Drama “Višnjik” posljednje je djelo slavnog ruskog književnika Antona Pavloviča Čehova. Napisana je 1902. godine i govori o propadanju tadašnjeg ruskog aristokratskog društva. Djelo govori o obitelji koja je pred potpunim financijskim krahom. Nekada imućna aristokratska obitelj sada živi u posljednjim trenucima svoje nekadašnje slave. Ostali su bez novca, naučeni na bogatstvo, ali bez imalo znanja, talenta ili iskustva da išta rade. Nakon smrti glave obitelji počeli su propadati, bez da su išta znali ili umjeli poduzeti u vezi toga. Tako su došli u situaciju da su morali prodati i posljednju stvar koja ih je vezala za aristokratski život – imanje na kojem se nalazi veliki višnjik.
Radnja drame započinje u proljeće, kada je višnjik u cvatu, u svom najboljem izdanju. Kako prolazi vrijeme, obitelj je u sve većem rasulu, sve dok se na kraju ne moraju iseliti iz svog doma. Iseljavanje se događa u jesen, vrlo simbolično prikazano doba godine kada je višnjik golih grana, prazan i u svom vjerojatno najtužnijem izdanju.
Drama je puna raznovrsnih karaktera i upravo oni čine ovo djelo osebujnim. Ti karakteri su razni – od plahe udovice koja je novac potrošila na ljubavnika, svjesna siromaštva koje joj je za vratom, ali posve nesposobna da se riješi starih navika bezumnog trošenja; preko njenih kćeri koje se pokušavaju snaći u novom vremenu, svjesne da samo radom mogu preživjeti, do višegodišnjeg studenta, apsolutnog neradnika kojemu je jasno da to neće zauvijek potrajati, pa sve do novopečenih bogataša koji su nekada bili sirotinja, ali su svojim radom uspjeli obogatiti se u tom novom vremenu koje je po prvi puta u Ruskoj povijesti dopuštalo nižem sloju da se svojim radom uspe na društven – ekonomskoj ljestvici. Karakteri su osebujni i energični, ali su likovi kao ljudi najčešće bespomoćni i nesposobni beskičmenjaci. Čak i oni koji se čine najjačima po pitanju sposobnosti djelovanja, u drugim se trenucima pokažu kao slabići.
Sva radnja ove drame realizira se kroz dijaloge. Unutarnja karakterizacija likova također se očituje kroz razgovore i jasno izražavanje osjećaja riječima, a jako malo samim djelovanjem.
Ovo Čehovljevo djelo po vrsti se smatra dramom, iako ne možemo ne zamijetiti očite elemente komedije koji se nalaze najprije u humoru izazvanom karakterima. Ti karakteri su kontradiktorni u svojoj energičnosti koja se spaja s nesposobnosti, isto kao što se dramski elementi spajaju s komedijom. Ovime djelo potvrđuje nevjerojatan talent svoga stvaraoca u pisanju kazališnih komada, u čemu je Čehov bio nenadmašan.
Kratak sadržaj
I. čin
Radnja prvog čina odvija se u sobi na posjedu L.A.Ranjevske, u rano svibanjsko jutro. Lapahin je u Parizu trebao dočekati Ljubov Andrejevnu koja je posljednjih pet godina provela u inozemstvu. Lapahin je došao kako bi je skupa skćerkom Anjom i guvernantom Charlottom Ivanovnom dočekao na kolodvoru, ali vlak je kasnio dva sata, pa jeLapahin listajući knjigu zaspao. Probudila ga je Dunjaša taman malo prije nego li su došle. Lapahin joj govori kako je Ljubov Andrejevna dobra kao čovjek, jednostavna i obična. Dok se Dunjaša žalila Lapahinu kako joj je slabo i kako joj ruke drhte, pojavljuje se Epihodov na vratima s buketom koje je vrtlar poslao. Odmah se požalio Lapahinu o jutarnjoj hladnoći i klimi koja mu ne paše, na što Lapahin odmahuje rukom. Epihodov je priču završio konstatacijom da je magnet za nevolje, a zatim odlazi.
Dunjaša iznosi Lapahinu mišljenje o Epihodovu, govoreći kako je miran čovjek kojeg se ponekad ne može razumjeti. Iako je nesretan jer mu se svakodnevno nešto dogodi, Dunjaši se sviđa. Priču je prekinuo Lapahin čuvši da su Ljubov Andrejevna i Anja došle. Dvije kočije su stale ispred, van brzo izlazi Firs ususret Ljubov Andrejevnoj. Ušavši unutra, prolaze hodnikom ravno do sobe, dječje sobe. Ljubov Andrejevna se prisjeća svoje mladosti i kako je u prošlosti ona boravila u ovoj sobi.
