Pluk je jedan neobičan dječak s neobičnim imenom i upravo njegovo ime stoji u naslovu knjige nizozemske spisateljice Anne Schmidt, jedne od najpopularnijih i najtiražnijih dječjih knjiga na svijetu. Kada čujemo tako neobično ime, onda svakako iščekujemo i događanja koja nisu svakodnevna. Upravo se takva odvijaju u ovom simpatičnom romanu, u kojem iz svakog retka iskače novi doživljaj s još čudnijim likovima.
Kao i svaki dječak, Pluk voli društvo, igru i akciju. Samo što su sve njegove akcije povezane s činjenjem dobrih djela. Uz ogromno srce koje kod Pluka kuca za sve one slabije, koji si ne mogu sami pomoći, dodajmo još i mnogo razumijevanja i jake volje da raščisti svaki problem i time svakome pomogne. Kada je tek stigao u grad u svom neobičnom malom kamionu s dizalicom, nije poznavao nikoga, nije imao prijatelja ni mjesta gdje će prespavati. Slučajan susret s golubicom u parku otvorio mu je vrata u jedan novi svijet. Najprije pronalazi sobicu kao iz snova, na najvišoj zgradi. Nakon toga stupa u svijet ljudi i životinja povezanih zajedničkim interesima i željom da pomažu jedni drugima. Svi pomažu kada je pomoć potrebna, to je najjači zakon među njima. U tom svijetu mašte sve je moguće. Moguće je zamisliti žohara koji razgovara s ljudima i koji je pri tome vrlo pristojan, te vrlo zadovoljan novim smještajem u kutiji šibica kod Pulka.
Dugokljusić je također vrlo čudno ime za jednog konja, ali u ovoj čudnoj priči sve je moguće. Ipak, konj na kojeg se može smjestiti šestero ljudi i koji ispod trbuha ima kotače, kome nakon svakog sata treba predah jer se brzo umori, svakako je simpatičan. Kako sve ima svrhu postojanja, tako je ima i ovaj konjić. Poslužio je da pomogne prijatelju u nevolji, jer dobra se djela ne zaboravljaju, pa je Pluk pomogao njemu kada je ovaj upao u grabu. Galebovi su lijepe ptice. Iako oštrog pogleda i možda na prvi pogled nepristupačne, u njima se krije i odlučno srce koje je spremno pomoći kada negdje zaškripi. Karlo Proteza dobio je ime po svojoj drvenoj nozi. Sprijateljivši se s Pulkom, nije dvojio pozvati sve svoje galebove kako bi pomogli da Pluk natrag dobije svoj sobičak.
Pluk nije prijatelje stekao samo među životinjama. Bilo je tu i mudrih odraslih ljudi s kojim se volio družiti i pitati ih za savjet. Kada god bi iskrsnuo kakav problem, gospodin Olovka, vlasnik knjižare, bio je voljan pomoći i nikada nije odbijao Pulka ili bilo koga od njegovih malih životinjskih prijatelja. Naprotiv, poučen životnim iskustvom, uvijek bi najprije dobro razmislio, a potom donio najpravilniju odluku koja bi svima bila dobra. Imao je i on prijatelje koje je uključio u rješavanje problema zvanog “Golublji vrt”. Od svih čudnih osoba i još čudnijih životinja, Pustimrak i Tamo Amo Vukodlak najčudnija su stvorenja ove priče. Ali da nije tako, ovo ne bi bila čudna priča.
Samo je u dobroj mašti moguće da dobronamjerni Pustimrak riješi problem cijelog grada, ali uz jedan ključan nedostatak. Nikome nije rekao čemu služi uvenula biljka i kako s njome postupati. Kako god bilo, veselo društvo otkrilo je čari i nedostatke čudesne maline te su doživjeli veseli period uz male posljedice koje nije bilo teško ispraviti. Čak se i gospođa Čistunica domogla malina za džem koji je od nje učinio dragu osobu te prijaznu i dobru prijateljicu vlastitoj kćeri.
Borba za Golublji vrt ujedinila je ljudske i životinjske prijatelje. Zajedničkim snagama i nadmudrivanjima uspjeli su sačuvati dio zelenog raja u srcu grada, a k tome i prijateljstvo koje će se još jednom pokazati savršenim načinom da se spasi ptica Frčkavica koja također ima svoju zanimljivu priču. Nakon svih akcija spašavanja i dalje nije htjela naučiti letjeti, iako je imala podršku svojih pernatih prijatelja. Tek kada joj je život bio ugrožen, uspjela je podignuti svoje ogromno tijelo i odletjeti.
Svi likovi ove pripovijetke povezani su zajedništvom i iskrenim prijateljstvom koje prevladava sve prepreke. Poručuje nam da nikada ne ostavljamo jedan drugoga u nevolji i da se takve usluge ne zaboravljaju. Poput likova ovog romana, trebamo uvijek biti spremni pomoći.
Vrsta djela: dječji pustolovni roman
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: grad, vrt, more
Tema: Plukove pustolovine u spašavanju Golubljeg vrta
Ideja: Uvijek trebamo biti spremni pomoći drugima u nevolji. Takva dobra djela višestruko će nam se vratiti.
