Vauvan

Djelo “Vauvan” Irfana Horozovića objavljeno je 1986. godine. Napisano je kao roman za djecu, ali neosporno je da i odrasli mogu istinski uživati u ovakvom djelu. Iako je djelo namijenjeno djeci, ima veoma razgranatu fabulu koja se sastoji više radnji. One se odvijaju u isto vrijeme, na nekoliko različitih mjesta i u različito vrijeme. U djelu na nekoliko mjesta primjećujemo velike oscilacije, na primjer, između osjećaja prikazanih u likovima te usponima i padovima kroz koje prolaze. Priča ovog djela nije stvarna, baš kao ni likovi. Radnja djela ne može biti moguća u stvarnom svijetu, stoga ovo djelo ima određene elemente bajke, ali i basne.

Ovo djelo prvenstveno je priča o djedu Bademu Azizu Tanoviću, psiću Vauvanu te njihovim putovanjem. Djed je bio tip osobe koja je mnogo putovala, odlazila od kuće i ponovno se vraćala svome domu. Tako se jednog dana ponovo vratio kući, svojoj kćerki. Njegova kćer već se bila udala te rodila sina i kćerku. Međutim, zbog muževa posla, morala je s njim otputovati na puna tri mjeseca. Djed joj je taro predložio da on ostane sa svojim unucima, čuvati ih, jer ih ionako dugo nije vidio. Djedova želja se ostvarila. Igrao se s djecom svaki dan i uživao je u svome voćnjaku. No, jednog dana su u voćnjaku, ispod jedne stare kruške, pronašli psića kojeg je koza vukla za rep. Psić im se predstavio imenom Vauvan, a izgledao je kao buket cvijeća. Odlučili su zadržati psića.

Ubrzo se gradom pročula vijest da se kod Badema nalazi psić neobična izgleda. Zbog tog psića djed je često bio u neprilikama, jer su ga mnogi htjeli ukrasti. Djed je jedne večeri odlučio da krene na put sa svojim unucima i psićem Vauvanom. Želio je da sa svojim unucima posjetiti Trojnu prijestolnicu. Tada su njihove avanture počele.

Na njihovom putu sreli su još neke poznanike koji su putovali s cirkusom. Odlučili su se s njima udružiti i putovati. Bio je to “Šar-cirkus” i putovao je iz grada u grad. Svi zajedno su doživjeli mnoge avanture. Kada je putovanju već bio kraj, djed se vratio s unucima i Vauvanom kući. Vauvan je odlučio napustiti svoje prijatelje jer je već bio u dubokoj starosti, ali djed se nije s time pomirio, već je potrčao za Vauvanom.

Od dana kada je djed otišao tražiti Vauvana, nije se više vratio. Njegov unuk ga je tek na kraju pronašao u Tajnoj prijestolnici, gdje je radio kao Mađioničar u Prijestolnici domina. Uzeo je samo njegovu figuricu svjestan da se djed više nikada neće vratiti.

Vrsta djela: roman za djecu

Mjesto radnje: djedovo selo i kuća, šuma, more, Tajna prijestolnica, kula gospodarice Boe

Vrijeme radnje: jesen i ljeto

Kratak sadržaj

Pripovjedač počinje priču u prvom licu, predstavljajući svog djeda Badema Aziza Tamovića, bez kojeg ne bi ni bilo ove priče. Badem je zapravo bio ujak njegove bake, ali ga je on svejedno zvao djedom. Djed nije godinama živio u svom selu i dugo se nije čula nikakva vijest o njemu. No jednog dana vratio se u svoje selo. Kada se djed vratio, odlučio je oženiti ženu koju je nekada mnogo volio. Nakon nekoliko mjeseci traganja, pronašao ju je u svom dvorištu, u Sarajevu, okruženu svojim unucima. Ona je bila sretna, imala je porodicu, tako da ju je uzalud tražio.

Djed je stalno nešto zapisivao u svoju bilježnicu crnih korica, nešto kao osobne ispovijesti. Potom je djed opet otišao iz sela. U vrijeme kada se pisac rodio, počele su se pojavljivati televizijske antene. Kako je taj isti dječak rastao, vidio je kutije koje su mu bile čudne. U tim kutijama pojavljivali su se razni ljudi u crno-bijeloj boji. On tada nije razumio, niti je znao da je to bio televizor kojeg su imali samo rijetki, bogatiji ljudi. Tako su jedne večeri svi zajedno gledali televiziju. Sad su gledali žirafe, sad Eskime i prebacujući kanale, dječakova majka je ugledala svog oca, njegovog djeda. Vrisnula je. Bila je uvjerena da je to njen otac. Osjećali su kao da će im se on ponovno vratiti.

