Komedija “Pokojnik” posljednja je satirična komedija koju je Nušić napisao u 70. godini života. I u njoj oštro osuđuje društvo u kojem vlada licemjerje, nemoral i preljub.
Komedija želi pokazati kako pojedinac, Pavle Marić, nema šanse boriti se protiv vlasti i kapitala. Lakše je društvu dokazati kako je živ čovjek mrtav, nego što Pavle uspijeva dokazati da je živ.
Komedija je podijeljena u predigru i tri čina, a vrijeme je radnje neodređeno.
Likovi su, opet, metafore društva i korumpirane vlasti, ali za razliku od komedije Sumnjivo lice, ovdje su likovi predstavnici društva u kojem vlast drži tek nekolicina obrazovanih ljudi, ali ljudi sumnjiva morala. Uz glavnog lika Pavla Marića javljaju se likovi njegove žene Rine, prijatelja Novakovića, Spasoja, Ljubomira i ostalih državnih službenika.
Komedija završava porazom, glavni lik ne uspijeva se osvetiti za učinjenu nepravdu i odlazi poražen.
Vrsta djela: društvena satira
Tema: borba Pavla Marića da dokaže da je živ jer je zabunom proglašen mrtav/borba s vlastima i birokracijom.
Vrijeme radnje: neodređeno; predigra se odvija tri godine prije ostalih činova.
Mjesto radnje: neodređeno
Kratak sadržaj
“Tri čina se dešavaju tri godine posle predigre.”
Predigra
U sobi sjede Pavle Marić i njegova žena Rina. Dolazi policijski službenik kojeg je Rina pozvala zbog krađe. Tu noć su iz njenog stolića ukradena pisma, ništa drugo. Policajac smatra da je provalnik netko iz kuće, jer tko bi inače provalio samo da uzme pisma.
Policajac odlazi, a dolazi Aljoša, radnik u Pavlovoj tvornici. Obavještava ga da želi dati otkaz, ali ne želi uvrijediti Pavla jer mu je već puno pomogao. Aljošu je žena ostavila prije tri mjeseca zbog nekog opernog pjevača i otišla u Berlin, ali ju on još uvijek voli. Ona mu piše pisma da je sretna, ali bi najsretnija bila kad on ne bi više mislio na nju – tada bi njena sreća bila potpuna. On je želi usrećiti iako ga je ona iznevjerila i odluči se ubiti. Tako više neće misliti na nju. Već joj je poslao i pismo u kojem je obavještava o svojoj namjeri.
Pavle ga odgovara od te nakane – nije vrijedno ubiti se zbog žene koja ga je prevarila. Nagovori Aljošu da uzme dan, dva slobodno i razmisli o svemu. Daje mu novac da može otići u kavanu i proveseliti se, kao i svoj kaput kako bi dobro izgledao. Aljoša odlazi, a dolazi Ljubomir.
Pavle otkriva Ljubomiru što ga muči – saznao je da ga žena vara. On je te noći ukrao pisma iz kojih je saznao da ga Rina vara s najboljim prijateljem i poslovnim partnerom Novakovićem. Odluči otići na put kako bi razmislio što će učiniti. Ljubomiru daje rukopis na kojem je radio već sedam godina. To je njegovo znanstveno djelo iz hidrografije, i daje ga Ljubomiru na čuvanje.
Dolazi i Novaković. Pavle ga napada, a Novaković se ne brani – priznaje prevaru i tvrdi Pavlu da je sam kriv jer ženi nije davao dovoljno pažnje. Pavle ga istjera iz kuće. Rina želi razgovarati s njim, no Pavle odlazi.
1. čin
Rina i Novaković u braku su već dvije i pol godine. Novakovića smeta prezime koje vidi na žličicama za kavu. Podsjeća ga na njenog muža. Rina šalje sluškinju Anu da odnese žličice zlataru da ih istopi i izradi nove. Novaković odlazi na posao, a dolazi Anta. Nervozan je i ima lošu vijest za Rinu.
Prvo ispituje Rinu o njenom životu prije braka s Novakovićem. Ona tvrdi da je udovica jer se njen prvi muž naljutio i otišao. Drugi dan nakon njegova odlaska kraj Dunava je nađen njegov kaput i dokumenti. Nakon šest tjedana nađeno je i tijelo, koje nisu mogli identificirati, ali su ga prepoznali po inicijalima na košulji. Održan je i pogreb.