Kratak sadržaj
Pluk je vozio mali crven kiper. Bio je bez doma pa je već neko vrijeme tražio mjesto gdje bi se mogao skrasiti. Nakon nekoliko sati uzaludne vožnje, sjeo je na klupu u parku kako bi se odmorio. Glasno razmišljajući, odlučio je prespavati na klupi, ali mu tada s grane golubica Doli kaže da ima jedna prazna soba na vrhu solitera. Kad je Pluk došao do solitera, Doli ga je već čekala. Soba se nalazila na samom vrhu. Bila je okrugla, okružena prozorima s kojih je pucao prekrasan pogled na grad. Nakon što se smjestio, Pluk odluči spustiti se i kupiti nešto za jelo. Putem je sreo susjedu, gospođu Čistunicu, neljubaznu gospođu koja je ubijala insekte po zgradi. Prodavač, gospodin Olovka, zamolio je Pluka da se spusti do podruma i pokuša spasiti njegova prijatelja, žohara Zazu, čini se već mrtvog. Kad je krenuo iz podruma, ispostavilo se da žohar nije bio mrtav nego samo onesviješten. Zamolio ga je malo korice od jabuke. Pluk je odlučio povesti Zazu sa sobom u svoj novi dom
Pluk je bio zadovoljan svojim novim domom. Polako je upoznavao stanare kojih je bilo mnogo, jer je zgrada imala dvadeset katova. Jednog dana, na stubištu je sreo uplakanog dječaka koji se nije znao vratiti u svoj stan. Bio je to mali Galamđić koji je išao u apoteku po sirup. Živio je na dvadesetom katu s ocem i petero braće, pa je Pluk brzo doznao kamo mora odvesti mališu. Stan malog Galamđića bio je prekriven madracima, kako bi se ublažila buka koju su dečki radili. Pluk je ostao na večeri s njima. Vraćajući se doma, na stubištu je sreo tužnu Željku. Baš kad je htio s njom razgovarati, hitno ga je pozvala golubica Doli. Netko je bio u opasnosti. Pluk je odlučio pozvati Željku da mu pomogne. Puna straha da se ne uprlja, ipak mu se odlučila pridružiti. Trebalo je spasiti malu vjevericu Bandžiju koja je imala strah od visine, a završila je visoko u košnji. Plukova dizalica bila je prekratka da dođu do vjeverice. Željka Znatiželjka se u tren oka popela na drvo i spasila vjevericu. Pri tom se zamazala i poderala svoju haljinu pa se bojala ići kući. Pomoć su odlučili potražiti kod gospodina Olovke. Vjevericu su ostavili u skladištu dućana da se uči penjati po policama, a Željku su otpratili u čistionicu gdje se odjeća čisti na ljudima. Nakon tretmana čišćenja, posjeli su je na stolac i poprskali sprejom koji je pokrio sve poderotine. Željka je postala opet čista. Kad su išli provjeriti vjevericu, već je skakutala po sedmoj polici.
Iza solitera je bio vrt s kanalom. Vozeći se jednog jutra, Pluk ugleda konjsku zadnjicu u kanalu, ali nije vidio glavu. Glava je bila nešto niže. To je u kanalu zaglavio najduži konj na svijetu. Zvao se Dugokljusić. Pluk mu je pomogao da se izvuče. Dugokljusić je pripadao Majoru. Vrativši se u toranj nakon uspješne operacije, Pluk je dozivao Zazu koji se sakrio ispod tepiha. Čistunica je zirkala kroz prozore sa sprejom u ruci pa se Zaza uplašio. Istog popodneva kad je Pluk krenuo van, zaustavio ga je portir i tažio da se Pluk iseli iz tornja jer se nedopušteno tu nastanio. Gospođa Čistunica je upozorila portira na novog stanara. Na Plukovu sreću, naišao je Major i pomogao Pluku da ostane u tornju.
Portir i Čistunica ostali su se nešto došaptavati. Kad se Pluk nešto kasnije vratio u toranj, nešto je čudno mirisalo na sprej. Nije mogao ući u stan. Netko je izmijenio bravu i na vratima je pisalo “Soba za šivanje gospođe Čistunice”. Dok je Pluk bio odsutan, Čistunica je ušla u toranj, zauzela ga, pošpricala Zazu i bacila ga. Pluk nije često plakao ali sada “…osjeti kako mu suze cure niz obraze…” Golubica Doli svemu je svjedočila te uputi Pulka kod gospodina Olovke da ga pita za savjet. Gospodin Olovka bio je veoma ljut zbog nepravde nanesene Pluku. U tom trenu doletjela je Doli i u kljunu donijela Zazu koji je bio živ. iako malo ošamućen. Nitko nije bio sretniji od Pulka. Pluk i Zaza privremeno su se smjestili kod gospodina Olovke.