Te noći dječak je sanjao svog djeda, a san je bio tako stvaran. I uistinu, njegov djed ubrzo se vratio kući. Ali dječakovi roditelji već su prije imali plan odseliti se, zbog očevog posla. Djed nije imao ništa protiv toga. Štoviše, predložio im je da oni sami otputuju, a on bi čuvao dječicu, dječaka i njegovu sestru Ninu. Tako su dječak i Nina ostali sami s djedom. Dječak se nije mogao nagledati svog djeda. Bio je star, sijed i toliko se poželio svog voćnjaka i voćki da nije mogao skinuti pogled s njih.

Jednog dana, pronašli su psića koga je jedna koza vukla za rep. Djed ga je oslobodio koze i previo mu ranu, ali na toj rani nije bilo ni kapi krvi. Bile su to kapi nekog mirisnog soka; umjesto ožiljka, na tom mjestu narastao je cvijet kakvog dosad nisu vidjeli. Psić im je rekao da se zove Vauvan Trideset I Tri Tisuće Tri Stotine Trideset I Treći. Objasnio je da se tako zove jer je prije njega bilo 33 332 Vauvana. Mada se sad samo on zove Vauvan. On ima braću Zenita, Nadira i Tirkiza, a njegove sestre su Gea, Tea i Flora.

Vauvan je par dana bio bolestan, stoga ga nisu mnogo izvodili vani, tek malo da udahne svježeg zraka. Tako su jednog dana došli u goste Feferon i Feferonika. Došli su posjetiti djeda. Ugledali su psića Vauvana i dijelili komplimente. Rekli su da je divan buket kojeg bi htjeli posjeći, tako da dio buketa uzmu sebi, a sve to jer je Vauvan nalikovao na prekrasno cvijeće. Vauvan je reagirao i ugrizao Feferona. Umješao se djed umiješao i udario Feferona, pa je tako nastao opći kaos. Neprijatnosti sa Vauvanom su se nastavile, jer se malim gradom brzo pročulo da se kod djeda nalazi psić koji izgleda kao buket cvijeća.

Jednog dana dječak je primijetio da nema ni Vauvana ni Nine. Brzo je s djedom izašao na ulicu i zatekao ih je kod jedne kuće. Jedan stariji čovjek pokušavao je Vauvanu staviti brnjicu na usta i odvesti ga. Djed ga je nagovarao da to ne radi. Ubrzo je djed shvatio da je to njegov učenik Mrgan, dječak iz posljednje klupe. I Mrgan je prepoznao svog nekadašnjeg profesora. Profesor ga je grdio zašto se bavi takvim poslom, a on je rekao da od nečeg mora živjeti. Za to vrijeme Vauvan je oslobodio sve psiće. Mrgan je bio nezadovoljan, najviše zbog Vauvana, jer bi mu on donio najviše novca. Tada je djed shvatio da je Mrganu netko platio da otme Vauvana.

Odluči tada djed da sa svojim unucima i Vauvanom otputuje. Tako su se njih četvero smjestili u autobus. Ljudi u autobusu čudno su gledali psa, jer je bio zelen kao korov i svi su mislili da je neka trava, sve dok im djed nije objasnio da je on pas. Kondukter je primijetio čudno ponašanje u autobusu, stoga je odlučio provjeriti taj buket. Mislio je da djed skriva nešto što ne bi trebao. Kondukter se uvjerio da je sve uredu, ali djed je shvatio da su sjeli u pogrešan autobus, pa su izašli negdje usred šume. Vauvan je tada pobjegao.

Tražeći psića, djed i unuk stigli su do mlina čika Nere. Nera je bio stari djedov prijatelj. Neru nisu zatekli u mlinu, ali jesu njegove lutke. Nera je pravio lutke, koje su izgledale kao da su žive. Imao je sobu punu igračaka. Odlučili su tu prenoćiti, ali djed nije mogao spavati. Razmišljao je kako da stignu do Trojne prijestolnice, jer je želio svoju unuke odvesti upravo tamo. Ujutru se Vauvan vratio u mlin čika Nere.