No, Anta je danas u gradu vidio njenog prvog muža. Rina zove Novakovića u kancelariju, no ovaj se ne javlja pa šalje Antu po njega. Uto dolazi Mile, grli i ljubi Rinu. On je tješi, govori joj da će sve biti u redu, i na kraju od nje traži novce. Anta se vraća, a Rina se pravi da je Mile tražio Novakovića.
Dolazi Spasoje, koji je od Pavla naslijedio kuću i imanja, lažno dokazavši da mu je rođak. Anta i Rina govore mu o pokojniku, da se vratio među žive. Anta je isto u strahu jer je Pavlu dužan novce. Dolazi Novaković, koji je već saznao što se događa. Dolazi i Ljubomir, pokazuje im da je vijest već po svim novinama.
U novinama je objavljen intervju s Pavlom u kojem on prepričava što se dogodilo. Pavle je nakon onog otkrića o preljubu otišao u Beč. U novinama je pročitao vijest o vlastitoj smrti. Zatim je otišao u Hamburg i tamo se zaposlio u tvornici, u kojoj je radio tri godine. Objašnjava da je utopljenik Aljoša, njegov predradnik koji mu je najavio da će se ubiti. Svi su zabrinuti, u pitanju je budućnost tvrtke Ilirija a.d. u koju su svi nešto uložili. Dogovore se da će ignorirati Pavla ako dođe, jer je on ionako mrtav pa će se praviti da ga ne vide.
Dolazi Pavle i pozdravlja, no nitko da ne doživljava. Spasoje ipak progovori, iziritiran Pavlovim ponašanjem. Pavle ih obavještava da im to sve neće samo tako proći i da on odlučuje živjeti.
2. čin
Vukica (Spasojeva kći) i Spasoje sjede u sobi. Spasoje je stopirao vjenčanje Vukice i Ljubomira zbog novonastale situacije. Dolazi Anta, koji je s novinarom Mladenom Đokovićem dogovorio kako će riješiti problem s Pavlom. Dolazi i tetka Agnija, Spasojeva sestra, kako bi s Vukicom razgovarala o vjenčanju.
Spasoje dogovara plan s novinarom Đokovićem. Novinar će napisati što ovi traže od njega, ali ako mu plate. Žele da novinar dokaže da je Pavle mrtav. Novinar mu savjetuje da izbjegne javnu vijest jer će ih to sigurno dovesti do suda. Pisanje bi mu naplatio više, ali budući da je ovo samo savjet, naplatit će ga tisuću dinara. No, traži još tisuću za šutnju. Savjetuje Spasoju da Pavla proglase ludim. Tako nitko neće vjerovati u ono što priča.
Vukici u posjet dolazi Novaković. Pravda se zašto ga nema tako često. Dolaze i Novakovići. Rina je došla da s Vukicom ide u obilazak trgovina. Novaković mora s njima jer Rina otkad se pojavio Pavle nikamo neće sama. Novaković je odlučio Pavlu ponuditi da se razvede od žene, pa da se on ponovo može njome zakonski oženiti. Uto dolazi Pavle i nasamo razgovara sa Spasojem.
Obavještava ga da želi izbjeći skandal pa mu otkriva što je naumio. Ostavit će Novakoviće da žive u braku koji nema zakonske osnove. Od Spasoja traži da mu vrati imanje, a ako ne pristane, tužit će ga. Spasoje mu na to nudi svoju kćer, pa bi onda Pavle u miraz dobio natrag svoje imanje.
Tako se Spasoje ne bi javno sramotio. No, Pavle je svjestan da bi Vukica sigurno ostavila Ljubomira kad bi on izgubio titulu profesora, a to će se i dogoditi jer je tu titulu dobio zahvaljujući radu koji je objavio – taj rad je upravo Pavlov rukopis iz hidrografije koji mu je povjerio na čuvanje. Pavle odlazi.
Spasoje razgovara s Ljubomirom i okrivljuje ga za krađu rukopisa. Ljubomir ne vidi u čemu se njegov čin razlikuje od krađe imanja ili žene, što su učinili Spasoje i Novaković. Gospodin Đurić telefonom javlja Spasoju da je tvrtka Ilirija dobila milijun kuna.