Sljedećeg jutra, gospodin Olovka i Pluk otišli su porazgovarati s portirom koji je istjerao Pulka iz tornja. Golubica Doli htjela je pomoći Pluku. Odlučila je – “Pokakat ću joj se na haljinu…” To su odbili. Golubica je tada zamolila Pulka da porazgovara s Karlom Protezom. Karlo Proteza bio je galeb s drvenom nogom. Pluk mu je jednom dao sardine. Obećao je pomoći na svoj način. Tog dana, kad je gospođa Čistunica ušla u toranj, počeli su oblijetati galebovi oko tornja. Bilo ih je sve više. Kljucali su po prozorima. Čistunicu je počela hvatati panika. Morala se kad tad vratiti u stan i napustiti toranj. Galebovi, njih stotine, opsjedali su toranj tako da se Čistunica jedva probila do lifta. Odlučila se potužiti portira. Kad su došli na vrh zgrade, nije bilo ni jednog galeba. Čim je portir napustio toranj, galebovi su opet napali. Sada već pomalo izbezumljena, pozvala je i Majora kojeg je slučajno srela na stubištu. Opet nije bilo ni jednog galeba. U svoj toj strci, Karlo Proteza uspio joj je uzeti ključ od ulaznih vrata sobice na tornju. Pluk je dobio svoju sobu, a Čistunica je velikodušno odlučila da joj soba za šivanje više nije potrebna.
Već neko vrijeme Pluk nije vidio Željku Znatiželjku, a nije se usudio pozvoniti joj. Golubica Doli preletjela je pored njenog prozora. Djevojčica je bila bolesna. Pluk je napisao pismo koje joj je Doli proslijedila. Željka se zaželjela bombona, ali nije smjela jesti ih od straha od mame, da se ne zaprlja. Pluk joj je opet uspio uz pomoć Doli poslati željene slatkiše. Tako je nekoliko dana pošta uspješno funkcionirala, dok Čistunka nije otkrila urotu. Odlučila je uhvatiti Doli pomoću mačka Straška. Tog dana Doli je nosila Željki sladoled pa je nešto teže letjela. Kad je Straško skočio da ščepa Doli, sladoled mu je pao na glavu. Doli, sva jadna i uplašena, sakrila se u Željkinoj sobi dok opasnost nije prošla. Sakrila se u ormar. Mama je Željki donijela juhu. Htjela joj je dati i lijek koji se nalazio u ladici gdje se Doli sakrila. Željka se brzo dosjetila da kaže mami kako nema žlice, samo da je pošalje iz sobe. U međuvremenu se Doli sakrila pod krevet. Tada je Čistunka htjela počistiti prašinu pod krevetom, ali baš tada je pozvonio doktor na vrata i spasio Doli. U međuvremenu, Doli je nestala i nitko nije znao gdje se nalazi..
Pluk je bio uznemiren što se Doli ne vraća. Spustio se da pozvoni Željki na vrata, kad je sreo mačka Straška. On mu je ukratko ispričao što se dogodilo. Pluk je bio siguran da je mačak pojeo Doli. Mislio je da su Galamđije nešto čuli, ali sve je bilo uzalud. Galamđije su htjeli gledati TV koji nikako nije radio, pa su zamolili Pulka da pogleda kvar. Trebalo ga je samo uključiti u struju. U tom trenu, svratio je i doktor da vidi kako napreduju ospice. Kad je otvorio torbu, iz nje je izletjela Doli. Kod Željke nije bilo drugog sigurnog mjesta osim doktorove torbe. Kasnije, Pluk i Doli, sreli su se na tornju, sretni što je sve dobro završilo.
Pluk je opet želio znati kako je Željka. Spustio se do Galamđića koji su mogli vidjeti njen balkon. Oni su morali ići na more na oporavak. Da bi mogli virnuti na njen balkon, morali su napraviti majmunski lanac. Držali su Pulka za noge dok je on, viseći glavom prema dolje, razgovarao s njom. I ona je trebala morski oporavak nakon ospica. Doktor je morao nekako nagovoriti Željkinu mamu da je pusti s Galamđičićima na more. Kad je doktor iznio svoj plan gospođi Čistunici, malo je negodovala jer je smatrala Galamđiće neurednima. Odlučila je provjeriti njihovu urednost pozvavši se tog popodneva kod njih na čaj. Galamđije su imali vrlo malo vremena da sve dovedu u red. Sve stvari nagurali su u jednu sobu, a ostatak stana blistao je od čistoće. Bili su gotovi s pospremanjem baš kad je Čistunica pozvonila na vrata. Na kraju je Čistunica dopustila Željku da ide s njima na more.
Na more ih je trebao odvesti Pluk i njihov stari auto. Pokvario im se baš prije odlaska. Problem je riješio Major. Pluk i otac Galamđić išli su kiprčićem, a djeca su jahala na Dugokljusiću čiji su trbuh, zbog povećane težine, poduprli kotačima. Došavši na more, odmah su se okupali. Već prvog dana Pluk je u pijesku našao Školjkicu Frfljavicu. Znala ga je točno usmjeriti na pravi put, ali uz malo frfljanja. Nakon tri krasna dana, naoblačilo se. Pluk se uputio u dućan po namirnice. Na povratku kući, krenuo je prečicom jer se nevrijeme nemilosrdno približavalo. Od siline vjetra napravili su se veliki pješčani zapusi pa mu je auto ostao zaglavljen. Odlučio je krenuti pješke prečicom, ali je zalutao. Frfljavica mu je opet pomogla naći pravi put. Svi su bili sretni kad se vratio, iako bez sladoleda. Ostali su mu samo štapići.
