• BA
  • DE
  • EN
  • HR
  • IT
  • RS
  • SI

Moja Lektira

Školske lektire

  • Naslovna
  • Po abecedi
  • Po razredima
  • Autori
Prepričane lektire na srpskom >>

Predosećanje

Autor: Desanka Maksimović

Desanka Maksimović zasigurno je jedna od najznačajnijih pesnikinja srpske književnosti. Osim poezijom, bavila se i pisanjem proze za odrasle i decu. Tokom života objavila je preko pedeset knjiga, koje uključuju i zbirke pesama, zbirke pripovetki, putopise , romane i prozu za decu i mlade. Ipak, unatoč plodnom stvaralačkom životu, ostala je najpoznatija po svojim pesmama. Iako se naoko čine razigrane, devojačke, one su zapravo i duboko osećajne, karakteristične po njenom lirskom izrazu.

Lirski izraz Desanke Maksimović odlikuje se jednostavnim, ali strogo određenim formama, koje ipak uspevaju da iznesu iskrenost i jasnoću stihova. Ovako čitaoc ima priliku da nesputano prodre u samu bit njene poezije, kojom se otvara sa iskrenošću i nepokolebljivošću. U svojim pesmama, pesnikinja iznosi svoj stav prema svetu koji je neočekivano pozitivan i iskren te iskazuje ništa drugo nego dobrotu. Stoga su i teme ovih pesama pre svega iznošenje iskrenih ljubavnih osećanja, prikazivanje nepravdi i nastojanje da se one isprave te političke teme, u kojima želi da postigne to isto. Čitaoci mogu da se poistovete sa svim njenim pesmama, pogotovo onim ljubavnim, jer svi prolazimo kroz slična stanja ne samo u osećajnom, nego i društvenom smislu.

Ideje koje je poezija Desanke Maksimović iskazivala uvek su se ticale slobode, odanosti, hrabrosti i dobrote. Glavna zadaća ovih pesama uvek je bila ukazati na dobrotu, plemenitost, ponos prema onome što imamo i jesmo, ali i otvorenost prema onome što je različito od našeg, kao što su to druge vere, druge kulture, ubeđenja i stavovi. Desanka je prihvaćanje tuđih mana i slabosti podržavala najprije isticanjem svojih slabosti i mana. Ipak to nije činila kako bi se samoosuđivala ili kažnjavala, već kako bi svojim primerom pokazala da smo svi ljudi, nesavršeni i grešni, ali sposobni da se poboljšamo i popravimo te time dosegnemo bolju verziju sebe.

Jedna od najboljih dijela Desanke Maksimović je njena zbirka pesama “Tražim pomilovanje”, a najpoznatije pesme su joj “Devojačka molba”, “Selice”, “Strepnja”, “Predosećanje”, “Prolećna pesma”, “Opomena”, “Tražim pomilovanje” i “Spomen na ustanak”.

Predosećanje – analiza pesme

“Predosećanje” je poznata pesma Desanke Maksimović. Kao i u mnogim svojim pesmama, ona i ovde spaja elemente ljubavne i pejzažne poezije kako bi iskazala ideje one misaono-refleksivne. Vreme radnje ove pesme smešteno je u rano proleće, doba godine kada zima prestaje, počinje toplije vreme, što odmah izaziva veću emotivnost kod ljudi. Ovo je vreme zaljubljivanja i upravo zbog toga se lirski subjekat priseća svoje osobe koju voli, upoznate takođe u to pretproletno vreme. Prvi stihovi prve strofe uvode nas u to ozračje, koje će takav da ostane do kraja pesme.

“Poznala sam te kad sneg se topi,
topi, i duva vetar mlak.
Blizina proleća dušu mi opi,
opi, pa žudno udisah zrak.
S nežnošću gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom;
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu celom.”

