“Ubojstva u Rue Morgeu” jedna je od najpoznatijih priča velikog američkog književnika Edgara Allana Poea. Osim što, poput njegovih ostalih priča, i ova ima elemente horrora, poznata je i po tome što se smatra jednom od prvih kriminalističkih priča. Objavljena je 1841. godine u poznatom časopisu Graham's Magazine.
Kao i sve poznate kriminalističke priče, i ova za glavnog junaka ima detektiva. Ono što je zanimljivo je da u vrijeme njenog nastanka, pojam detektiv nije ni postajao. Glavni lik je Auguste Dupin koji rješava dva bizarna ubojstva, koja su se dogodila u kući u ulici Rue Morgue u Parizu. Smatra se da je upravo Dupin poslužio Arthuru Conanu Doyleu kao uzor za stvaranje njegova slavnog Sherlocka Holmesa, a Agathi Christie za njenog Herculesa Poirota.
Baš poput slavnih nasljednika, i Dupin je bio vrlo oštrouman čovjek koji je svojim neobičnim tehnikama i širokim znanjem lovio kriminalce. Baš kao i kasnije kod Doylea, priča je ispričana od strane pomoćnika glavnog junaka, i to u prvom licu.
Ipak, ono što ovu priču, koliko god svojevremeno bila revolucionarna, razlikuje od kasnijih detektivskih priča, je njen fantastični element. Naime, svojom istragom detektiv saznaje da ubojica Rue Morgue ulice uopće nije čovjek. On je orangutan, opisan kao groteskno biće kojim čovjek samo upravlja, odnosno koje počini ubojstva zbog čovjekova utjecaja. Ovakav prevrat nikako ne dopušta čitatelju da pretpostavi ubojicu, što je također bilo revolucionarno za vrijeme u kojem je djelo napisano. Također, tada se ova priča smatrala i vrlo nasilnom.
“Ubojstva u Rue Morgueu” ima i svoj nastavak, također s istražiteljem Dupinom u glavnoj ulozi, a zove se “Tajna Marie Roget”. Dupin se uz to pojavljuje i u Poeovom romanu “Ukradeno pismo”.
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: 19. stoljeće
Mjesto radnje: Pariz, ulica Rue Morgue
Tema djela: strašna ubojstva u pariškoj ulici
Ideja djela: ljudska dostignuća mogu se iskoristiti na strašne načine
Kratak sadržaj
Pripovjedač počinje priču o gospodinu Augustu Dupinu, čovjeku kojeg je upoznao u Parizu i s kojim je dijelio ljubav prema knjigama. Upoznali su se u knjižnici i kroz razgovor, odlučili početi živjeti zajedno, budući da su obojica imali problema s financijama. Njihov zajednički život bio je poprilično usamljenički, odvojen od ostatka svijeta, jer obojici je najviše odgovaralo društvo onog drugoga i dobra knjiga. Dupin je osim samoće volio i noć, pa bi i preko dana zatvorili zastore i zamračili prostorije, a iz kuće bi u šetnju odlazili tek nakon što bi pao mrak.
Jedne su noći u šetnji razgovarali o jednom postolaru koji je pokušao raditi u kazalištu, ali je doživio neuspjeh. Nakon toga razgovor ih je doveo do neobičnih umorstava u pariškoj ulici Rue Morgue, o kojem su čitali u novinama.
Naime, tamo su jedna majka i njena kći pronađene mrtve. Kći je bila zadavljena i tijelo joj je izvučeno iz dimnjaka, dok je majci prerezan grkljan, vjerojatno britvom, i to toliko da joj se pri micanju tijela odvojila glava od trupa. Nije se znalo tko je ubojica, tek su bili uzeti iskazi svjedoka. Većina iskaza se podudarala, razlike su bile samo u malim stvarima, na primjer, je li se majka bavila proricanjima ili ne. Svjedoci koji su ušli u kuću tražeći majku, rekli su da su čuli dva glasa: jedan prodorni i jedan osorni. Svjedoci se nisu slagali u tome kome su oni pripadali, jedni su mislili da su govornici bili Talijani, drugi Francuzi, a treći Englezi.
Ono što se nije znalo je kako su počinitelji izašli iz kuće. Policija je uhitila Adolpha Le Bona, ali nitko nije bio posve uvjeren da je on to učinio, pa tako ni Dupin. Dupin je, s ostatkom Pariza, slučaj smatrao nerješivim. Kritizirao je policiju koja se hvalila svojim metodama, iako ih je do tada u istrazi vodila samo sreća. Tražio je dopuštenje od glavnoga u policiji da započne vlastitu istragu, jer je bio dužan osumnjičeniku i htio je dokazati da ovaj nije počinio taj zločin.
Dupin i pripovjedač sami su otišli na mjesto zločina i cijeloga ga pregledali. Dupin je imao neobičan način pretraživanja kuće i primjećivao je stvari na koje pripovjedač nije ni pomišljao. Smatrao je najveću krivnju za ne pronalazak ubojice snose novine, koje utječu i na mišljenje policije i na mišljenje javnosti. Dupin je već imao vlastito mišljenje kako uloviti ubojicu ili njegove sudionike.