Jednog jutra, Željka i Pluk krenuli su po kruh kad su začuli kriještanje. Karlo Proteza, sav uznemiren, došao je tražiti pomoć. Sestra Lenka upala mu je u naftnu mrlju i nije se mogla izbaviti. Kad su oslobodili Lenku, trebalo je još očistiti naftu s njenog perja. Zadatak je povjeren tati Galamđiji. Lenka je htjela natrag do svog gnijezda, gdje je sjedila na jajima. Odlučili su joj donijeti gnijezdo u kuću. Nitko nije očekivao da će gnijezdo s jajima nestati. Naime, seoski dječaci krali su jaja i prodavali ih pekaru. Lenka je bila vrlo nestrpljiva u iščekivanju jaja. Pluk i Željka otišli su u pekaru ne bi li povratili jaja. Jaja su bila uredno složena u zdjeli, ali pekar je odbijao priznati da su to galebova jaja, netom kupljena. Poslužili su se lukavstvom. Svi Galamđije, a bilo ih je mnogo, izašli su na ulicu stvarajući ogromnu buku pjesmom i plesom. Dok su svi zainteresirano izašli pogledati što se događa, Željka i Pluk uzeli su zdjelu s jajima i odnijeli ih već ljutitoj Lenki. Lenka, vidjevši neko narančasto jaje, izbaci ga iz gnijezda. To je bilo jaje uljez od morske kukavice. Željka ga je umotala u krpicu i stavila na toplo mjesto.
Karlo Proteza došao je u posjetu i usputno donio neke novosti. Pluk je krenuo natrag doma. Željka mu je dala kukavičje jaje umotano u krpicu koje je trebalo držati na toplom. Putem kući opet je koristio uputstva Frfljavice jer je ponovo bio zalutao. Zaza mu se jako razveselio. Jaje je odnio gospođi Frišković jer je ona imala ptice. Međutim, odlučili su jaje staviti pod električnu deku jer je bilo veliko. Pluk nikako nije mogao naći Doli. Odlučio ju je potražiti u Golubljem vrtu koji se trebao preuređivati. Saznao je to od Čistunke dok joj je uručivao Željkino pismo. Za uređenje Golubljeg vrta bio je zadužen gospodin Parković, koji je vrt namjeravao pretvoriti u trg s mnogo betona. Nije ga bilo briga što će se dogoditi sa sasvim stanovnicima vrta. Pluk je želio svima pomoći. Nakon neuspješnog razgovora s Parkovićem, Pluk i sve životinje vrta bili su još više zabrinuti. Nitko nije želio napustiti svoj dom u Golubljem vrtu. Parkovića nije nitko volio. Kad je posjetio vrt, izbole su ga pčele. Uspio je pobjeći i dogovoriti se s gospođom Čistunkom da uništi sve pčele. Svi su na vrijeme napustili vrt i spasili se, a Čistunka je upala u baru. Doli, Pluk i gospodin Olovka smišljali su kako spasiti vrt. Gospodin Olovka imao je prijatelja koji bi mogao pomoći, ali nisu imali dovoljno vremena da dođu do njega. Pustimrak je stanovao daleko. Da bi dobili na vremenu, Doli je uništila nacrt vrta tako da su morali raditi nove, što je potrajalo nekoliko dana.
Pluk je krenuo na put sa Školjkicom Frfljavicom, dobro opskrbljen hranom. Imao je malo vremena. Spustila se magla i usporavala ga. Trebao je doći do skele koja bi ga prevezla preko rijeke. Zbog magle skela nije vozila. Školjka ga je uputila na drugu skelu. Morao je čekati dok se magla ne digne. Kada se magla počela polako dizati, Pluk je upitao starog ribara za skelu. Stari ribar uputio ga tamo pun straha. Rekao mu je kada se on udalji, neka Pluk zazviždi tri puta i pojavit će se lađar, pa ga prevesti preko rijeke. Pult je želio znati zašto je ribar toliko uplašen. Lađar je bio vukodlak. Pluk se savjetovao sa Školjkicom, ali nije dobio odgovore jer je bila uvrijeđena. Pluk je nakon mnogo razmišljanja ipak tri puta zazviždao i onda čekao. Iz tame se pojavila visoka spodoba, mračna figura koja vesla. Vukodlak je čekao veoma dugo da bi nekog prevezao preko rijeke. Počeo je plakati od sreće jer je na skelu došao pravi dječak. Vukodlak je obećao da će ga čekati da ga preveze natrag.