Sutradan su ponovo krenuli na put, kada su naišla kola s natpisom “Šar-cirkus”. Kola su vukla dva konja, u njima je bilo puno životinja, a njihov cilj bio je uveseljavati djecu u raznim gradovima. Djed i unuci su s cirkusom otišli na more i istinski uživali u suncu, moru, plaži, školjkama… Djed se na moru najviše družio s Bajkom. More ih se posebno dojmilo, a pogotovo to što ljudi tamo najviše jedu ribu, dok u predvečerje piju vino i pjevaju pjesme.

Vauvan je jedno popodne u žaru igre jednostavno nestao. Svi su s čamcima krenuli u potragu za njim. Kada su izašli na sljedeće kopno, shvatili su da se nalaze u džungli. Zvali su Vauvana, a kad se on odazvao, shvatili su da se Vauvan povećao. Djed je rekao da se iz ove džungle mogu spasiti samo ako nađu Ciklaminu kapiju. Vauvan ih je sve stavio na leđa i krenuo kroz džunglu u potragu za kapijom. Činilo se da kapiju neće nikada pronaći, kao da je ta kapija tako daleko. Kada su se već umorili od puta, došli su do jednog sela s puno koliba. U sredini se nalazila najveća. Iz nje je izašao jedan debeli gostioničar koji ih je pozvao da se odmore. Gostioničar je bio u čudu kada je vidio Vauvana. Rekao mu je da izgleda kao zimzeleni pas! Počeo ga je ispitivati je li oženjen, ima li braće i sestara i onda ih je sve pozvao da ostanu kod njega. Došao je i na ideju da ih sviju uposli kako bi mogli živjeti kod njega. Za Vauvana je imao prijedlog da bude njegova živa ograda, njegov šimšir. Međutim, nitko nije bio oduševljen gostioničarevom idejom, stoga su odlučili napustiti ga i krenuti na put čim prije.

Prva osoba na koju su naišli bio je Burko. Burko je imao manju radnju za popravke bicikla. Burko je morao slušati Veliku Gospodaricu koja je imala svoju kulu i svima je bila strah i trepet. Međutim, Burko se jednog dana zaljubio u Palmu, što se Velikoj Gospodarici nije svidjelo. Stoga ga je Gospodarica istjerala iz grada. Zato se i nalazio na toj ulici. Djed je s velikom nevjericom slušao Burkinu životnu priču. Djed ga je nagovorio da zajedno svi idu do grada gdje je on prije živio. Međutim, već na ulasku u grad uhvatili su ih vojnici i odveli kod svoje gospodarice Boe.

Kada su stigli do gospodarice Boe, ona je igrala šah. U velikoj prostoriji nalazio se ogromni šah. Pozvala je djeda da s njom igra. Na kraju igre, gospodarica ih je sve zatvorila u jednu prostoriju sa samo jednim prozorom. Ispred te prostorije bili su čuvari koji su im dali jesti. Hrana je bila grozna, a ni voda nije imala najbolji okus. Jedne večeri gospodarica Boa je poslala jednu djevojku da ih dovede kod gospodarice. Pripremila je veliki stol pun hrane i organizirala glazbu, sve u čast svojih gostiju, želeći se sprijateljiti s njima.

Tu noć gospodarica je uzela Vauvana. Čuvari su ostale vratili u istu prostoriju. Danima nisu znali ništa o Vuvanu. Slutili su da ga je ona dala kuharu da od njega napravi neko fino jelo. Nina je neprestano plakala, a djed je stalno bio zamišljen. Gospodarica je doista imala plan pojesti psića. Noćima nije mogla spavati od uzbuđenja. U ustima je osjećala Vauvanov okus. Ali koja sreća od toga da ona sama pojede psića i ostalima prepričava kakav je to bio divan okus? Stoga je željela podijeliti ga sa svojim gostima. Kuhar je teška srca prelistavao recepte i osmišljavao kako će pripremiti Vauvana. Pri tome je komentirao kako nije imao teži zadatak u karijeri. Tada je Vauvan progovorio i kuhar je shvatio da Vauvan ima moć govora. Iako je kuhar shvatio da se radi o posebnom psiću, od kojeg ne bi trebalo napraviti ukusnu večeru, već ga ostaviti na životu, morao je ispoštovati zapovijed svoje gospodarice Boe.

No, tu noć je Vauvan smislio plan s kaktusom i žalosnom vrbom. Te dvije biljke su mu pomogle da se pretvori u ogromno čudovište veličine lava, s bodljikavim šapama. Istu noć Vauvan je probudio i preplašio čuvare, pa su ovi pobjegli. Kuhara je udario po stražnjici tako jako da je kuhar cvilio i jaukao. Vauvan se toplo zahvalio svojim novim prijateljima kaktusu i vrbi, te otišao tražiti svoje stare prijatelje, o kojima danima ništa nije čuo.

