Najstariji poznati grčki pjesnik arhajskog razdoblja, Homer, navodno potječe iz Smirne u Maloj Aziji, gdje postoji bogata tradicija epske poezije. Kažemo da navodno potječe iz Smirne jer nismo sigurno da je uopće postojao. Iako se većinom prihvaća unitaristička teorija koja kaže da je Homer doista postojao, ne zanemaruje si ni pluralistička teorija koja tvrdi da su pojedine dijelove epova Ilijade i Odiseje napisali različiti autori. To pitanje autorstva Ilijade i Odiseje u znanosti naziva se “homersko pitanje”. Aristotel je za Homera rekao je on prvi tragični pjesnik, a Platon je smatrao da je Homer “odgojio” Grčku.
Ilijada spaja elemente iz mitologije i iz povijesnih legendi vezanih uz osvajanje maloazijskog grada Troje. Povod ratu je otmica grčke princeze Helene, a ratna sreća se cijelo vrijeme okreće čas na stranu Grka predvođenih Agamemnonom, a čas na stranu Trojanaca, te završava pogibijom i pogrebom najvećeg trojanskog junaka Hektora, ali ne i padom samoga grada Troje.
Djelo ima nekoliko glavnih motiva, a to su: zaziv muze ili invokacija, Ahilejeva srdžba, Ahilejev štit, Patroklo u Ahilejevoj opremi pogiba od ruke Hektora, oproštaj Hektora i Andromahe te Hektorovo tijelo. Radnje se odvija paralelno na zemaljskom i na olimpskom planu te svaka strana ima nekoliko bogova koji se bore za njih tj. s njima.
Uz realne i detaljne opise borbi i prizora iz svakodnevnog života kako u grčkom taboru tako i u samoj Troji, Homer nam donosi i galeriju psihološki produbljenih likova kao i niz preciznih opisa važnih za upoznavanje civilizacije onog doba. Likove dijelimo na Ahejce i Trojance. Ahejci su: Ahilej, Agamemnon, Patroklo, Odisej, Diomed, Ajant, Nestor, Menelaj, a Trojanci su: Prijam, Hekuba, Paris, Helena, Eneja, Andromaha…
Spjev je pisan u heksametrima, broji ukupno 15696 stihova, a aleksandrijski su ga filozofi naknadno prema broju slova grčkog alfabeta podijelili u 24 pjevanja, koja uglavnom ne predstavljaju tematski zaokružene cjeline.
Vrsta djela: nacionalni ep, epopeja, junački ep
Kompozicija: 24 pjevanja
Vrijeme radnje: 12.st.pr.Kr., zadnja 54 posljednje desete godine rata između Ahejaca i Trojanaca
Mjesto radnje: Troja (Ilij)
Vrijeme nastanka: 8.st.pr.Kr.
Tema: ratna zbivanja između Grka i Trojanaca koja su podijeljena na 27 dana+poslanstvo+27 dana
Kratak sadržaj
Srdžba Ahilova
Trojanski rat traje već devet godina, a odluka još nije donesena. Ahejci provaljuju u gradove saveznika Troje i otimaju bogate pljenove, a jedan od najvećih pljenova bila je Hriseida. Hriseidin otac Hris dolazi moliti Agamemnona da mu u zamjenu za veliko bogatstvo vrati kćer, no Agamemnon to odbija. Hris zato traži boga Apolona da ahejsku vojsku gađa strijelama, da im to naplati. Tako i bijaše. Ahejci nisu znali zašto Apolon to radi pa su zvali vrača Kalhanta koji im je objasnio. Izbila je toliko velika svađa između Ahila i Agamemnona da je Ahil skoro ubio Agamemnona. Naposljetku je otišao iz Agamemnonove vojske, ali ne bez osvete. Svoju majku Tetidu je zamolio da ode Zeusu na Olimp i zatraži ga da Troji da moć da napadne Ahejce kako bi uvidjeli svoje jade za koje je kriv Agamemnon. Zeus navodi Agamemnona na borbu s Trojancima.
