“Priče iz ježevog mlina” poznata je zbirka priča i pjesama s likovima koje je njihov autor, Dragan Kulidžan, pjesnik i pisac iz Mostara, već spominjao u svojoj drugoj zbirci “Sipajte, sipajte”. Dragan Kulidžan cijenjeni je pjesnik i pisac koji je za vrijeme svoje bogate karijere objavio veliki broj slikovnica, zbirka poezije i knjiga za djecu, a kako je kao dječak najviše volio i želio snijeg, kada je odrastao počeo je pisati o njemu, ali i o svojim drugim najvećim željama o kojima je maštao dok je bio mali. Pisao je tako o šumi, igrama van kuće, igri životinja i sanjkanju.
Priče iz Ježevog mlina obuhvaćaju nekoliko kratkih priča poput: “Da ti predstavim prijatelje”, “Vuk kod zubara”, “Ženi se Medo Medadaj”, “Pismo Mede Medadaja” te mnoge druge. U zbirci ima i nekoliko pjesama kao što su: “Srnin potočić”, “Mravi grade željeznicu”, “Dva zečića, dva prvaka” i mnoge druge. Svaka priča i pjesma sadrži svoju lijepu poruku koja će najmlađe čitatelje naučiti kako biti dobar, kako postupati s prijateljima i doživjeti lijepo djetinjstvo.
Da ti predstavim prijatelje
Da ti predstavim prijatelje kratka je priča i uvod u zbirku kojom je pisac želio da objasni što se sve dešavalo u šumi. Priča “Da ti predstavim prijatelje” prva je iz zbirke “Priče iz ježevog mlina”, a s kojom čitatelj može da se upozna s mnogo likova.
Vrsta djela: kratka priča
Vrijeme radnje: prošlo ljeto
Mjesto radnje: Ježev mlin
Tema priče: predstavljanje životinja iz šum
Ideja priče: svatko u šumi je poseban, baš kao i svatko na svijetu
Kratak sadržaj
Na početku priče možemo da saznamo što se desilo prošlog ljeta u šumi. Zahvaljujući Brzonogom Zeki, mlinaru Ježu i Medi Medadaju, čitatelj može saznati za sve događaje u šumi o kojima su spomenuti likovi htjeli da govore.
Dok pokušava saznati događaje, pojavljuje se srna koja je nažalost pobjegla, dok Lija nije željela da razgovara. Pojavio se i Vuk, ali njemu nitko nije želio da se približi jer je opasna životinja.
Nije trebalo mnogo i prijatelji su počeli da pričaju puno toga, ali bilo je teško sve zapamtiti. Pričali su o velikom i najvažnijem događaju u šumi, a to je ženidba Mede Medadaja te o tome kako je Vuka zabolio zub i što je uradio nakon toga.
Priču su počeli da pričaju mlinar Jež i Brzonogi Zeko, a Medo je cijelo vrijeme samo ćutao, ali je bio dobro raspoložen. Nije smetalo što Medo ćuti jer je prije toga poslao pismo u vrijeme kada kruške krenu zrijati. Sadržaj pisma je priču za sebe, “Pismo Mede Medadaja”.
Priča je krenula dalje pa je tako čitatelju objašnjeno kako Zeko ponekad dođe u mlin u posjetu i onda cijelo vrijeme samo pričaju. U posjetu bi rado došao i Jež, ali njemu je to naporan put jer iz šume nema autobusa ni voza.
Jež nije brz baš kao ni Medo Medadaj, koji se poput Zeke plaši izaći iz šume pa koristi poštu kako bi po poštaru mogao slati svoje bilješke. Tako čitatelj saznaje da postoji pet zabilježaka iz Ježeve bilježnice.
U prvoj se može saznati što je April uradio prvog dana u šumi, a u drugoj Jež obavještava o Šampionu Zeki i njegovu oglasu kojim Jež želi da pomogne rođaku prijatelja Brzonogog.
Treća zabilješka govori o Zečjoj školi i dolasku ljeta u šumu, a četvrta je sportski izvještaj Ježa o neobičnim igrama vjeverice. U petoj bilješci Jež govori o dolasku Zime i o prestanku radosti stanovnika cijele šume.
Tokom sastanka u Ježevom mlinu Jež i Medadaj su cijelo vrijeme izbjegavali da govore o zimskim događajima jer su prespavali cijeli Zimin boravak. Zeko isto nije želio da priča o Zimi nego samo o onome što će svakog čitatelja razveseliti.
