Sportski život letećeg Martina

“Sportski život letećeg Martina” je roman za djecu i mlade koji u sebi sadrži i fantastične elemente. Odmah na početku romana susrećemo se s onim fantastičnim, gdje dječak Martin posjeduje nadnaravne moći letenja. Upravo će se oko toga i vrti zaplet ove priče.

Martin je dječak koji živi sa svojim djedom i papagajem Falstaffom u Zagrebu, a zaljubljen je u djevojku Veroniku koja pohađa školu do njegove, pa često ukradu zajedničke trenutke pod odmorom.

Jednoga dana Martin je bio u šumi s Falstaffom s kojim se utrkivao i tu prvi puta upoznajemo Martina kao dječaka koji može skočiti 2,5 metara u zrak i 9 metara u daljinu. Međutim, mi nismo jedini koji to saznajemo, uz nas, to saznaje i Dabo, službenik u Državnom centru za fizičku kulturu. Tu započinju nevolje za Martina.

Dabo je, naime zadužen za otkrivanje novih talenata i svjestan je da će mu pronalazak Martina i njegovih sposobnosti donijeti velik ugled. Ni Martinu ni njegovom djedu se Dabo nije svidio, ali je Martin ipak odlučio otići u Državni centar za fizičku kulturu da vidi što će mu Dabo ponuditi. Martin se nije prevario u svojoj procjeni Dabe te je nakon dolaska shvatio da ga on, ali i njegovi šefovi, Lobo i Gobo žele iskoristiti, a on nikako nije mogao pokazati svoje talente jer se uz njih nije osjećao sigurno.

Nakon toga, Martinov miran život postaje vrtlog raznih događaja. Veronika odjednom mora otići u Beč, počeo je dobivati jedinice u školi, bliži se kraj školske godine, a ni Falstaff neće dobro završiti. U cijelom ovom razdoblju raznih događaja njegov djed će uvijek biti uz njega i ponovno mu se pokazati kao najveća podrška, a i ljubav između njega i Veronike će očvrsnuti.

Da se radnja događa u Zagrebu saznajemo tek na kraju romana, ali oni koji žive u Zagrebu vrlo će lako shvatiti o kojem se gradu radi, zato što pisac vrlo vjerno opisuje ulice, trgove, tramvajske postaje i trgovine u kojima se kreću naši likovi.

Vrsta djela: roman

Mjesto radnje: grad Zagreb (kuća u kojoj živi Martin s djedom, Državni centar za fizičku kulturu, škola, stadion, šuma…)

Vrijeme radnje: nekoliko mjeseci

Tema: Dogodovštine i problemi u kojima se našao Martin, dječak s natprirodnom sposobnosti letenja

Ideja djela: Uvijek valja težiti tome da u životu radimo ono što volimo.

Kratak sadržaj

1

Na samom početku romana upoznajemo “visokog, glomaznog čovjeka” koji se s jednim dječakom skriva iza velikog grma. Čekali su da se pojavi jedan dječak, jer može napraviti nešto čudesno. Saznajemo da se ovaj visoki, glomazni čovjek zove Dabo i da željno čeka vidjeti što Martin može napraviti.

Martin uživa u šumi, prvo dirigira kosu, a kasnije i stoji na glavi. Ubrzo se pojavljuje još jedan lik, a to je Martinov papagaj Falstaff koji je “ispao iz autobusa engleske kazališne družine koja je gostovala u gradu“. Martin ga je pronašao i pobrinuo se za njega.

Falstaff je Martinu počeo govoriti da krene i da mora nešto probati. Ubrzo imamo prilike vidjeti kako Martin leti visoko iznad jedne grane, a kasnije i preskače potok po širini. Kada je Martin otišao, Dabo je odlučio izmjeriti koliko je to Martin skočio u vis i u dalj. Izmjerio je da je Martin skočio 2 i pola metra u vis i 9 metara u dalj.