3. čin
Mile dolazi Spasoju i donosi pismo od Rine. Mile je odvjetnik koji zastupa Pavla. Pavle je podigao četiri tužbe: Spasoja tuži za imanje, Novakovića za preljub, Ljubomira za krađu rukopisa, a Antu za krivokletstvo. No, Mile je već Rini obećao da će malo oduljiti s pripremanjem slučaja.
Traži od Spasoja da ga zauzvrat zaposli u Iliriji, i posuđuje 500 dinara, za koje moli da Rina ne sazna. Anta donosi kuvertu s Pavlovom fotografijom. Spasoje telefonira i dogovara nešto s vlastima. Dolazi Adolf Švarc, od kojeg Spasoje traži putovnicu s potvrđenom vizom. Nalaže mu da na policiji prijavi da je izgubio putovnicu pa će kroz nekoliko dana dobiti novu. Spasoje odlijepi Adolfovu fotografiju iz putovnice i vrati mu je. U putovnicu zalijepi fotografiju koju mu je donio Anta.
Na vrata zvoni policajac s kojim se Spasoje nešto dogovara. Zatim dolaze ostali i Spasoje im iznosi svoj plan. Prijavio je Pavla policiji kao predstavnika razornih organizacija iz inozemstva, a svi oni će tome posvjedočiti. Uto dolazi Pavle Marić. Spasoje ga obavještava da ga prati policija i otkriva mu svoj plan.
Pisma koja je prije tri godine ukrao poslužit će kao dokaz. U pismima je kontaktirao s inozemnim organizacijama, što će Rina sve potvrditi. Aljoša mu je bio suradnik koji se ubio kad je saznao da su pisma ukradena. Ljubomir je u onom rukopisu našao prepisku o revoluciji, ali je to spalio kako pokojnik ne bi došao na loš glas.
Daje mu putovnicu Adolfa Švarca s Pavlovom slikom kako bi mogao pobjeći, inače će ga oni uništiti. U sobu ulazi policija i od svih traži dokumente da ih identificiraju. Marić pokazuje Švarcovu putovnicu, a Spasoje potvrđuje da ovaj radi u njihovoj tvrtki. Marić poražen odlazi na vlak. Dolazi Vukica i Spasoje sretno najavljuje vjenčanje.
Likovi: Pavle Marić, Rina, Milan Novaković, Spasoje, Ljubomir Protić, Mladen Đoković, Adolf Švarc, Vukica
Analiza likova
Pavle Marić – pošten čovjek koji stjecajem okolnosti biva proglašen mrtvim, pa vodi borbu kako bi dokazao da je živ. Pokušava pomoći Aljoši svojim savjetima. Voli svoju ženu, ali ne zna što učiniti kad otkrije da ga vara. Vjeruje svojim prijateljima, no ispostavi se da to nije bilo pametno. Nakon njegove “smrti” svi ga iskoriste. Bori se za svoja prava, no ne uspijeva jer je okolina, kao i ljudi koji ga okružuju, nemoralna i pokvarena. Na kraju propada, što je metafora sistema koji pojede maloga, poštenoga čovjeka.
Rina – razmažena žena koja ni u jednom braku nije vjerna. Stalo joj je samo do bogatstva. Dok je s Pavlom u braku, vara ga s Novakovićem, a kad se uda za Novakovića, njega vara s Milom. Spremna je na sve samo da ne ostane bez bogatstva i braka s Novakovićem. Licemjerna je i nepoštena.
Milan Novaković – Pavlov prijatelj i partner u poslu. Ne vidi problem u tome što je prijatelju preoteo ženu. Smatra da je Pavle sam kriv za sve što mu se dogodilo. Vrijeđa ga Pavlovo “vraćanje u život”. S ostalima smišlja kako se izvući iz svega. Licemjeran i zao.