Likovi: Brzonogi Zeko, mlinar Jež, Medo Medadaj
Analiza likova
Jež – glavni lik priče gdje se sve dešava i gdje svaki od likova želi da ispriča što se sve desilo. Kroz priču možemo da saznamo kako Jež nije brz i radi toga što nema voza i autobusa, on mora da koristi poštu kako bi mogao da šalje svoje bilješke i ispriča sve što se desilo.
Zeko Brzonogi – brz je, ali se baš kao ni Jež i Medo Medadaj plaši izaći iz šume. On ipak ponekad dođe u mlin kako bi mogao da priča. Zeko nije želio da priča o Zimi kao ni ostali likovi iz ove kratke priče.
Medo Medadaj – ne voli Zimu baš kao ni Jež koji nije želio da priča o Zimi jer su je on i Jež prespavali.
Vuk kod Zubara
Kratka priča “Vuk kod zubara” nastavak je prijašnje priče “Da ti predstavim prijatelje”. Vuk je još jedan lik iz kratkih priča Dragana Kulidžana kojima je želio da usreći ne samo djecu nego i odrasle.
Vrsta djela: kratka priča
Vrijeme radnje: noć
Mjesto radnje: kuća Zeke Kupuslije, šuma
Tema djela: Medina zubobolja
Ideja djela: kada te boli zub rado ideš kod zubara, čak i ako te strah
Kratak sadržaj
Priča počinje sa starim Vukom kojeg je zabolio zub. Počeo je da kuka jer je bila jaka bol, a kako mu je željela pomoći Vučica je počela da doziva pomoć od komšija, ali odgovor nije stigao ni sa jedne strane dok se nija javila lukava Lija. Lukava Lija spominje se u priči “Priča o Januaru i Medi Medadajau” iz zbirke “Sipajte, sipajte” kada su se Lija i Januar odlučili našaliti s Medom.
Mudra Lija je tako ponudila pomoć Vuku i savjetovala ga da ode kod zubara Kupuslije. Objasnila mu je kako Kupuslija vješto liječi zube, ali mu mora odnijeti malo kupusa.
Noć se polako spustila i dok je nebo bilo vedro i zvijezde su se jasno vidjele, pa je čak na momente izgledalo kao da se smiju, cijela šuma je spavala baš kao i Lisac koji je sanjao da lovi pijetle, Medo je sanjao pčele, ali jedino Vuk nije imao mira. Nastavio je jaukati i s Vučicom požurio kod zubara Zeke. Cijelo vrijeme je jecao i govorio kako što prije mora da stigne kod zubara. Napokon su došli do kuće u kojoj je živio Zeko, a gdje su u dva reda bile polegnute zrele glavice kupusa. Kućica je stajala na tri kočića, s tri prozora u zelenoj boji i s natpisom na vratima. Na vratima je pisalo “Sve bolesne zube vadim vrlo vješto. Popravljam takođe bez velikog bola. Vaš odani zubar iz Kupusjeg dola”.
Vuku je odmah bilo lakše i počeo je jako lupati na vrata sve dok se s prozora nije čuo glas Zeke kojeg je zanimalo tko mu tako drsko ruši noćni mir. Odmah se javila Vučica i objasnila kako Vuk treba njegovu pomoć jer ga strašno boli zub. Zeko je rekao da ne može liječiti po noći i da moraju doći kada svane zora. Vučica je odmah objasnila kako Vuk neće moći izdržati do jutra i ako ih primi nagradit će ga s puno kupusa. Zeko je pristao, ali su morali čekati do jutra jer je vjerovao da se mora poštivati noćni mir.
Vuk nije imao izbora pa je morao čekati zoru. Opet je počeo jaukati, ali onda se iz svog skrovišta pojavila Sova, iz skrovišta je zaurlao i Medo jer nije mogao spavati, a doletio je sav u čudu i noćni leptir. Vuk je shvatio kako mora biti tiho i viteški izdržati do zore. Vuku je vrijeme sporo prolazilo baš poput puževa, ali dočekao je cvrkut ptica s kojima je došla i zora. Uskoro se pojavila Vjeverica koja je poskočila na granu dok je Čvorak u svom gnijezdu naštimavao žice.
