Knjiga poezije koju će čitaoci sa radošću prihvatiti baš kao i prethodne knjige ove autorice. I sam naziv knjige “Voz do neba” nam obećava zanimljiva putovanja.
Putovanja vole i odrasli i djeca. Međutim, odrasle uvijek interesuje u kom pravcu voz ide, a djecu nikada. Vjerojatno zato što djeca preuzimaju ulogu mašinovođe i sami određuju pravac putovanja. Zato se odrasli sa putovanja vraćaju umorni i zlovoljni, a djeca vesela i razdragana.
Čitajući ove pjesme, djeca će se od srca smijati. Nastupit će pravo vrijeme da se bar na momenata djeca oslobode i uzdignu u visine kako bi nesmetano pobjegli u nova prostranstva, gdje će njihova mašta dosegnuti vrhunac u dalekim visinama. Djeca vole avanture i nove anegdote, jer ih takve priče potiču na razmišljanje, a naročito su pjesme dobre za današnju mladež koja većinu vremena vole provoditi u zatvorenom prostoru. Možda će biti potaknuti da istraže svijet oko sebe i da pronađu nove zanimljive igre u prirodi, kao što su ih davno naši stari pronalazili.
Pjesme su napisana u dramskom humorističnom tonu, koje odraslima, a i djeci izvlače osmijeh na lice. Pisane su dječjim razgovornim tonom, gdje nalazimo srž njihovih maštanja i stvari koje ih uistinu usrećuju. Možemo reći da sadrže pejsažnu, socijalnu i ljubavnu ili intimnu tematiku. Pjesničke slike su izražene olfaktivnom i vizualnom slikom. Osnovna obilježja pjesme su izricanje osjećaja i misli, gdje pronalazimo subjektivnost i sažetost slikovitih izraza. Također u pjesmama nalazimo poredbu, kao i razne simbole. Biserka Alikadić piše slobodnim stihovima, s gotovo nezastupljenom rimom.
Voz do neba
Pjesma nam govori o vozu koji putuje prugama i o ljudima koji se vole voziti dugim prugama polja, šume i gradove. Odrasli često gledaju neprecizno i ne mogu uočiti sve ljepote i blagodati prirode, kao što ih mogu vidjeti djeca. Odrasli su zauzeti svojim brigama i ne mogu slobodno uočiti razne boje i sklupture koje nam je podarila priroda, a i sam čovjek.
Putujući prugom djeci punom snagom radi mašta i stvara takve snove, od kojih se ponekada i uplaše. “I razmišljam i razmišljam. Strašne stvari usput smišljam.” Poslije kiše dođe sunce, pa tako i nakon ružnih misli, sunce ili mjesečeva svjetlost osvijetle naše maštanje i odvode ga veselijem i opuštenijem putu.
Djeca u svojoj mašti zamišljaju kako se pruge protežu do neba i kako postoji karta za svakodnevni odlazak na mjesec, te kako na Mjesecu postoje ulični parkovi koji su u potpunosti sastavljeni sadržajem koji je namijenjen djeci. “Kao pruga do mjeseca. Na mjesecu klackalica.”
Kako su na mjesecu, oko njih se nalaze zviježđa koja mogu rukom dohvatiti. Svojom maštom mogu i zvijezdu skinuti. Zvijezdu umjesto lampe uzeti i gledati kako pokraj njih silnom brzinom jure meteori, koji svoj sjaj pri padu gube i u atmosferu tone.
Mjesečeva nana
Pjesma koja ukazuje na ljubav bake prema svome unuku. Dok je nebo okićeno zvijezdicama, kao ljetne noći krijesnicama, mjesečeva baka snažno od propasti čuva svoga unuka. Strahuje da zemlja njegove zrake svjetlosti ne ukrade ili da budu zauvijek na zemlju prikovane.
Prekrasna pjesma koja je svakodnevno pjevana na zemlji, ne na isti način, ali svakako pjevana djelima u našem životu. Pouka ove pjesme je briga. Briga za naše bližnje i straha da naši voljeni ne odlutaju krivim putem. No kako djeca, a i odrasli mogu biti povodljivi, te odlutati u svijet koji možda ne nudi najbolje slasti života, odraslima stvara brigu i potiče ih na zaštitu svojih najvoljenijih.
Moji ljubimci
Tematika pjesme nam govori o djetetu koje nema kućnog ljubimca, ali zadovljno i s osmijehom prihvaća ljubimce koji slobodno ušetaju u njegovo dvorište i na njegov prozor, kako bi zadovoljile svoju potrebu za preživljavanjem i zatim opet otišle u prirodu slobodne i vesele.
