“Maturalac” je roman za djecu i mlade koji prati dogodovštine 8.a razreda na njihovom maturalcu u Dubrovniku.
Analiza djela
Radnja romana ispričana je iz perspektive osmaša Maria, koji čitatelju, u formi prvog lica, priča sve dogodovštine u kojima sudjeluje. Uz to, Mario s čitateljem dijeli i svoje osobne misli, koje nekada znače i brige, strahove, ali i osjećaje zaljubljenosti, uzbuđenja i veselja.
Okosnica priče počinje kad Mario krene sa svojim prijateljima, Hrvojem, Smukijem i Dadom na maturalac. Odmah na početku romana saznajemo da Mario ima veće probleme od samog maturalca. Sviđa mu se djevojka iz razreda – Ana. Problem je u tome što se ona sviđa i svakom drugom dječaku u razredu, a jednog od njih, Davora, čak su i ismijavali zbog nje. Upoznajemo i Marijevu razrednicu Veroniku i profesora tjelesnog, Zvonka, koji također ide s njima na maturalac.
Već u autobusu, na samom početku putovanja, nailazimo na još jedan zaplet u priči – zagonetku u obliku ljubavnog pisma, koje je razrednica pročitala pred svima, ali nije htjela reći tko ga je napisao. Nakon početne zavrzlame oko soba u hotelu, svi su sretno smješteni u sobe i kako bi skratili vrijeme, otišli na plažu na kojoj vrijeme neočekivano brzo prolazi. Budući da je razred otišao na plažu bez dozvole odraslih, za kaznu ih je Zvonko zatvorio u sobe, te nisu mogli ići u disko.
Na iznenađenje svih, razrednica ih nije kaznila te su drugi dan vrlo rado s njom otišli u obilazak grada, a kasnije i u disko u kojem su naišli na problem s jedim vozačem Mercedesa. On je razgovarao s nekim Amerikankama koje su se svidjele Sukiju. No, i iz tog problema izašli su kao pobjednici. Kako Mario, Hrvoje, Smuki i Dado nisu imali sušilo za kosu, raska im je odlučila posuditi svoj. Čekajući u njezinoj sobi naišli su na ljubavno pismo i uzeli ga kako bi otkrili tko ga je napisao. No, nisu bili uspješni. Ubrzo su ih čekali veći problemi – netko je na vratima Smukijeve i Dadine sobe počeo ostavljati poruke na kojima je pisalo kako “zna što su sve napravili”. Dječaci su pokušali otkriti tko stoji iza tih poruka – čak su jedno vrijeme mislili da je to sobarica koja je željela ući u njihovu sobu kako bi je očistila. Na kraju romana ispostavilo se da to ipak nije bila sobarica, nego netko za koga nikad ne bi pomislili da bi im pisao takve poruke.
Ovaj roman pun je raznih zgoda, smijeha, ljubavnih zavrzlama i sretnih završetaka u kojem će uživati svi oni koji nestrpljivo čekaju da odu na vlastiti maturalac.
Književni elementi
Književna vrsta: roman za djecu i mlade
Mjesto radnje: Zagreb, Dubrovnik
Vrijeme radnje: šesti mjesec
Tema: maturalac i dogodovštine 8.a razreda
Ideja: čak i za vrijeme zabave, djeca moraju biti odgovorna
Kratak sadržaj
1. Nikad se ne zna
U prvom poglavlju romana upoznajemo njegovog glavnog lika, Maria. On nam počinje pričati priču o nadolazećem maturalcu i problemima koji su se oko toga stvorili. Nazvao ga je njegov prijatelj Hrvoje, kojeg također muči maturalac. Ne zna što sve treba spakirati, kako mu ništa ne bi nedostajalo na putovanju. Međutim Mario, za razliku od Hrvoja, ima druge probleme. Prvi problem je njegova mama koja ga stalno ispituje što mu treba za put. Mario kaže Hrvoju neka se obrati svojim sestrama ili Dadi da mu pomognu riješiti probleme. No, Hrvoje ne odustaje i zove ga još nekoliko puta, naslućujući da je Marijev problem zapravo Ana, jer sumnja da je Mario u nju zaljubljen.