2

Dabo, referent za nove poslove odlazi kod druga Loba, koji je zabrinut jer se kod njih za nekoliko mjeseci odigrava Svjetski atletski kup, a oni nemaju ništa za pokazati. No, Dabo ga ubrzo ispravi kazavši mu kako mu nosi senzacionalne vijesti, te mu ispriča sve što je vidio u šumi. Tu saznajemo i što je Dabo otkrio o Martinu, a to je da živi sam s djedom, jer su mu roditelji poginuli kada je imao tri godine.

Nakon što je sve čuo, Lobo mu kaže kako mora ići odmah po Martina, jer će sigurno uz njega postati atletska sila u svijetu. No, upozorava ga da nitko ne smije ništa saznati o njihovu dogovoru.

3

Treće poglavlje započinje pismom koje Martin piše Veroniki, kako bi joj se ispričao što je stekla krivi dojam o njemu nakon što ju je zaboravio pozdraviti kada je prošao pored nje u parku kod škole. Naime, Martin joj govori kako to nije namjerno napravio nego je već jednostavno bio zaokupljen nečim.

Dok je Martin pisao pismo u sobu mu je ušao djed kako bi ga obavijestio kako ga treba jedan čovjek. Taj čovjek je bio Dabo. Martin je odmah osjetio da mu se taj čovjek ne sviđa ikao je izgledao prijateljski. Dabo mu se predstavio kao djelatnik Državnog centra za fizičku kulturu, te mu je rekao kako zna za njegov talent i da ga ne bi trebao skrivati te da bi trebao doći pod pasku Državnog centra gdje će ga pripremiti za velika natjecanja. Dao mu je posjetnicu i rekao da dođe prekosutra…

4

Martin je neutješan jer ga je Veronika samo pozdravila u prolazu i nije htjela razgovarati s njim. Navečer je odlučio prošetati gradom. Vozio se tramvajem, prošao pored katedrale i krenuo prema starom dijelu grada. U knjižari je kupio Knjigu o džungli, jer je volio likove iz nje, pogotovo Bagiru, crnu panteru i Balua. Put ga je odveo blizu Veronikine kuće gdje ju je i sreo. Razgovarali su i riješili svoje razmirice, te joj poklonio knjigu.

5

Martin je došao u Državni centar bez djeda i krenuo prema Dabinoj kancelariji. Dabe još nije bilo, pa je u uredu slušao što su govorile Dabine kolegice. Dabo je došao tek u pola deset iako je Martin došao na vrijeme, u 8 kako mu je Dabo i rekao. Dabo mu je rekao da sada idu kod Lobe i da mu mora pokazati sve što zna. Martin je bio zabrinut i nije mogao vjerovati da Lobo i Dabo očekuju od njega da sad skače.

Martin se presvukao, ali osjećao se čudno. Nije mogao skakati u praznom betonskom stadionu, nije osjećao ono zadovoljstvo ni užitak kao onda kad skače u šumi. Martin nije nijednom uspio preskočiti prečku, čak je pokušao i zamišljati šumu dok skače, ali nije mogao. Noge su mu bile teške i lica u koja je bio prisiljen gledati nisu mu pomogla.

Dabo se jako naljutio pa je jako primio Martina za podlakticu. Kada nije preskočio ni daleko u dalj, Dabo mu je opalio šamar, a Martin se nije mogao obraniti.

6

Martin dolazi kod Veronike koja vježba violinu. Martin uživa u njezinom sviranju, sve dok ga Veronika ne poljubi u obraz. Martin joj je ispričao sve što mu se dogodilo u Državnom centru, a Veronika mu je savjetovala da se čuva i pazi na sebe.

7

Već su prošla tri dana od Martinovog odlaska u centar. Ništa neobično se nije dogodilo. Odlučio je Veroniku odvesti u šumu da joj pokaže kako skače. No, u šumi nisu bili samo Martin i Veronika, već je tamo opet bio Dabo, a ovaj put je s njim bio i Lobo.

Falstaff je također bio s Martinom i Veronikom i pričao na engleskom jeziku. Martin je ovaj put uspio preskočiti 2, 5 metra, Veronika je bila oduševljena, a Lobo u šoku. Dabo i Lobo su zaključili da Martin namjerno ne želi skakati pred njima, te su čvrsto odlučili da Martin mora za njih skakati na Svjetskom atletskom kupu, te da nikome neće govoriti čemu su ovdje svjedočili.

