Autorica Sanja Pilić dobila je 1995. godine za roman “Mrvice iz dnevnog boravka” cijenjenu nagradu Ivane Brlić Mažuranić. Radnja se vrti oko jedne zagrebačke obitelji koje je zaokupljena s financijskim problemima. Cijela priča prenesena je s gledišta dječaka Janka koji je i glavni lik romana. Desetogodišnji dječak donosi nam svakodnevne situacije s kojima su on i njegova obitelj zaokupljeni.
Janko se dosjeti kako bi mogao pomoći svojoj obitelji svojom zaradom. On želi pisati i time zaraditi novac.
Roman je napisan šaljivo i duhovito iz perspektive dječaka. Autorica je time htjela prenijeti priče mnogih obitelji i njihovih teških života, ali na duhovit način s gledišta jednog dječaka kojemu se problemi s kojima su suočeni odrasli ponekad čine smiješnima. Ipak, Janko suosjeća sa svojim roditeljima i želi im pomoći koliko on to može, pisanjem.
No, tijekom razvoja radnje vidimo da Janko ima bujnu maštu i sve što mu treba je da bude običan dječak koji je suočen s problemima djece svoje dobi kao što su prve ljubavi, škola i prijatelji, a ne da se zamara s problemima odraslih.
Na samom početku Janko nam predstavlja svoju obitelj i njihove financijske probleme. Nadovezuje se da je to razlog zbog kojeg je odlučio i on pomoći pa će pisati za Modru lastu. Vrhunac romana donosi inicijativu Jankovog oca. Naime, on je odlučio prodati sav nakit kako bi izbavio svoju obitelj iz financijskih problema. Svi zajedno odlaze na ljetovanje. Marina i Janko riješili su svoje ljubavne zaplete i roman time završava sretno.
Roman je namijenjen djeci i djeluje poučno što je i poanta autorice. Djeca bi se tijekom čitanja mogla poistovjetiti s glavnim junakom i njegovom obitelji. Autorica nas je kroz lik Robotka koji priča i hoda uvjerila da dječja mašta nema kraja, a snovi jednog djeteta moraju imati jednaku vrijednost kao i snovi bilo kojeg odraslog čovjeka.
Sam naziv romana asocira nas na svakodnevne malene detalje iz života Jankove obitelji. Dnevni boravak je glavno mjesto okupljanja Jankove obitelji. U njemu se događaju sve bitne stvari i vode svi bitni dijalozi.
Zanimljivo je primijetiti da se Jankovo ponašanje mijenja kada je njegov otac počeo zarađivati novac. Tada su prestale sve rasprave, Janko je postao bolji u školi, a bio je i opušteniji.
Djelo je napisano u dijalozima i kroz dijaloge prenosi glavna razmišljanja junaka romana Janka.
Kratak sadržaj
Na početku knjige autorica nas upoznaje s obitelji dječaka Janka i njihovim životima. Janko živi s roditeljima, majkom Jacom i ocem Džozefom, a ima i stariju sestru Marinu. Iako Janko ima samo deset godina, on sam sebe smatra starijim. Uvjeren je da je jako inteligentan, da je peti razred za njega mačji kašalj i da bi trebao pohađati neki viši razred.
No, iako je vrlo pametan, sam kaže kako ne voli pjesmice i pisanje. Zgražava se nad recitiranjem. Ipak, odlučio je da će pomoći svojoj obitelji upravo s pisanjem. Taj dan uputio se u Školsku knjigu, tvrtku koja tiska udžbenike. Sa sobom je ponio primjerak školskih novina – “Vijesti iz nesvijesti”, u kojima izlaze njegovi članci o aktualnim događanjima u školi. Nitko od zaposlenika Školske knjige nije ga shvatio ozbiljno te su se samo nasmijali na njegove zamolbe.
Te večeri Jankova obitelj bavila se svojim uobičajenim problemima. Janko je dovršavao pisanje domaće zadaće, a mama i tata su vrijeme provodili razgovarajući. Janko im se tu i tamo umiješao u razgovor s ponekim pitanjem poput onog – što je feminizam. Stigla je i Jankova sestra, Marina, i bila je jako ljuta jer bojler nije radio. Nastala je sveopća zbrka, a Janko se ponadao da će roditelji zaboraviti na večeru i da on neće morati večerati. Janko više od svega voli leći s praznim želucem jer je uvjeren da tako žive duhovni ljudi i da su upravo zbog toga jako pametni.
Malo kasnije, Janko je razmišljao kako njegova obitelj živi. Znao je da su glavni problemi u njegovoj kući – krediti i novac. Sve više je bio svjestan kako će morati i on početi zarađivati i biti samostalan, kao što su samostalni i njegovi prijatelji.
Jankovi najbolji prijatelji, Borna i Juraj, nisu više toliko bliski s njim. Janko pretpostavlja da je Juraj malo ljubomoran na njega jer želi biti pjesnik, dok je Borna svoje vrijeme posvetio učenju sviranja violine.