Djeda, Ninu i Bajku gospodarica je odlučila premjestiti u jedan podrum. U tom podrum bilo je mnogo pića u različitim velikim flašama. Iz jedne se flaše odvrnuo čep, piće se prosulo, a iz flaše su izašli Vauvan i Palma. Svi su bili oduševljeni što su pronašli Vauvana i Palmu. Vauvan je odlučio odvrnuti sve flaše, tako da piće izađe. Uskoro je rijeka pića od grožđa, kupina i smokava preplavila podrum. Stražari su pobjegli, a gospodarica Boa je sišla u podrum da vidi što se događa jer je čula neku buku. Kada je vidjela da njeni zatvorenici bježe, usmjerila je neku spravu prema njima. Međutim, nije mogla održati ravnotežu jer je velika količina pića krenula prema njoj. Djed, Nina, Vuavan, Bajko, Ninin brat i Palma su se uhvatili za burad, a bujica pića ih je nosila velikom brzinom. Tako su se svi zajedno oslobodili.

Svi su se zajedno vratili u svoj rodni grad taman kada je počela jesen. Činilo se kao da su na tom putovanju proveli mnoge godine i kao da su se izmijenila sva godišnja doba. Ali to je bila jesen iste godine kada su krenulo na put, što je bilo početkom ljeta. Šar-cirkus je krenuo dalje na svoje pustolovine.

Vauvan se bio nekako promijenio. Bio je tužan jer se morao oprostiti sa svojim prijateljima iz Šar-cirkusa. Vauvan se dan poslije popeo na orah. Počeo se sve više i više smanjivati. Njegova zelena boja počela je blijediti i dobio je žute mrlje. Djed i Ninin brat izašli su vidjeti što se s njim događa. Vauvan im je rekao da je vrijeme da se oproste, jer je ušao u duboku starost. Vauvan se u međuvremenu i dalje smanjivao, dok nije postao tako malen da je mogao stati na jedan list. Vuavan je objasnio da je orah njegov neprijatelj i da sjena oraha utječe na njegovu veličinu, stoga se popeo na taj orah kako bi se smanjio i odletio na listu papira. Vauvan se plačući oprostio sa svojim prijateljima i zahvalio im se na svemu. Odletio je na listu drveta nošen vjetrom. Međutim, djed je potrčao za njim, jer nije želio da Vauvan ode.

Sutradan su se mama i tata vratili s puta i nisu mogli vjerovati što se sve dogodilo. Mama se kajala što je uopće otišla na put. Djed se još uvijek nije bio vratio kući. Otišao je za Vauvanom i nije se vratio, stoga su mama i tata odlučili prijaviti njegov nestanak policiji. Prijava nije mnogo pomogla, jer se djed nije pojavio.

Prošle su godine i godine, ali djeda nije bilo. Ninin brat je već bio odrastao i oženio se. Jednog dana pojavili su se njegovi prijatelji i tražili da igraju partiju domina ispod stare kruške. Ninin brat je pristao na igru. Počeli su igrati i slagati domine. Tada je u jednom trenutku Zenur podigao palac svoje ruke, a na palcu se nalazio ni više ni manje nego Vauvan! Svi su ga gledali u čudu. Vauvan je rekao da ga je poslao njegov djed Badem. Također, objasnio je kako je njegov djed sada Mađioničar u Prijestolnici domina.

Vauvan im je objasnio kako će igrati igru domina da bi ušli u taj svijet. Tamo će se moći susresti s osobama koje su nestale. Ninin brat je tako ušao u svijet domina i letio je kroz razne gradove. Stigao je do prijestolja, s bijelim i crnim pločicama. Tu ih je dočekao Mađioničar iz Prijestolnice domina, a to je bio njegov djed! Vauvan im je rekao da uzmu figuricu za uspomenu. Ninin brat uzeo je figuricu svog djeda. To je bio početak i kraj igre domina. Ostala je još samo figurica njegovog djeda s kojom se nekada igraju njegove kćeri.

Likovi: djed Badem Aziz Tanović, Vauvan, Nina, Ninin brat, Bajko, gospodarica Boa, Feferonika Biber,..

Analiza likova

Djed Badem Aziz Tanović – djed je bio osoba koja je voljela mnogo putovati. Jednog dana vratio se kući kod svoje kćerke. Budući da je njegova kćer morala otputovati, odlučio je ostati sa svojim unucima. Ali njegova ljubav prema putovanjima se nije mogla smiriti, tako da je samo par dana proveo u kući, u svome voćnjaku s unucima, a onda je odlučio otići sa svojim unucima i psićem Vauvanom na avanturu života.