Magla je nestala. Spuštala se večer. Pluk nije znao kuda treba ići. Opet je izvadio školjku iz džepa. Nikakvog odgovora. Školjka se ljutila. Pluk se ispričavao, ali školjka je ostala nijema. Umoran, Pluk je zaspao. Gospodin Olovka bio je jako zabrinut što je Pluk otišao sam na put. U golublji vrtu su stigle nove betonske ploče. Vrijeme je izmicalo. Gospodin Olovka odlučio je poslati Karla Protezu u pomoć Pluku.
Kad se Pluk probudio, Školjka ga je ugodno iznenadila, pokazujući mu kuda treba ići. Kad su došli na odredište, Pluk je stajao pored kuće koju je tražio. Kućica se nalazila u brežuljku, a vrata su joj bila iza jednog grma. Nikoga nije bilo doma. Sve se činilo uzalud jer su vidjeli da je Pustimrak otišao na godišnji. Očajan, Pluk se vraćao kući, kad mu u susret doleti Karlo. Otkrili su da se Pustimrak sakrio u drvetu i pravio balone. Kad je čuo da ih je poslao gospodin Olovka, pozvao ih je u kuću. Pluk je sve ispričao starom Pustimraku. On je morao razmisliti što treba učiniti. Pustimraka uopće nije zanimao Pulkov problem. Ljut, Pluk je odlučio otići. U tom trenu, Pustimrak mu je dao neku teglicu sa suhim cvijetom koji bi trebao pomoći, ali nije znao kako.
Vuk je u čast Pluku ukrasio skelu cvijećem i silno se obradovao kada ga je vidio. Pluk mu je obećao ponovno doći. Gospodin Olovka bio je jako uznemiren. Pulka još nije bilo na vidiku. Kada se Pluk napokon pojavio, ni Olovka nije znao što bi trebalo učiniti s uvenulom biljkom. Možda ju je trebalo posaditi “tamo gdje oni dolaze.” Posadili su je na ulazu u vrt i otišli spavati.
U četvrtak ujutro ništa se nije događalo. Biljka je bila mrtva. Krenuli su uvjeriti životinje da napuste Golublji vrt. Nitko nije htio. Na ulazak u vrt stigao je kamion s radnicima. Sve su se životinje razbježale u jazbine, a Pluk, Olovka i Doli sakrili su se iza grma i čekali da vide što će se dogoditi. Pristigli radnici počeli su jesti plodove s grma koji im je dao Pustimrak. U kratkom vremenu, biljka je rodila velikim sočnim kupinama. Svi radnici plesali su i smijali se, krenuli su igrati skrivača. “Sve je to od kupina…” reče Olovka. “Haselardskih kupina. To su vesele kupine koje kada ih pojedeš, dođe ti da se ludiraš, umjesto da nešto radiš.” Parković je u igru uvukao i Pulka, a i Olovka je pojeo nekoliko kupina. Svi su bili zauzeti igrom, osim gospođe Čistunice koja je zaprijetila da će pozvati gradonačelnika. Od betona su napravili figure koje su se svidjele gradonačelniku, odlučio je zadržati ih i zadržati Golublji vrt takvim kakav je.
Kad se Pluk vratio kući, vidio je tetku Meju kako vadi stari kruh iz kante za smeće i jede ga. Ozlijedila je ruku dok se igrala u vrtu. Doktora nije bilo. Ni pehara. Svi su bili na igranju. “Pluk sjede na pločnik. Nitko ga nije htio poslušati. Svatko je bio preokupiran igranjem.” Počele su se događati neprijatne stvari, poput požara. Pluk je uvidio da nitko ne reagira, pa je uzeo sjekiru, sasjekao kupine i bacio ih na vatru. Kad je grm izgorio, svi su postali svjesni činjenice da su zanemarivali svoje dužnosti.
Pluk je pozvonio na vrata Čistunici. Pitao je da li se Željka vratila. Ona je čistila cijelu kuću, pa je namjeravala Željku strpati u dječju ogradicu, da ne zaprlja stan. Olovka se htio sam uvjeriti u Plukovu priču. Usputno je naveo i Čistunicu da proba džem od razigranih kupina koje je sama ubrala.
Olovka i Pluk odlučili su provjeriti što se događa s Čistunkom. Pojela je kilogram džema i sada se igrala u ogradici, imitirajući malu bebu. Željka se trebala vratiti svakog trena. Nisu je uspjeli zadržati kada je saznala da joj je maka bolesna. Kad su stigli do Željkinog stana, vidjeli su da su mama i Željka crtaju po svježe obojenim zidovima. Pozvale su i sve Galamđije da im se pridruže. Olovka je predložio Čistunki da svaki dan pojede samo jednu žlicu džema radi dobrog raspoloženja. Zaza je posjetio Pulka da provjeri što se dogodilo s jajetom morske kukavice. Izlegla se Frčkavica. “Ona ima kosu umjesto perja. I može narasti izuzetno velika…”.