Dijete nema za kućnog ljubimca cuku, kanarinca ili papagaja, ali nesebično prihvaća male vrapce kojima daje hranu ljeti i zimi. Vrapci uveseljavaju dijete svojom pojavom, jer svakodnevno dolaze na njegov prozor. Možda samo zbog hrane, a možda i zbog dobrodušnosti malenoga dijeteta, na kojega su se vrapci naviknuli i u čijoj blizini možda vole boraviti. Njegovi ljubimci su slobodniji od svake slobode, “Uz malo hrane i vode, veselo život provode.”
Pjesma nam daje pouku da je sasvim malo potrebno za sreću. Novac i veliko bogatstvo ne donose sreću, kao što donosi ljubav i sreća osoba koje svakodnevno susrećemo. Stoga svi trebamo zahvaljivati na hrani, vodi, prijateljima i obitelji, jer mnogi na zemlji nemaju ništa od navedenoga, a opet su sretniji i osjećaju se blagoslovljenije od onih koji imaju sva materijalna dobra.
Kućna biljka
Imati kućnu biljku u sobi, uvijek nam može donijeti dašak sunca i šarenila. Pjesma nam govori kako trebamo njegovati biljku, kako bi nam biljka mogla uzvratiti pažnju koju smo joj poklonili. Njegujući biljku dobit ćemo prekrasan i raskošan cvijet, koji će ukašavati naše prostorije i krasiti prozor koji će upijati svaku zraku sunčeve svjetlosti.
“Biljku treba tiho dozivati, šaptati joj, pjevušiti.” Ovaj stih nam govori kako biljkama treba pružati pažnju, jednako kao i svim ostalim živim bićima. Ukoliko njegujemo odnose s ljudima oko nas, oni će nam uzvratiti kao i cvijet. Cvijet u znak zahvale otvara svoje najljepše latice, koje se kasnije otvore u najljepši cvijet. Isto tako ljudi reagiraju ako njegujemo odnose s njima i uzvraćaju nam otvaranjem najljepših osjećaja koje možemo dobiti, a te iste osjećaje će njegovati toplina našega srca, isto kao što toplina zraka sunca njeguje najljepši cvijet.
Djevojčica i cvijet
Djevojčica roditeljima za godišnjicu braka donosi cvijet, koji simbolizira njihovu nježnu i vječnu ljubav. Najljepši cvijet s balkona u sobu je unijela, kao znak zahvale za sve lijepe godine koje su roditelji unijeli u njihov život.
Narednih dana, cvijet je ostao u njihovom stanu, ali je ubrzo izgubio svoj sjaj i njegovo lišće postalo je žuto. Unatoč tome što su cvijet dovoljno zalijevali, ono je izgubilo svoj sjaj. Cvijet koji je prethodno živio na balkonu, naviknulo se na sunce, kišu, vjetrove i mjesečinu, te je zbog izolacije iz svoje naviknute okoline klonulo i izgubilo svoje prekrasne cvijetove i listove. Pouka ove pjesmice je da s ljudima i biljkama ne treba postupati na način da im se oduzima sloboda i pokušavati ih adaptirati na mjesto na kojemu njihov životni vijek neće dugo potrajati.
I tako se uči život
Napunimo saksiju zemljom i posadimo cvijet. Trebamo mu dopusti da privlači veliku dozu svjetlosti, te da upija velike količine vode kako bi mogao rasti i razvijati se. Njegujmo cvijet za vrijeme njegova života, kako bi nam mogao darovati najljepše cvijetove, a kada postepeno i tiho dođe njegovo vrijeme onda ga lako zamijenimo novim cvijetom. “Kao što to cvijet umije, premine-svehne.”
Novi cvijet će nam donijeti veselje, sreću i nove tople zrake svjetlosti. S novim cvijetom nam dolaze i nove zanimljivosti. Opet ćemo imati cvijet koji će našu prostoriju ispuniti svojim zanosnim mirisom i razigranim bojama, te koje će našem domu dati prekrasan novi ton ljepote i šarenila. Stoga njegujmo biljke koje imamo u svome vrtu i domu, jer biljke nam uzvraćaju njegu koju im pružamo.
Dječak i pas
Čitava ulica sija kada dječak provede ulicom svoga psa Lesija. Nitko ne zna da li je slađi dječak ili pas. Stihovi u kojima se spominju dječak i pas, možemo shvatiti kako blago i nježno lice uvijek donosi radost u naše živote. Volimo gledati blaga i umiljata lica, jer se pokraj njih osjećamo sretno i blagoslovljeno. Stog prolaznici, a i susjedi njihove ulice vole vidjeti dva nježna izraza lica iz čijih očiju zrači toplina i ljubav za sve ljude na svijetu.
