Mehmedalija Mak Dizdar smatra se jednom od najvećih pjesnika Bosne i Hercegovine, a njegove pjesme najznačajnijim poetskim ostvarenjima bosanskohercegovačke književnosti cijeloga 20. stoljeća. Među najznačajnijim pjesmama i pjesničkim zbirkama su mu Kameni spavač i Modra rijeka. Ono što je karakteristično za stvaralaštvo ovog pjesnika je da tematsko i idejno uporište pronalazi i u kršćanstvu i u islamu, ali i povijesno-kulturološkim motivima Bosne u srednjem vijeku., pogotovo u nadgrobnim spomenicima čije je natpise ukomponirao i u svoju poeziju, najviše kako bi istaknuo njihovu simboliku prolaznosti života.
Najbolje i najvažnije zbirke Maka Dizdara su njegovi Kameni spavač, izdan 1966. godine i Modra rijeka, izdana 1971. godine. One su predstavnice njegova djelovanja i pjesničke veličine. Napisao ih je kao već kreativno pročišćen i već zreo pjesnik, stoga ne čudi što se zbirke ne mogu ograničiti na jedan pjesnički stil. Izraz u njima je moderniziran s obzirom na formu prijašnjih pjesama, ali progovara ne toliko o osobnim, koliko o socijalnim temama. Iako mu forma ima naznake ekspresionizma, motivi i ideje su realistički, odnosno socrealističke. I sam Dizdar je rekao da su motivi njegove lirike u službi čovjeka, ali unutar kriterija koji mora odgovarati umjetničkoj istini.
Povezivanje tradicije, pogotovo one bosanske, s modernističkim, socijalnim i realističkim idejama, jasno dolazi do izražaja u većini Dizdarevih pjesama, pogotovo onih iz njegova ranija opusa, poput onih iz zbirke “Koljena za Madonu”, objavljene 1963. godine. Ta zbirka smatra se pretečom njegove poeme “Plivačica”, objavljene 1954. godine, u kojoj se jasno vide utjecaj tradicije i orijentalnih motiva. Bosanska tradicija posebno dolazi do izražaja u njegovim zbirkama epitafa iz 1961. godine. Upravo oni najbolje prikazuju Dizdarovu tematiku o prolaznosti čovjeka, ali vječnosti njegove ostavštine.
O tim vječnim pitanjima, koja su toliko sveprisutna da se više ni ne smatraju posebnima, Dizdar je učinio posebnima zbog načina na koji o njima govori. Arhaičnost jezika stapa da se s originalnošću njegova izraza kojem daje vlastiti autorski oblik. Zbog toga njegove pjesme odišu tajanstvenošću i slobodom. Upravo je zbog toga Mak Dizdar ostavio toliko neizbrisiv trag u književnosti ovih prostora.
Pjesma Modra rijeka smatra se krunom Dizdarove poezije i definitivno nova smjernica njegova stvaralaštva. Njome je bosanskohercegovačku poeziju smjestio među europsku i to jednako zbog narodnog utjecaja, koji se vidi u ritmu, pa sve do motiva koji su prikazuju ujedno ono nedokučivo, kao i sveprisutno. Simbol rijeke posve je ostavljen čitatelju da se rastumači, ali nesumnjivo navodi na prolaznost života ili granicu između ovoga i zagrobnog života. Iako se lako naslućuju što “modra rijeka” predstavlja, teško je pronaći pravu riječ koja će to do kraja definirati.
Modra rijeka – analiza pjesme
Pjesma Modra rijeka napisana je u trinaest distiha i jednom monostihu. Monostih je napisan prije posljednjeg distiha i to tako da razdvaja pjesmu na dva dijela. Prvi dio, onaj većinski, tumači se kao uvod, dok je posljednji distih zaključak pjesme. Upravo on ističe njenu suštinsku ideju i potvrđuje čitatelju da su atmosfera stvorena prvim dijelom pjesme i natruha onoga što modra rijeka predstavlja, zapravo istina.
Pri prvom čitanju, pozornost privlači ritam pjesme. Ona je pisana osmercem koji na četvrtom stihu ima cenzuru. Pjesma zato ima ritam narodne pjesme. Ritmu pridonosi i dvosložnost većine riječi te posve pravilna smjena naglasaka, najprije silaznih, a onda uzlaznih, te na kraju i jednaka prisutnost vokala. Sve ovo itekako utječe na ton pjesme, te naglašava njenu pravilnu strukturu.
Treba primijetiti kako pjesnik učestalo upotrebljava veznik “i” i prijedloge “iza” i “preko”. Veznik ponavlja osam puta, a prijedloge devet i deset puta. Čitajući primjećujemo da pjesniku služe na odbrojavanje prije nego uvede motiv rijeke. Simbolički to predstavlja otkucavanje sata, odnosno njegovo odbrojavanje prije nego dođemo do neminovnog, modre rijeke koju moramo prijeći. Veznik „i” uvelike pomaže u ostvarenju ritma. Iako ostvaruje jednaku ulogu kao zarez, čak i točka, za razliku od interpunkcijskih znakova, veznik ne dopušta pauzu, zahtjeva ritmično čitanje i nepokolebljiv tok stihova koji se ne zaustavljaju, baš poput života koji teče bez da ga možemo usporiti ili posve zaustaviti, pa barem na trenutak.