8

Martin je bio u svojoj školi, te mu se učinilo da je tamo vidio Dabu, a poslije ga je i pratio. Martin je ušao u robnu kuću u centru grada i uspio mu pobjeći, dok je Dabo pao i za sobom povukao policu na kojoj su se nalazili gumbi.

Martin se vratio kući i ispričao djedu što mu se dogodilo, a i priznao mu je da može daleko skočiti u vis i u dalj.

9

Dabu zove Gobo, direktor Državnog centra. Gobo je sve saznao što su mu iza leđa radili Lobo i Dabo i rekao Dabi kako mu laže. Saznao je i da Dabo razgovarao s ravnateljem Martinove škole i da će ravnatelj surađivati, ako pomognu njegovom bratu da otvori kafić kod glavnog ulaza u stadion.

Dabo je pristao na to ako mu pomognu s Martinovim ocjenama, tj. ako mu počnu davati negativne ocjene. Uz to, Lobina ideja je bila vezana uz Veroniku i Gobo je odlučio da tu ideju trebaju što prije provesti u plan, kako bi Martina pritisnuli sa svih strana. Na kraju razgovora, rekao je Dabi da za ovaj njihov razgovor nitko ne smije znati.

10

Ovdje se počnu događati čudne stvari. Martin je u jednom danu dobio tri jedinice, iz matematike, kemije (profesor ga je pitao nešto što još nisu učili), te iz povijesti. Kad se vratio kući, Martin djedu nije ništa rekao, te je pred večer odlučio otići van i vidjeti Veroniku. Međutim, nije ju pronašao kod kuće.

Kad se vraćao kući, Martina su napala dvojica muškarca. Jedan ga je udario u lice, a drugi nogom u rebra. Martin je pokušao pobjeći, ali nije mogao. Ubrzo je čuo da još netko dolazi, pomislio je da je to njihov prijatelj, ali bio je to njegov djed koji ih je uspio otjerati i ozlijediti.

Djed ga je odveo kući u kojoj je bio jedan dječak kojeg je Martin često vidio na čistini na kojoj su ga sada napali. Taj dječak je Martinovom djedu rekao da će Martina napasti. Naime, dječak je bio brat jednog od napadača. Dječak im je ispričao kako su napadači dobili novac od Dabe kako bi ga napali. Za njegovu pomoć, djed mu je obećao kupiti akvarijske ribice. Djed je odlučio kako je došlo vrijeme da kazne Dabu.

11

Martin je napokon vidio Veroniku i Veronika mu je ispričala kako postoji mogućnost da dobije stipendiju u Beču i kako će mama svaki dan dolaziti po nju u školu. Uz to mu je rekla kako su mamu iz Zavoda upozorili da mora paziti s kim se njezina kćer druži. Martin je shvatio da je njezina mama razgovarala s Lobom.

Kako je razgovarao s Veronikom, Martin je zakasnio na sat i ubrzo zaradio četvrtu jedinicu. Shvatio da se ovo sve događa zato što nije mogao skakati pred Dabom i Lobom.

12

Djed je imao plan. Dodjela atletskih priznanja će se održati u hotelu Palača. Djed se odmah tamo zaputio jer je poznavao kuhara. Djed se s kuharom dogovorio da će u Dabinu hranu staviti tablete za otvaranje.

13

Nalazimo se u hotelu Palača. Dabo je jeo sve što su pred njega konobari stavili, a tražio je i repete. Došlo je vrijeme podjela priznanja, a Martin je sve gledao na televiziji. Dabo je trebao predavati diplome Gobi, ali samo se držao za trbuh. Djedove tablete su počele djelovati.

Dabo se primio objema rukama za stražnjicu i potrčao kako bi čim prije izašao iz predvorja. Tu muke za Dabu nisu prestale.

“Lice mu je gorjelo od stida i bola u želucu koji je plamtio ratnim požarom.”

Djed je došao kući i s Martinom se dogovorio da je sljedeći na redu Lobo.

