Roman “Starac i more” mogao bi se uvrstiti i u kraću novelu, a prvi puta je objavljen 1952. godine u američkom, popularnom časopisu Life.
Analiza djela
Svrstava se u modernu prozu pogotovo zbog činjenice da je cijeli napravljen kao unutarnji monolog kojim se iznose misli glavnog lika. Pritom se fabula stavlja u drugi plan.
Tema romana je odnos čovjeka i prirode obilježen posebnim osjećajima. Iako se na početku djela stvara dojam kako je Santiago čovjek kojeg je život porazio i više nema snage, s vremenom se saznaje kako je on pravi junak kojeg odlikuje čvrstoća, upornost i vjera u svoje sposobnosti.
U noveli se nalazi zanimljiv opis Santiaga i njegove borbe s ribom. Dok se borio da upeca veliku ribu, starac je koristio životno iskustvo te hrabrost i inteligenciju. U ovoj borbi do izražaja dolazi čovjekova snaga, ali i humanost. U trenucima kada se čini da ga sabljarka dovodi do ruba izdržljivosti, Santiago ne mrz ribu, prema njoj se odnosi s poštovanjem jer je ona dostojan protivnik.
Iako je na kraju ostao bez ribe koju su dokrajčili morski psi, Santiago je iz borbe izašao kao pobjednik jer se uspio izdići iznad vlastite nesreće koja ga je pratila kroz život. Glavni Santiagov cilj nakon više od 80 dana ribarenja, njih 84, cilj starca nije bila vrijednost ribe, nego dokazati da je osoba koja se još uvijek može boriti do kraja. Ribar na kraju žali zbog ribe, njene boli i smrti.
Roman Starac i more nije podijeljen na poglavlja, a glavni razlog leži u tome što se radi o kratkom romanu. Unatoč tome što nema poglavlja, u romanu postoji uvod: Santiago i dječak se pripremaju za sljedeći dan; zaplet: tri dana koje je Santiago proveo na moru; vrhunac: Sabljarku jedu morski psi; rasplet: Santiago se nakon ribolova vraća u kolibu gdje ga čeka Manolin.
Radnja se odvija na periferiji glavnog grada Havane na Kubi, u onom dijelu koji još uvijek žali za obalom sjeverne Kube. Vrijeme obuhvaća sredinu 20. stoljeća, 1950. godinu. Bila su to vremena kada je američkim bejzbolom vladao Joe Di Maggio.
Iako je radnja smještena u pedesete godine, prisutno je vraćanje u prošlost od strane glavnog lika. U romanu je prisutan opis plavetnila, ali i manjeg ribarskog naselja te unutrašnjost kolibe sastavljene od kreveta bez madraca, stola, stolice te slike Gospe od Cobre i Presvetog srca Isusova.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: kratki roman
Vrijeme radnje: sredina 20. stoljeća, 1950-ih godina, vrijeme kada je američkim bejzbolom vladao Joe Di Maggio
Mjesto radnje: Kuba, Havana
Kratak sadržaj
U predgrađu Havane živi stari ribar Santiago. Živi život samački, a jedina imovina mu je čamac i nešto malo ribarskog pribora. Prošlo je već osamdeset i četiri dana kako nije uspio uloviti niti jednu ribu.
Prvih četrdeset dana pomoć i društvo mu je pravio dječak Manolin. Nakon toga roditelji su ga dali na ispomoć na drugi čamac jer je ovog očito pratila nesreća. No, dječak je jako vezan uz Santiaga te ga jako voli. Dječaku se sviđa što ga starac smatra istinskim prijateljem i ravnopravnim partnerom. Oni imaju mnoštvo zajedničkih tema, a starac čak dolazi dječaka i probuditi rano ujutro.
Osamdeset petog dana starac se zaputio sam daleko na pučinu u lov na ribu. Prvi dan zagrizla je očito jako velika riba jer je vukla cijeli čamac. Starac se borio s njom dva dana i patio je od jakih bolova i napora.
Za vrijeme duge borbe razgovarao je s ptičicom i ribom te se prisjećao mladosti, prošlosti i snova. Na kraju, kada je riba bila savladana, privezao ju je uz čamac i krenuo nazad prema Havani. Riba je bila ogromna, a sam čamac je uz nju djelovao malo.
Kako se vraćao, tako su ga počeli napadati morski psi. Privukla ih je krv velike ribe. No, starac se nije predavao. Branio je ribu iako je svakim naletom novog morskog psa ona bila sve više unakažena. U luku se vratio samo s kosturom ribe.
