Most na Žepi pripovijetka je u čijem je središtu gradnja mosta te sudbine dvaju likova: vezira Jusufa i neimara Talijana. Vezir Jusuf naredio je gradnju mosta da bi pomogao stanovnicima svog rodnog mjesta te je unajmio neimara za gradnju.
U pripovijetci su opisane brojne poteškoće koje su zatekle neimara u gradnji mosta, ali je na kraju uspjeraju ishod uspješan. Most je sagrađen, ali dvojica likova završavaju tragično. Neimar umire od kuge, a vezir pati od trauma doživljenih za vrijeme zatočeništva, koje ga vode na put samouništenja.
U prenesenom značenju u pripovijetci se radi o čovjekovom traganju za smislom. Čak i nakon postignutog cilja (završene gradnje mosta) likovi nisu postigli osjećaj životnoga zadovoljstva. Pripovijetka je pisana u trećem licu.
Kratak sadržaj
Veliki vezir Jusuf izgubio je bitku i bio u zatočeništvu nekoliko mjeseci. Život mu je krenuo dalje sretno, ali je zbog zimskih mjeseci, koje je proveo u zatočeništvu, postao zamišljen i tih. Za to vrijeme kada je bio zatočen u Carigradu, sjetio se svog podrijetla i zemlje. Sjetio se oca i majke, oboje su umrli dok je bio pomoćnik nadzornika carskih štala.
Sjetio se Bosne i rodnog sela Žepe, otkud su ga odveli kada je imao devet godina. U tom selu svi su govorili o njegovoj slavi i uspjehu u Carigradu. Nakon ratova u Bosni, tamo je zavladala oskudica, glad i bolest. Vezir je naredio da se u Žepu pošalje pomoć i sagrade građevine koje su bile najpotrebnije.
Najgore im je bilo što nisu imali most. Selo se nalazilo na brijegu kraj utoka rijeke Žepe u Drinu, a jedini put do Višegrada bio je preko Žepe. Nabujala rijeka svaki je put odnijela most koji su mještani gradili pomoću greda.
Tako je vezir odlučio narediti da se sagradi džamija, česma s tri lule i most. U Carigradu je tada živio Talijan neimar koji je bio poznat po gradnji mostova. Vezir ga je unajmio i poslao u Bosnu. Neimar je tamo sagradio brvnaru u kojoj je živio za vrijeme gradnje mosta.
Kod prvog pokušaja gradnje, rijeka je nabujala i polomila most. Neimar je naredio da se postave nove grede. U tijeku gradnje ponestalo je novca te se počelo govoriti da od mosta neće biti ništa. Pričalo se i da se vezir promijenio, da je postao nepristupačan i zaboravan te su sumnjali da se razbolio.
Ipak je nakon nekoliko dana vezir poslao novac te se gradnja nastavila. Za vrijeme zime radovi su bili obustavljeni. Nastavljeni su na proljeće, prije Đurđevdana. Most je počeo poprimati oblik luka. Ljudi iz susjednih gradova dolazili su u Žepu i divili se mostu.
Neimar je nakon završene gradnje otišao u Carigrad. Selim, Ciganin, koji mu je donosio stvari iz Višegrada i koji je jedini zalazio u njegovu brvnaru, počeo je govoriti o njemu da je bio čudan i ravnodušan čovjek. Neimar je obolio od kuge i umro u Carigradu.
Idućeg dana tu je vijest primio vezir. Kako neimar nije primio cijelu plaću, a nije imao nasljednika, vezir je ostatak isplatio bolnici i sirotinji. Veziru se obratio neki mladi vjeroučitelj koji je boravio u Carigradu, a podrijetlom je bio iz Bosne. Rekao mu je da se nada da će na mostu biti urezano kad je sazidan i tko ga je sagradio. Ponudio mu je da se ureže tekst koji je on napisao.
Veziru se u snovima stalno pojavljivala tamnica iz zatočeništva. Promijenio se, postao je osjetljiv i nepovjerljiv. Počeo je vjerovati da svako ljudsko djelo ili riječ mogu donijeti zlo. Počeo je osjećati strah od života. Prekrižio je cijeli natpis koji je napisao vjeroučitelj. Tako je most ostao bez imena i znaka. Uvijek je izgledao izdvojen i sam.
Vrsta djela: pripovijetka
Mjesto radnje: Žepa, Carigrad
Vrijeme radnje: period od godine i pol
Likovi: vezir Jusuf, neimar
Analiza likova
Vezir Jusuf rođen je u selu Žepi u Bosni, otkud je odveden s devet godina u Carigrad. U Carigradu je doživio velik uspjeh, postao je cijenjen i slavan, o čemu se pričalo u Bosni. Uz sav uspjeh, doživio je i poraz, kada je proveo nekoliko mjeseci u zatočeništvu. Ti mjeseci provedeni u zatočeništvu ostavili su velike posljedice na njega. U najtežim trenucima ljudi razmišljaju o prošlosti, pa je tako i vezir razmišljao o svom djetinjstvu provedenom u rodnom kraju. Pokazao se kao plemenit kada je, vrativši svoju slavu, odlučio pomoći rodnom kraju. Sagradio je znameniti most, ali je on ostao bez natpisa s njegovim imenom. Vezir nije mogao prijeći preko doživljaja iz tamnice, koji su ga sve više mučili, te se otuđio od ljudi.
Neimar Talijan bio je poznati carigradski graditelj mostova. Ciganin ga je opisao kao čudnog i neurednog čovjeka. Bio je šutljiv i ravnodušan i prema stanovnicima Žepe, i prema mostu koji je izgradio. Bio je marljiv i uporan u gradnji mosta unatoč svim preprekama.
Ivo Andrić biografija
Ivo Andrić (1892.-1975.) rodio se pored Travnika u Bosni, a s obitelji se često selio. Tako je živio i u Višegradu i u Sarajevu. U Sarajevu je i završio gimnaziju.
Bio je veliki pjesnik, novelist, romanopisac i esejist. Njegova prva pjesma bila je objavljena u časopisu imenom “Bosanska vila”. U Zagrebu je započeo studij povijesti, filozofije i slavistike, a nastavio ga je prvo u Beču pa u Krakovu. Studij je završio 1924. godine u Grazu, a njegova tema rada bila je kako živjeti pod turskom vlašću.
Pošto je bio naklonjen pokretu Mlada Bosna, početkom Prvog svjetskog rata je bio čak i pritvoren. Poslije 1917. godine odlazi u Zagreb gdje se počinje baviti književnošću.
Sudjeluje u mnogim časopisima i novinama kao što su: “Vihor” i Hrvatska njiva”. Prvo zbirke lirske proze objavio je također u Zagrebu i to su bili naslovi “Ex Ponto” i “Nemiri”.
1919. godine počinje raditi u diplomaciji i to u veleposlanstvima Kraljevine Jugoslavije. Bio je smješten u Rimu, Parizu, Madridu, Bukureštu, Grazu, Bruxellesu, Ženevi i Berlinu.
Nakon rada u diplomaciji, utočište je pronašao u svom novom domu u Srbiji.
1961. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost za djela “Na Drini ćuprija” i “Travnička kronika”.
Njegova najpoznatija djela su: “Nemiri”, “Lica”, “Ljubav u kasabi”, “Pod Grabićem”, “Izabrane pripovetke”.
Autor: M.F.
Komentariši