Nakon obilne gozbe svi bogovi osim Zeusa su spavali. Zeus je održao svoje obećanje dano Tetidi i poslao je boga sna Agamemnonu. Bog sna je dobro obavio svoj zadatak te je Agamemnonu u ranu zoru sazvao narodnu skupštinu da se dogovore kako će motivirati Ahejce da se što bolje bore. Agamemnon im je rekao da nema smisla da se bore i da je najbolje da odu kući. Svi bi to i učinili da Hera nije poslala Atenu, koja je Odiseju rekla da odvrati ljude natrag kako ne bi dopustili Prijamu i Trojancima laku pobjedu. Odisej i Nestor su održali govore koji su motivirali i Agamemnona i Ahejce za bitku. Vojska je poslana da objeduje, nahrani konje i pripremi oružje dok je Agamemnon žrtvovao petogodišnjeg tovnog bika Zeusu.
Megdan Parisa i Menelaja
Vojske su se našle na maloj udaljenosti; ispred ahejske vojske stigao je Menelaj, a ispred trojanske Paris. Kada je Menelaj krenuo na Parisa on je otrčao među Trojance ne bi li se sakrio. Hektor ga je zbog toga izgrdio, no Paris je došao do jedne dobre ideje. On i Menelaj će se boriti jedan protiv drugog, tko pobijedi dobiva Helenu i blago koje je ona ponijela sa sobom. Žrtvovane su bijela i crne ovca te je borba počela, ali nije završila jer je Afrodita pomagala Parisu i naposljetku ga je vratila u dvore. Agamemnon je zatim rekao da je Menelaj očito pobijedio i da zaslužuje Helenu i blago. Ahejci su se složili s njim, ali Trojanci nisu.
Hektor se sastaje sa ženom Andromahom
Budući da su Ahejci u potpunosti nadvladali Trojance, Hektor je poslušao svog brata te je otišao ohrabriti vojnike. Otišao je majci reći da se sa ženama ode moliti Ateni te se otišao oprostiti od žene Andromahe i svog sina, ali ih nije zatekao na dvoru. Kod Skejskih vrata ga je dočekala žena sa sinom, oprostili su se i Hektor je zajedno s Parisom otišao u boj.
Hektor i Ajant dijele megdan
Apolon nije mogao podnijeti da Trojanci gube, a Atena nije mogla podnijeti da Ahejci gube pa se zato dogodio megdan između Hektora i Ajanta. Ajant je ranio Hektora, ali nitko nije poginuo, već su odustali jer je padala noć. Dali su jedan drugome darove te su se vojske pokupila. Odlučili su napraviti stanku kako bi se pokopali mrtvi.
Ahejci šalju poslanstvo k Ahilu
Ahejce je uhvatila panika jer su znali da će izgubiti. Poslali su Odiseja, Ajanta, Feniksa i dva glasnika Ahilu da ga nagovore da se vrati, ali Ahil je odbio sve darove i rekao da se nikada neće vratiti. Ostao je samo Feniks jer je on Ahilu bio kao otac. Kada su se vratili u skupštinu s lošim vijestima, Ahejci su odlučili da će se pripremiti za borbu s Trojancima koja ih čeka ujutro.
Diomed i Odisej uhode trojanske čete
Agamemnon i i Menekej nisu mogli spavati od muke pa su se sastali, probudili sve junake i Nestora te su se sastali kod lađe da naprave plan. Diomed i Odisej su krenuli špijunirati Trojance, kada su putem naišli na Dolona koji je krenuo špijunirati Ahejce. Dolon im je rekao sve što su htjeli, a oni su zatim ubili Dolona i trojanske saveznike te im uzeli konje s kojima su se vratili lađama.
Nestor nagovara Patrokla
Čim je svanula zora krenuo je boj. Nije bilo tako dobro za Ahejce – većina junaka je bila ili ranjena ili mrtva. Ahil je poslao Patrokla da vidi koga to Nestor vozi u kolima. Nestor je Patrokla dirnuo u srce svojim govorom: “Ne razumijem zašto Ahil toliko žali Ahejce, a neće da zna za nevolje koje ih ubiju. Već su svi junaci koji su nam bili zaštita i obrana ranjeni i bespomoćni: Diomed, Odisej, Agamenon, Euripil, a Mahaona i sam vidiš. Što govorim? (…) Ne mari Ahil za Ahejce… Što još čeka? Zar da izgore lađe i svi izginemo? (…) Plakat će Ahil zbog svoje tvrdoglavosti kad zbog njegove krivnje svi propadnemo… Sjećam se dobro kako su vam očevi savjetovali kad su vas slali s nama pod Troju. Oni su vas nagovarali da pođete s nama, iako ste željeli ići. Pelej je govorio Ahilu neka uvijek bude najbolji i najodlučniji između svih, a tvoj otac tebi: Sine, Ahil je od tebe jači i odlučniji, a ti od njega stariji i razboritiji. Savjetuj ga i napućuj, on će te slušati na svoje dobro. Tako ti je govorio otac, a ti si zaboravio. Ne misliš li da je sada pravi čas da ga savjetuješ? Vjerojatno ćeš ga preokrenuti u odluci. Ako se pak preda u duši zbog kakva proročanstva ili mu je majka donijela kakvu poruku od Zeusa, neka dopusti da ti povedeš Mirmidonce u borbu ne bi li Ahejcima donio olakšanje. Još neka ti dade svoje ubojno oružje ne bi li te Trojanci držali za njega i prestali pritiskati Ahejce. Mirmodonci su čili, lako bi odbili Trojance od lađa.” Na putu prema Ahilu je susreo Euripida kojemu je pomogao oko rane.