Objašnjavajući kako je Pjotr Sergejevič stigao prije tri dana, Dunjaša je požurila pristaviti kavu koju je, tek pristigla Varja, zamolila za Ljubov Andrejevnu. Sva sretna njihovim povratkom, odgovara Anji zašto je s njom morala ići i Charlotta, jer sa sedamnaest godina ne smije putovati sama. Anja dalje opisuje svoj dolazak u Pariz, bilo je hladno, snijeg. Loše je govorila francuski, a mama je živjela na petom katu. Bili su tamo svakakvi ljudi: svećenik s knjigom, dame, neki Francuzi, bilo je zadimljeno i neudobno.
Kaže da je Ljubov Andrejevna prodala ljetnikovac pokraj Mentonija i da joj više ništa nije ostalo. S njom u Parizu je bio njen sluga Jaša, kojem je sve plaćala, i ručkove i večere kao i sebi. Varja prekine Anju i obavještava je da će se u kolovozu prodati ovaj posjed. Iako je Varja zapovjedila da Petja ne bude ovdje, Anja govori kako treba upozoriti mamu. Prije šest godina Anji je umro otac, mjesec dana poslije utopio joj se brat Griša u rijeci, dobri, sedmogodišnji dječak. Mama to nije mogla podnijeti, pa je otišla bez da se osvrnula. Petja Tramfimov bio je Grišin učitelj.
Lapahin se vraća i ispričava što ih nije dočekao na kolodvoru, ali ih je došao vidjeti prije svog puta u Harkov. Prije odlaska, Lapahin Ljubov Andrejevnoj govori o imovinskoj situaciji i o tome kako se višnjik prodaje zbog dugova, te da je dražba najavljena dvadeset i drugog kolovoza. Njegov je plan da se zemlja razdijeli na građevinske čestice, uredi i iznajmljuje kao ljetnikovci. U prilog im ide činjenica da su i pruga i Volga pored posjeda. Iako se Gajev nikako nije slagao s tom odlukom, a neće se ni složiti, Ljubov Andrejevna ništa ne razumije. Lapahin joj objašnjava kako je posebnost ta što je višnjik vrlo velik, ali višnja rađa jednom u dvije godine, a kamo onda s tim plodom kad nitko ne kupuje? Više se ne isplati držati višnju, jer se stari zanat zaboravio.
U priču upada Varja koja dolazi s dva brzojava za Ljubov Andrejevnu, no ona ih pokida ne pročitavši ih. Lapahin joj još jednom daje do znanja da dobro razmisli, on će nabaviti zajam. Iako mu se ne ide, vraća se za tri tjedna.
Napokon se pojavljuje Trafimov u iznošenom časničkom odijelu. Iako mu je bilo naređeno da čeka do jutra, nije mogao izdržati, te se odlučio doći javiti Ljubov Andrejevnoj. Vlastelin Piščik traži dvjesto četrdeset rubalja, kamate za zajam. Ljubov Andrejevna govori kako će platiti Gajev, a on odgovara da mu se sestra još nije odvikla od rasipanja novaca. Gajev napominje da se obrate bogatoj teti u Jaroslavlj, ona se udala za odvjetnika neplemića. Napominje i kako je bio u okružnum sudu te kroz razgovor saznao da će biti moguće dobiti mjenični zajam da bi se platile kamate banci. Otići će još jednom, za svaki slučaj, a Ljubov Andrejevna mora razgovarati s Lapahinom, on je sigurno neće odbiti. Anja će otići u Jaroslavlj grofici, tako će se djelovati s tri strane, a posjed će biti spašen. Gajev je time umirio Anju i Varju, koje su otišle u krevet.
II. čin
“Polje. Stara, iskošena, već davno zapuštena kapelica; pokraj nje zdenac, veliko kamenje, a po svom izgledu očito su bili kao nadgrobni spomenici. Stara klupa. Vidljiv put na imanje Gajeva. Sa strane se uzdižu tamni jablanovi – tamo počinje višnjik.” Charlotta započinje priču o krizi identiteta. Kad je bila mala, mama i tata su umrli, a neka njemačka gospođa ju je uzela k sebi i počela poučavati. Kad je izrasla, otišla je u guvernante. Tko je i što je, ona sa sigurnošću ne može reći. Epihodov se vraća na svoju lošu sudbinu i pita odakle jutros na njegovim prsima golemi pauk. Jaša cijelo vrijeme govori kako je Epihodov glup čovjek i zijeva.
