Putovanje Plave strijele je fantastična priča o putovanju lutaka iz prodavaonice jedne stare gospođe. Dječak Francesco je jako želio vlak, toliko jako da je svaki dan stajao ispred Befanine prodavaonice i promatrao vlak i ostale lutke u izlogu. Igračke su bile ganute Francescovom tugom, pa su odlučile napustiti svoju gospodaricu Befanu i usrećiti ga.
Kako im se na putovanju mnogo toga dogodilo, igračke su se odvojile, pa umjesto da usreće jednog djećaka, usrećile su mnogo više djece. Zaplet ove fantastične priče jako je zabavan i maštovit, ali duboko u sebi, sama srž događaja je obavijena ljubavlju prema djeci koja nisu mogla dobiti poklone na poseban dan.
Susrećemo mnoge likove koji poprimaju osobine čovjeka, od kapetana Polubradog, generala koji želi samo rat, šutljivog i mudrog Srebrnog Pera, Sjedećeg pilota do odanog psića Kuska koji na kraju postaje pravi pas i najbolji prijatelj i mnoge druge čije će nas rečenice i neke radnje jako nasmijati, ali i ganuti do suza. U nekoliko poglavlja ove knjige možemo pronaći i ilustracije Magde Dulčić koje nam još bolje prikazuju i približavaju glavne likove. Kroz cijele ovu priču je prisutno poučavanje djece, ali ne prisilno, već kroz tijek radnje i razvoj i odluke likova.
Kratak sadržaj
Befanina prodavaonica
Upoznajemo Befanu, gotovo barunicu. Bio je jutro na Sveta tri kralja. Čitavu noć je Befana sa svojom služavkom Terezom letjela na metli i dostavljala poklone. Dolaze dome i Befana govori svojoj služavki da joj pripremi čaj od kamilice sa žličicom i pol ruma. Befana počinje gledati u svoje knjige i pisma koja je dobila. Befana je imala prelijepu prodavaonicu igračaka s izlozima koji su bili stalno osvijetljeni kako bi se djeca oduševila njenim igračkama. Čim se neka igračka nije svidjela djeci, Befana bi ju vadila iz izloga.
Plava strijela
Befana i njena sluškinja odlaze u podrum po nove igračke. Befana se veseli jer će joj crvenokošci donijeti puno novaca, a električni vlak koji ima joj se čini čaroban. Daje mu ime Plava strijela. Nakon što je Befana očistila vlak, strojovođa vlaka je progledao i upita vlakovođu kada kreću. Na peronu bila je postrojena cijela četa strijelaca s pukovnikom na čelu. Tu su bili i topovi, a iza se prostirala ravnica koja je bila isprekidana planinama na kojima su se ulogorili crvenokošci oko svog poglavice Srebrnog Pera. Bio je tu i avion sa Sjedećim pilotom, crvena krletka sa Žutim kanarincem, psić Kusko i jedan jedrenjak s tri jarbola s kapetanom Polubradim. Šef postaje i kapetan Polubradi su bili ljubomorni jedan na drugoga. Kada je Befana podigla zastor, sunce je preplavilo izlog. Vidjeli su tužan par očiju, velike i širom otvorene poput prozora. Dječaku su oči bile pune suze i svako malo jedna suza bi mu kliznula niz obraze.
Francesco
U dućan ulazi Monti Francesco di Giuseppe, dječak koji je plakao ispred izloga. Kaže Befani kako bi htio vlak za poklon. Befana mu kaže kako ima sve zapisano, ali da neće dobiti poklon jer njegova majka nije platili poklone za prijašnje dvije godine. Tužan dječak izlazi van iz dućana i opet gleda u izlog i svi čuju njegove jecaje. Polubradi se podsmjehne jer ne može vjerovati da se netko plače zbog vlaka.
Šef postaje nema ideja
Drugi dan je Franceso opet došao i gledao u izlog. Svi stanovnici izloga su zavoljeli Francesca. Ako jedan dan Francesco ne bi došao u isto vrijeme svi stanovnici bi bili zabrinuti. I tako je bilo danima, mjesecima. Uskoro su stanovnici izloga shvatili da se bliži šesti januar.
Prepustite to Kusku
Kusko je došao na ideju. Srebrno Pero je rekao svima da ga poslušaju. Kusko želi Francescu pripremiti iznenađenje. On može pratiti miris, pa će tako znati pronaći gdje Francesco živi. Svi su se odjednom upustili u raspravu, a na kraju su pogledali u topničkog generala, koji je rekao da će on štititi cijeli pohod svojom vojskom. Dan pohoda trebao je biti dan uoči šestog siječnja.