Na tom putovanju je upoznao još mnogo prijatelja, susretao je stare prijatelje i upoznavao neprijatelje. Na kraju je djed vratio kući svoje unuke, ali se nije mogao pomiriti s time da Vauvan odlazi. Stoga je otišao za Vauvanom i nikada se više nije vratio. Ostao je u Tajnoj prijestolnici radeći kao mađioničar u Prijestolnici domina.

Vauvan – Vauvan je bio psić koji je nastao ispod stare kruške. Izgledao je kao buket cvijeća i bio je zelene boje. Kada ga je djed Badem primio u svoj dom, samo je imao neprilika zbog njega, jer bio je to jedinstven psić neobična izgleda. Psić je imao moć govora i transformacije. Mogao se pretvoriti u bilo koje drugo biće.

S djedom, Ninom i njenim bratom, Vauvan je doživio mnoge avanture i neprilike, u kojima se pokazao kao veoma hrabar, inteligentan i domišljat psić. Kada je putovanje završilo, osjećao je iznemoglost zbog svojih godina. Već je bio doživio duboku starost, stoga se jednog dana popeo na orah kako bi se smanjio i odletio na listu drveta.

Irfan Horozović biografija

Irfan Horozović rođen je 27.04.1947 godine u Banja Luci. U istom gradu završio je i osnovnu i srednju školu. Nakon gimnazije, upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je završio smjer komparativne književnosti. Pisao je prozu, dramu, poeziju, kritiku i literaturu za djecu. Radio je kao urednik studentskog lista “Pitanja i putevi”. Živio je u Sarajevu, gdje je radio kao urednik u igranom programu radio-televizije Federacije BiH, te kao glavni urednik časopisa “Život”.

Irfan Horozović smatra se začetnikom postmodernističke poetike bosanskohercegovačke književnosti kao pjesnik, dramatičar i pripovjedač. Pisao je različite književne žanrove koji uključuju i književnost za djecu. Bavio se raznim temama i motivima u svojim djelima, među kojima je i ratna tematika te u takvim djelima predstavlja likove koji proživljavaju ratne traume. Često je pisao o motivima iz grada, odnosu djeda i unuka, tako predstavljajući tradiciju (taj odnos izražen je u djelu “Vauvan”), te o motivima ljubavi čovjeka prema životinji. Njegovi književni radovi su ocijenjeni najvećim ocjenama od strane književne kritike. Unio je inovativnost u bosansku književnost, različitost i originalnost, što ga svrstava među najveće bosanske književnike.

Mnogi dramski tekstovi Irfana Horozovića bili su izvođeni na radiju, u kazalištima i na televiziji. Na radiju su izvođeni tekstovi: “Šesta smrt Benjamina Talhe”, “Zadovoljština”, “Kuburović” i “Posuđena rečenica”.

U kazalištima su izvedeni tekstovi: “Ružičasta učiteljica”, “Soba”, “Pehlivan Arif Tamburija”, “Šeremet”, “Proba” i “Tri Sabahudina”. Djelo “Šeremet” izvođeno je i na televiziji.

Neki njegovi tekstovi su prevođeni i igrani u Poljskoj i Švedskoj.

Irfan Horozović objavio je knjige: “Zvečajsko blago” (poezija), “Ružičasta učiteljica” (drama), “Talhe ili šedrvanski vrt” (proza), “Soba” (groteska), “Salon gluhonijemih krojačica” (pripovijetke), “Testament iz mladosti” (poezija), “Karta vremena” (priče), “Noćne ceremonije” (roman), “Šeremet” (drama), “Vauvan” (roman za djecu), “Rea” (roman), “Kalfa” (roman), “Mađioničar iz Prijestolnice domina” (pripovijest za djecu) i “Nepoznati berlinski prolaznik” (roman).

Horozović je dobitnik je mnogih nagrada, od kojih su najznačajnije nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za knjigu “Talhe ili Šedrvanski vrt”; nagrada Veselin Masleša za knjigu “Salon gluhonijemih krojačica”; nagrada Oktobarska poetska drugovanja za knjigu “Vauvan”, proglašenu za najbolju knjigu proze za djecu u BiH i nagrada Društva pisaca BiH za knjigu “Nepoznati berlinski prolaznik”.

Autor: M.Š.