Bajke postoje kako bi svatko mogao da barem nakratko pobjegne u jedan drugačiji svijet bez svakodnevnih problema. Napisano je mnogo bajki s porukom na kraju priče, koja treba svakoga tko pročita treba povremeno da podsjeti što je dobro, a što loše.
Plavobradi je bajka koju je napisao Charles Perrault, a u kojoj se može zaključiti kako ljude ne treba suditi prema njihovom izgledu i da ne mora prvi utisak uvijek biti pogrešan. Čovjek mora biti mudar, ali isto mora znati kome može vjerovati. Tako se za Plavobradog na početku vjerovalo da je dobra osoba, ali na kraju se saznalo da je zla i proračunata osoba.
S druge strane Plavobradi je želio da sazna koliko ga njegova žena sluša i zato joj je rekao da ne ide u sobu jer će je kazniti. Ona ga nije poslušala, a on je morao da napravi ono što je obećao. Perrault ostavlja čitatelju da sam odluči koja je prava poruka na kraju priče.
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: jednom davno
Mjesto radnje: kuća od Plavobradog i ljetna rezidencija
Likovi: Plavobradi, žena, sestra Ana, plemkinja, braća i drugarice
Kratak sadržaj
Jednom davno živio je čovjek koji je imao plavu bradu. Bio je bogat jer je imao mnogo para, velikih kuća u selu i gradu, mnogo kočija te namještaja i zlatnog suđa. Bez obzira što je Plavobradi imao mnogo para njega su se žene bojale zbog boje brade.
U komšiluku je živjela bogata plemkinja koja je imala dvije kćerke, nije se moglo reći koja je bila ljepša. S jednom od njih se Plavobradi želio vjenčati, ali je plemkinja odredila koja će od njih da se vjenča za njega.
Ali ni jedna od njenih kćeri nije htjela da se uda za njega jer su znale da je bio oženjen, ali nitko nije mogao da sazna što se desilo ženama koje su s njim bile u braku. Plavobradi je mnogo razmišljao o tome kako bi mogao da organizuje druženje u jednoj svojoj ljetnoj rezidenciji, pa je pozvao plemkinju i njene dvije kćeri te još nekoliko poznanika kako bi se što bolje zabavili.
Sve koje je pozvao su pristali i rekli kako će doći u njegovu rezidenciju, a kada su napokon došli mogli su da probaju mnoga fina jela, zabave se u ribolovu, pjevanju i igranju. Sve je bilo savršeno pa je plemkinja pristala na vjenčanje vjerujući kako čovjek čudne brade ipak nije tako strašan kao što izgleda.
Prošlo je mjesec dana i Plavobradi je morao da otputuje na službeni put, ali je prije toga rekao ženi da uživa s drugaricama dok ga nema. Ostavio joj je ključeve, ali ju je zamolio da ne ide u najmanju sobu jer će da se naljuti.
Žena je obećala da će ga poslušati i neće uraditi ništa što bi moglo da ga naljuti. Napokon su došle njene drugarice, a među njima je bilo žena koje ona nije pozvala. Krenule su razgledati kuću i sobe te zaključile kako se ne zna koja je soba ljepša. To je bilo prvi put da su je drugarice došle posjetiti jer su se bojale Plavobradog.
Zadržale su se u najvećoj sobi gdje je bio namještaj koji je vrijedio mnogo para te suđe od srebra i zlata. Nisu se mogle prestati diviti bogatstvu koje su vidjele, a malo su bile ljubomorne što njihova drugarica može da uživa u svemu tome. Ali ona se nije veselila kao njene drugarice jer ju je interesiralo zašto ne može da uđe u malu sobu.
Više nije mogla izdržati i ostavila je drugarice da se dive bogatstvu, a ona je krenula prema stepenicama kako bi otključala zabranjenu sobu. Iako su joj ruke drhtale nije mogla da pobjedi znatiželju bez obzira na upozorenje od Plavobradog.
Kada je otvorila vrata sobe nije ništa vidjela jer je bilo mračno, ali nakon nekoliko momenata ugledala je krv i mrtva tijela jedna pored drugih. Bile su to njegove žene za koje se nije znalo što se desilo. Toliko se prestrašila da je htjela odmah izaći, ali joj je ključ pao u lokvu krvi.