Jež je pokrenuo točak vodenice, a tromi Medo je krenuo u jutarnju šetnju. Dolaskom zore probudila se i Lisica, a Srna je negdje odjurila s porodicom. Uskoro je u pregled drveća krenuo i Djetlić. I Zečica se već probudila i krenula otvarati prozore, pripremila je doručak i počistila kuću, a Zeke još nije bilo. Prošlo je pola sata dok se na vratima nije pojavio Zeko. Počeo je gladiti svoje brke, a na očima je imao naočale. Pozvao je Vuka koji je ležao izmoren pored potoka kao da je mrtav i sav slomljen uspio doći i sjesti na stolicu. Zeko je izašao napolje i počeo zvati komšije jer je znao da će s Vukom nastati nove muke i da mu je bolje da ima drugove uz sebe jer su vuci čudne naravi.
Soba kod Zeke sada je bila puna, a čim je Zeko uzeo kliješta Vuka je spopala trema. Zeko ga je pitao zašto se boji i rekao da otvori čeljusti. U tom momentu su počeli novi problemi za Vuka jer se zub nije htio mrdnuti s mjesta. Vrijeme je odmicalo i već je prošlo pola dana, a zečevi su još uvijek vodili borbu s jednim zubom. Dojadilo je i brzim zečevima, a umorna Vučica je zaspala čekajući. Slomljen Vuk je ležao u nesvesti dok neko nije povikao da ga sada treba vezati. Vučicu i Vuka su odmah svezali i odveli u zatvor. Kupuslija je tako mogao da slavi dan slobode.
Kod Zeke je odmah počelo slavlje, dolazili su zečevi raznih zanata, a došao je i Jež koji je ostao do pola noći. Došla je Srna s porodicom meca, Slavuj koji je obećao da će pjevati i Jazavac je obećao doći. Došlo je puno gostiju, igralo se, jelo i pilo i tek se duboko u noć razišlo sijelo. Napokon su se počela gasiti svjetla kod zubara, a sa strane se čuo glas Ćuke koji je u polusnu govorio kako su se napokon riješili Vuka i Vučice.
Likovi: Zeko Kupuslija, Vuk, Vučica, Lija
Analiza likova
Vuk – inače strašna životinja ovog je puta imala velike probleme, a sve je krenulo s bolovima u zubu. Nakon što je Vuka počeo boljeti zub bilo je jasno kako i takva strašna životinja može imati svoje strahove. Na kraju su ga Zeko i Lija prevarili, a što nije mogao osjetiti jer ga je previše boljelo i nije mogao da misli na ništa drugo osim boli.
Vučica – je samo željela da pomogne Vuku i baš kao i on nije mogla znati da će ih prevariti.
Zeko Kupuslija – Zeko je poznat kao dobar zubar koji može da popravi zube i zahvaljujući kojem će nestati bol. Odlučio je da slabost Vuka iskoristiti kako bi se jednom zauvijek riješio opasnosti koja je njemu i drugim stanovnicima šume prijetila od Vuka i Vučice.
Lija – ona je mudra životinja koja je uspjela da prevari Vuka i Vučicu jer je znala kako da iskoristi njihovu slabost. Uz njenu pomoć Zeko se mogao riješiti opasnosti.
Ženi se Medo Medadaj
Kratka priča “Ženi se Medo Medadaj” sljedeća je priča iz zbirke “Priče iz ježevog mlina”. Priča je srećne naravi, pa tako i počinje kada se u cijeloj šumi saznalo da se ženi Medo Medadaj. Slavlje će trajati sedam dana i sedam noći, a pozvani su svi, pa i zvijeri.
Vrsta djela: kratka priča
Vrijeme radnje: noć
Mjesto radnje: kuća Mede Medadaja, šuma
Tema djela: zabava kod Mede Medadaja
Ideja djela: neke noći provode se u zabavi, a ne u spavanju
Kratak sadržaj
Dok se priprema zabava za sve stanovnike šume, noć se polako počelo spuštati, prosula je zvijezde da svijetle i upalila fenjer te krenula šumom. Dok je hodala noć je nosila vreću punu snova i svaki put kada bi stala i odvezala vrećicu te pustila snove, oni bi krenuli kroz šumu i tkali uspavanke. Ali nešto se desilo jer je ovog puta stala i sebi nije mogla doći. Čula je viku i upitala se tko se to usudi smetati po noći, a kada je protrljala oči vidjela je Medinu kuću kako blješti. Cijela šuma se tresla od svirke.