2. Spas u zadnju čas
Došao je dan maturalca. Učenicima je prva briga bila uhvatiti dobro mjesto u autobusu, no razrednica Martićka ih je preduhitrila – rekla im da se prime po dvoje za ruke i da tako ulaze u bus, jer će tako morati sjediti u autobusu, ali i spavati u hotelu. Mirta je htjela sjesti do Davora, a Davor do Ane. Mirta je bila zadužena da zapiše kako učenici ulaze u autobus i da im uzme propusnice. Nakon što ih je profesor tjelesnog Zvonko prebrojio, krenuli su u Dubrovnik.
3. Suparnica zadaje udarac
Tijekom putovanja, oglasila se razrednica. Netko od učenika nije predao propusnicu, već ljubavno pismo. Pročitala ga je na glas, no nije htjela reći tko ga je napisao. Unatoč pokušajima učenika da nagovore razrednicu na razotkrivanje autora pisma, ona je tu tajnu zadržala za sebe. Kako bi im vrijeme brže prošlo, učenici su počeli pjevati. To su uglavnom bile pjesme Beatlesa.
Kada su napokon stigli u hotel, razrednica je naišla na problem – osoblje hotela htjelo je smjestiti učenike po depandansamima oko hotela. Razrednica to nije dopustila, jer ih tako ne bi mogla sve imati na oku. Martićka je sama uzela ključeve soba i rekla im neka se rasporede po njima. Učenici nisu znali što da naprave, pa se Željka sjetila da njezin otac zna jednog direktora zagrebačkog hotela. Ona i Neven zajedno su otišli do telefona, ali je Neven prvo morao odglumiti zubobolju, kako bi im hotelski radnik dopustio koristiti telefon. Njezin poziv je bio uspješan.
Ubrzo su se svi raspakirali i dobili duplu porciju sladoleda. Mirta i Ana bile su zajedno u sobi, kao i Smuki i Dado. Mario je bio s Hrvojem. Dogovorili su se s razrednicom i Stativom, kako zovu profesora iz tjelesnog, da kasnije idu u disko.
4. Kazna za kupanje
Kako je do odlaska u disko bilo još nekoliko sati, Mario, Hrvoje i još neki dječaci iz razreda došli su u Dadinu i Smukijevu sobu. Ta soba imala je balkon preko kojeg su mogli gledati u druge sobe. Dado je odlučio snimiti film, pa je Smuki krenuo balkonom do soba gdje su bile cure, međutim na prozoru su bile guste unutarnje zavjese pa nisu mogli vidjeti unutra.
Mario je predložio da idu na plažu, a ostali su se složili, pa pozvali i cure. Uživali su u kupanju i zaboravili na vrijeme, sve dok nije došao Stativa, potjerao ih s plaže i zaključao u sobe. Svi su se bojali Martićkine kazne, ali kad su došli u hotel, saznali su da je ona s ostalim učenicima otišla u obilazak grada. Hrvoje i Mario zajedno su bili u sobi pa su pojeli cijelu zalihu hrane. Drugo jutro probudila ih je Dunja i rekla kako ih je Martićka sinoć obišla i vidjevši da spavaju, zaključala sobe, a s ostatkom razreda otišla u disko.
5. Ana slijedi rasku
Martićka im je ponudila dvije opcije – da idu na plažu ili s njom u obilazak grada. Svi su odlučili ići u obilazak grada, jer nisu vjerovali da ih raska neće kazniti ako odu na plažu. Svi su uočili promjenu kod razrednice. Primijetili su da su ona i Stativa često zajedno. Raska im je dala dva sata slobodno za šetnju po Stradunu, ali učenici nisu znali kako iskoristiti to vrijeme. Dado je htio otići na kolače u slastičarnicu, Željka i Neven odlučili su sami prošetati do luke, a Smuki je nestao u smjeru nekih turistkinja iz Amerike.
Ana je odlučila da će pratiti rasku i Stativu, pa su i ostali krenuli za njom. Rasporedili su se i svatko je krenuo u jednom smjeru da ih lakše uoče, no ipak ih nisu uspjeli pronaći. Kasnije su im Neven i Željka rekli kako su ih vidjeli da idu brodom do Lokruma. Ana je na tu informaciju bila jako ljuta, gotovo pa očajna.