14

Martin nije nikako mogao ispraviti jedinice pa je odlučio otići kod direktora škole. Međutim ni s njim se nije mogao dogovoriti. Ravnatelj mu je rekao da on može učiteljima reći da pitaju Martina kako bi ispravio ocjene, ali da oni mogu kao i Martin učiniti ono što žele, a ne ono što im on kaže.

Kada je došao kući, djed mu je rekao kako već tri dana prati Lobu i da je vidio kako svaki dan broji novac kojeg čuva u ženskoj čarapi. Djed je naučio Falstaffa kako uzeti čarapu, pa je Martin pomislio kako će djed Lobi ukrasti novac i on je odbio u tome sudjelovati, ali djed mu je rekao kako ga neće razočarati pa je Martin ipak krenuo s njim.

Martinov zadatak je bio da pozvoni Lobi u pravom trenutku kako bi Falstaff uletio kroz prozor i uzeo novac. Tako su i napravili, no novac nisu zadržali za sebe već ga je Falstaff u zraku pustio da pada dolje, kako bi ga ljudi uzeli. Dok je letio vikao je:

“Navali narode, lova do krova!”

Lobo je također dotrčao van, ali nije mogao reći nikome da je to njegov novac, jer mu nitko ne bi vjerovao da su ti dolari njegovi.

15

Do kraja škole ostala su još samo dva dana, a Martin nije uspio ispraviti jedinice. Veronika mu je priopćila kako za 8 dana ide u Beč. Kada se vraćao iz škole, s leđa su mu prišla dva muškarca. No, nisu bila nasilna prema njemu, već su mu rekli da mirno pođu s njim.

Kada je ušao u auto, vidio je da je unutra Dabo. Došli su do stadiona, a tamo ih je dočekao Gobo, koji od Martina očekuje da nešto vrati svojoj domovini. Rekao mu je kako se njegova situacija s ocjenama vrlo lako da srediti. Gobo ga je doveo do atletske staze i pokazao mu kako su uredili teren za njega.

“Na sredini terena bilo je posađeno dvadesetak visokih stabala. Stajalo je tu još nekoliko velikih panjeva, a ono što ga je najviše zaprepastilo, iza te male šume učinilo mu se da vidi rječicu.”

Međutim, Martin je vrlo brzo shvatio da su panjevi bili napravljeni od kartona i piljevine i počeo se smijati. Martin im je rekao da ni tu ne može skakati i da ga puste na miru. Kada je Martin otišao, Dabo je rekao Gobi kako mu je sigurno nedostajao njegov papagaj, a Gobo je rekao kako bi Martina trebalo jako kazniti.

16

Bio je dan Veronikina odlaska u Beč, a Martin ju je čekao na kolodvoru kako bi se oprostio od nje. Veronika mu je ponovila da ga voli i da će ga voljeti i kada prođe ovih pet mjeseci koliko mora biti u Beču. Martin se vratio kući i vidio da je djed zavezan konopcem za stolac, a Falstaff je nažalost uginuo.

17

U ovom poglavlju saznajemo kako je Lobo doživio moždani nakon epizode s novcem, te se tek prije nekoliko dana vratio na posao. Uz to, saznajemo kako Gobo ima lažnu diplomu s fakulteta, jer je dekan koji se potpisao na njegovu diplomu već bio u mirovini kada je Gobo navodno završio fakultet.

Kako ga ne bi odao, Lobo je od Gobe zatražio da se sve vrati na staro i da svi sudjeluju u pridobivanju Martina. Martinov djed je došao u Gobin ured i napao ga.

18

Martinov djed je morao otići u miliciju. Po njega su došla dva milicajca koja su mu dopustila da Martinu napiše pismo kako ga ne bi probudio. U pismu mu je djed priznao kako je istukao Gobu, te mu je rekao gdje može naći novac za hranu.

Kad se Martin probudio vidio je da djeda nema i pronašao pismo. Odlučio je otići u Državni centar. Došao u ured gdje su bili Dabo, Gobo i Lobo i rekao im da pristaje nastupati na Svjetskom atletskom kupu.