Noć se opet počela čuditi odakle ta buka, došla je do potoka i upitala što se događa. Potočić joj je odgovorio da ne zna da i on samo gleda, a onda je pritrčao vjetar i objasnio kako se Medo noćas ženi. Noć se u tom momentu nasmiješila, podigla glavu i pogledala prema zvijezdama dok se mjesec sve više približavao. Tako je došla noć do stola gdje su sjedili mnogi gosti, jeli i pili dok su leptiri pleli kolo, a iz pečurki se pila medovina.
Noć je odmah spazila mudru Liju s dva pjetlića kako priča mudre priče dok je Vuk cijelo vrijeme gledao jedno jagnje, a vjeverica je grickala orahe. Noć tada pita Srnu zašto je tužna i zašto lanad plače. Srna se bila preplašila i nije pustila djecu da skaču jer se bojala puštati ih da se igraju. Jež se primio lule i nastavio da priča dalje, ali je morao stati kada je zapjevao hor slavuja sa Zekom na gitari. Kada je pjesma završila Jazavac se dignuo kako bi održao zdravicu i poželio Medi i Mariški mnogo sreće na njihovom putu.
Poželio im je da ih uvijek grije proljeće, da nikada ne osjete zimu. Poželio je svakom lovcu da je sporiji od Raka i manji od zrna maka te tanji od konca. Zaželio im je da se pčele roje i da teku potoci meda te da maline i jagode rastu iz leda. Kada je Jazavac završio sa zdravicom došla je Sova s važnim pismima, brzojavima i poklonima. Medo je tako dobio pozdrave s rijeke Nila od afričkih krokodila, zatim čestitku i tri šala od tri žirafe s juga, koji su mu isto poželjeli mnogo sreće.
Od majmuna je uz čestitku stigao i voz banana, a sa sjevera je stigla i čestitka Pingvina. Čestitao mu je Bijeli Medo koji je obećao doći nakon što se smrznu rijeke i nastupi zima. Medo je odmah zacvokotao. Opet je krenula pjesma i nastavila se točiti medovina. Svi su pjevali, nisu štedili glasa, noć je polako odlazila i sklapala oči. Tada su zvijezde sjele na kočiju i mjesec potjerale da ide brže jer je polako dolazila bijela zora. Dolazak zore trgnuo je goste jer su se čule lovačke puške. Svima je bilo jasno da moraju bježati. Gozba nažalost nije potrajala sedam dana i sedam noći, ali uskoro će biti nova na koju svi mogu doći.
Likovi: Medo Medadaj, Noć, Jež
Analiza likova
Medo Medadaj – u ovoj je priči glavni razlog zašto se cijelo vrijeme može osjetiti srećna atmosfera. On se ženi za Marušku i zato je odlučio organizirati zabavu za sve zvijeri i druge stanovnike šume.
Noć – ima svoj zadatak i ona je tu da se osigura kako će svi moći mirno da spavaju i sanjaju dok vani sjaje zvijezde i mjesec. Ali ni ona nije mogla odoljeti pa je otišla na zabavu da vidi kako to izgleda kada se Medo, Jazavac i ostali vesele.
Pismo Mede Medadaja
Kratka priča “Pismo Mede Medadaja” počinje s dolaskom vedrog jutra bez ijednog oblačka. Izgledalo je da se takvom jutru najviše raduju ptice pjevajući dolasku zore.
Vrsta djela: kratka priča
Vrijeme radnje: noć i jutro
Mjesto radnje: šuma, vrt za djecu
Tema djela: Medino pismo mlinaru
Ideja djela: lijepo je redovito se javljati dragim ljudima koji ne žive blizu
Kratak sadržaj
Potok je od svega izgledao najnestašniji i upravo je krenuo da zove starog mlinara kako bi probudio vodenicu. U tom je momentu dolepršao Slavuj, pokucao kljunom i uletio u sobu. Bio je to poštar u šumi gdje žive Medo Medadaj, mlinar Jež i Zeko. Momentalno je bio na dužnosti, imao je malu kapicu kao i ostali poštari i torbicu za pisma. Slavuj je veselo zacvrkutao izvadio pismo i spustio ga na jastuk. Nakon toga je pozdravio i odlepršao prema šumi.
Nije trebalo mnogo vremena da prođe kako bi se otkrilo da je to pismo od Mede Medadaja. Ipak se radi o krupnim i velikim slovima bez tačke i zareza. Jednom je Medo već bio objasnio zašto ovako piše, pa je rekao da nije išao u školu nego je sve sam učio. Zbog toga bi se Medo svaki put ispričao ako bi se našla koja greška u onome što piše i zamolio da se greške počupaju iz pisma, ako bi se dale nekome drugome na čitanje.