U svijetlu ovakvih razgovora, Dunjaša govori ponešto i o sebi. Kao djevojčicu dali su je gospođi, tamo se odvikla od običnog života. Postala je nježna, osjetljiva, plemenita, a svega se i boji. Priznaje Jaši kako ga je zavoljela i kako mu vjeruje te se nada da je nikad neće prevariti. Jaša joj objašnjava da ako djevojka nekog voli, da to znači da je pokvarena. Ubacuje se Lapahin, s ponovnim pitanjem jesu li suglasni dati zemlju za gradnju ljetnikovca. Gajev, Ljubov Andrejevna i Lapahin se u intervalima izjašnjavaju, a onda Lapahin dodaje kako će bogataš Djeriganov osobno doći na dražbu i kupiti zemlju.
Ljubov Andrejevna i Gajev misle da je Lapahinova ideja smiješna, on poludi i skoro ode, kad Ljubov Andrejevna ipak stane i prizna da ima grijehe. Njezini grijesi su bili što je neograničeno, suludo trošila novac, udala se za čovjeka koji je proizvodio samo dugove. Njezin je muž umro od šampanjca, strašno je puno pio. Tu na rijeci utopi se njezin dječak, a onda je otputovala u inozemstvo i kupila imanje pokraj Mentona. Tamo se razbolio njezin ljubavnik, kojeg je zavoljela nakon smrti muža, pa je tri godine brinula o njemu, a onda je zbog dugova morala prodati ljetnikovac, te otputovala u Pariz. Tamo ju je ljubavnik okrao, odbacio, spetljao se s drugom, a ona se odlučila vratiti u Rusiju nakon što se pokušala otrovati.
Ljubov Andrejevna preporučuje Lapahinu da se oženi za Varju, jer je ona dobra djevojka i radi cijeli dan, ali ono što je najvažnije. voli ga. Gajevu nude mjesto u banci za šest tisuća godišnje. Firs, donijevši kaput Gajevu, postaje žrtva svojih godina, ljudi komentiraju da je jako ostario. Onda Lapahin prebaci optužbe na Trafimova. Govori mu da je neuk i da je cijeli život student, a uskoro će trideset godina. Trafimov se brani i govori kako su svi neradnici, a bez rada nema ničega. Sve dobro dolazi od rada, a i sve što je bilo dobro, bilo je zbog rada. Na to se Lapahin brani da se ustaje u pet ujutro i da radi od jutra do sutra, ali i da neprekidno barata novcem.
“Svi sjede, zamišljeni. Tišina. Tek se čuje Firsovo mrmljanje. Odjednom se rasprostre udaljeni zvuk, odozgo, s neba, zvuk puknute strune, zamirući, tužan.” Lapahin nagađa da je riječ o vitlu koje se negdje daleko srušilo, dok Firs zaključuje da se isto čulo uoči ukidanja kmetstva 1861.. Trafimov dobaci da netko nepoznat dolazi. Prolaznik dolazi do njih i pita može li tim putem doći do kolodvora, nakon što dobije pozitivan odgovor, prolaznik zamoli Ljubov Andrejevnu trideset kopjejki jer je gladan. Iako nije imala srebra, dala mu je jedan zlatnik, na što se Varja uzruja jer u kući ljudi nemaju što jesti, a ona daje zlatnike. Ljubov Andrejevna shvaća koliko je glupa.
Kreće na večeru jer je dan već minuo, Lapahin još jednom podsjeća da je dražba dvadeset i drugog kolovoza, zatim odlaze svi osim Trafimova i Anje. Zahvaljuju se prolazniku što je uplašio i potjerao Varju, tako da su njih dvoje mogli ostati sami. Varja se boji da će se njih dvoje jednom zavoljeti te ih po cijele dane ne pušta. Anja ga upita što joj je napravio kad ona više ne voli višnjik kao nekoć. Trafimov govori kako je Rusija njihov vrt, svi njihovi preci brinuli su se za taj vrt, za Rusiju, a ono na što su oni spali je to da žive na dug, na tuđi račun, tako nemaju ništa, zato Anja više ne voli taj vrt, jer taj vrt nije onaj koji je bio. Anja se divi lakoći objašnjavanja i govora gotovo tridesetogodišnjeg studenta. Odlučiše otići do rijeke.
III. čin
U salonu svira židovski orkestar a Piščik priča kako želi plesati, ali je star i već ga je dva puta udarila kap, pa mu je to teško. Ipak, napominje da je konjskog zdravlja na što Trofimov prokomentira kako u njemu zbilja ima nešto konjsko.Piščik to shvati kao pohvalu, jer je konj plemenita životinja.