19

Martin je pristao sudjelovati, ali im je rekao da još uvijek ima problem sa svojim ocjenama. Gobo je odmah nazvao direktora i jedinica iz kemije mu je bila odmah ispravljena. Rekao mu je da ako ispuni ono što oni od njega očekuju, da će i ostale ocjene biti ispravljene. Uz to, rekao im je da neće nastupati ako će mu djed biti u zatvoru. Ono što je tražio je da djed dobije manju kaznu.

Gobo mu je opet obećao da će to napraviti, ako ispuni ono što treba. Rekao mu je da odmah krene u hotel gdje su ostali atletičari.

20

Martin je sreo mnoge atletičare i bio sretan zbog toga, a onda je došao dan kada je morao skakati. Kada je konačno došao red na njega, u prvom pokušaju nije uspio preskočiti. Ni drugi put nije bio uspješan, noge su mu bile teške, a glava puna mislio o Dabi, Gobi i Lobi.

Kada je Dabo došao do njega, Martin mu je rekao sve što mu je bilo na duši i taj čin ga je nekako oslobodio. Osjećao se opuštenim i mirnim. Odjednom je osjetio kako su mu noge lagane, krenuo je prema letvici, a točno iznad nje je vidio lice svoga djeda. Vinuo se u zrak kako bi čim prije došao do njega. Pogledao je dolje prema trojcu iz Državnog centra ali prema njima više nije osjećao mržnju, nego ravnodušnost a naposljetku im je i oprostio.

Martin je uspio preskočiti letvicu, ali nije se na tome zaustavio, dizao se sve više u visinu, a njegov grad, Zagreb, ležao mu je na dlanu.

Likovi: U romanu se pojavljuju mnogi likovi. Tu su Martin i njegov djed, te njegova papiga Falstaff, Martinova djevojka Veronika, te trojac iz Državnog centra za fizičku kulturu: Dabo, Lobo i Gobo.

Analiza likova

Martin – posjeduje nadnaravne moći, može skočiti 2,5 metara u vis i 9 metara u dalj. Uživa biti u šumi sa svojim papagajem Falstaffom.

“Mogao je imati između četrnaest i šesnaest godina i djelovao je nježno ali žilavo. Kosa mu je bila dugačka, pokrivala vrat i jedan smeđi pramen, kao sjena, padao mu je preko čela.”

Život mu se počinje mijenjati kada upozna Dabu, djelatnika Državnog centra za fizičku kulturu. Dabo i Lobo su ga tjerali da pokaže što zna na stadionu, ali Martin nije mogao jer se tamo nije osjećao ugodno, osjećao se loše i nije mogao skakati. Njemu je bilo potrebno posebno stanje kako bi mogao skakati, mogao je to učiniti samo kada se dobro osjećao i kada je skakao za one koje voli.

Međutim, Dabo, Lobo a kasnije i Gobo nisu željeli odustati od njega, pa su se Martinu počele događati neke ružne stvari. Počeo je dobivati jedinice u školi, Veronika je dobila stipendiju u Beču, a bio je i napadnut. Bio je jako tužan zbog Veronikina odlaska, ali i sretan što će moći svirati u Beču. Jako je volio svog djeda, a on mu je uvijek pomagao i brinuo se za njega, nakon što su mu roditelji umrli. Borio se kako god je mogao protiv Dabe, Lobe i Gobe, ali na kraju je ipak pristao nastupati za njih kako bi spasio djeda.

Djed – Nakon smrti Martinovih roditelja, cijeli svoj život je podredio njemu. Vodio ga je u školu, kuhao mu i kupovao odjeću.

“Srednjeg rasta, ali čvrst, s rukama koje su bile prošarane ispupčenim plavim žilama i svijetlih očiju koje su odudarale od izborana i potamnjela lica.”

Djed je radio kao kuhar punih 35 godina, od kojih dvadesetak godina na trgovačkom brodu. Snažan i postojan. Vjerovao je svom unuku i kada je vidio kako su ga napali odlučio je da mora kazniti Dabu i Lobu. Dabi se osvetio uz pomoć prijatelja kuhara u hotelu Palača, a Lobi tako da mu je uzeo novac koji je onda kasnije podijelio drugim ljudima. Nakon što su ubili Falstaffa, djed je otišao kod Gobe u ured i napao ga, tako da je drugi dan po njega došla policija.

