Poezija velikog srpskog pjesnika Jovana Dučića obilježila je prve godine 20. stoljeća, a živi još i danas. Dučić je u srpsku poeziju pod velikim francuskim utjecajem unio nove teme i izvore inspiracije te je u isto vrijeme iznimno obogatio.
Prvu zbirku pjesama objavio je 1901. godine u Mostaru od izdanjem “Zore” iz Mostara. Druga zbirka izašla je 1908. godine u Beogradu pod izdanjem “Srpske književne zadruge”. U istom izdanju izašle su i pjesme i stihovi u prozi “Plave legende” i “Pesme”
Njegove najpoznatije pjesme su “Jablanovi”, “Ljubav i žena”, “Leto”, “Suncokreti”, “Zvezde”, “Zalazak sunca”, “O mržnji” i mnoge druge.
Suncokreti – analiza pjesme
Pjesma “Suncokreti” spada pod ciklus “Večernje pesme” pa su s razlogom i sadržaj pjesme, ton i smisao u skladu s naslovom ciklusa.
Suncokreti u pjesmi imaju trostruko značenje. Oni su svjetlost koja znači izvor života, njihova visina znači težnju prema dalekim prostranstvima i visinama, a znače i težnju prema idealima.
Pjesnikov izbor suncokreta kao simbola nije slučajan. Postoji veza ove biljke i sunca. Kako se nebom kreće sunce, tako se i glava suncokreta rotira i okreće za njime. Obasjana svjetlošću sunca, suncokretova glava sjaji neizmjernom svjetlošću u boji zlata.
Kada nastupi mrak, glava suncokreta spusti svoju glavu i gleda prema zemlji. Noć za suncokret znači mirovanje, manjak svjetlosti i života. Suncokret čezne da svjetlošću, on iščekuje jutro i sunčan dan. Svako nastupanje noći za njega je strah i izvor patnje, tuge i strepnje.
U prvoj strofi upoznajemo se sa suncokretom. On “nemo prati neba bludnje”, a za to vrijeme u njemu su zatomljene “…sve žeđi ovog sveta, /Sva nespokojstva i sve žudnje”.
Možemo zaključiti da suncokret strepi za svjetlošću i danom, za toplinom i prostranstvom. On se želi uzdići do visina. No, on je i nemir i strah koji su poznati svim ljudima svijeta. Pjesnikov iskaz u prvoj strofi je neutralan i njegov glas se ne može osjetiti.
U drugoj i trećoj strofi možemo uočiti smisaonu i sadržajnu cjelinu. Suncokreti dolaze u prvi plan i oni daju svoj iskaz.
“šume u strahu svom od mraka…”
Za suncokrete je sve što grije i isijava sveto i božansko jer ono daje život i svjetlost. Čak i jedna zraka svjetlosti može se mjeriti s druge strane sa svim stvarima svijeta. Ono u tami, što nikada nije zasjalo niti na tren te ono što ne gleda prema visinama, znači samo prokletstvo.
U četvrtoj strofi pjesnik nam donosi metaforu suncokreta stihovima “s istoka kralji”, oni su odjeveni u “teško zlato” te su “sreći sunca”. Oni su ponekad u mraku i vape za suncem. Ovom strofom stvorena je ravnoteža između sreće i tuge te tame i svjetlosti.
U petoj strofi konačno se pojavljuje lirski subjekt. On govori kako su oči suncokreta tužne. Spušta se mrak i sjene, a sunce je negdje daleko na drugom kraju svijeta. Kod suncokreta to pobudi tugu.
“Te tužne oči suncokreta / u mom su srcu otvorene”
U šestoj strofi ponovo prevladaju tama i mrak. Svjetlost je ponovo potisnuta tamom.
“Pomreće noćas širom vrti,
Dvoredi sjajnih suncokreta,
Ali će biti u toj smrti
Sva žarka sunca ovog sveta.”
U šestoj strofi možemo povući paralelu između nje i prve strofe. Paralelu donose sljedeći stihovi:
“Tu su sve zeđi ovog sveta,
Sva nespokojstva i sve žudnje.”
“Ali će biti u toj smrti
Sva žarka sunca ovog sveta.”
Na kraju dolazimo do zaključka da je smrt suncokreta samo prividno stanje. Oni su nosioci energije koje im je podarilo sunce. Oni u sebi nose svjetlost, zrake sunca i sve žudnje i žeđi.
Poruka i tema pjesme je neuništivost života i želje za njim. Svjetlost i energija sunca vječno će biti sakupljene u suncokretu. Iako nam se čini kada padne mrak da sve nestaje, svakoga jutra novi je dan i život će se ponovo roditi svakoga dana kada ih sunce obasja.
Preneseno značenje suncokreta u pjesmi znači ljudsku težnju i potrebu svakog čovjeka da se vine u visine i nebeska prostranstva. Ovo je pjesma o svjetlosti koja znači izvor života. Ljudska potreba uvijek teži idealima i vedrini, ali na svom putu često se susreće i s tamom, tugom i nespokojstvom koji su također dio ljudskog života.
Glavni motiv u pjesmi je suncokret jer se ističe u radnji i u naslovu. Ima udarno mjesto u pjesmi i dominira u tri strofe (u prvoj, u petoj i u šestoj). Drugi motivi koji se pojavljuju u pjesmi su smrt i tama, no oni su ostali beznačajni i nemaju snagu u pjesmi.
Jovan Dučić biografija
Jovan Dučić rodio se 1871. godine u Trebinju. Pohađao je učiteljsku školu u Sarajevu i u Somboru nakon koje je postao učitelj i predavao u Mostaru i u Bijeljini.
Bio je jedan od osnivača časopisa “Zora”, a neko vrijeme radio je i kao urednik. Studij je pohađao u Ženevi i to Filozofsko -sociološki fakultet. Iz Ženeve je često putovao u Pariz.
Nakon 1907. godine počeo je raditi u Srbiji u diplomatskoj službi gdje je bio zadužen za Atinu, Sofiju i Carigrad. Radio je i u diplomatskoj službi Jugoslavije te je tada bio delegat Lisabona.
1941. godine preselio se u Geri u Sjedinjene Američke Države, a svije godine kasnije, u travnju 1943. je umro. 2000. godine njegovi posmrtni ostaci su prema njegovoj posljednjoj želji preneseni u Trebinje.
Njegove najpoznatija djela su: “Jablanovi”, “Ljubav i žena”, “Leto”, “Suncokreti”, “Zvezde”, “Zalazak sunca”, “O mržnji”…
Autor: M.L.
Komentariši