Trojanci navaljuju na lađe
Trojanci su krenuli zapaliti lađe i možda bi i uspjeli da u trenutku Zeusove nepažnje Posejdon nije ohrabrio Ajante i ostale borce, koji su tada dobili više snage i želje. Bitka je bila neodlučna jer su čas prevladavali Ahejci, a čas Trojanci. Ranili su Hektora i on je bio odvezen da dođe svijesti.
Hera uspavljuje Zeusa, Posejdon pomaže Ahejcima
Hera je promatrala dvoboj i poveselila se kada je ugledala Posejdona kako pomaže Ahejcima pa je i sama odlučila pomoći. Dotjerala se što je bolje mogla, od Afrodite je posudila pojas ljubavi, a boga sna je nagovorila da joj pomogne. Tako je otišla Zeusu i uspavala ga da ne može pomgati Trojancima.
Zeus vraća Trojancima bojnu sreću
Kada se Zeus probudio, bio je bijesan. Brzo je Heri rekao da zove Iridu i Apolona. Irida je Posjedonu prenijela poruku da više ne pomaže Ahejcima, a Apolon je otišao do Hektora da ga ozdravi i da snage da napadne Ahejce. Hektor je poveo svoju vojsku i oni su počeli vraćati moć. Hektor je želio što prije zapaliti lađu, ali nije slutio da mu uskoro stiže smrt od Ahila
Patroklovo junaštvo
Patroklo više nije mogao šutjeti. Otišao je plačući do Ahila i molio ga da pomogne Ahejcima, no Ahil to nije želio. Dao je Patroklu svoje konje Ksanta i Balija te je pripremio Mirmidonce da daju sve od sebe. Ahil je upozorio Petrokla da samo otjera Trojance od lađe i ne pokušava osvojiti Troju, no Patroklo ga nije slušao i krenuo je na Troju, a tako je i umro od strane Apolona, Euforba, a naposljetku i od Hektora.
Borba za tijelo Patroklovo
Hektor je s Patrokla skinuo Ahilovo oružje te je pokušao odvući njegovo tijelo i uspio bi da Ajant i Menelaj to nisu spriječili. Hektor je obukao Ahilovo oružje i ne sluteći što mu se sprema: “Opazi ga Zeus u Ahilovu oružju i u sebi reče: Jadniče, na sebe stavljaš oružje junaka od kojega i drugi dršću, a čijega si prijatelja ubio u boju. Ne osjećaš da ti je smrt za petama. Posljednje časove tvog života nadahnut ću te velikom snagom u zamjenu za to što ti žena Andromaha neće s tebe skinuti oružje Ahilovo niti će te ikada više živa pomilovati.”
Puno krvi se prolijevalo za Patroklovo tijelo, a Ahil još nije znao za njegovu smrt. Menelaj je poslao Antiloha da javi Ahilu da je Patroklo mrtav dok su o i Ajant odlučili Patrokla odnijeti s bojišta na ramenima. Tu je nastao problem i puno Trojanaca je htjelo dokrajčiti Patroklovo tijelo, a samim time su krenuli za njima i opet su potjerali ahejsku vojsku prema lađama.