Veronika – četrnaestogodišnja djevojka koja je zaljubljena u Martina. Svira violinu. Na početku romana je bila ljuta i povrijeđena jer ju Martin nije pozdravio kada je prošao pored nje, ali brzo su riješili tu razmiricu, a Martin joj je poklonio Knjigu o džungli. Pohađala je srednju muzičku školu, te je imala nekoliko polujavnih nastupa. Iako je voljela svirati violinu, više od nje je to voljela njena mama, koja ju otkad je saznala za moguću stipendiju u Beču nije puštala iz vida. Veronika je voljela Martina i bilo joj je jako teško kada je morala otići u Beč, ali mu je obećala da će ga voljeti i nakon tih pet mjeseci provedenih u Beču.

Dabo, Lobo i Gobo –

“Dabo, Lobo i Gobo bili su smiješni kao tri klauna. Dabo, obrijan, golih, debelih obraza i crvene kose, Lobo napola ukočena lica a direktor Gobo s ogromnom modricom kraj oka ispod okruglih naočala, s bijelim zavojem oko glave, lijevom rukom do lakta i desnom nogom do koljena u gipsu.”

Masni Dabo – debeo i velik. U romanu ga se često naziva Masnim Dabom.

“U mesnatom su se licu jedva nazirala dva mala oka. Premda je debeli nastojao djelovati prijateljski, Martin osjeti kako mu se u cijeloj njegovoj pojavi nešto ne sviđa.”

S ravnateljem Martinove škole se dogovorio da neki profesori Martinu daju jedinice kako bi ga tako uspjeli nagovoriti da zaigra za njih. Uz to varao je na poslu. Napisao je kako je 120 dana bio na terenu u potrazi za talentima, a bio je samo dva puta.  Djed i Martin su mu se odučili osvetiti nakon što je ovaj platio trojici dječaka da istuku Martina. Djed mu je uz pomoć kuhara iz hotele Palača u hranu stavio tablete za otvaranje, te su ga ponizili pred ljudima u hotelu ali i pred malim ekranima.

Ljigavi Lobo –

“…znao je dobro za tešku ćud druga Lobe, zvanog još Ljigavi Lobo, glavnog koordinatora za atletsku problematiku u DCFK-u.”

Novac koji je trebao biti potrošen na novu sportsku opremu, Lobo je uzeo sebi i skrivao ga kod sebe. Njegova je ideja bila o udaljavanju Veronike iz Martinova života. Nakon što je njegov novac bio podijeljen slučajnim prolaznicima doživio je moždani.

Mračni Gobo – glavni direktor, koji je imao lažnu diplomu. Uz Lobu i Dabu htio je Martina nagovoriti da se natječe za njih u atletskom kupu.

Dubravko Jelačić Bužimski biografija

Dubravko Jelačić Bužimski hrvatski je pisac. Rođen je 25. ožujka 1948. godine u Zagrebu. Studirao je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu.

Napisao je dvije pripovijetke, a nakon toga posvetio se više kazalištu. Pisao je drame koje su stekle veliku popularnost i sve su odigrane u hrvatskim i inozemnim kazalištima. Neke od drama koje je napisao tiskane su u knjizi “Sjene”.

Pisao je filmske scenarije, radio-drame i televizijske drame te dvije televizijske serije “Razgovor sa sjenama” i “Troje u dvorcu”.

Potječe iz loze bana Josipa Jelačića koji je bio barun od Bužima. Bužimski je jedan od osnivača “Histriona”, a uz roman “Sportski život letećeg Martina” napisao je još dva romana o dječaku Martinu: “Balkanska mafija” i “Martin protiv CIA-e i KGB-a”.

Osim kazališnih predstava i televizijskim emisijama, poput “Razgovora sa sjenama”, Bužimski je poznat i po dvjema zbirkama pripovijedaka: “Okus mesa” i “Surova kazališna priča”.

Autor: N.B.