U jednoj strofi primećujemo odlike sve tri navedene poezije – i one pejzažne, i ljubavne i misaono refleksivne. Opisima prirode pesnikinja ostvaruje specifičnu atmosferu i koristi ih za poređivanje sa ličnim osećanjima, što je i inače odlika njene poezije. Odmah se spominje i „on“, predmet njene žudnje i glavni motiv ljubavnog dela ove pesme. Vlastita osećanja lirskog subjekta vidimo u izražavanju njenih osećanja koje budi takvo okruženje, što je odlika misoano-refleksivne poezije.

Već ovde izražava se proročanstvo koje je pesnikina predvidjela već prvim susretom s dragim. “I znadoh da bit ćeš mi drag” – ovakvo predosećanje tipično je za ljubavnu poeziju i prozu. Neretko susrećemo slučaj u koji pripovedači već na prvi susret s ljubavnim interesom predviđaju da će tu osobu voleti, što ukazuje na postojanje nečega sudbonosnog u tom susretu. Tako se naglašava da je ta osoba jedinstvena, bolja od bilo koje druge, značajnija od i jedne pre, upravo zato što je odmah prepoznata (ili je odmah prepoznata upravo zato što ima navedene odlike). U stihove ubacuje motive zime, kao što je trag stopa u belom snegu.

I sledeće dve strofe započinju istim rečima kao i prva: “Poznala sam te…”. U prvoj strofi bilo je to “kad sneg se topi”, u drugoj “u zvonak dan”, a u trećoj “kad kopni led”. Nakon uvodnog stiha druge strofe u kojima lirski subjekat govori da je svoju ljubav poznala na “pijan, svež i mek” dan, nastavlja sa onom istom mišlju da je taj kojeg je srela njena sudbina. To vidimo u stihovima:

“Činjaše mi se već davno znan,
znan kad te poznadoh tek.”

Osećaj da poznajemo osobu koja nas interesira iako smo je tek upoznali, također je čest motiv ljubavnih priča i pesmama i ponovo ukazuje na sudbinsku povezanost. Ostatak druge strofe isti je kao i drugi deo prve strofe, a ponavlja se i na kraju treće strofe.

“S nežnošću gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom;
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu celom.”

Ovo ponavljanje samo je naglašavanje osnovne misli – osećaja pripadnosti osobi iako, čini se, ona nije dio života lirskoga subjekta.

U trećoj strofi nagoveštaj proleća napokon se ostvaruje. Pesnikinja naglašava da ga je poznala kada je led kopnio:

“dok se budi proletnji dah
kad dan je čas rumen, čas setan, bled,
kad sretno se i tužno u isti mah.”

Upravo poslednji naveden stih jasno odražava atmosferu pesme. Ona je ujedno i sretna i tužna, a najviše se oseća seta. S jedne strane osećamo buđenje proljeća, što je uvek nekako uzbudljivo i sa veselom konotacijom, pesnikinja se priseća svoje ljubavi i zajedništva, a opet svesni smo da te osobe više nema, što izaziva tugu. Ljubav, iako je lepa, nije bila trajna i sada i u pesnikinji i u čitaocu izaziva setu.

Uz lepe pesničke slike koje tvore metafore i simboličke prikaze, najočitija stilska figura u celoj pesmi je anadiploza. Pesnikinja je koristi u sve tri stofe i to na početku njihova druga i trećeg stiha. Početak drugog i trećeg stiha svake strofe započinje istom reči kojom je završila prvi i treći stih, pa tako imamo:

“Poznala sam te kad sneg se TOPI,
TOPI, i duva vetar mlak.
Blizina proleća dušu mi OPI,
OPI, pa žudno udisah zrak.”

“Poznala sam te u zvonak DAN,
DAN pijan, svež i mek.
Činjaše mi se već davno ZNAN,
ZNAN kad te poznadoh tek.”