Međutim, zbog veličine pticu su dali Grubiću. Nisu znali da on ima muzej prepariranih ptica. Kada ga je Pluk išao posjetiti laknulo mu je jer je nije preparirao. Odlučili su je osloboditi uz pomoć Galamatića i Željke. Novinar časopisa “Žena” želio je uslikati pticu i Grubića ispred muzeja. Dok su se naslikavali, Galamđije su stvorile buku i omogućile ptici bijeg. Zametnuo im se svaki trag. Pticu su bili smjestili u skladište gospodina Olovke. Kada je ptica nestala, izdana je nagrada za njen pronalazak. Mala Elizabeta vidjela je pticu i sada je trebalo naći novo skrovište za nju. Došao je agent tražiti Frčkavicu. Čim je otišao, smjestili su je u Golublji vrt. Čaplja je dobila zadatak naučiti Frčkavicu letjeti. U početku nije imala volje učiti jer nije znala kamo bi letjela. Karlo se dao u potragu za drugom Frčkavicom, a Pluk je otišao u Golublji vrt.
Dizalicom su digli Frčkalicu na stablo da pokuša letjeti, ali “Tresnula je s visine ko vreća.” Nitko nije opazio Elizabetu skrivenu iza grma. Brzo je majci išla reći što je vidjela. Pluk je zatražio savjet od Olovke, dok je Grubić već uhvatio pticu. Doli je preletjela preko dvorišta muzeja. Frčkalicu su odvezali uvjereni da ne može letjeti. Bila je prestrašena. Kad su htjeli krenuti s prepariranjem, Karlo je napao Grubića, udarajući ga i govoreći Frčkavici o otoku na kojem žive Frčkavice. Nekoliko trenutaka kasnije, uz zamah krila, zaletjela je za Karlom. Naredni dan je bio Pulkov rođendan. Ugodno se iznenadio kad se skupilo cijelo društvo i odlučilo njegov rođendan proslaviti na skeli kod Amo-Tamo Vuka. Pluk mu je i tako obećao posjetiti ga.
Likovi: Pluk, Zaza, Doli Boka, Karlo Proteza, Olovka, Čistunica, Željka Znatiželjka, obitelj Galamađija, Grubić, Parković, Konj Dugokljusić, Školjkica Frfljavica, Tamo Amo Vukodlak, Pustimrak.
Analiza likova
Pluk – neobičan dječak koji vozi mali autić kiperčić i nesebično stoji na usluzi svakome kome treba pomoć. Dolaskom u grad, gdje nije poznavao nikoga, najprije je mislio biti beskućnik i spavati na klupi, ali uz pomoć dobre golubice Doli, saznao je da postoji jedan prazan stan u kojem može živjeti. Tako se i nastanio u napuštenoj sobici, na vrhu zgrade od dvadeset katova. To dobročinstvo nije zaboravio, a kako je i sam dobroćudan, Pluk je pomagao kome god je stigao. Njegova pomoć nije dolazila samo do onih koji su bili u velikoj nevolji, već i do onih koji se samo loše volje, zabrinuti ili tužni. Pluk je želio pomoći svima. Bio je iskrene duše i dobrog srca, pa je brzo stjecao mnogo prijatelja, koji su mu velikodušno uzvraćali prijateljstvo, jer dječaka poput Pluka bilo je nemoguće ne voljeti. On je u svakoj osobi nalazio samo dobre odlike, pa je i one naizgled strašne likove, prihvaćao i dopustio im da se pokažu u drugačijem, dobrom svjetlu. Takvi su mu na kraju postali najodaniji i najbolji prijatelji. Ono što Pluka najviše ljuti je nepravda, pa je zato uvijek nastoji ispraviti. Pluk je dosta impulzivan i voli rješavati probleme bez da ikoga povrijedi.
Zaza – jedan od čudnijih Plukovih prijatelja. Zeza je bio žohar i zato često nepoželjan stanar i prijatelj. Upravo zbog toga je nekoliko puta skoro poginuo, ali je ipak svaki put uspio za dlaku izbjeći pogibelj. Baš poput pravih žohara i on je poprilično otporan na smrt tj. na kemikalije kojima ga pokušavaju uniti. Tek je Pluk u njemu vidio potencijalnog prijatelja, a ne štetočinu. Nakon što mu je spasio život, Pluk se nastavio brinuti o njemu. Zaza je spavao u kutiji od šibica i jako je volio Pluka, jer se, između ostalog, kod njega osjećao sigurnim. Ali i Zaza je bio odličan sustanar jer je bio “simpatičan i jako pristojan žohar.” Nije bio jako zahtjevan, a najveće zadovoljstvo su mu predstavljale korice svježih jabuka, koje mu je prijatelj Pluk redovito davao.
Doli Bucka – golubica koja pomaže Pulku u mnogim pothvatima. Za početak, pomogla mu je da se uopće smjesti u njenom gradu, a onda mu bila desna ruka u daljnjim pustolovinama. Doli je druželjubiva i prijateljski nastrojena, pa je svi vole i ne boje se tražiti pomoć od nje kada im je ona najpotrebnija. Doli uvijek gleda dobrobit drugih, pa će sa zadovoljstvom pomoći prijatelju u nevolji, baš kao i njen prijatelj Pluk.
Karlo Proteza -Karlo je galeb koji je imao jednu drvenu nogu i upravo zbog nje je dobio nadimak “Proteza”. On je bio izrazito znatiželjan galeb, veoma jakog karaktera. Iako “je imao opake oči i vječito nezadovoljan izraz lica”, on nije bio zločest. Također je uvijek bio tu za prijatelje i spreman uskočiti im u pomoć kada treba. Osim što pomaže prijateljima, on jako voli svoje galebove. Ima jako veliki utjecaj na svoje jato galebova. Oni ga bezuvjetno slušaju i rade što im se kaže, tako da se može reći da Karlo Proteza ima svoju malu vojsku, koju može iskoristiti za pomoć drugima.
Gospodin Parković – bio je “nespretan i debeo čovjek”. U njemu je bilo mnogo zloće, što se vidi po tome da uopće ne brine o drugima, već samo želi da sve bude po njegovom, kako bi njemu bilo najbolje. Uopće ne razmišlja koliko takvo ponašanje šteti drugima.
Željka Znatiželjka – kći je gospođe Čistunke. Iako je vrlo znatiželjno i razigrani dijete, kao uostalom i sva djeca, ona se rijetko igra i još rjeđe izlazi iz svoje kuće, jer se ne smije se uprljati. Kad se uprlja, time jako naljuti svoju mamu, pa ona izbjegava situacije u kojima bi se uneredila. Njena “haljinica joj bijaše ljubičasta, prekrasna, savršeno čista. Ali lice joj bijaše tužno.”. Bila je tužna jer se nije smjela ponašati kao dijete. Niti se smjela igrati, niti je smjela jesti slatkiše da se ne zaprlja. Ali to se sve promijenilo dolaskom Pulka. Željka počinje uživati u druženju s njim, on joj kriomice šalje bombone, ali i tjera je da promjeni svoj odnos s majkom. Željka to i učini, pa odnos njene majke i nje postaje prijateljski. Majka joj čak dopusti i odlazak na more, gdje je Željka jako sretna. Tamo proživljava nezaboravan godišnji odmor uz Pluka, zabavljajući se u njegovim avanturama.
Gospođa Čistunka – Željkina majka. Izbjegavala je kontakt s vanjskim svijetom i ljudima jer je sve smatrala prljavima. Bila je opsjednuta čistoćom, što dovodi do toga da zanemaruje odnos s vlastitom kćerkom. Sve joj je branila i gotovo je zatvorila u kavez samo kako bi ostala čista. Zbog svoje opsesije, Čistunka je skoro ubila žohara Zaza, jer nije mogla podnijeti da tako jedna “prljava” životinje živi blizu nje. Ipak, sve se promijenilo nakon što je gospođa Čistunka ubrala čarobne maline i od njih napravila džem. Pojela je skoro kilu džema i cijeli dan se igrala. Tako je vidjela da život može biti i zabavan. Ali kako se ne bi samo zabavljala po cijele dane, gospođa Čistunka je nadalje jela samo jednu žličicu meda svaki dan, samo da joj malo podigne raspoloženje i da bude sretna umjesto zabrinuta zbog nečistoće.
Gospodin Olovka – bio je vlasnik je knjižare, volio je knjige, stoga je bio veoma mudar i pametan čovjek. Imao je dobro srce te je također uvijek bio spreman svima pomoći i pružiti utočište pa makar i na vlastitu štetu. Zbog bogatog životnog iskustva, mnogi mu se obraćaju za pomoć. On uvijek nađe vremena i rješenje za probleme svojih prijatelja. Iako je sporedni lik u priči, njegov doprinos je velik. On će uvijek pokrenuti sebe i druge kako bi njegov gradiću postao poprište avanture.
Obitelj Galamđiša – čini je otac i petero čupavih, neurednih dječaka, ali ipak vrlo dragih i spremnih pomoći. Uza svu buku i neurednost koji ih najviše odlikuju, sposobni su i smiriti se, saslušati problem i pomoći. Najdraži oblik pomaganja im je stvaranje buke, jer oni najbolje galamom odvraćaju pozornosti. To znaju najbolje i rade to vrlo uspješno. Ipak, dragi su i nenametljivi, a glasni su samo unutar svoja četiri zida i kada to moraju biti.
Gospodin Grubić – vlasnik muzeja za preparirane ptice. Vrlo je bešćutan i nemilosrdan. Ustrajan je u naumu da rijetku pticu Frčkavicu preparira i to u što kraćem roku. Cijelo vrijeme razmišlja kako je namamiti i zadržati kako bi dobio još više slave nego što je trenutno ima. Time misli samo na sebe, a ne i na one koji vole pticu, pa na kraju, ni na samu pticu Frčkavicu koja će tako izgubiti život. Ali ipak, on u svojoj namjeri nije uspio, zahvaljujući dobrim ljudima i prijateljima ptice Frčkavice.
Konj Dugokljusić – najduži je i najčudniji konj na svijetu. Pomalo je uobražen, možda baš zbog njegove neobičnosti, ali je isto dobra srca. Voli pomoći drugima, mada malo bez volje i uz puno gunđanja. Voli biti u centru pažnje, pa ga se tako može nagovoriti na pomoć. Ali na kraju uvijek pomaže svima kojima je pomoć potrebna, kako bi i on bio dio priče.