Pojavi se Varja, pa je Trofimov počne zadirkivati. Ona ga nazove olinjalim gospodinom, a Trofimov kaže da se ponosi svojom olinjalošću. Varja prokomentira svirače koje su pozvali, ogorčena što se rasipa novac i pita se odakle će ih platiti. Trofimov odgovori da je od silnog novca kojeg je utrošila plaćajući interes, mogla zaraditi silne novce. LjubovAndrejedna također komentira da su priredili bal u pogrešno vrijeme s obzirom na besparicu.
Ljubov Andrejevna nestrpljivo se zapita gdje je Leonida, jer se već trebao vratiti iz grada s vijesti kako je prošla prodaja imanja. Govori kako je baka Jaroslava ponudila novac za otkup, ali se s tim novcem ne bi pokrili niti dugovi, kamoli išta drugo. Trofimov ponovo zadirkuje Varju da je gospođa Lopahina, na što ona ludi, pa joj majka kaže da bi se i trebala udati zaLopahina ako to želi, ali ako ne želi da je nitko na to ne tjera. Ona kaže da želi jer je Lopahin dobar čovjek, ali da ne može ona njega prositi. On je taj koji radi i bogati se pa mu je ona zasigurno zadnja na pameti.
Nakon što Varja ode, Ljubov Andrejeva se žali kako je ona rođena i odrasla na ovom mjestu, pa da ne zna što će i kako kada se višnjik proda. Najradije bi da i nju prodaju s višnjikom. Grli Trofimova, a on je tješi. Ona mu kaže da joj je on poput rođenog sina i da bi mu rado dala Anju da je oženi, samo kada bi završio studij i nešto radio. Dok je vadila maramicu da obriše suze, Ljubov Andrejevnoj ispadne telegram iz torbice, pa se ona požali da je to od njenog ljubavnika koji je ponovno bolestan i treba njenu pomoć. Trofimov joj kaže da je on samo iskorištava, a ona ga optuži da on ni ne zna što je ljubav, iako ima dovoljno godina da to već sazna. Trofimov se uvrijedi, a Ljubov Andrejevna mu se bezuspješno pokušava ispričati.
Anja uzbuđeno doleti i kaže da je netko u kuhinji rekao da je višnjik prodan. Ljubov Andrejevna želi poslati Jašu da istraži tko je to rekao, ali joj kažu da je taj čovjek već odavno otišao.
Varja se u međuvremenu posvađa s Epihodovim i pokuša ga istjerati iz salona, ali kad zamahne štapom slučajno udariLopahina. Ispričaju se jedno drugome, a tada dođe Ljubov Andrejevna i raspituje se kod Lopahina gdje je Leonida. On joj kaže da su zakasnili na vlak pa da su morali čekati večer da dođe drugi. Ona pita što je s višnjikom, a Lopahinakaže kako ga je on kupio, na što Ljubov Andrejevni pozli. Varja protestno baci ključeve imanja na pod predLopahinom i uvrijeđeno odlazi. Lopahin uzbuđeno govori kako je on sada vlasnik višnjika. što je nevjerojatno jer se kao poluobrazovani čovjek uspio toliko uzdignuti. Ljubov Andrejevna gorko plače, a Anja je pokušava utješiti.
IV. čin
Salon je prazan, osim nekoliko stvari zapakiranih za seljenje. Lopahin stoji sa šampanjcem, a Ljubov Andrejevna i Gajev ulaze u salon nakon što su se oprostili od seljaka. Ljubov Andrejevna je blijeda i ne izgleda dobro. Lopahin ih sve nudi šampanjcem za sretan put, ali ga nitko ne želi. Obavještava ih da uskoro moraju krenuti ako misle stići na vlak.
Trofimov traži kaljače, dok ga Lopahin podbada i nudi mu novac za put, ali ga ovaj odbija. Lopahin govori koliko je novca zaradio sijući mak, a Trofimov mu kaže da mu je otac bio seljak dok je njegov bio apotekar, a eto gdje su sada. Anja zamoli Lopahina da ne posječe vrt nakon što odu.
Dunjaša plače pred Jašom jer on odlazi. On kaže da odlaze u Pariz i da je život jednostavno takav, dok ona jeca govoreći mu da ga je voljela i da je ona nježna žena.