Tek na kraju pjesme pojavljuje se njen temeljni motiv – modra rijeka. Ovaj motiv u potpunosti je u službi simbola i to onoga čije tumačenje u potpunosti zavisi o čitatelju. Pjesnik je do njegova uvođenja učinio sve da atmosferom i ritmom dade naslutiti njegovo tumačenje, a onda posljednje potvrde ideje o značenju simbola daje u zadnjim stihovima. Ipak, ni u jednom trenutku ga potpuno ne definira.
Ali prema naznakama, možemo reći da modra rijeka simbolizira ili tijek života ili simbolični prijelaz između života i smrti, poput rijeke Stiks u Hadu koja dijeli “gornji” i “donji” svijet, odnosno život i zagrobni život. Rijeka je često simbol prijelaza iz života u smrt, i to ne samo u grčkoj mitologiji, odnosno starogrčkoj književnosti.
Izraz kojim Dizdar nagovještava dolazak motiva rijeke podsjeća na ekspresionizam. Ipak, on je ublažen narodnom, tradicionalnom formom, pa podsjeća i na modernističko pjesništvo. Upravo je u tome ljepota ovog djela. Ono u potpunosti ne pripada ni jednom književnoumjetničkom stilu, odnosno razdoblju, već od njih nekoliko uzima ono najznačajnije.
U ovim stihovima Dizdar je jednako govorio o unutarnjim stavovima, kao i općenitoj istini, a sve kroz tradicionalnu formu provedenu kroz ekspresionistički način izražavanja. Zbog toga će ova pjesma i dalje ostati predmet poetičkog tumačenja, ali i jedna od najboljih pjesničkih ostvarenja bosanskohercegovačke književnosti.
Mak Dizdar biografija
Mehmedalija Mak Dizdar jedan je od najvećih i najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika, ne samo 20. stoljeća, nego i općenito. Rođen je 1917. godine u Stolcu, na jugu Bosne i Hercegovine, koji je tada pripadao Austrougarskoj. Roditelji su mu bili Muharem i Nezira Babović, a imao je i starijeg brata Hamida i sestru Refiju. Dizdar je kao dijete od 6 godina ostao bez oca. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i nakon toga otišao u Sarajevo.
1936. godine maturirao je u sarajevskoj gimnaziji i tada započeo književno-stvaralačku karijeru svojim prvim književnim dijelom – Vidovopoljska noć. Već ta prva pjesma naišla je na cenzuru i iz nje je izbačeno sve što se nije slagalo s ideologijom tadašnjeg režima. Tada Dizdar počinje pisati za časopis Gajret, čiji urednik je bio njegov brat. Dizdar je tada preuzeo svoj pseudonim Mak i koristio ga cijelo svoje stvaranje, pogotovo za vrijeme Drugog svjetskog rata, a onda i do kraja života. U tom ratu borio se na strani partizana, zbog čega su mu majka i sestra ubijeni u konc-logoru u Jasenovcu 1945. godine. Smatra se da je to bila nacistička osveta za njegovo antifašističko djelovanje.
Nakon rata, Dizdar je nastavio pisati za časopise i novine, ali dijelom se skrivajući u ilegali. Bio je glavni urednik dnevnog lista Oslobođenje do 1951. godine. Nakon toga počeo se baviti izdavaštvom, pa je pokrenuo izdavačku kuću Seljačka zadruga, koja je nedugo nakon osnutka prerasla u Narodnu prosvjetu, jednu od tadašnjih najznačajnijih izdavačkih kuća na Balkanu. Izdavačka kuća opstala je sve dok nije objavila roman Ćamila Sijarića Bihorci i nakon toga proglašena je prokapitalističkom, pa pripojena drugoj izdavačkoj kući, zbog čega je zaustavljen njen samostalni rad, a Dizdar je izgubio posao.
U to vrijeme aktivno se bavio književnim radom te uvelike profesionalno napredovao s obzirom na svoje ranije pjesništvo. 1954. godine napisao je poemu Plivačica, kojoj je preteča bila zbirka pjesama Koljena za Madonu iz godine ranije. 1961. godine izdao je zbirku Stari bosanski epitafi, a 1966. godine jednu od svoje dvije najvažnije zbirke – Kameni spavač. Drugu najznačajniju zbirku, Modra rijeka, izdao je 1971. godine, a dvije godine ranije objavio je Stare bosanske tekstove.
1964. godine Dizdar je postao glavni urednik časopisa Život i istovremeno je djelovao kao predsjednik Društva književnika Bosne i Hercegovine. Izvan svoje zemlje bio je nepoznati pjesnik, ali zato njegova poezija bila uključena u antologije suvremene poezije Jugoslavije.
Dizdar je umro u Sarajevu 1971. godine, iste kada je objavio svoju Modru rijeku, zbirku i pjesmu koja govori upravo o prolaznosti života i prelasku u smrt.
Autor: V.B.
Komentariši