Hefest gradi štit
Ahil je primio Antilohovu vijest i nije se mogao suzdržati, briznuo je u plač. Tetida je čula sinov plač, a kada je čula o čemu se radi, rekla je da će otići do Hefesta po novo oružje, no ne bi stigla na vrijeme pa je došla Atena i zapalila plamen oko Ahilove glave kako bi barem uplašio Trojance i otjerao ih. Uspio je i otjerao ih te je samim time izazvao i nemir kod Trojanaca. Tetida je otišla Hefestu i on je doista načinio oružje kakvo čovjek ne bi mogao. Kada je Tetida došla do Ahila vladala je tuga. Predala mu je oružje i tako pobudila želju za osvetom, a u Patroklove nosnice je stavila ambrozije i nektara da sačuva njegovo tijelo.
Ahil se izmiruje s Agamemnonom
Ahil je pozvao sve Ahejce u skupštinu, dolazili su čak i ranjeni. Ahil je požalio što se toliko naljutio na Agamemnona, a Agamemnon je požalio to što je napravio Ahilu. Zajedno su odlučili osvetiti se i krenuti u borbu protiv Trojanaca. Ahil je odmah htio krenuti, no Odisej je rekao da prvo trebaju imati gozbu, on treba dobiti darove i Briseidu.
Ahilovo junaštvo
Prvo što je Ahil napravio kad je krenuo u posljednju bitku bio je megdan s Enejem. Enej bi umro da ga nije spasio Posejdon. Zatim je krenula prava borba i Hektor je htio krenuti ravno na Ahila, ali ga je spriječio Apolon. Kada je Ahil ubio Polidora, Prijamovog mezimca, Hektor nije oklijevao i krenuo je ravno na Ahila, ali ga je Apolon opet spasio od Ahilovog koplja. Ahil i ahejska vojska sve pred sobom ne mareći ni za koga. Ahil je slijedio Agenora, tj. Apolona koji se samo prerušio u Agenora, daleko od grada i tako Trojancima dao priliku da se spase u što većem broju.
Ahil ubija Hektora
Kada su se već svi Trojanci spasili ušavši u grad, Apolon se okrenuo i obratio Ahilu koji je pobjesnio. Ahil se samo okrenuo i počeo trčati prema Troji, gdje ga je čekao Hektor ispred grada. Hektor je bio odlučan da dočeka Ahila, no kada ga je vidio kako juri u sjajnom oklopu s ubojitim kopljem i mačem, uplašio se i počeo trčati. Trčali su tri kruga oko zidina, a u četvrtom krugu su se odlučili na megdan. Prvo su oboje promašili s kopljem, a onda je Hektor napao Ahila mačem. To je završilo kobno za njega jer ga je Ahil probo kroz otvor kraj ključne kosti. Ahil je ramenom zavezao Hektorove noge i zavezao ga za kola dok je konjima naredio da idu punom brzinom. Prijam i Hekuba su htjeli krenuti za Ahilom moliti ga da vrati Hektorovo tijelo, no zaustavili su ih, a Andormaha je rekla da će zapaliti ruho jer on u njemu neće počivati.
Natjecanje u slavu Patroklovu
Konačno je došlo vrijeme da Ahil pošalje Patrokla u Had. Pripremio je lomaču i prinio mnoge žrtve, a lomača je trebala zahvatiti i Hektora, no njega su Afrodita i Apolon čuvali.
Otkup Hektorov
Ahila još uvijek nije popuštala tuga za Patroklom i već je 11 dana vukao Hektora oko Patroklova grobnog humka. To bi se i nastavilo da se Apolon nije izborio da se u Troju pošalje obavijest da Prijam dođe otkupiti Hektorovo tijelo. Kada je Prijam došao kući, rekao je da imaju vremena 12 dana, koliko je obećao Ahil, da se Hektor dostojno pokopa.
Likovi: Ahil, Agamemnon, Menelaj, Odisej, Nestor, Ajant, Patroklo, Hektor, Paris, Prijam, Andromaha, Helena, Hekuba…
Bogovi: Zeus, Apolon, Atena, Hera, Afrodita, Hefest, Tetida, Posejdon
Analiza likova
Ahil – najmoćniji ratnik u čitavoj Ilijadi i vođa Mirmidonaca. Posjeduje nadljudsku snagu i ima odličan odnos s bogovima. Mlad je, lijep, plemenit i neobuzdan junak koji je odan onima koji ga vole i onima koje on voli. On je sin božice Tetide i smrtnika Peleja, što ga čini smrtnikom, no on se ne boji smrti već je hrabar i uvijek spreman na borbu. Psihološki, kao lik, Ahil nije veoma razvijen, već se kod njega sve svodi na želju za slavom i težnjom da njegovo ime ostane zapamćeno u povijesti. Neku vrstu emocija pokazuje jedino u trenutku kada Patroklo umre i kada dopusti Prijamu da dođe po svog sina, sve ostalo je samo želja za krvlju, ponos i gnjev.