Nakon povratka u hotel, učenici su počeli spremati se za disko. Kada su Hrvoje i Mario bili gotovi, otišli su u Smukijevu i Dadinu sobu. Smuki im je htio pobojati kosu sprejem u boji, ali oni nisu pristali na to. Smuki je počeo sprejati po zidovima i to baš u trenutku kada je Dado došao u bijeloj košulji. Na njoj su se stvorile dvije plave linije od boje iz spreja. Od tog dana, Dado je postao Freska.
Dečki su došli u predvorje hotela kako bi se susreli s ostalima. Ana nikako nije dolazila, pa su Mirta i Davor otišli po nju. Kada su se vratili s Anom, svi su se iznenadili vidjevši da više nema plavu, već riđu kosu. A i šminka koju je imala na sebi bila je prenaglašena.
6. Dvoboj Fiće i Mercedesa
Disko u koji su krenuli bio je na Babinu kuku. Dok su čekali kod ulaza, dečki su vidjeli su kako je jedan Mercedes udario u Fiću, pa brzo nestao s mjesta nesreće.
U disku je Ana cijelo vrijeme bila blizu razrednice i Stative, a Smuki je opet ulovio one Amerikanke. Kako nije dobro znao engleski, otišao je pronaći Marija kako bi ga pitao za pomoć. No, kad se vratio, vidio je da je njegovo mjesto zauzeo vlasnik Mercedesa koji je udario Fiću. Dečki su odlučili da “plećati”, kako su ga nazvali, zaslužuje kaznu. Odlučili su malo povećati štetu na Fići, zapisati registraciju Mercedesa, te je dati vlasniku Fiće. I tako su čekali cijelu noć kako bi registraciju Mercedesa dali vlasniku Fiće. Tek na kraju shvatili su da je njegov vlasnik DJ koji je radio u klubu. Pokazali su mu na vlasnika Mercedesa.
7. Dokaz nije dokaz
Nakon noćnog izlaska, svi su se vratili u hotel. Martićka je dečkima rekla da se moraju otuširati, osušiti kosu i tek onda leći u krevet, budući da su imali boje na kosi. Kako dečki nisu imali sušilo za kosu, rekla im je da će im ga ona posuditi, samo da dođu po njega. Dok su bili u raskinoj sobi, vidjeli su da se ono ljubavno pismo s početka putovanja nalazi u jednoj knjizi. Smuki je brzo uzeo papir i gurnuo ga u džep. Nakon što im je raska dala sušilo za kosu, dečki su se vratili u Smukijevu i Freskinu sobu.
Pokušali su pročitati tko je napisao ljubavno pismo. Potpis se nije dobro vidio, pa je jedino što su uspjeli odgonetnuti bilo da je zadnje slovo nepoznatog imena C, dok je prvo moralo biti ili Z ili Ž. Nakon što su dobro pogledali pismo, uhvatila ih je panika jer nisu znali kako će to pismo vratiti. Pustili su vodu u kupaonici, uključili sušilo za kosu pa počeli razmišljati. Odlučili su da im treba pegla kako bi izravnali papir, pa se Mario zaputio u Mirtinu i Aninu sobu. Mirta je otvorila vrata i odmah počela pričati o doživljajima iz diska, gdje je Davor napokon plesao s njom. Iako ga je dugo zadržala, Mirta mu je dala glačalo, a dječaci su se začudili što ih raska još nije došla obići.
8. Bijeg pred sobaricom
Hrvoje i Mario su preskočili, odnosno prespavali doručak. Iz sna su ih prenuli Smuki i Freska. Odlučili su snimiti pismo da ga imaju za poslije. Odjednom se Mario sjetio da je fen upaljeni, te da su i slavinu stavili otvorenu. Freska i Smuki primijetili su da je voda zatvorena kad su ujutro išli u kupaonicu, pa su se sada zabrinuli što to znači. Je li slavina presušila? Brzo su se vratili u svoju sobu i vidjeli da je fen još uključen, ali više nije radio.
Odlučili su otići na ručak, ali kroz balkon, kako bi izbjegli sobaricu koja je htjela počistiti njihovu sobu. Vrata raskine sobe bila su otvorena, pa su dečki odlučili kroz njezinu sobu izaći na hodnik. No, shvatili su da raska nije sama u sobi, Zvonko je bio s njom. Dado je odlučio sve snimiti svojom kamerom. Došli su u blagovaonicu i shvatili da je za ručak ponovno musaka, pa su od konobara tražili da im donese nešto drugo. Tada su naišli i Zvonko Stativa i raska. Zvonko im je rekao da će ih počastiti pizzom, a poslije idu u kino.