Bilo je interesantno Medino pismo i razlog da čitalac krene prema šumi. Medo je pisao o mjestu gdje se nalazi potok i stabla te objasnio kako kruške zriju kada dolazi veče. To je mjesto gdje potok naglo silazi odmah pored kuće od Zeke, ide sve do apoteke doktora Jazija i tamo gdje se sunce prvi put javi te pojave snovi na mjesecu, tamo je Medo zajedno s komšijama otvorio vrt za djecu.
Medo je zabrinut jer čim dođe noć i mjesec se pojavi svi odmah krenu u vrt kao roj pčela, a Medo ne zna kako da pazi na razne sprave kada je noć jer ne pomaže ni prut. Objasnio je kako je on tamo glavni pa ga djeca zovu sa svih strana, vjeverice ne žele da se skinu tako lako s ljuljačke. Medo im je pokazao kako da se igraju da ne bude plača i loma, a u tom je momentu i sam pao jer je grana pukla.
Klackalice su uvijek pune, a niz tobogan djeca jurišaju i onda jauknu, pa ih jadan Medo hvata kao kruške da ne bi pali. Zbog toga Medo nekad razmišlja da prestane čuvati vrt, ali u tom momentu se zna pojaviti Ježić zbog kojeg se predomisli.
Jednom ga je doktor Jazo promatrao kako djeci pokazuje provlačenje kroz bure i baš se u tom momentu zaglavio i to baš na mjestu gdje su bile i pčele, jadan Medo se jedva spasio. Doktor mu je tada rekao da taj posao nije za njega i da će morati prije u penziju. Medu je to mnogo mučilo i nije znao da li je to Jazo htio da pokaže zahvalnost zbog svega što je uradio.
Na kraju pisma je napisao kako je inače sve kao prije jer Vuka i dalje bole zubi, a Zeki zrije kupus. Približava se Septembar, Lija se cijelo vrijeme skita dok Sova lovi svake noći, a vojska mrava brzo seli svoje mravinjake. Medo završava pismo pozdravom svome kumu jer mu se počelo spavati i šalje mu pozdrave od cijele šume.
Likovi: Medo Medadaj, doktor Jazo
Analiza likova
Medo Medadaj – je dobra životinja koja želi da usreći mnoge, a najviše djecu radi kojih je zajedno s prijateljima otvorio vrt gdje se mogu igrati. Baš zato što je toliko dobar već je nastradao nekoliko puta jer je samo želio da pomogne.
Doktor Jazo – je zajedno s Medom otvorio vrt za djecu, ali za razliku od Mede ne pušta djeci da ga toliko zezaju i da se zbog njih dovodi u opasne i smiješne situacije.
Dragan Kulidžan biografija
Dragan Kulidžan je poznati pjesnik i pisac koji je objavio mnogo slikovnica i knjiga sa interesantnim pričama u kojima uživaju sve generacije. Ovaj djeci omiljeni autor rođen je 1930. godine u Mostaru kojeg je često volio da naziva sunčanim gradom. U Mostaru je počeo školovanje, ali je unatoč tome velik dio života proveo u Sarajevu
Dok je još bio dijete uvijek je maštao o sanjkanju, grudvanju i snijegu. Ali kako u njegovu rodnu gradu nije bilo sanjkanja, grudvanja jer nije bilo ni snijega, kada je odrastao , počeo je da piše o onome što ga je najviše interesiralo kao dječaka. Počeo je da piše o najvećoj želji, o snijegu i zabavi na snijegu. Dragan je mnogo volio šume i granje te igru životinja, a radi čega su nastale mnoge priče i pjesme o životinjama.
Dragan Kulidžan uvijek je bio dijete u duši, pa se tako i kada je odrastao igrao i družio sa djecom. Zato nije neobično što je veliki dio svoje karijere proveo kao urednik “Vesele sveske”. Najpoznatije knjige su mu: “Pričajte mi”, “Srnin potočić”, “Priča o Januaru i Medi Mededaju”, “Šume i pahuljice”, “Kriv je mačak”, “Sipajte sipajte”, “Čarobne sanke”, “Dječak i vojnik”.
Dragan Kulidžan većinu života živio je i radio u Sarajevu, a umro je 1987. godine.
Autor: S.Š.
Komentariši