Agamemnon – kralj Mikene i vođa grčke vojske. Zbog svoje arogancije, drskosti, brzopletosti i sebičnosti izaziva veliku pogibelj. Često je sebičan, nedostaje mu obzirnosti i promišljanja, ima snažnu narav i ponosan je, pa lako manipulira ljudima i situacijama kako bi sve išlo njemu u korist. Unatoč svim lošim osobinama, on ipak uviđa svoje pogreške i nastoji ih popraviti.
Odisej – najpametniji Ahejac, koji je s Nestorom najbolji ahejski govornik. Pustolovan je i domišljat junak iz Itake koji svojom mudrošću završava Trojanski rat.
Nestor – najstariji Ahejski zapovjednik, ujedno i savjetnik vojske. Svojom mudrošću i iskustvom savjetuje Agamemnona i ohrabruje vojsku. Dobronamjeran je i uvijek ima dobre govore.
Hektor – Prijamov i Hekubin sin te brižni muž, otac i sin. Najmoćniji je od svih Trojanaca, ali kukavica pred Ajantom. Iako zamjera Parisu što je pokrenuo rat, ipak ga štiti i bori se, dok je on na sigurnom, stavivši Helenu prije svog naroda. Samouvjeren je, svojeglav, odlučan i neustrašivi junak, spreman umrijeti za čast i domovinu. Smatra se najtragičnijim likom ovog epa jer ne bježi pred Ahilejem i prihvaća svoju sudbinu.
Paris – sebična kukavica koju uvijek spašavaju bogovi i brat Hektor. Uzrokovao je rat otevši Menelajevu ženu Helenu, a nije spreman snositi posljedice svojih djela i boriti se.
Prijam – stari kralj Troje. Brižan je, dobar i ponizan.
Helena – žena za koju se smatra da je najljepša žena antičkog svijeta. Svojom nadnaravnom ljepotom je uzrokovala rat, no kaje se zbog svojih postupaka i štete koju je uzrokovala.
Zeus – vrhovni bog. Na strani je Trojanaca samo zato što ga je to zamolila Tetida, koju je za pomoć zamolio Ahil.
Homer biografija
Homer, prema tradiciji, ime je najstarijeg poznatog grčkog pjesnika, koji je najvjerojatnije živio u 12. stoljeću prije Krista u Smirni. Neki izvori govore da je živio u 7. ili 8. stoljeću prije Krista, jer iz tog vremena datiraju njegovi najpoznatiji epovi Ilijada i Odiseja. U većini teorija Homer se smatra njihovim autorom, kao i autorom niza “kikličkih epova” s trojanskom ili tebanskom tematikom. Pisao je i tzv. homerske himne bogovima, kao i čitav niz drugih djela.
Iako je bio veliki pjesnik, smatra se da je Homer radio kao dvorski pjevač ili pripovjedač. Novija istraživanja upućuju na to da je živio u 9. stoljeću prije Krista i bio zemljoradnik.
Neke teorije opovrgavaju Homera kao tvorca Ilijade i Odiseje. Analitička teorija tvrdi da su ta djela skupljena od više autora, pogotovo jer se u nekim dijelovima stilski razlikuju. Unitaristička teorija, koja tvrdi da je Homer autor Ilijade i Odiseje, tu stilsku razliku opravdava Homerovim literarnim sazrijevanjem, budući da je Ilijada navodno napisana dok je Homer bio mladić, a Odiseja u njegovim poznijim godinama. Iako su ove dvije teorije dominantne u povijest književnosti, postoje još tri: teorija proširenja, po kojoj je Homer napisao jedno manje djelo, koje se dopisivanjem od strane drugih autora proširilo na današnju Ilijadu i Odiseju; teorija o pjesmama, koja tvrdi da je Ilijada sastavljena od pojedinih pjesama, ali je ona kasnije opovrgnuta; te teorija kompilacije po kojoj se Ilijada i Odiseja sastoje od manjih epova, koje je najvjerojatnije Homer sastavio u dva velika epa.
Autor: S.S.
Komentariši