Školjkica Frfljavica – mala, sitna školjkica koja uvijek zna kojim putem doći do cilja. Jedina mana joj je što ne govori baš puno, često šuti i ne može je se nagovoriti da progovori. Javlja se samo kada je nekome uistinu potrebna pomoć. Osobu kojoj je potrebna pomoć, uvijek izvede na pravi put, koliko god se to činilo teškim ili čak nemogućim.
Tamo Amo Vukodlak – ovo naoko strašno biće bio je lađar. Ovaj vukodlak bio je pravi vuk koji je dugo čekao priliku da nekog preveze preko rijeke. Zbog njegova strašnog izgleda, nitko se nije usuđivao pristupiti mu i zatražiti prijevoz, sve dok nije došao Pluk. Unatoč svom izgledu, Tamo Amo Vukodlak vrlo je dobrog srca i blage naravi. Plakao je od sreće kada je Pluk zatražio pomoć od njega, ganut što ga se napokon netko sjetio. Bio je jako sretan kada se na njegovoj splavi održala rođendansku zabavu za njegova novog prijatelja.
Pustimrak – čudan starac duge brade, dobronamjeran, ali smotan. Živio je u brdu, pod zemljom i vrlo često je zaboravljao što radi i što uopće želi. Bio je dobar prijatelj s gospodinom Olovkom. Najsretniji je kada smije raditi balone od sapunice, jer kada to radi, u duši postaje dijete.
Ptica Frćkavica – vrlo čudna ptica koja se izlegla iz narančastog jaja, pod električnom dekom, kod gospođe Zime. Umjesto perja, na glavi joj je rasla kosa i lokne. Frćkavica je ogromna i misli da je izumrla pa ne želi naučiti letjeti, sve dok je strah ne natjera da poleti. Presretna je kad sazna da nije jedina preživjela od svoje vrste i da cijeli jedan postoji otok na kojemu živi njezina obitelj.
Major – vlasnik konja Dugokljusića. Svi iz zgrade ga se pomalo boje i bespogovorno ga slušaju. Inače je dobra srca i blage naravi. Voljan je pomoći ako zatreba. U dva navrata pomogao je Pluku. Prvi puta kada je izborio njegov ostanak u tornju, a drugi puta kada je velikodušno priskočio u pomoć sa svojim čudnim konjem i onda prevezao svu djecu na more.
Anna Maria Geertruida Schmidt Biografija
Anna Schmidt rođena je 1911. godine u Nizozemskoj i bila jedna od najznačajnijih Nizozemskih spisateljica za djecu i pjesnikinja. Zbog njenog nedostižnog doprinosa književnosti zvali su je majkom Nizozemske kazališne poezije i kraljicom nizozemske dječje literature.
Još kao dijete, Anna je poslala svoja prva poetska dijela značajnom nizozemskom pjesniku i književnom kritičaru Willemu Kloosu, koji ju je poticao da nastavi s pisanjem. Pisanje je za nju uvijek bio bijeg iz neprijateljskog okruženja, kakvim je doživljavala svoj život i zajednicu. Svjedočila je uvođenjem brojnih čuda modernog života u svakodnevni život: dovođenje elektriciteta u selo, prvom automobilu i početku filmske industrije.
Anna je studirala pravo u Den Haagu, te je po završetku studija 1930. otišla u Njemačku raditi kao dadilja, kako bi naučila njemački jezik.
Početak njenog radnog vijeka bio je u knjižnicama. Potom je počela pisati za novine, uglavnom članke za odrasle te pjesme za djecu.
Njezina prva književna djela koja su je proslavila bila su: “Debeljuco Dap”, “Pauk Sebastijan” i “Stihovi o medvjediću Pipelunčiću”. Počinje se baviti i pisanjem stripova te tako nastaju događaji o dječaku Pluku, njenom najpoznatijem književnom liku. Tako su i njene najpoznatije knjige za djecu: “Pluk, dječak iz solitera”, “Minoes” i “Otje”.
Za svoj književni rad, Anna Schmidt dobila je mnogo nagrada, među kojima je i najvažnije svjetska nagrada za književnost za djecu H. C. Andersen, koja joj je dodijeljena 1987. godine.
Krajem 60.tih godina 20. stoljeća, preselila se sa svojim suprugom u južnu Francusku. On je preminuo 1981. godine nakon dugog niza depresije. Anna se vratila u Amsterdam gdje je skoro potpuno oslijepila. Preminula je dan nakon svoga 84. rođendana, 21. 5. 1995. godine.
2007. godine Anna Schmidt uvrštena je u “Kanon Nizozemske povijesti”, popis od pedeset kronološki obrađenih tema, ključnih za Nizozemsku povijest, o kojima se podučava djecu u nizozemskim osnovnim školama. Tako je postala jedna od ikona nizozemske kulture, kao što su bili i Ana Frank i Vincent van Gogh.
Autor: T.C.
Komentariši