Ljubov Andrejevna plače opraštajući se od kuće, dok je njena kćer Anja zadovoljna jer će moći započeti novi život. Njih dvije se opraštaju, a Anja govori kako će kratko biti razdvojene. Samo dok ona ne završi gimnaziju, a onda će raditi i uzdržavati majku koja će do tada živjeti od novca bake Jaroslave u Parizu. Ljubov Andrejevna kaže kako joj je sada ipak lakše otkad se prodalo imanje, jer bolje spava. Kaže Lopahinu da je nekada sanjala da će se udati za njega, ali da vidi da bi bilo bolje da to bude Varja. Kaže da joj nije jasno zašto se njih dvoje izbjegavaju kad je jasno da se on Varji sviđa, a i ona njemu. Lopahin ostane u čudu pa kaže da će zaprositi Varju.
Ulazi Varja tražeći nešto, a Lopahin je pita kamo će. Kaže da ide na imanje Rogulinovih raditi. On se nešto izmota i ode na prvi zaziv. Varja ostane sama i zaplače. Svi se užurbano spremaju za put. Jedan po jedan odlaze opraštajući se.
Vrsta djela: drama u četiri čina
Mjesto radnje: Rusija, posjed Ljubov Andrejevne Ranjevske
Vrijeme radnje: početak 20. stoljeća
Likovi: Ljubov Andrejevna, Anja, Varja, Lopahin, Trafimov, Charlotta, Dunjaša. Jaša. Gajev…
Analiza likova
Ljubov Andrejevna – gazdarica je imanja koje se mora prodati kako bi obitelj vratila dugove u koje su zapali i imala čime nastavit svoj život, koji je iz velikog sjaja s vremenom prešao u popriličnu bijedu. Ljubov Andrejevna je mnogo propatila u život – umro joj je muž i to od pića, a onda joj se i sin utopio. Kada je napokon pronašla ljubav u drugom muškarcu, on se razbolio pa se godinama morala skrbiti o njemu, a kada je ozdravio – napustio ju je.
Ipak, ona je navikla na život na visokoj nozi i, koliko god to pokušavala, ne može se odviknuti od rasipanja novca. Ona bez razmišljanja daje novac kome god da ga traži, čak i ako ne treba, a svoj propust ne uviđa dokle god joj se na to ne ukaže. Teška srca odlazi iz svoje rodne kuće, tek onda primjećujući u kolikom bogatstvu je živjela. Sreću pronalazi u svojim kćerima.
Lopaša je novopečeni bogataš koji se obogatio sijući i prodajući mak. Njegov otac bio je seljak, pa on i sebe naziva seljakom. Ne srami se svog podrijetla, dapače, on mu je podsjetnik kojeg svima nameće kako bi pokazao koliko se uzdignuo u životu i koliko je velik njegov uspjeh kada se od običnog poljoprivrednika uspio uzdignuti u gospodina. Čak je uspio i kupiti kuću nekadašnje aristokracije za koju je radio. Dobiva priliku oženiti kćer nekadašnjih gospodara, ali je propušta. Iako se čini da to želi, on se ipak uplaši i propusti priliku za ženidbu. Čini se da se htio izvući iz toga iako ne prostoji opravdan razlog za to.
Varja je pokćerka Ljubov Andrejevne. Ona je pomalo oštra i naizgled hlada, ali je jako dovitljiva i željna ljubavi. Želi se udati za Lopašu, ali kako je on nikako nije zaprosio, smatra da do toga neće ni doći. Ne želi biti ona koja ćezaprositi Lopašu jer misli da on, kao uspješan poslovan čovjek, ima pametnijih briga na umu od nje same. Ipak, na kraju ostaje razočarana kada je Lopaša ne zaprosi. Odlazi raditi na drugo imanje, baveći se ekonomijom.
Bilješka o autoru
Anton Pavlovič Čehov rođen je u Rusiji 1860, a umro je u Njemačkoj 1904. godine. Bio je jedan od najznačajnijih ruskih književnika svih vremena.
Osnovnu i srednju školu pohađao je u Tanganrogu gdje je često posjećivao kazalište, a bio je i urednik školskih novina. Studirao je medicinu u Moskvi.
Počinje objavljivati anonimne članke u studentskim novinama, pri čemu se koristi pseudonimom Antoša Čehont.
Najpoznatiji je po svojim dramskim djelima zbog kojih ga se najčešće smatra začetnikom psihološkog realizma. U njegovim se dramama sukob odvija na psihološkoj razini, a njegove se drame izvode i danas u kazalištima diljem svijeta.
Neke od njegovih najpoznatijih drama su sljedeće: Medvjed, Ujak Vanja, Tri sestre, Višnjik i Galeb. Od proznih djela najznačajnije su mu zbirke Novele i pripovijetke iz 1894. godine te Melpomenine bajke, Šarene priče, Nevine priče i Otok Sahalin.
Autor: V.B.
Komentariši