U nedjelju je Janko trebao pomoći sestri s pisanjem lektire, a Marina mu je obećala platiti. No, odjednom se čulo zvono na vratima. Poštar je donio Janku ljubičasto pismo koje je lijepo mirisalo.
Janko nije uspio ni otvoriti pismo kada je već morao krenuti. Naime, roditelji su mu rekli da se spremi jer idu na poslovni sastanak kod Finića. Sljedećeg dana, Janko je odlučio otići u “Modru lastu” kako bi provjerio može li tamo započeti s pisanjem. Zaključio je da ga u redakciji ne shvaćaju za ozbiljno. Taj isti dan, Janko i Borna su odlučili osnovati klub slavnih (uspješnih) muškaraca. To su muškarci koji rade sve što požele, a uz to i zarađuju novac.
Janko često susreće Sovićku koja ima psa Bullića. Uvijek kada ga šeće koristi priliku kako bi samo o njemu pričala. Janko i svi ostali članovi njegove obitelji ne vole baš spomenutu susjedu. Janko ima još jednog dobrog prijatelja s kojim se često druži. To je Bumbar. Njih dvoje vole provoditi vrijeme igrajući igrice na kompjuteru.
Janku je ponovo stiglo pismo, no i dalje nije znao tko mu ta pisma šalje. Nada se kako bi to mogla biti Morana. Janko je sve više zaljubljen u nju. Sutradan će joj u školu odnijeti 10 dekagrama parizera.
Janko će napraviti robota imenom Robotka. On će govoriti i hodati, a mogao bi mu biti i prijatelj. U školi je Janko poklonio Morani parizer, a ona ga je samo začuđeno gledala. Rekla mu je da će i ona njemu za Božić pokloniti juhu iz vrećice.
U klub slavnih muškaraca pridružio se novi član, Bumbar. Bumbar je prvak u spremanju neukusnih jela, Juraj glumi i igra nogomet, Janko je novinar, a Borna najbolje svira violinu. To je bio klub istinski uspješnih muškaraca.
Na Janka je sve bolje utjecala zaljubljenost. Sve više vremena provodio je u kupaonici i više je brinuo o svojoj higijeni. I jeo je više. Odlučio se posvetiti izradi Robotka. Ionako je volio provoditi vrijeme u samoći. Jedine brige zadavala mu je sestra. Živcirala ga je jer je cijelo vrijeme pričala o svojim ljubavnim problemima.
Jankova obitelj imala je velike financijske probleme. Zbog nastale krize mnoge su obitelji teško živjele pa je Jankova obitelj samo bila jedna u nizu. No, Janko nije previše osjetio krizu. Sve mu je nekako išlo glatko, a nije bio siguran koji je razlog tome. Možda zaljubljenost? Ili Robotko? Dobio je i peticu u školi iz sastava, a “Modra lasta” ga je počela uzimati u obzir. Sve je bilo i više nego odlično. Njegovom ocu je krenulo s poslom i ponovo je dobro zarađivao.
Jednoga dana nakon škole, Janko je odlučio Moranu otpratiti kući. Putem ju je pozvao i na sladoled. Janko je bio jako razočaran jer ga je Morana cijelo vrijeme ispitivala o njegovom prijatelju Jurju. Na kraju razgovora priznala mu je sve za pisma. Rekla mu je da mu ih je ona slala s namjerom da budu još bolji prijatelji.
Robotko je počeo sve više nalikovati na robota. Janko ga je čak i odjenuo u majicu i hlače. Tako odjeven, Robotko mu se činio nekako smiješan.
Jankova sestra se pohvalila kako ima novog dečka. On se zove Pero Mrgić. Janka to nije previše zanimalo pa je samo zakolutao očima. Više se volio baviti Robotkom nego sestrinim ljubavnim životom. Jankova majka, Jaca, mislila je da je on zreo za psihijatra zbog Robotka. Janko se osjećao kao da ga nitko ne razumije. A nije ga razumjela niti Morana jer nije mogla shvatiti zašto Janko ne voli učiti napamet pjesmice.
Jankova majka ostala je bez posla. Odjednom je počela pričati o temama koje nikada prije nije spominjala kao što su kiše, poplave, rat i druge prirodne nepogode.
Robotko je sve više ličio na pravog robota. Počeo i hodati i pričati i Janko se njime jako ponosio. Pomislio je da mu on čak malo i nalikuje. Odlučio je kako će Robotka upoznati s ostalim članovima svoje obitelji. Oni su se u konačnici oduševili Robotkom, iako mu u početku nitko nije pridavao pažnju. Robotku se jako svidjela Jankova obitelj i bio je pun pozitive. Kada je Bumbar čuo da Janko ima još jednog člana obitelji bio je malo ljut, Jurja je ta vijest razveselila, dok je Borna bio normalan.
Janko je bio presretan zbog Robotka. Čak ga je spomenuo u časopisu “Vijesti iz nesvijesti”, a ostali su komentirali da on ima bujnu maštu.
