rječnik.
Velik dio života proveli su u Njemačkoj pišući bajke za najvernije čitatelje. Materijale za svoje bajke su prikupljali putujući Njemačkom i slušajući priče od naroda koje su kasnije procesuirali i objavili kao svoje.
Njihove bajke su poznate po tome što u njima nema puno grubosti, nema puno moraliziranja. Priče su vedre, pune narodne mudrosti i poznavanja života.
Nadahnuće za svoje bajke braća Grimm su pronalazila u narodu. Neke od 200 bajki koje su napisali tj. zapisali, a koje mnogi vole i danas čitaju su: Uspavana ljepotica, Snjeguljica, Crvenkapica, Zlatna guska, Ivica i Marica, Palčić, Zlatokosa…
Komentariši