Spasoje – na prevaru je naslijedio Pavlova imanja i kuću tvrdeći da mu je rođak. Stalo mu je samo do novaca i položaja. Kćer pristaje udati za Ljubomira samo zato što je ovaj profesor. Sam je sebi najvažniji. Brine ga Pavlov povratak jer zna da imovinu nije stekao na zakonit način, ali se bori svim silama da ne ostane bez nje. Spreman je dokazivati da je živ čovjek mrtav prije nego prihvatiti vlastitu pogrešku i pokajati se. Smišlja cijeli plan kako se riješiti Pavla. Vrijeđa se kada Pavle govori istinu.
Ljubomir – mladi naučnik u kojeg je Pavle imao puno povjerenja povjerivši mu rukopis. Iznevjerio Pavlovo povjerenje i okoristio se njegovim radom kako bi došao do titule. Cijelo se vrijeme pravi pošten i ne želi ostalima priznati zašto se boji Pavlova povratka. Voli Vukicu i oženio bi ju bez obzira na njeno imovinsko stanje, što nije baš i slučaj s Vukicom. Ne da da njega proglašavaju krivcem jer su se svi okoristili Pavlovom smrću. Jedini pokazuje malo srama kad se suoči s Pavlom.
Branislav Nušić biografija
Branislav Nušić srpski je književni, utemeljitelj moderne retorike u Srbiji. Rođen je u Smederevu 8. listopada 1864. godina, a umro je u Beogradu 19. siječnja 1938. godine. Pravo mu je ime Alkibijad Nuša.
Već je u djetinjstvu pokazivao interes za komediju i kazalište. Gimnaziju i pravni fakultet završio je u Beogradu. Za vrijeme služenja vojnog roka sudjelovao je u srpsko-bugarskom ratu koji je počeo 1885. godine. Nakon rata objavio je kontroverznu poemu “Dva raba”, zbog koje je proveo dvije godine u zatvoru. Tema poeme bila je ismijavanje srpske monarhije, a posebice kralja monarhije – Milana Obrenovića.
1889. godine Nušić se zaposlio u državnoj službi. 1900. godine postao je sekretar Ministarstva obrazovanja, a nakon toga postao je dramaturgom Narodnog kazališta u Beogradu. 1904. godine postaje ravnateljem Srpskog narodnog kazališta u Novom Sadu, no na tom mjestu ostaje tek godinu dana.
Vraća se u Beograd kako bi radio kao novinar. 1913. godine utemeljio je kazalište u Skoplju, gdje je živio do 1915. godine.
Tijekom Prvog svjetskog rata Nušić je živio u Italiji, Švicarskoj i Francuskoj. Nakon rata ravnatelj je Umjetničkog odsjeka Ministarstva obrazovanja. Na toj poziciji ostaje do 1923. godine.
Osebujan je pisac, poznat po neponovljivom smislu za humor. Prvu komediju, “Narodni poslanik”, napisao je u 21. godini.
Njegov se bogati književni opus može podijeliti u tri faze: od 1885. do 1903., zatim od 1903. do 1918. i na kraju od 1908. do smrti 1938. godine.
U prvoj su mu fazi značajna djela komedije “Narodni poslanik”, “Protekcija”, “Običan čovjek”, zatim drame “Tako je moralo biti” i “Pučina”, humoristična proza “Opštinsko dete” i “Deset priča” te pripovijetke iz Prvoga svjetskoga rata “Pripovetke jednog kaplara iz srpsko-bugarskog rata”.
U drugoj se fazi Nušić manje bavio komediografskim radom, a više humorističnom publicistikom. Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata napisao je knjigu o povlačenju srpske vojske i izbjeglica “Devetstopetnaesta”.
U trećoj se fazi vraća komedijama koje dominiraju tom fazom. Napisao je i na scenu postavio nekoliko značajnih komedija: “Gospođa ministarka”, “Beograd nekad i sad”, “Ožalošćena porodica”, “Dr. Pokojnik”, a nedovršenom je ostavio komediju “Vlast”.
Prije no što se vratio pisanju komedija napisao je svoje najbolje prozno djelo, “Autobiografiju” (1924.). Treći se period, kao i književna djela koja toj fazi pripadaju, od prethodnih razlikuje kao što se razlikuju i društvene, političke i kulturne prilike toga doba u Srbiji.
Nušića se često proziva kroničarom toga vremena jer na satiričan i humorističan način progovara o društvenim problemima.
Autor: N.B.
Komentariši