9. Tučnjava u kinu
Mirta i Davor sjedili su u kinu jedno pored drugog, a Smuki ih je stalno zadirkivao. Davor je tražio od Smukija da se ispriča Mirti, pa ga je udario nekoliko puta. Gledanje filma više nije dolazilo u obzir, pa su svi krenuli prema autobusnoj stanici. Tek su tamo shvatili da Smukija nema. Raska je odlučila da se većina učenika vrati u hotel, a ona će s nekolicinom potražiti Smukija. No, Smuki se vratio i htio uskočiti u autobus koji je krenuo s ostalim učenicima u hotel. Vozač je zaustavio autobus, a Smuki raski dao cvijeće i paket, a Mirti buket cvijeća uz isprike.
10. Prijeteće pismo
Raska je vidjela u Smukijevom poklonu novo sušilo za kosu. Dogovorila se s njim da će zadržati sušilo ako mu može vratiti novac. Uz to, rekla mu je kako je na vratima njegove sobe pronašla poruku na kojoj je pisalo “DEČKI, NE OSTAVLJAJTE KLJUČ U BRAVI! S.” Dado se jako uplašio, jer nije znao tko im je to zalijepio na vrata. Mario, Hrvoje, Smuki i Freska krenuli su prema sobama i opet na vratima Sukijeve i Freskove sobe pronašli cedulju. Ovaj put na cedulji je dodano upozorenje da ne šaraju zidove u kupaonici. Odlučili su otići do cura, pa im je Mirta predložila da operu zidove u kupaonici.
11. Šamponiranje kupaonice
Dečki su uspjeli oprati zidove, uz pomoć ostalih iz razreda. U Smukijevoj i Freskovoj sobi bilo je 20 ljudi, koji su, nakon što su čuli da sobarica kuca na vrata, izašli kroz balkonska vrata. Jedini koji su ostali u sobi uz Smukija i Freska bili su Mario i Hrvoje. Kada su otvorili vrata sobe, ušli su sobarica, raska i direktor hotela. Svi su vidjeli da je kupaonica čista, pa se direktor hotela ispričao dečkima.
12. Pakiraju se koferi
Dečki su opet dobili pismo u kojem sada piše kako će ih taj “S.” tužiti razrednici jer zna da su bili u njezinoj sobi i snimali nju i profesora Trabića. Dado se jako uplašio. Do njih je došao profesor i raska koja mu je dala poruku da je pročita. Ono što je zaprepastilo dečke bilo je to što mu se obratila imenom Zvonac, pa su shvatili da je on napisao onu poruku s početka priče. Stativa je uzeo kameru i pregledavao snimke i rekao Freski kako je napravio dobar posao. Dečki nisu mogli vjerovati da ih je pohvalio, ali su poslije shvatili da Freska nije ništa snimio u raskinoj sobi jer je imao poklopac na objektivu. Uz to, raska je otkrila da je poruke pisao Smuki jer je prepoznala njegov rukopis. Smuki im je objasnio da je to sve radio zbog malo zabave.
Analiza likova
Likovi: Mario, Hrvoje, Smuki, Dado/Freska, Mirta, Ana, raska i Stativa
Mario – glavni lik koji nam priča priču o maturalcu. Nigdje nemamo zapisan njegov vanjski izgled. Snalažljiv je dječak, zaljubljen u Anu s kojom je uspio zaplesati na oproštajnom plesu u hotelu. Druži se sa Smukijem, Dadom i Hrvojem, s kojim je dijelio sobu u hotelu. S njima ulazi u razne zavrzlame i probleme iz kojih uvijek na kraju uspiju i izaći. Zna engleski jezik, što saznajmo kad ga je Smuki molio da mu pomogne u razgovoru s Amerikankama koje je upoznao u disku. Njegov prijatelj Hrvoje ima puno braće i sestara pa je spremio mnogo hrane za maturalac, što im je dobro došlo kada su završili u kazni, nakon što su bez dopuštenja otišli na plažu.
