Poezija velikog srpskog pjesnika Jovana Dučića obilježila je prve godine 20. stoljeća, a živi još i danas. Dučić je u srpsku poeziju pod velikim francuskim utjecajem unio nove teme i izvore inspiracije te je u isto vrijeme iznimno obogatio.
Prvu zbirku pjesama objavio je 1901. godine u Mostaru od izdanjem “Zore” iz Mostara. Druga zbirka izašla je 1908. godine u Beogradu pod izdanjem “Srpske književne zadruge”. U istom izdanju izašle su i pjesme i stihovi u prozi “Plave legende” i “Pesme”
Njegove najpoznatije pjesme su “Jablanovi”, “Ljubav i žena”, “Leto”, “Suncokreti”, “Zvezde”, “Zalazak sunca”, “O mržnji” i mnoge druge.
O mržnji – analiza pjesme
U pjesmi “O mržnji” Jovan Dučić je pisao o tome koliko mržnja koju netko osjeća prema drugome može utjecati na njegov život i njegov karakter. Osjećaj mržnje može pogoditi svakoga i nitko nije na taj osjećaj imun. Događa se i onim najpametnijima.
Čovjek ne osjeća mržnju ako ne osjeća strah. Strah u čovjeku može pobuditi i one najgore osjećaje. Iz tog razloga mržnja uvijek ide u korak sa strahom. Ljudi koji puno mrze se i jako boje, jako su osjetljivi i niskog samopouzdanja.
Ako čovjek vidi da netko ima vrline koje on ne posjeduje, u njemu će se obično probuditi zavist koja će dalje dovesti do mržnje. I onog bezopasnog čovjek će početi smatrati svojim neprijateljem, a onog koji je najneviniji smatrat će i najgorim. Za sve to zaslužna je mržnja.
Mržnja može kod čovjeka toliko poremetiti um, da na nju nije imuno ni najbolje obrazovanje. Mržnja će u jednom trenu pokvariti i najčišće srce i najboljeg čovjeka. Ona od čovjeka može napraviti onog koji se podnaša nepodnošljivo u društvu te do toga da se čovjek i sam sa sobom ne osjeća ugodno.
Mržnja u prvom redu pogađa čovjeka koji je nosi. Postoje oni koji se u tolikoj mjeri boje, da osjećaju mržnju i prema obitelji, zemlji pa čak i psu onog kojeg mrze. A kako raste mržnja, tako sve više raste i strah usporedno s mržnjom. Čovjeku se iz straha i mržnje počinju priviđati stvari koje ne postoje. Što je čovjek više na skali društvenog položaja, to će njegovi strahovi i mržnje biti sve veći, a za svijet opasniji. Čovjek koji se boji, iz straha i mržnje može učiniti ono što nikada nije ni sanjao.
Čovjek najčešće mrzi onog koji je u potpunosti drukčiji od njega. Obično one koji su mu drukčiji izgledom, odgojem, navikama ili karakterom. Iz tog razloga možemo se opet uvjeriti da mrzimo najprije zbog straha od nepoznatog. U ovom slučaju to je strah od nepoznatog i strah od nesigurnosti. Sav taj strah sve više i više se razvija i dovodi do mržnje koju je teško kontrolirati.
Jovan Dučić biografija
Jovan Dučić rodio se 1871. godine u Trebinju. Pohađao je učiteljsku školu u Sarajevu i u Somboru nakon koje je postao učitelj i predavao u Mostaru i u Bijeljini.
Bio je jedan od osnivača časopisa “Zora”, a neko vrijeme radio je i kao urednik. Studij je pohađao u Ženevi i to Filozofsko -sociološki fakultet. Iz Ženeve je često putovao u Pariz.
Nakon 1907. godine počeo je raditi u Srbiji u diplomatskoj službi gdje je bio zadužen za Atinu, Sofiju i Carigrad. Radio je i u diplomatskoj službi Jugoslavije te je tada bio delegat Lisabona.
1941. godine preselio se u Geri u Sjedinjene Američke Države, a svije godine kasnije, u travnju 1943. je umro. 2000. godine njegovi posmrtni ostaci su prema njegovoj posljednjoj želji preneseni u Trebinje.
Njegove najpoznatija djela su: “Jablanovi”, “Ljubav i žena”, “Leto”, “Suncokreti”, “Zvezde”, “Zalazak sunca”, “O mržnji”…
Autor: M.L.
Komentariši