Odlazak
Čim su se dogovorili da će krenuti na put, iskrsnuo je prvi problem: Kako će izaći iz prodavaonice? Upoznajemo inženjera “Mehanike” koji je isključio mogućnost odlaska kroz limeni zastor. Opet se javlja Kusko, kji govori kako je u podrumu naišao na rupu kroz koju mogu proći. Međutim, opet se pojavio problem: kako će se svi spustiti niz stepenice. Odlučili su da će Sjedeći pilot prevesti koga treba, a ostali će krenuti na svojim nogama. Posljedni koji je sišao bio je motociklist akrobat. Tereza je shvatila da su igračke nestale, pa je to brzo rekla Befani, ali inženjer „Mehanike“ je zaključao vrata skladišta, pa su uspjeli pobjeći.
Žuti medo silazi na prvoj postaji
Čim su se našli s one strane zida, genreal je odmah svima naredio da idu na svoje topove, jer je vidio neprijatelja. Na kraju se ispostavlja da je taj neprijatelj, zapravo dječačić koji spava u svom krevetiću. Činilo im se da u tom starom podrumu živi siromašna obitelj. Svi su se približili krevetu. Neke lutke se još nsiu oporavile od stresa, pa su se skrile iza Žutog mede. Na sjedali su uočili pismo koje je general pročitao. Dječačić Giampaolo je gospođi Befani pisao pismo kako bi htio igračku, ali nije napisao kakvu. Na kraju je Žuti medo odlučio ostati kod dječačića. Svi su se oprostili od njega, a onda krenuli dalje na put.
Uzbuna na mostu
Kusko im je rekao kako moraju skrenuti desno, ali je vlak na žalost završio u dubokoj lokvi. Voda im je došla gotovo do samih prozorčića. Inženjer “Mehanike” se sjetio kako bi od svojih dijelova koje ima u kutiji mogao sagraditi most. Pukovnik je na raspolaganje stavio sve svoje ljude, pa je most ubrzo bio gotov. Za to vrijeme su se kauboji i Indijanci utaborili na drugoj obali. Dizalicom su podigli Plavu Strijelu i položili je na most. No ubrzo je došla opasnost, uočila ih je Befana koja je letjela na svojoj metli. General je svima naredio da ugase svjetla. Strojovođa je natjerao vlak u najveću brzinu i prešli su preko mosta. Svi su ušli u kućnu vežu i zatvorili vrata. Befana ih nije uhvatila na vrijeme, te se odlučila vratiti u svoj dućan.
Oproštaj s lutkom Ružom
Naše lutke su završile u jednoj hladnoj veži, koja je imala miris po voću. Uočili su staricu kako leži na podu. Vojnik je objavio kako spava nekim čudnim snom. Javila se lutka Ruža i odlučila ostati sa staricom da ne ostane sama. Ostali su se popeli na vlak i svi zajedno krenuli dalje. Lutka Ruža je zaspala kraj starice. Ujutro ih je našla pazikuća kako su bile čvrsto stisnute jedna uz drugu. Došli su karabinijeri i odnijeli staricu koja je umrla. Jedan karabinijer je uzeo lutku sa sobom i odlučio je dati svojoj kćeri.
Kip generala
Kusko se vrtio u krug, više nije osjećao miris Francesca. Odjednom genereal uzvikne da su oteli Francesca, jer njegov trag dovodi do sredine ulice, a onda nestaje. Daje zapovijed svojim vojnicima da iskrcaju topove i da budu spremni za paljbu. Odjednom, prvi top koji je bio spušten s vagona iščezne pod snijegom, zatim i drugi, pa i treći. Genreal se bacio na koljena u snijeg i počeo prekopavati po snijegu. Shvatio je da su se stali iznad slivnika. General povikne kako je s njim svršeno, da on tu više nema što raditi, jer njegov život bez topova nije imao smisla. Kako je snijeg padao, tako je zatrpao generala, pa je na njegovom mjestu osvanuo sniježni kip. Za to vrijeme, mačka je napala Žutog kanarinca koji je bio obješen vani na hladnoći. U kanarincu se nešto slomilo, opruga se oslobodila i udarila mačku po nosu. Mačak se tužno udaljio, a kanarinac je pao na tlo. I tako je Plava Strijela ostala bez dva svoja člana. Nakon pogreba, svi su krenuli dalje. Ali, čovjek koji se vozio na biciklu uzeo je kanarinca i popravio mu oprugu i odnio ga svome sinu.
Spomenik koji govori
Sjedeći pilot je letio i tražio tragove Franseca. Doletio je do jednog spomenika, koji mu je rekao kako nije čudno da su tragovi na zemlji nestali, jer se dječaci često znaju voziti na stražnjem dijelu kola. Priča o dječaku koji je sjedio na stubama. Sjedeći pilot misli da je to Francesco. Kusko se vrtio po stubama i nanjušio je miris poderanih Francescovih potplata. Pješadijski pukovnik je odlučio ovaj događaj proslaviti prigodnim koncertom vojne glazbe.
Prema cilju
Ponovno susrećemo Terezu i Befanu, koje su se nakon dijeljenja poklona vratile u potragu za Plavom Strijelom. Srebrno Pero objavi da su Crvenokošci nešto čuli. U tom trenutku čuje se pucanje grane i Tereza pada na pod. Crvenokošci su se bacili na nju i zabili joj sjekire u suknju poput kolaca i učinili je nepokretnom. Befana ju je dozivala da se vrati gore, ali ona nije mogla. Tereza se bojala što će joj lutke učiniti, pa im je dala svoju knjižicu u kojoj su bila zapisana imena sve djece koja neće dobiti ništa od Befane zato što nemaju novaca. Srebrno Pero je dohvatio notes i rekao da će prvo poći u Francescovu kući i onaj tko će htjeti moći će ostati tamo, a ostali će otići kod druge djece. Za to vrijeme Tereza se vraća u dućan. Kusko je počeo trčati sve brže i brže i pronašao je kuću u kojoj živi Francesco. Ali, kada su ušli, vidjeli su da je kuća prazna.
Srca triju drvenih lutaka
Putnici Plave Strijele bili su razočarani, ali se nisu htjeli vratiti u Befaninu prodavaonicu, nego su odlučili ići dalje na put i potražiti djecu iz Terezinog notesa. Međutim, Kusko nije htio odustati od Francesca. Tri drvene lutke su drhtale od zime, ali izašao je Crvenko koji im je nacrtao srca, pa su napokon mogle osjetiti toplinu. Kusko se pozdravio sa svima i šćućurio na pragu kuće.
Priča o Francescu
U ovom poglavlju saznajemo tužnu sudbinu dječaka Francesca, kojemu je umro otac pa su se on i njegova obitelj morali iseliti iz kuće u kojoj su živjeli. To je bio razlog zašto je kuća koju je Kusko pronašao bila prazna. Kako Francesco više nije mogao prodavati novine umjesto oca zaposlio se u kinu i često je ujutro u školi bio umoran i rastresen. Ali, nikome nije htio ispričati svoje probleme. Francesco je morao u kinu ostajati do kasno u noć i počistiti dvoranu nakon filma. Kad je završio svoj posao, krenuo je prema svojoj baraki, ali netko ga je naglo povukao u vežu. Shvatio je da ima posla s lopovima. Jedan mu kaže kako nisu uspjeli ući u prodavaonicu, te kako on mora ući i iznutra im otvoriti vrata. Kada je ušao unutra, Francesco im nije htio otvoriti vrata, nego je iz sveg glasa vikao: upomoć, upomoć. Došla je noćna straža, ali došlo je do nesporazuma. Nisu vjerovali da Francesco nije imao nikakve veze s provalo u dućan, za koji se ispostavilo da je Befanin, pa je završio u zatvoru kao zločinac.
Sjedeći pilot slijeće
Motociklist je postao predvodnik i bio je jako ponosan. Lutke su jedna po jedna ostajale u kućama djece iz Terezina notesa. Došli su do kuće Livije Besozzi i šef postaje kaže kako bi tu trebala ostati jedna lutka. Jedina lutka koja je ostala bila je crna lutka, ali ona se nije htjela odvojiti od Sjedećeg pilota, tako da je na kraju u toj kući ostao i pilot. Isprva mu se nije svidjela ideja da ostane kod djevojčice, ali onda je rekao: Zamisao mi se sviđa. Poticati žensko zrakoplovstvo čini mi se ne samo pravednim, nego i potrebnim.
Polubradi napokon plovi
Sljedeća na reu je bila kuća Marina Rossija. Čim je Polubradi čuo to ime znao je da je došao njegov red, jer ako se dječak zove Marino, sigurno voli more. Inženjer “Mehanike” je napravio uspinjaču kako bi Polubradi mogao ući u kuću. Svi su stajali i gledali u Polubradoga. Bio je svima drag i bilo im se teško odvojiti od njega. Polubradi se brzo snašao u sobi u koju je ušao, ugledao je lijepi umivaonik i tamo se smjestio.
Čudesni događaji kutije bojica
Uskoro je čitav vagon Plave Strijele ostao bez putnika. Indijanci su završili u kući čija su stakla bila prekrivena stripovima o Indijancima. U vlaku su ostale samo bojice koje su zauzele svaka po jedan odjeljak. Došle su pred dom dječaka Franca koji je bio budan. Upoznajemo bojice: Kao što svi znaju, Zelenko ima dva ujaka: Žutka i Plavka; Narančić je bratić Crvenkov, a Lilić je bratić Plavkov i Crvenkov; a onda ima još puno druge rodbine, zamršenih odnosa kao sve rodbine na ovoj zemlji. Franco želi postati slikar, pa su mu bojice najljepši poklon. Bojice su htjele razveseliti Franca, pa su mu odlučile nešto nacrtati. Plavko je nacrtao kravu koja je oživjela. Zatim je Franco nacrtao Čovječuljka Komaduljka.Sve bojice su nacrtale ponešto.
Čuvareva kućica br. 27
Plava Strijela je došla do čuvareve kućice. Shvatili su da je Robertov otac čuvar pruge i bili su oduševljeni što će ostati tamo. Promatrali su vlakove. Zatim se čuo gluhi šum koji je prerastao u grmljavinu. Otac je rekao Robertu da ide vidjeti što se dogodilo. Roberto je hodao po dubokom snijegu i vidio da su tračnice u dubokom snijegu. Vidio je da mu ususret ide brzi vlak, kojeg je u zadnji čast uspio zaustaviti. Strojovođa je iskočio iz lokomotive i zahvalio se Robertu što ih je spasio od sigurne smrti. Kada je ušao u kuću vidio je tamo Plavu Strijelu i bio sretan.
Befana zna kako se to radi
U Befaninu prodavaonicu dođe noćni čuvar, koji joj je ispričao događaje iz njene prodavaonice dok nje nije bilo. Befana je shvatila da joj je Francesco pomogao, pa je krenula u zatvor izbaviti ga. Rekla je komesaru što ga ide – kako je mogao zatvoriti mladog dječaka koji joj je spasio dućan. Nakon što su ga pustili Befana mu je ponudila posao. Francesco se htio brzo vratiti kući, pa mu je Befana pozvala kočiju, kako se ne bi prehladio.
Kusko želi umrijeti
Kusko je bio jako nesretan što nije mogao pronaći Francesca. Htio se baciti pod vlak, ali su mu se ljudi smijali pa se posramio. U jednom trenu, Kusko se uhvati za kočiju i odlučio poći tamo kamo ga odvede kočija. Kusko se brzo umorio držeći se za kočiju pa je ušao unutra i tamo ugledao dječaka.
Kusko uči lajati
Kusko je znao da je to Francesco. Kusko se promijenio, postao je pravi pas i zalajao je prvi puta u životu. Francesco je bio jako sretan zbog psa.
Što je to prijatelj
Francesco je spavao s psom i odlučio ga povesti u dućan. Befana mu je rekla da može biti u dućanu, ali da mora paziti kako će se ponašati. Kusko je lajao kada je netko ulazio u dućan, naučio je stajati na stražnjim nogama pridržavajući zdjelicu u koju su ljudi bacali napojnice za Francesca. Francesco je obožavao Kuska i obećali su si da se nikad neće rastati.
Vrsta djela: dječji roman s elementima fantastike
Tema djela: putovanje električnog vlaka Plave strijele i ostalih stanovnika Befaninog izloga
Vrijeme radnje: dulje vremensko razdoblje, dulje od godine dana (likove upoznajemo na dan Sveta tri kralja, zatim promatramo kako Francesco cijelu godinu promatra Plavu strijelu i onda opet dolazi dan Sveta tri kralja, ali se radnja produžuje kako bismo vdijeli kako Francesco radi u Befaninoj prodavaonici)
Mjesto radnje: nije točno određeno, tu su Befanina prodavaonica, kuće djece u koje lutke dolaze, Francescova kuća i baraka, zatvor
Analiza likova
Kusko
Jadni Kusko, nito nije hajao za njega; prvo, jer se nije znalo kojoj pasmini pripada, drugo, zato što nikada nije otvarao usta, čak ni kada je trebao zijevati. Bijaše jako stidljiv. Nije znao lajati, zato što ni sa kim nije razgovarao. Nije mogao govoriti, a da ne pocrveni. Nije odustajao od potrage za Francescom, pa ni onda kad mu se izgubio svaki trag. Jedini je ostao tražiti Francesca kada su naišli na praznu kuću. Na kraju je postao pravi pas i najbolji prijatelj Francescu.
Kapetan Polubradi
Njemu su iz čiste zaboravljivosti prilijepili samo pola lica, zbog čega je morao kriti onu golobradu polovinu lica. Sve lutke su ga zavoljele, iako je stalno nešto gunđao. Ostao je u kući jednog dječaka Marina, jer ako se zove Marino sigurno voli more.
Befana
Zovu ju jednostavno Befana iako je skoro pa barunica, ali ona se ne ljuti jer prema neznalicama treba biti popustljiv. Poprilično škrta, ne želi dati povišicu svojoj služavki. Neumorna, skakuče po ljestvama poput kakve lopte. Hrabra starica. Nemilosrdna kad je u pitanju novac. Nije htjela dati Francescu Plavu Strijelu, jer je njegova mama bila dužna za prijašnja dva poklona. Zajedno sa svojom sluškinjom Terezom pokušala je uloviti svoje igračke, ali nije uspjela. Terezu su zarobili, pa im je ona dala popis sve djece koja od Befane neće dobiti poklon, jer nisu imali novaca. Iako je možda bila nemilosrdna, bila je kao neka dobra baka koja je spasila Francesca iz zatvora. Zaposlila je Francesca u svojoj prodavaonici.
Francesco
Francescu je bilo deset godina, polazio je četvrti razred osnovne škole i pomagao je ocu prodavati novine. Stalno je visio ispred Befanina izloga i gledao Plavu Strijelu koja mu se jako svidjela. Međutim, nije ju mogao dobiti jer nije imao novaca. Njegov je otac bio ulični prodavač novina. Međutim, otac mu se razbolio, pa je Francesco morao prodavati novine. Prije nego što je išao u školu morao je pripremiti doručak za svoja dva manja brata. Otac mu je umro nekoliko dana prije Sveta tri kralja. Njegova obitelj je morala napustiti stan, te su počeli živjeti u jednoj baraki. Francesco je nosio očeve cipele koje su mu bile prevelike, ali druge nije imao. Kako nije mogao prodavati novine, jer je bio maloljetan, zaposlio se u kinu. Bio je ponosan i nikome nije želio pričati kakve ga sve brige tište. Befana ga je spasila iz zatvora i dala mu posao u svojoj prodavaonici.
Plava strijela
Plava strijela bijaše zaista veličanstven vlak sa svežnjem tračnica koje bi, kad bi se sastavile, mogle obići cijeli trg, sa dva prijelaza preko pruge, s kabinom za vozače, s postajom i šefom postaje, sa strojovođom i vlakovođom s naočarima. Na kraju je završila kod dječaka Paola, čiji je otac bio čuvar pruga.
Od likova tu se pojavljuje i Žuti medo, pomalo priglupa životinja jer je njegov mozak bio od piljevine i sporo se kretao. Prvi je shvatio da se radi o djetetu kada su došli u podrum. Ostao je kod dječaka Giampaola. Tu su još i tri drvene lutke, lutka Ruža, crna lutka, Sjedeći pilot, Indijanci i njihov poglavica Srebrno Pero, jako mudar i šutljiv čovjek. Uz njih su bili i kauboji i bojice.
Gianni Rodari biografija
Gianni Rodari rodio se 1920. godine u mjestu Omenga. Ovaj talijanski pisac sasvim je slučajno počeo pisati priče za djecu.
Radio je kao novinar u listu “unita” te je pisao za tjednu stranicu za obitelj. Tada je napisao prve priče i pjesme za djecu koje je pričao svojim učenicima kada je radio kao učitelj u školi. Tako je u spomenutim novinama nastala rubrika za najmlađe koja mu je donijela veliku popularnost.
Nakon 1950. godine posvetio se pisanju knjiga za djecu, a one su prevedene na brojne jezike. Njegova najpoznatija djela su: “Telefonske priče”, “Čipolino”, “Putovanje Plave strijele”, Gelsomino u zemlji lažljivaca”.
1970. godine primio je najveću nagradu za dječju književnost – Andersenovu nagradu. 10 godina kasnije, 1980. godine, umro je u Rimu.
Autor: N.B.
Komentariši