Stjepan Čuić relativno je nepoznat autor na donedavnom popisu lektire za osnovne i srednje škole. U svojim pripovjetkama opisuje razdoblje u kojem je živio. U kratkim djelima, jasnim i razumljivim jezikom govori o političkim temama, ljubavnim i društvenim.
Čuićeva zbirka pripovijedaka dijeli se u tri dijela. Prvi dio sastoji se od 7 pripovijetki, drugi dio od pet pripovijetki, a treći od samo jedne pripovijetke.
Autor u svojim pripovijetkama ističe društveno-političke stvarnosti (sukob dvaju nepomirljivih agensa – slobode i vlasti), a u prepoznatljivim okvirima stvarnosti autor nastoji književno artikulirati svoje kritičke ideje. Možemo uočiti komunikaciua sa stvarnošću, otkrivanje njezine anomalije i izopačenosti te razotkrivanje pojma vlasti i njezine apsurdne logike te povijesnih zadanosti.
Stil je lapidarni, dijalozi su eliptični, može se uočiti odustajanje od deskripcije i maksimalna funkcionaliziranost likova. Spisateljska strategija krajnjega redukcionizma.
Kratak sadržaj
Muž i žena sjedili su u dnevnom boravku. Ona je rekla kako je vidjela divnu talijansku kuhinju koja košta samo pet tisuća njemačkih maraka. Odlučila je da bi joj ona izvrsno izgledala u stanu, a i da joj je prijeko potrebna jer se njezina stara počela raspadati . Muž nije bio oduševljen temom razgovora, no da zadovolji ženu, rekao joj je da odmah ide pogledati tu kuhinju o kojoj je riječ.
U dućanu ga je prodavačica uvjeravala da je to kvalitetna, vrhunska kuhinja, koja ima sve najbolje kućanske aparate. Gospodin je zaključio je ne može kupiti jer nema metar pa ne zna bi li stala u njegov stan. Sjetio se majstora Štefa koji mu je pomogao u opremanju stana pa ga je pozvao da s njim ode u dućan i razgleda kuhinju. Obećao je vratiti se o kuhinju s novcem, no otišao je na kavu s majstorom i rekao mu za ideju. Naime, mužu je palo na pamet da bi Štef identičnu kuhinju mogao napraviti od hrvatskog drva i za manje novaca. Žena bi bila sretna, kao i on jer bi prošao puno jeftinije. Ženu i sina poslao je na ljetne praznike, a u mjesec dana majstor Štef pokazao je da je i prije dogovorenog roka sposoban izvršiti dogovor.
Po povratku s ljetovanja, žena je bilo oduševljena, kao i njezine prijateljice. Nisu primijetile da to nije originalna kuhinja iz dućana, a suprug se nadao da će tako i ostati. Nije im imao snage reći istinu te im nije htio kvariti veselje i oduševljenje. Dosjetio se da će možda koji put majstor Štef pitati kako služi kuhinja. A i to bi nekako bilo najpošteniji način da žena dozna (ako će biti prilike). Ipak je kuhinja bila majstorov posao, a samo je ideja bila suprugova.
Poruke djela su da se čovjekova domišljatost ponekad isplati. Usrećiti ženu dobar je postupak, no isto je tako potrebno reći joj istinu da kasnije ne bi bilo problema.
Vrsta djela: pripovijetka
Mjesto radnje: Zagreb
Vrijeme radnje: ljetni mjeseci
Jezik i stil: standardni jezik s pokojom kajkavskom riječi
Likovi: muž, žena, sin, majstor Štef, ženine prijateljice
Analiza likova
Muž – domišljat, promišljen, škrt/šparan.
Žena – ono što je poželjela, dobila je. No, nije uočila da je kuhinja domaće, a ne talijanske izrade. Sretna jer misli da joj je suprug udovoljio želji i nabavio talijansku kuhinju. Zadovoljna i naivna (suprug ju je “preveslao”, ali s dobrom namjerom).
Sin – spominje se samo kada dolazi u dućan da s ocem pogleda kuhinju.
Majstor Štef – majstor od riječi. Svoj je posao izvršio na vrijeme i s velikim uspjehom.
Stjepan Čuić biografija
Stjepan Čuić rođen je 1. travnja 1945. u Bukovici pokraj Tomislavgrada. Školovao se u Osijeku. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao književnost i ruski jezik te jugoslavistiku.
Godine 1989./1990. lektor je hrvatskoga jezika u Bambergu. Devedesetih godina piše kolumne (“Vjesnik”, “Slobodna Dalmacija” i dr.). Radio je na Trećem programu Hrvatskog radija kao glavni urednik. 1965. godine objavio je prvu zbirku pjesama “Iza bregova”. a 1985. godine, mnogo godina poslije objavio i poemu “Otok” (u suradnji s Virgilijem Nevjestićem).
Godine 1971. objavljuje zbirku pripovijesti “Staljinova slika i druge priče” (1971., 1975., 1995.), koja mu je pribavila nagradu “Sedam sekretara SKOJ-a”, a 1979. godine knjigu “Tridesetogodišnje priče”.
Godine 1980. pojavljuje se roman “Dnevnik po novome kalendaru” (knjiga je pisana 1972./1973.). Sljedeće, 1981. objavljuje drugi roman “Orden”. On je izazvao velike reakcije tadašnje vlasti. 1983. godine, uoči premijere, zabranjena je izvedba kazališne adaptacije romana.
1986. godine u Sarajevu izlazi nova knjiga “Pripovijesti”, s Ivanom Lovrenovićem. 1993. godine objavljuje svoje kolumne pod naslovom “Abeceda licemjerja”, a 1994. godine “Lule mira”.
Napisao je i roman za mladež “Tajnoviti ponor”. Prevodio je s ruskoga jezika (Puškin, Zinovjev).
Godine 2006. počela su izlaziti Čuićeva djela: “Staljinova slika i druge priče”, “Tridesetogodišnje priče” (2006.), “Dnevnik po novome kalendaru”, “Orden” (2007.).
Radio je kao voditelj Tribine DHK te je bio dopredsjednik (od 2003. do 2005.) te predsjednik Društva hrvatskih književnika (od 2005. do 2008.).
Autor: L.M.
Komentariši