Vrijeme je prolazilo i kraj školske godine bio je sve bliži. Janko je bio zaljubljen, sestra mu više nije išla toliko na živce, a bio se naviknuo i na tatino izležavanje na krevetu kada završi izradu ogrlica kojoj se posvetio. I susjeda Sovićka, njezin muž Gragamel i pas Bullić mu više nisu išli toliko na živce. Čak su mu postali i dragi. Janko je pripremao i predstavu koja je trebala biti izvedena na kraju školske godine. Sve se u njegovom životu posložilo i bilo je sve bolje.
Robotko je postao ravnopravan član Jankove obitelji. Njegova majka Jaca prema njemu se ponašala kao da je on njezin sin. Napravila mu je i horoskop, a smatrala je da se on orobotio onoga dana kada je prvi puta progovorio. Proricala mu je predivnu budućnost. Morana se također sprijateljila s Robotkom i često im je dolazila u posjetu.
Stigao je i kraj školske godine i došlo je vrijeme da Janko održi predstavu. Janko je odlučio kako će pročitati svoj esej i predstaviti Robotka. Svi su ostali u čudu, a najviše Jankovi roditelji koji su bili uvjereni da Janko priča za Robotka. Tada su shvatili da Robotko priča samostalno.
Školska godina je završila i Jankovi roditelji su odlučili poći na odmor. Janko tom viješću nije bio oduševljen jer neće vidjeti Moranu puna dva tjedna. Morana je došla kod Janka kako bi se s njime oprostila, a stigli su i ostali Jankovi prijatelji.
Janko je krenuo na put i kako se udaljavao tako su mu prijatelji bili sve manji i nestajali su u daljini. U Janku su se miješali osjećaji sreće, tuge, nestrpljivosti, i mrzovolje.
Vrsta djela: dječji roman
Mjesto radnje: Zagreb, u Jankovoj kući i u školi
Vrijeme radnje: za vrijeme jedne školske godine
Likovi: Janko, Jaca, Džozef, Marina, Robotko
Analiza likova
Janko – desetogodišnji dječak koji na šarmantan način smatra da je jako inteligentan. Iako se silno trudi razumjeti svoje roditelje, to mu ponekad ne uspijeva. Ne može shvatili njihove financijske probleme i kredite, no više od svega želi im pomoći. Tako se odluči i sam zaposliti i te zaraditi novac pisanjem iako pisanje baš ne voli. Njegova mašta je bujna i on odluči izraditi Robotka koji će pričati i hodati. Nitko nije vjerovao da to može učiniti, a kada je Robotko bio gotov svi su mu se divili. Jako je osjećajan. Sestra Marina ponekad mu ide na živce, ali on joj ipak pomaže u svemu. Janko bi htio postići nešto u životu i to radeći ono što najviše voli. Zaljubio se u Moranu, a otkad je zaljubljen i život mu se čini ljepšim.
Jaca – Jankova majka. Ona je završila gimnaziju i radi u Zagreb filmu gdje se bavi koloriranjem, odnosno boji crtane figure. Pošto je nastupila kriza, posla ima sve manje. Pohađa i školu stranih jezika i voli vježbati jogu.
Džozef – Jankov otac. Završio je filozofiju, a bavi se prodajom nakita i perlica. Sluša svoju suprugu i po kući radi sve što ona poželi. Iako se činilo da je zbog krize i prodaja nakita stala, stigla je velika narudžba te je tako on zaradio novac i odveo svoju obitelj na ljetovanje.
Marina – Jankova sestra. Janko smatra da je ona jako dosadna i samo mu zauzima prostor u kući. Cijelo vrijeme je usredotočena na svoje ljubavne probleme i često priča o njima što Janku ide na živce. Uči umjetnost te voli eksperimentirati s frizurama. Smiješno se odijeva i stalno je zaljubljena u nekog drugog dečka što Janku jako ide na živce.
Robotko – robot kojeg je Janko izradio. Mogao je pričati i hodati, bio je jako pametan i mogao je razumjeti različite jezike. Iako su se u početku svi smijali Janku zbog robota, on ga je na kraju uspješno izradio.
Sanja Pilić biografija
Sanja Pilić je spisateljica i pjesnikinja, a najveću popularnost stekla je pisanjem romana za djecu. Rodila se u Splitu 16.05.1954. godine. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti, odsjek fotografije. Nakon završene škole radila je kao fotografkinja, koloristica i trik-snimateljica.
Vrijeme je posvetila radu s djecom koja su bila zlostavljanja, a surađivala je i s Autonomnom ženskom kućom u Zagrebu. Redovito nastupa u školama na dječjim druženjima. Njezini romani prevedeni su na brojne jezike, na njemački, engleski, slovenski, talijanski, nizozemski i mađarski jezik.
Dobila je brojne nagrade za svoje romane, a po romanu “Sasvim sam popubertetio” napravljena je i kazališna predstava u Karlovcu i u Zagrebu.
Njezina najpoznatija djela su: “Nemam vremena”, “O mamama sve najbolje”, “Vidimo se na fejsu!”, “E, baš mi nije žao”, “Faktor uspjeha” i mnoga druga.
Autor: M.L.
Komentariši