“Zna li iko koliko radosti
Mogu da daruju
Jedan dječak i jedan pas?”
Paažnja! Pažnja! (Ekološki oglasivač)
Tema ove pjesme je da ne zagađujemo okoliš, jer ukoliko okoliš previše zagadimo nema popravka. Isprljanu robu možemo oprati u veš mašini pri određenoj temperaturi, ali zagađeni okoliš ne možemo staviti u centrifugu kako bi se vratio u prvobitno stanje. Čuvanje okoliša bi svima trebao biti prioritet u životu, jer škodimo sami sebe ukoliko prostor oko sebe ne održavamo čistim. Trebamo misliti i na čistače ulice, jer bilo bi lijepo da s ulice samo moraju čistiti prašinu, te na taj način čuvamo planetu, pa također s tim i svoju domovinu. Ukoliko okolišu posvećujemo pažnju, okoliš će nam uzvratiti istom mjerom, tako što će nam dati dovoljno kisika, čistoga zraka i puno vode za piće, jer voda nas održava na žvotu bolje i više od bilo kakvih prehrambenih namirnica. Isto tako nam priroda tada može omogućiti mnoštvo novih zelenih biljaka koje proizvode kisik i održavaju nas zrak čist. Također nam priroda nudi i mnoštvo šarenih cvjetova koji krase našu domovinu. Trebamo imati na umu da nam priroda pruža onoliko koliko se mi brinemo o prirodi. Koliko joj pružimo, toliko će nam uzvratiti.
Teška pitanja
“Kako se čovjek zaljubi?
Zašto se zaljubi i dijete?”
Pitanja koja zanimaju djecu i odrasle, a koja nam ne mogu donijeti jasne i razumljive odgovore. Djeca ne mogu shvatiti što zaljubljenost znači i zašto dovode do suživota. Kada je u pitanju ljubav, svi vole mudrovati i iznositi svoje filozovsko mišljenje, a zapravo za to ne postoji filozofsko objašnjenje, jer ljubav je neobjašnjiva. S voljenom osobom volimo provoditi vrijeme i povjeravati joj sve naše tajne. Obožavamo dijeliti suze i smijeh, jer sve je lakše kada sve podijelimo sa svojom voljenom osobom.
“Sa onom u koju si zaljubljen
Tvoje srce želi
Smijeh i suze da dijeli.”
Simpatija
Djevojčica koja nam govori kako je simpatisala dječaka, koji je istovremeno simpatisao i nju. Dječja zaljubljenost koja odraslim ljudima može biti smiješna i zabavna, za djecu je ozbiljna stvar. Od silne zaljubljenosti, jedno drugome nikada nisu rekli što zapravo osjećaju, ali njihove oči su rekle ono što se riječima ne može opisati. Svima nam je poznato kako je neverbalna komunikacija točnija i zastupljenija u odnosu na verbalnu komunikaciju. Izgovorene riječi mogu biti neistinite, ali govor tijela ne možemo sakriti. U ovom slučaju je to govor očiju, koje šalju jasnu poruku. Njezin zaljubljeni dječak je svojoj dami podignuo rukavice koje su joj pale u snijegu, te je istovremeno dugo i zanosno gledao u oči. Kao da joj govori što osjeća i ona je shvatila što joj je dječak rekao, iako niti jednu riječ nije izgovorio.
“Gledali smo se dugo, dugo
I, možda, zaljubili jedno
U drugo.”
Tako je to
Još jedna u nizu zaljubljenih pjesmica, koju je u ovom slučaju dječak posvetio djevojčici koja ide u njegovu školu. Govori nam kako je voi gledati u proljeće kao cvijeće koje cvjeta, ljeti kao zmaja koji prostranim nebom leti. A noću kada spava, onda svoju dragu sanja. Od silnih snova, svoju glavu po jastuku premeće, te je noću među zvijezdama traži. Zvijezda koja jače zasvijetli, on je imenom svoje drage nazove. A u jesen kada dođe škola, uočava kako se njegova draga promijenila. Od završetka škole, malo je narasla, frizuru je promijenila i obrazi su joj rumeniji nego inače. On strpljivo čeka osmijeh svoje drage, koja je za njega radost svih godišnjih doba.
“Osmijehni mi se, osmijehni.
Radost svih godišnjih doba
Ti si meni.”