Smuki i Dado (kasnije prozvani Freska) – prijatelji koji su bili zajedno u sobi koja je imala izlaz na balkon, preko kojeg su mogli gledati u sobu gdje su bile cure i razrednica. Smuki je željan zabave, pa je pisao poruke koje je ostavljao na zidu vlastite sobe. Zajedno su ušli u raskinu sobu i snimali nju i profesora Trebića. Dado-Freska snimao je sve značajno što se događalo na maturalcu, pa je tako snimio rasku i profesora Trebića, međutim kasnije se ispostavilo da nije maknuo poklopac s objektiva.
Ana – djevojka u koju su, prema Marijevim riječima, zaljubljeni svi dječaci iz razreda. Njezina kosa bila je njezin najljepši atribut. Svi su bili svjesni da se Ana ne zanima za njih, kao oni za nju. Imala je svoj krug prijatelja, a interesirala se za profesora tjelesnog, Zvonka. Odlučila je pratiti rasku i Stativu, a kada je saznala da su otišli na izlet brodom, pozelenjela je i bila očajna. Uspjela je plesati s profesorom tjelesnog, iako ju je on izbjegavao jer mu je bila učenica. Promijenila je boju kose u riđu. Snalažljiva je i što god ona predloži, svi prihvate, jer žele biti u njenom društvu. U Anu je bio zaljubljen i Davor. Međutim, kada je vidio da ona njega ne gleda tako, odlučio je biti s Mirtom, koja je bila zaljubljena u njega.
Veronika Martić (raska) – profesorica zemljopisa i razrednica VIII.a razreda. Mario ju opisuje kao: “ni mladu, ali ni staru za naše kriterije – voljela je red i mir, strogost, naglašeno poštovanje svog poziva. Kako se ponašala, tako se i odijevala, češljala, šminkala. Bila je to stroga elegancija od glave do pete”. Mario još kaže da ona u svojim učenicima nije vidjela ljude, već spodobe koje su sposobne samo varati i lagati. Za maturalac je tražila od učenika propusnicu od roditelja, kojima oni pristaju na to da se djecu pošalju kući ako se ne budu primjereno ponašali. Učenici su ju prozvali Perla, jer se ona uvijek njima tako obraćala kada bi bili nestašni. Promijenila se na maturalcu i postala druželjubiva i draga. Imala je vezu s profesorom iz tjelesnog.
Zonko Trabić (Stativa) – bio je nastavnik tjelesnog. Prije nego što je počeo predavati u školi bavio se rukometom, pa su ga prozvali Stativa. Ana je zaljubljena u njega, a on u rasku s kojom je i bio cijelo vrijeme na maturalcu.
Branka Primorac
Branka Primorac rođena je u Zagrebu 1946, godine pod djevojačkim prezimenom Matić. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu, a onda je upisala i diplomirala na Fakultetu političkih znanosti. Završila je i Novinarsku školu Cink. Bila je novinarka i urednica Kulture u Večernjem listu. U istom listu je pod pseudonimom Adela M. Fisher pisala krimi-priče. Također se bavi fotografijom, te je imala šest samostalnih izložbi fotografija.
Dok je bila u četvrtom razredu osnovne škole Primorac je objavila svoj prvi tekst “Kineski paviljon”.
Romansiranu biografiju “Perešin, život i smrt” objavljuje 2001. godine i za nju je primila nagradu Bili su prvi kad je trebalo, za najbolju prozu o Domovinskom ratu.
Za roman za djecu i mladež “Maturalac”, objavljen 1993. dobila je nagradu “Mato Lovrak”, a za roman “Zvonka Zmaj i Tri Kavalira” dobila je 2012. godine nagradu Anto Gardaš. Njezini ostali romani su: “Mama, pazi pas!”, “Sve zbog Ane”, “Ljubavni slučaj mačka Joje”, “Moj djed astronaut” i druge. Primorac je objavila i knjigu “Novinarstvo u školi” koju je napisala u koautorstvu s Anitom Šojat i Marijanom Šimegom. Primorac se zalagala za približavanje novinarstva učenicima, pa je bila mentorica za novinarski izraz na Lidranu, te mentorica novinarske radionice u Školi Novigradsko proljeće.
Autor: N.B.
Komentariši