Dupin je objasnio pripovjedaču da su se svi svjedoci složili da je barem jedan glas pripadao Francuzu, a za ostale glasove ostala su nagađanja, samo zato što ni jedan od svjedoka nije htio reći da glas pripada njegovom sunarodnjaku. Također mu je bilo jasno da je počinitelj pobjegao kroz prozor, za što je morao biti jako spretan. Osim toga, počinitelj je morao biti i snažan da bi mogao ugurati leš u dimnjak. Zaključio je to da mora biti netko iz obližnje bolnice za duševne bolesti.
Dupin je pregledao tijela i vidio da vlasi kose koju su se nalazili u majčinoj ruci nisu pripadali čovjeku, kao što ni otisci na vratu udavljene kćeri nisu bili ljudski. Po svemu sudeći, nalikovali su na otiske orangutana s Istočnoindijskih otoka.
Daljnjom istragom Dupin je shvatio da bi krivci mogli biti malteški mornar i njegov orangutan. Baš tada, u stan im je ušao mornar, tražeći svog orangutana. Mornar im je ispričao da je sa svojim prijateljem ulovio tu životinju i kada je prijatelj umro, mornar ga je sakrio u svom stanu. Orangutan je provalio u mornarevu sobi i kada ga je ovaj ulovio i posegnuo za bičem da ga kazni, životinja je pobjegla. Mornar ju je pokušao uloviti, a orangutan je pobjegao u osvijetljenu kuću u Rue Morgue. Tamo je ubio majku i kći, a mornar je to pokušao zataškati.
Nakon ovog priznanja, osumnjičeni Le Bon, pušten je na slobodu.
Analiza likova
Dupin – mladi čovjek iz vrlo slavne pariške obitelji, ali je zbog svog nepromišljenog načina života izgubio bogatstvo. Zbog toga se potpuno povukao iz društvenog života i posve osamio. Ipak, odlučio je povratiti svoje bogatstvo i zato je živio skromno, a sav novac koji bi dobio, štedio bi. Jedino je za svoje zadovoljstvo trošio na knjige.
Dupin je bio ekstravagantan čovjek. Cijeli dan provodio bi u zamračenoj sobi, uz upaljene svijeće i tek navečer bi otvarao prozore i izlazio vani. Govorio je da je zaljubljen u noć. Dupin je uz to bio i genijalac. Imao je izraženu analitičku osobnost i njome se uvelike koristio. Uz pomoć nje je i uspio riješiti naoko nerješiv slučaj ubojstva.
Majmun – imao je crvenkasto žutu dlaku, bio je divovske građe i ogromne snage i okretnosti. Bio je divlji i okrutan, ali je mogao oponašati i čovjeka. Njegov vlasnik pokušavao ga je kontrolirati bičem, ali orangutan to više nije htio podnositi, pa je pobjegao, ionako istraumatiziran što je odveden iz svog prirodnog staništa. Od straha je i počinio dva ubojstva.
Edgar Allan Poe biografija
Edgar Allan Poe jedan je od najvećih književnika na svijetu, poznat po svojim jezivim, fantastičnim pričama, sa gotičkim i horror elementima. Rođen je 1809. Godine u Bostonu , kao drugo dijete od njih troje. Otac mu je bio odvjetnik koji se s vremenom počeo baviti glumom, pa je tako upoznao i svoju suprugu, englesku glumicu i Edgarevu majku. Oboje roditelji umrli su 1811. godine, uslijed epidemije tuberkuloze. Tako je Poe ostao siroče.
S tri godine, Edgar Poe je usvojen, odnosno počeo je živjeti u domu imućnog škotskog trgovca Johna Allana. Upravo je njegovo prezime Edgar uzeo kao svoje drugo ime. S Allanovom obitelji, Edgar je živio u Engleskoj sve do 1920. godine. Nakon toga vratio se u SAD i upisao Sveučilište u Virginiji. Tada se mladi Edgar prepustio raskalašenom načinu života. Mnogo je pio, kockao i zaduživao se. Zbog toga ga je očuh ispisao s fakulteta i dao mu činovnički posao.
Edgar Allan Poe htio je izbjeći takvo zaduženje, pa je pobjegao u Boston. U to vrijeme izdao je svoju prvu zbirku pjesama – Tamerlan, objavljenu 1827. godine. Neimaština ga je natjerala u vojsku, nakon čega ga je očuh upisao u poznatu vojnu akademiju West Point. Poe je zbog svog ponašanja vrlo brzo izbačen iz nje. To je dovelo do velikih nesuglasica između njega i očuha, pa je izbačen i iz kuće. Čak ni nakon smrti 1831. godine, Allan svom posinku nije ostavio nikakvo naslijeđe.
Edgar Allan Poe našao se na ulici i pokušavao je zaraditi izdavanjem svoje zbirke pjesama Pjesme. U tome nije uspio, pa se preselio k tetki u Baltimore. Tu se počeo baviti novinarstvom i nastavio pisati svoja poznata djela. U međuvremenu se oženio Virginijom Clemm, svojom sestričnom koja je imala samo 13 godina.
Nakon toga Poe se s obitelji seli najprije u New York, pa u Philadelphiju. S vremenom se ponovo vratio u New York, ne ostvarivši svoje poslovne naume. 1847. godine umrla mu je supruga, a i on sam počeo je osjećati nadolazeću kraj. Objavio je svoje mistično djelo Eureka. Vratio se u Baltimore, gdje je i umro 1847. godine. Pokopan je uz suprugu i njenu majku.
Autor: V.B.
Komentariši