Čičak
Djevojčica koja govori kako nikome od mladića do pjesme njezine nije stalo, jer ima tako godina malo. Djevojčica misli da su joj dvije godine više, kako bi pažnju mladića pridobila i pismo od nekih možda dobila. Djevojčica se zaljubi u pet momaka, ali kako joj niti jedan od njih ne pruži pažnju, ona se iznova zaljubi u pet novih momaka.
Tema ove pjesme su karakteristične slatke brige djece. Djeca ponekada žele odrasti prije vremena, jer se osjećaju ozbiljnije i odraslije. Trebamo ih podučit kako je jako lijepo biti dijete, te kako zaljubljenost i pravi dečko dolaze s vremenom. Ne trebamo srljati ko guske u maglu, jer sve što je stvoreno za nas, dopire do nas na pravom mjestu i u pravo vrijeme.
“Zaljubim se u momaka pet
Pa odljubim i onda opet…
A u mene niko neće
Kao da sam čičak
To korovsko cvijeće.”
Maštalac
Dječak mašta kako bi mogao s djevojčicom provesti cijeli raspust. U svome maštanju govori djevojčici kako je slatka kao TV serija za djecu, te kako bi proveo s njom raspust na mjesecu. Time nam govori koliko mu se sviđa ta mala djevojčica, te kako želi provoditi vrijeme s njom, jer ne želi da prođe raspust, a da je ne vidi.
No ona ga pita zašto želi ići tamo, jer je tamo hladno. On joj govori da bi na put ponijeli tatinu bundu kako bi se njome ogrnuli, da im ne bude hladno. Dječak jasno pokazuje svoju nesebičnost i želju da djevojčica bude zadovoljna u njegovoj blizni. Sve bi učinio samo kako bi proveli raspust zajedno, jedno uz drugo. Svi možemo izvući pouku iz dječakovih maštanja i trebali bi postupati jednako kao i dječak. Svi bismo trebali nesebično davati sebe za svoje voljene, jer samo tako možemo usrećiti sebe, a onda i osobe koje su uvijek uz nas. Trebamo imati na umu kako sreća naših voljeni utječe na našu sreću i zadovoljstvo.
“Baš si, dečko, sanjalica.
Kao da ti je u stanu
Pregorjela, sve do jedna, sijalica
Pa u mraku smišljaš zgode
I Mjesecu hrliš u pohode.”
Vedran
Pjesma koja govori kako djevojčica simpatiše crvenokosog dječaka punog pjega, koji je pametan i vedar kao vedar dan, a sunce koje obasjava njegovo lice i svaku njegovu pjenu. Kao što svi znamo da se o ukusima ne raspravlja, pa tako ni o izboru onih koje simpatišemo. Ukusi su kod svakoga različiti. Kao što svi jedan miris ne poimaju i ne osjete isto, isto tako nitko od nas identično ne doživljava individue s kojima živimo. U svakome slučaju trebamo slušati svoje srce i ono što nam srce govori, a ne što nam nalaže mišljenje ljudi koji nas savjetuju. Kao što se djevojčica zaljubila u dječaka koji njegovoj majci možda i ne paše, takvo stanje se ponekada odvija i kod odraslih ljudi. Ponekad ljudi žele uzeti sebi za ovlast da kroje sudbinu drugih ljudi, jer misle da mogu upravljati tuđim osjećajima i emocijama, te istovremeno donositi odluke za koje smatraju da su najbolje za pojedine osobe.
Ringišpil
“Hajdemo na ringišpil,
U visoku korpu,
Da te gore bacam, hitam,
Dal me voliš da te gore pitam.”
Dječje želje su uvijek zabavni parkovi koji su ispunjeni smijehom i adrenalinom. Oni im donose posebno veselje, kao i nova poznanstva. U zabavni park, kao što nam pjesma govori, mogu otići i sa svojim simpatijama. Dječak je pozvao djevojčicu u zabavni park i rekao joj da mu mora reći da je voli, jer ako to ne kaže, on će je u zraku zavitlati, nestat će i tražit će je i na nebu i u zraku. Simpatična dječja pjesma humorističnog karaktera, koja svojom osebujnošću, a u par rečenica govori o dječakovoj ljubavi i o tome kako djevojčica ne smije reći da mu ne uzvraća ljubav, jer će u suprotnome njezino lice nestati i svi će tražiti djevojčicu.