Izmoren, zaspao je. U posjetu mu je stigao dječak, a kada je vidio rane na njegovim rukama, zaplakao je. Shvatio je odmah kako se starac iscrpio u borbi, a to su znali i svi ostali ribari. Turisti su se čudili i divili njegovom ulovu.
Tema romana je odnos prirode i čovjeka. Starac je bio srčani junak koji se borio do zadnjih snaga. Iako je na kraju ostao bez ribe zbog toga što su je morski psi pojeli, on je moralni pobjednik. Niti u jednom trenutku se nije prestao boriti, njegova duhovna snaga, čovječnost, hrabrost i humanost temelj su ovog romana. Čovjek nikada ne može biti do kraja pobijeđen.
Analiza likova
Likovi: starac Santiago, dječak Manolin
Starac Santiago je miran, povučen i usamljen čovjek, koji ima zanimljivu prošlost s puno zanimljivih detalja. U razgovoru s dječakom čitatelj stječe dojam da je starac čovjek koji ne voli puno govoriti o svojim osjećajima. Opisan je kao izdržljiva i tolerantna osoba.
Santiago je bio siromašan, imao je samo mali sanduk s ribarskim priborom i čamcem. Nije imao mrežu, a u kući je imao jednu čistu košulju, dok je druga bila toliko puta krpana da je nalikovala na jedro. Na pecanje je uvijek išao bos.
Obožavao je sport, a najviše bejzbol, pa je često razmišljao o slavnim američkim igračima koji su igrali bejzbol, jedan od najpopularnijih sportova u Americi. Sportske vijesti je dobivao iz starih novina koje mu je donosio dječak.
Dječak Manolin voli Santiaga jer ga je naučio sve o pecanju. Volio ga je zbog puno drugih razloga, pa tako i jer je s njim razgovarao kao s odraslim čovjekom, a osim toga uvažavao je njegove tvrdnje.
Cijelo vrijeme druženja Mandolin je pazio da ne povrijedi starčeve osjećaje, pa mu je oprezno donosio hranu iz obližnjeg hotela. Bilo je važno da sačuva ponos Santiaga koji unatoč tome što nije imao ništa, i dalje je bio čovjek koji je držao do pecanja i svega što nosi takav način života. Starac mu je bio zahvalan i uzvraćao je tako što ga je cijenio kao bilo kojeg kolegu.
Na kraju romana dječak odlučuje i dalje pecati sa Santiagom unatoč tome što su mu roditelji zabranili.
Manolin u romanu predstavlja Santiagovu mladost i čvrstu vjeru u svoje spsosobnosti. Santiago i dječak tako predstavljaju dvije različite osobine čovjeka, s jedne strane je to krug koji označava mladost i energiju, a s druge strane je krug u kojem se nešto neprekidno događa.
Ernest Hemingway
Ernest Hemingway bio je poznati američki pripovjedač 20. stoljeća. Rodio se 21. srpnja 1899. godine u Oak Parku, u Illinoisu u Sjedinjenim Američkim Državama. Završio je srednju školu i postao novinskim dopisnikom u Europi. Kao dobrovoljac sudjelovao je u I. svj. ratu.
Bio je lovac, neko vrijeme se bavio boksom, a radio je kao dopisnik za vrijeme Prvog svjetskog rata, u Grčko-turskom ratu te u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata je živio u Parizu kao dopisnik američkog lista, gdje se družio sa izgubljenom generacijom američkih pisaca.
Poslije Drugog svjetskog rata živio je duže vrijeme na Kubi, okružen ribarima, pecajući i pišući razna djela. Živio je burno i ženio se više puta. Kada je shvatio da više ne može pisati, izvršio je samoubojstvo lovačkom puškom 2. srpnja 1961. godine.
Hemingway se smatra jednim od najistaknutijih američkih pisaca na čiji je način pisanja uvelike utjecao novinarski rad. Junaci u djelima su uglavnom snažni likovi koji se ne uklapaju u sredinu iz koje dolaze.
Pisao je mnoge novele i romane, a posebno se istaknuo romanom o I. svj. ratu “Zbogom, oružje”, romanom o španjolskome građanskom ratu “Kome zvono zvoni” i kratkim romanom “Starac i more”. Za posljednji roman dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine.
Njegova druga poznatija djela su romani “I sunce se ponovo rađa”, “Imati i nemati”, “Smrt popodne”, “Preko rijeke i u šumu”.
Umro je 2. srpnja 1961. godine u Ketchumu, u Idahu u Sjedinjenim Američkim Državama.
Autor: M.L.
Komentariši