Na kraju je uspjela nekako da izađe iz sobe, ali su na ključu ostale mrlje kojih se morala nekako rješiti. Otišla je do svoje sobe da opere krv, ali to je bio čarobni ključ i kada bi ona maknula krv s jedne strane, ona bi se pojavila na drugoj strani.
Plavobradi se vratio ranije, a žena je glumila da joj je drago što je prije došao kući. Sljedeći dan je tražio ključeve koje joj je dao, a njoj su ruke odmah počele drhtati i nije znala što da uradi. Shvatio je da nema ključa od male sobe. Žena je rekla da ga je zaboravila u svojoj sobi, a kada ga je pokazala odmah je vidio krv.
Plavobradi je rekao kako mora da umre zbog toga što je vidjela i žena je odmah počela da moli na koljenima, da ju ne ubije. Plavobradi se ipak nije predomislio, a ona ga je zamolila da joj barem dopusti da se pomoli.
Plavobradi ju je ostavio samu u molitvi, a ona je u tom momentu pozvala sestru Anu kako bi joj pomogla. Zamolila ju je da se popne na vrh da bi mogla vidjeti dolaze li joj braća u posjetu jer su obećala da će doći taj dan.
Sestra Ana nije nikoga vidjela osim zelene livade, a sestra ju je još nekoliko puta pitala dolaze li braća sve dok Ana nije rekla kako dolaze. Dok je čekala braću Plavobradi joj je prijetio smrću.
Više nije imao strpljenja i kada je krenuo da je ubije, došla su njena braća i probola ga mačem. Plavobradi je želio pobjeći ali je znao da se radi o snažnim mladićima i nije uspio. Žena je na kraju preživjela i dobila svo bogatstvo koje je podijelila sa sestrom i braćom. Udala se za dobrog čovjeka koji joj je pomogao da zaboravi na strašnu prošlost.
Analiza likova
Plavobradi – je dokaz kako prvi utisak može da bude pogrešan. Na početku se činilo da je dobar čovjek, ali na kraju se pokazalo kako bogatstvo nije dovoljno. Plavobradi je bio zla osoba kojeg su se mnogi bojali zbog njegove brade i koji je često mijenjao žene. Na kraju je umro jer je bio previše siguran u sebe i ono što radi. Kažnjen je zbog svega što je učinio.
Žena – je dobra djevojka koja je povjerovala na početku da je Plavobradi ipak dobra osoba. Na kraju je skoro poginula jer je bila radoznala. Vjerovala je svom mužu sve dok joj nije rekao kako ne može da uđe u jednu od soba. Na kraju se spasila uz pomoć svoje sestre i braće.
Charles Perrault biografija
Charles Perrault rodio se u Parizu 12. siječnja 1628. godine u bogatoj obitelji buržuja. Bio je sedmo dijete i imao je sve najbolje uvjete za školovanje.
Iskoristio je bogatstvo svoje obitelji koje mu je omogućavalo da se školuje u najboljim školama pa je tako postao visoko obrazovan. Za vrijeme svog bogatog života radio je različite poslove, ali ostao je poznat po svojim predivnim bajkama. Uz njegove bajke odrasla su mnoga djeca, a priče o prijateljstvu i ljubavi pamte se cijeli život i prenose generacijama.
Predivna književna djela kao temelj su imala narodne priče, a velik broj njih preuzela su i braća Grimm koja su također stekla veliku popularnost. Neke priče su prenesene i usmeno.
Charles je bio velika utjeha tijekom odrastanja mlađim generacijama jer ih je uvijek podupirao.
Jedna od njegovih najpoznatijih priča su “Priče moje guske”. One su činile priče od osam bajki i bile su objavljene kao posebna zbirka. Potpisani autor djela nije bio on već njegov sin.
Njegove najpoznatije priče koje su ga proslavile su: “Crvenkapica”, “Priče moje guske”, “Mačak u čizmama”, “Modrobradi” i mnoge druge. Prvu bajku objavio je davne 1696. godine pod imenom “Usnula ljepotica”.
Umro je u Parizu, 16. svibnja 1703. godine.
Komentariši