“Poznala sam te kad kopni LED,
LED, dok se budi proletnji dah…”

Anadiploza daje poseban ritam pesmi i naglašava ponovljene motive. Ritam se ostvaruje i rimom, koja je u ovoj pesmi stalna i unakrsna. Iako pesnikinja ne koristi često rimu, u nekom pesmama ipak je ima i njome ostvaruje ritmičku stabilnost pesme. I stihovi su ovde slične duljine što stabilizuje dinamiku stihova. Pesma stoga nije toliko zvučno haotična kao neka njena druga ostvarenja. Sve to pogoduje uspostavljanju mirne, setne atmosfere, kakvu i očekujemo od pesme koja govori o kraju zime i početku proljeća, ali i o velikoj ljubavi i sećanju.

Desanka Maksimović biografija

Desanka Maksimović srpska je pjesnikinja rođena 1898. godine. Njezino stvaralaštvo trajalo je punih sedamdeset godina. Njezine prve objavljene pjesme izašle su u časopisu “Misao” daleke 1920. godine. Objavila je u svom stvaralaštvu čak četrdeset knjiga proze, poezije i putopisa.

Za cijelo vrijeme svoga književnog stvaralaštva, ona je u prvom redu bila pjesnik koji je pjevao o svom domu, o ljubavi i intimi te, a objavila je i velik broj pjesama za djecu.

Najviše se istakla po socijalnoj, ljubavnoj i rodoljubnoj poeziji i to skrivenih i tihih emocija. Njezine pjesme u bogate osjećajima nade, ushićenja, ljubavi, čežnje, patnje i tajne.

Desanka je pjesnikinja koja je pisala cijeli svoj životni vijek. Pisala je poeziju, prozu i putopise. Najviše uspjeha kod čitatelja je ostvarila poezijom razne tematike: socijalne, ljubavne i rodoljubne.

Desanka svoje čitatelje i svakog čitatelja posebno doživljava kao osobnog prijatelja koji čita o njenoj intimi, ljubavi, strahovima, željama, nadanjima.

Ta veza koju ona osjeća s čitateljem je veoma duboka i intimna, ona svoje najdublje tajne dijeli s čitateljem. Njene riječi i osjećaji izraženi kroz stihove su iskreni i to je najveća ljepota u njenom pisanju.

Njezina najpoznatija djela su: “Zeleni vitez”, “Govori tiho”, “Pamtiću sve”, “Zovina svirala”, “Otadžbino, tu sam”, “Miris zemlje”, “Praznici putovanja” i mnoge druge.

Umrla je 1933. godine.

Autor: V.B.

Komentariši Poništi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Top autori

Ahmet Hromadžić Aleksa Šantić Alija Hasagić Dubočanin Braća Grimm Branko Ćopić Charles Perrault Derviš Sušić Desanka Maksimović Dragan Kulidžan Edgar Allan Poe Erih Koš Homer Ivica Vanja Rorić Ivo Andrić Jack London Jovan Dučić Mak Dizdar Musa Ćazim Ćatić Nasiha Kapidžić-Hadžić Nura Bazdulj Hubijar Stevan Bulajić Stjepan Čuić Šukrija Pandžo Vesna Parun Walt Whitman
Popis svih autora >>

Zadnje lektire

Ruža

Ruža je jedan od najčitanijih romana bosanskohercegovačke književnosti za mlade. Podijeljen u … [više]

Alkar

Alkar je pripovijetka s pričom o ljubavi koja se događa onda kada ju najmanje očekujete. Radnja … [više]

Preobrazba, Preobražaj

Preobrazba ili Preobražaj je uz Proces jedno od najpoznatijih Kafkinih djela. Pripovijetka … [više]

Informacije

Moja Lektira je književni portal na kojem možete pronaći više od 250 lektira za osnovne i srednje škole.

Korisno

  • O nama
  • Naručite novu lektiru!

Lektire

  • Lektira po abecedi
  • Lektira po razredima
  • Autori

Mreža portala

  • Biografija.info
  • Poezija.hr
  • Poezija.info

Copyright © 2015.–2025. Informativka d.o.o. Sva prava zadržana.

English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija