Škrtac

“Škrtac” je drama u kojoj su glavni motivi škrtost, pohlepa, nezasitnost, neskromnost i zlato. Tema je Euklionova škrtost i pohlepa za zlatom. Na jednostavan način Platon govori o svim smiješnim, grubim i pogubnim stranama škrtosti, od kojih najprije stradaju oni najbliži. Jezik kojim je autor ispričao ovu priču je prije svega jednostavan, pa čitatelji i danas uspijevaju izvući svu ljepotu ovog književnog djela. Pisac u njemu prije svega ismijava ljudske osobine. Čak i o nekim tragičnim događajima govori na komičan način. Kompozicija je unutarnja, koju čine 4 čina, ali ima i jednu vanjsku.

U uvodu priče Euklion pronalazi zlato i sakriva ga, u zapletu Megador želi oženiti Fedru, tijekom vrhunca ćup sa zlatom nestaje, u obratu Likonid rješava zbrku, rasplet predstavlja Eukliona koji dobiva svoj ćup sa zlatom dok Likonid dobiva Fedru.

Uz ljudske likove, imamo i jednog fantastičnog – utjelovljenog Kućnog boga. Ostali likovi su Euklion (škrtac), Fedra (Euklionova kći), Stafila (stara sluškinja), Megador (Euklionov susjed), Eunomija (Megadorova kći), Likonid (Eunomijin sin), Strobil (Likonidov sluga), Antraks i Kongrion (kuhari) i Pitodik (sluga).

Vrsta djela: komedija

Vrijeme radnje: neodređeno

Mjesto radnje: u kući, u hramu, u šumi…

Tema djela: škrtost jednog starca koja negativno utječe na njegovu obitelj

Ideja djela: svatko dobije ono što zasluži i ono čemu stremi

Kratak sadržaj

Radnja započinje Euklionovim pronalaskom ćupa sa zlatom. Euklion je škrti starac koji pronalazi ćup sa zlatom zakopan u svom domu, te ga sakriva kako ga netko ne bi pronašao. Za to vrijeme Likonid je oljubovao Fedru (Euklionova kći). Megador na nagovor sestre odlazi Euklionu prositi Fedru. Euklion pristaje na Megadorovu prosidbu jer Megador ne traži miraz od Eukliona.

Euklion odlazi zakopati ćup u šumu. Strobil (Likonidov sluga) krade ćup sa zlatom. Likonid moli Megadora da mu prepusti Fedrinu ruku. Nadalje, iz Euklionove kuće izlazi Kućni bog. Kućni bog priča priču o djedu koji je zlato dobio na čuvanje. Euklion je škrt isto kao što je bio i djed, međutim, Fedra svaki dan odaje počast bogu te je njoj za ljubav dao da Euklion nađe zlato kako bi ju lakše udao.

Kućni bog isto tako namješta da Megador zaprosi Fedru kako bi je kasnije Likonid lakše zaprosio. Euklion viče na Stafilu i tjera je iz kuće jer je mislio da ga ona uhodi. Ona odlazi na trg jer će poglavar grada dijeliti srebro. Eumonija savjetuje svoga brata Megadora da se oženi. Oni pripadaju bogataškoj obitelji.

Megador i Euklion se susreću te ga Megador lijepo pozdravlja. No, Euklionu je to sumnjivo te brže bolje odlazi provjeriti je li njegov ćup na mjestu. Kada mu Megador objasni da je došao tražiti Fedrinu ruku Euklion pristaje ali bez miraza, i dalje strahuje za svoje blago. Svi dolaze u Euklionovu kuću kako bi pripremili svadbu Megadora i Fedre.

Kada Euklion čuje buku i vidi otvorena vrata pomisli da mu kradu ćup. Euklion udara toljagom Kongriona te juri za njim misleći da je lopov. Zbrka se rješava kada Euklion Kongriona uputi kući da radi posao za koji je i namijenjen. Euklion sumnja da je Megador sve namjestio da mu ukradu ćup. Dolazi Megador i u razgovoru sa samim sobom otkriva nam se kao pravednik.

Megador razmišlja na glas, a Euklion ga potajno prisluškuje. Na kraju razgovaraju i Euklion još uvijek strahuje za svoje blago te ga odluči sakriti u hram Vjere. Strobil zna da Likonid voli Fedru te želi da ju on ženi. Strobil prati Eukliona. Likonid moli majku da objasni ujaku Megadoru da on voli Fedru te da mu prepusti njenu ruku.

Fedra upravo rađa i to je potvrda Likonidove priče. Dolazi Strobil sa ćupom. Euklion je shvatio da njegovog ćupa nema i počinje luditi.

Na kraju se otkriva jedan dio raspleta. Dolazi Strobil i govori Likonidu da je pronašao ćup sa zlatom. Likonid traži da se Euklionu vrati zlato. Tu je kraj priče za nas, no postoji još jedan dio jer pravi kraj je izgubljen. Pretpostavlja se da je Likonid vratio Euklionu ćup te je zauzvrat dobio svoju voljenu Fedru.

Likovi: Euklion, kućni bog Lar, Fedra, Likonid, Strobil, Stafila, Eunomija, Megador, kuhari, robovi…

Analiza likova

Euklion – iz njegovih postupaka, riječi i komentara drugih saznajemo do koje je mjere opsjednut blagom. Ono upravlja njegovim životom i kontrolira njegove postupke. Vrlo je sumnjičav prema drugima, svaki postupak drugih likova tumači kao prijetnju, u svima vidi potencijalne lopove njegovog blaga što je uzrok sukoba u komediji. Pred ostalim likovima pretvara se da je siromašan dok zapravo posjeduje veliko blago. Tipičan je lik (škrti starac) kojem je jedini interes sačuvati svoje blago i sakriti ga od svijeta. Pritom ne primjećuje događaje koji se tiču njegove kćeri Fedre – trudnoću. Osobina koja u najvećoj mjeri dolazi do izražaja je škrtost.

Fedra – Euklionova kći, religiozna, štuje kućnog boga te iz njegovog iskaza na početku saznajemo da je upravo to razlog što se Euklion domogao zlata – kako bi je mogao dobro udati. Rađa, zatrudnila je s Likonidom za vrijeme Cererine slave.

Likonid – Megadorov nećak, silovao je Fedru za vrijeme Cererine slave, želi spriječiti ujaka da se oženi njome. Kaje se za što je učinio, a zato krivi vino i ljubav. Kako bi ponovno osvojio Fedru, obećaje Euklionu da će mu pomoći vratiti blago.

Plaut biografija

Plaut (oko 254. -184. pr. Kr.) je najveći rimski komediograf. Neko je vrijeme bio radnik na pozornici, glumac u Rimu, zatim se kao trgovac zadužio pa je morao raditi kao rob u mlinu. Pripisivalo mu se oko stotinu komedija, a autorstvo je utvrđeno za samo 21, od kojih su najuspjelije ”Menaechmi”, ”Hvalisavi vojnik” i ”Škrtac”.

U svojim djelima obrađuje scene iz obiteljskog građanskog života, ali u fino tkivo grčke komedije unosi elemente grube komike, pa i lakrdije, ubacuje plesne i glazbene umetke i tako ih prilagođuje ukusu rimske publike željne prvenstveno razonode. Obilježja Plautove komedije je vješto vođena intriga u kojoj presudnu ulogu ima rob, živi dijalozi, sočan narodni govor te jasno ocrtani, često i karikirani likovi.

Autor: N.K. i M.L.