Poslije svađe
Poslije svake svađe i psi laju i mačke mjauču, ali ona ništa ne govori, nego samo šuti, pa čak niti pozdraviti neće. Samo šuti i pogled skreće, a to nije fer, kao niti pošteno. Ovaj problem je prisutan kod svih uzrasta, jer postoje ljudi koji ne izražavaju svoje misli i osjećaje, te zbog toga ne mogu biti shvaćeni, a traže od drugih da ih shvate. Možemo izvući pouku da je dobro reći što želimo, te da ćemo tek tada drugima staviti na vidjelo ono što mi zapravo želimo.
“A ti, šutiš. Pogled skreneš, nije fer. Da mi makar kažeš: Zdravo. Bilo bi pošteno i pravo.” Možda ponekada nije lako reći što mislimo i osjećamo, ali na taj način oslobađamo svoje tijelo stresa i naše misli postaju čišće i lakše. Ukoliko smo izazvali svađu, bilo bi lijepo da priznamo svoje pogreške i ispričamo se za iste. No ukoliko je netko drugi izazvao svađu ili rekao ružne riječi, ne trebamo postupati prema toj osobi na način da povisujemo ton, jer bi mogli lako pasti u vlastitu zamku i spustiti se na jednu nisku razinu, iz koje se kasnije ni sami nećemo uspjeti izvući.
Djevojčice
Pjesma koja govori o tipičnim željama malih djevojčica da budu odrasle, te da se tako ponašaju. Često vidimo kako djevočice oponašaju starije djevojke u želji i nadi da će biti ozbiljne. No djeca ne shvaćaju da je njihov period u životu najljepši. Jedina obaveza koju imaju je škola i zadaća, a starije cure i tete imaju većih obaveza. Vode brigu o egzistenciji, biraju budućeg potencijalnog mladića, te završavaju obrazovanje ili već uzdržavaju obitelj. Stoga djevojčice, naučite uživati u svome djetinjstvu i iskoristite svaki dan koji još uvijek živite bezbrižno.
“Kada bi znale curice male
U hula hopu,
Šta zrelost znači
Za tetama sigurno ne bi
Pružale svoju malu stopu.”
Smijeh
“Lijepo je ponekad biti sam.
Lijepo je čitati, razmišljati,
Pjesme pisati,
Ali sam se ne možeš smijati…”
Prvih par stihova govori o tome kako je lijepo biti educiran i školovan, te kako je lijepo raditi na sebi. Možemo imati sve znanje ovoga svijeta, ali ako nemamo prijatelje s kojima možemo podijeliti svoje probleme i smijeh, nećemo biti sretni. Prijatelji su naše najveće blago koje možemo dobiti. Zato se trebamo otvarati prijateljima i biti povjerljivi. S osmijehom trebamo prihvaćati tuđu sreću, a s tugom žaliti ako dođu do neuspjeha u životu.
Sinoć (Ljubici Ostojić)
“Sinoć je padala
Topla kiša
Od tišine tiša,
Od perja mekša,
Od najljepše djevojke
Bila sam ljepša.
Sinoć sam usnila
Da sam konačno
Narasla.”
Kiša koja može simbolizirati tugu, ali i veselje. Kiša koja može opisivati naše trenutno stanje duše, govori o djevojci koja je bila ljepše od najljepše djevojke. U snovima je bila toliko lijepa i odrasla, toliko da se sama divila svojoj ljepoti. Još jedna tema pjesma u kojoj djevojčice žele biti odrasle. Većina djevojčica želi što prije dosegnuti određeni stupanj zrelosti, no ne shvaćaju što u životu ozbiljnost i zrelost donose. Svi trebamo uživat u određenom stadiju života, pa tako posebnu pažnju trebamo posvetiti i djetinjstvu, jer je to jedino vrijeme gdje nemamo puno briga.
Bisera Alikadić biografija
Bisera Alikadić je bošnjačka pjesnikinja iz Bosne i Hercegovine. Rođena je u Podhumu kod Livna, 8. februara 1939. godine.
Zastupljena je u više antologija, panorama, izbora bh književnosti, kao i ex Jugoslavije. Zastupljena je u lektiri za osnovne škole.
Bisera Alikadić je prva Bošnjakinja koja je objavila roman (za odrasle). Oba njena romana su adaptirana za radio. Članica je Društva pisaca BiH. Objavila je dva romana, nekoliko knjiga poezije, brojne priče i pjesme za djecu, te novelu i tri radio drame. Na FTV, u okviru Dječjeg programa, emitirano je pet priča Bisere Alikadić, a na radiju su izvedene njezine tri radio drame.
Prevođena je na engleski, francuski, poljski, njemački, turski, albanski, španjolski, nizozemski, slovenski i makedonski.
Autor: A.N.
Komentariši